1

Poslovni broj: 64 Gž-2943/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž-2943/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici J. G. i M. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i G., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-47/2020.-17. od 10. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-47/2020.-17. od 10. ožujka 2022. kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti.

 

           II. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-47/2020.-17. od 10. ožujka 2022., u pobijanom dijelu pod točkama I. II,. i IV. izreke, i u tom se dijelu  predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika.

 

1.2. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj … koji su dana 19. lipnja 2007. godine sklopili tužitelj Ž. J. iz K., OIB: …, kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d. iz Z., OIB: …, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB: …, da tužitelju Ž. J. iz K., OIB: …, isplati iznos od 9.412,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 8,00 kn počevši od 31. srpnja 2007. godine,

- na iznos od 16,17 kn počevši od 31. kolovoza 2007. godine,

- na iznos od 7,99 kn počevši od 30. studenog 2007. godine,

- na iznos od 8,39 kn počevši od 31. siječnja 2008. godine,

- na iznos od 43,29 kn počevši od 29. veljače 2008. godine,

- na iznos od 69,92 kn počevši od 31. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 30,04 kn počevši od 30. travnja 2008. godine,

- na iznos od 14,39 kn počevši od 31. svibnja 2008. godine,

- na iznos od 33,67 kn počevši od 30. lipnja 2008. godine,

- na iznos od 5,37 kn počevši od 31. srpnja 2008. godine,

- na iznos od 6,77 kn počevši od 31. kolovoza 2008. godine,

- na iznos od 23,55 kn počevši od 30. rujna 2008. godine,

- na iznos od 150,61 kn počevši od 31. listopada 2008. godine,

- na iznos od 65,48 kn počevši od 30. studenog 2008. godine,

- na iznos od 173,70 kn počevši od 31. prosinca 2008. godine,

- na iznos od 190,33 kn počevši od 31. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 197,85 kn počevši od 28. veljače 2009. godine,

- na iznos od 177,14 kn počevši od 31. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 181,09 kn počevši od 30. travnja 2009. godine,

- na iznos od 149,41 kn počevši od 31. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 126,09 kn počevši od 30. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 132,30 kn počevši od 31. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 144,59 kn počevši od 31. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 143,52 kn počevši od 30. rujna 2009. godine,

- na iznos od 131,09 kn počevši od 31. listopada 2009. godine,

- na iznos od 154,41 kn počevši od 30. studenog 2009. godine,

- na iznos od 173,11 kn počevši od 31. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 199,71 kn počevši od 31.siječnja 2010. godine,

- na iznos od 193,61 kn počevši od 28. veljače 2010. godine,

- na iznos od 229,70 kn počevši od 31. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 222,86 kn počevši od 30. travnja 2010. godine,

- na iznos od 236,20 kn počevši od 31. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 351,72 kn počevši od 30. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 327,94 kn počevši od 31. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 400,59 kn počevši od 31. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 375,49 kn počevši od 30. rujna 2010. godine,

- na iznos od 335,11 kn počevši od 31. listopada 2010. godine,

- na iznos od 420,30 kn počevši od 30. studenog 2010. godine,

- na iznos od 528,68 kn počevši od 31. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 451,94 kn počevši od 31. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 478,85 kn počevši od 28. veljače 2011. godine,

- na iznos od 444,62 kn počevši od 31. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 450,77 kn počevši od 30. travnja 2011. godine,

- na iznos od 596,05 kn počevši od 31. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 610,21 kn počevši od 30. lipnja 2011. godine,

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 19,53 kune (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB: …, da tužitelju Ž. J. iz K., OIB: …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.612,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana (točka IV izreke).

 

2. Tuženik pobija žalbom rješenje suda prvog stupnja te presudu u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama, uvećano za trošak sastava ove žalbe, a podredno predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

 

3. Žalba protiv rješenja je neosnovana, dok je žalba protiv presude, osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj … koji su 19. lipnja 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove razlike u tečaju u valuti CHF.

 

5.  Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 12. predmetnog ugovora o kreditu, navodeći kako je ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Z. 

 

5.1. Sud prvog stupnja je polazeći od odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03 - dalje: ZZP/03), utvrdio kako odredba čl. 12. ugovora o kreditu, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora, nije bila posebno pregovarana, te da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a koja uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u K., radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Z. bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Z. Stoga je prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan.

 

5.2. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP, na koju povredu određeno upire žalitelj u žalbi, budući da je sud prvog stupnja pravilno odlučio o prigovoru tuženika. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

5.3. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu (identične odredbe sadrži i čl. 49. ZZP/14 u koji Zakon je transponirana Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima [odredbama] u potrošačkim ugovorima, SL 1993., L 95, str. 29., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba čl. 81. st. 4. ZZP/03 propisuje kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati.

 

5.4. Prema tumačenju Suda Europske uniju u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98., obveza je nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, ex officio ispitivao nepoštenost sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula).

