REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2282/2025-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, protiv tužene Addiko banke d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, na ročištu radi objave dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 216-398/2006, solemniziran od strane javne bilježnice Zoje Puljiz u Splitu, pod brojem: OU-567/06 od dana 30. lipnja 2006. koji glasi „koji odgovara protuvrijednosti od 23.860,00 CHF (dvadesttritisućeosamstošezdeset švicarskih franaka) prema srednjem tečaju CHF tečajne liste Hypo Alpe-Adria Bank d.d. važeće na dan korištenja kredita".

II Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 216-398/2006, solemniziran od strane javne bilježnice Zoje Puljiz u Splitu, pod brojem: OU-567/06 od dana 30. lipnja 2006., koji glasi „kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan plaćanja".

III Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 216-398/2006, solemniziran od strane javne bilježnice Zoje Puljiz u Splitu, pod brojem: OU-567/06 od dana 30. lipnja 2006. koji glasi „kredit se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 340,05 CHF (tristočetrdeset švicarskih franaka i 05/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan plaćanja".

IV Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6. Ugovora o kreditu broj 216-398/2006, solemniziran od strane javne bilježnice Zoje Puljiz u Splitu, pod brojem: OU-567/06 od dana 30. lipnja 2006. koji glasi „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke".

V Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 17. Ugovora o kreditu broj 216-398/2006, solemniziran od strane javne bilježnice Zoje Puljiz u Splitu, pod brojem: OU-567/06 od dana 30. lipnja 2006. koja glasi „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita, Fiducijarni dužnik i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju...i Odluku o kamatnim stopama”.

VI Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877,na ime preplaćenih kamata i na ime valutne klauzule u CHF, isplatiti tužiteljici DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.096,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet (5) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

-na iznos od 8,77 EUR teče od 30. travnja 2009.

-na iznos od 22,07 EUR teče od 31. svibnja 2009.

-na iznos od 19,04 EUR teče od 30. lipnja 2009.

-na iznos od 18,37 EUR teče od 31. srpnja 2009.

-na iznos od 16,52 EUR teče od 31. kolovoza 2009.

-na iznos od 19,46 EUR teče od 30. rujna 2009.

-na iznos od 16,95 EUR teče od 31. listopada 2009.

-na iznos od 18,85 EUR teče od 30. studenog 2009.

-na iznos od 18,87 EUR teče od 31. prosinca 2009.

-na iznos od 24,30 EUR teče od 31. siječnja 2010.

-na iznos od 26,96 EUR teče od 28. veljače 2010.

-na iznos od 26,10 EUR teče od 31. ožujka 2010.

-na iznos od 29,28 EUR teče od 30. travnja 2010.

-na iznos od 34,92 EUR teče od 31. svibnja 2010.

-na iznos od 40,14 EUR teče od 30. lipnja 2010.

-na iznos od 46,59 EUR teče od 31. srpnja 2010.

-na iznos od 37,58 EUR teče od 31. kolovoza 2010.

-na iznos od 58,12 EUR teče od 30. rujna 2010.

-na iznos od 48,82 EUR teče od 31. listopada 2010.

-na iznos od 50,91 EUR teče od 30. studenog 2010.

-na iznos od 61,06 EUR teče od 31. prosinca 2010.

-na iznos od 70,07 EUR teče od 31. siječnja 2011.

-na iznos od 58,16 EUR teče od 28. veljače 2011.

-na iznos od 61,77 EUR teče od 31. ožujka 2011.

-na iznos od 58,51 EUR teče od 30. travnja 2011.

-na iznos od 69,23 EUR teče od 31. svibnja 2011.

-na iznos od 78,95 EUR teče od 30. lipnja 2011.

-na iznos od 92,34 EUR teče od 31. srpnja 2011.

-na iznos od 110,95 EUR teče od 31. kolovoza 2011.

-na iznos od 85,18 EUR teče od 30. rujna 2011.

-na iznos od 78,80 EUR teče od 31. listopada 2011.

-na iznos od 77,62 EUR teče od 30. studenog 2011.

-na iznos od 78,43 EUR teče od 31. prosinca 2011.

-na iznos od 86,16 EUR teče od 31. siječnja 2012.

-na iznos od 88,20 EUR teče od 29. veljače 2012.

-na iznos od 88,19 EUR teče od 31. ožujka 2012.

-na iznos od 85,60 EUR teče od 30. travnja 2012.

-na iznos od 