 

5.5. Slijedom navedenog, a budući da tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi čl. 12. kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba čl. 82. alineja 19. ZZP/03 koja određuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.

 

5.6. Članak 87. st. 1. ZZP/03, propisuje kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba ugovora o kreditu u kojem je ugovorena mjesna nadležnost suda predstavlja odredbu propisanu u čl. 82. alineja 19. ZZP/03, jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 takva se odredba smatra ništavom. Ovo zbog toga što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača-tužitelja pa je tako tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom, a kako je to sud prvog stupnja zaključio i dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja s obzirom na to da su kriteriji kojima se rukovodio suda prvog stupnja u skladu sa smjernicama koje je Sud Europske unije izložio u prethodnoj citiranoj presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98.

 

5.7. Slijedom izloženih razloga, odredba predmetnog ugovora koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti je - ništetna. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP.

 

5.8. Nadalje, odredbom čl. 48. st. 1. ZPP, propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Međutim, odredbom čl. 59. ZPP, propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, što znači da je to pravilo ujedno i pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti za sporove koji proizlaze iz pravnih odnosa poslovne jedinice i da za primjenu tog pravila nije odlučno to što poslovna jedinica (podružnica) nije upisana ili evidentirana u sudskom registru (rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-185/2020 od 21. svibnja 2020.), već da je obavljala djelatnost plasmana kredita, a što je ovdje slučaj (tuženik ne osporava činjenicu da je predmetni ugovor sklopljen u njegovoj podružnici u K.). Slijedom navedenog, a budući da je predmetni spor nastao u povodu tuženikove djelatnosti plasmana kredita po poslovnoj jedinici tuženika u K., to je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 59. ZPP, kada je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

 

5.9. Stoga je valjalo, žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu odbiti, i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

 

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

 

- da su stranke zaključile ugovor o kreditu 19. lipnja 2007. na temelju kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 15.069,58 CHF;

 

- da je u članku 7. tog Ugovora, ugovorena valutna klauzula, te otplata kredita u 48 mjesečnih rata.

 

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja u iznosu 9.431,85 kuna, te da je u vrijeme otplate kredita bilo i razdoblja u kojem je došlo do pada tečaja u odnosu na tečaj na datum korištenja kredita u ukupnom iznosu od 19,53 kn, pa razlika iznosi 9.412,32 kn.

 

7. Sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba čl. 81. ZZP/03  te  čl. 1111. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), ocijenivši prigovor zastare neosnovanim, utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. 

 

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer o odlučnim činjenicama presuda ne sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge.

 

8.1. Osnovano  žalitelj u žalbi upire (i) na povredu odredaba čl. 354. st.1. u vezi s čl. 186. i 187. ZPP, u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti budući da nije određeno navedeno koje odredbe  predmetnog ugovora su utvrđene ništetnim.  

 

9. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđena nepoštenost (ništetnost) odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka koje su u mjerodavnom razdoblju sklapale tužene banke (kao i odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi koje je ugovarala S. d.d.). Presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

 

10. S obzirom na to da je u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti (informiranosti) potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora na tuženoj banci, i odluka u tom sporu se temelji upravo na okolnosti da zaposlenik/ca banke prije sklapanja ugovora nije obavijestio/la potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, onda primjena pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) podrazumijeva obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu. Stoga u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu, nije bilo moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i djelatnice banke (izvođenje kojeg dokaza je predložio na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, a kako je to sud prvog stupnja zaključio, a na što tuženik osnovano upire u žalbi. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. i dr.).

 

11. Slijedom iznesenih razloga, a primjenjujući izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, na konkretan potrošački spor u kojem je tuženik, dakle, predložio da se tužitelj i tuženikova djelatnica S. N. saslušaju na okolnost obaviještenosti (informiranosti) tužitelja o odredbama predmetnog potrošačkog ugovora, odnosno obaviještenosti o posljedicama i rizicima fluktuacije tečaja CHF, i na kojem je dokazu tuženik ustrajao i na (zadnjem) ročištu za glavnu raspravu održanom 27. siječnja 2022., to je sud prvog stupnja bio dužan saslušati tužitelja kao ugovornu stranu predmetnog ugovora te djelatnicu banke S. N. (koji dokazi su bili predloženi u odgovoru na tužbu).

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu u pogledu odluke o glavnoj stvari te u pogledu odluke o troškovima postupka ukinuti, i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će izvesti po tuženiku predložene dokaze saslušanjem tužitelja i svjedoka (djelatnice tuženika) i otkloniti će i ostale nedostatke te će potom donijeti, novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

14. Budući da je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukinuta, ostavljeno je, u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP, da se o troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

U Zagrebu 17. listopada 2023.

 

 

         Predsjednik vijeća

         Robert Jambor, v.r.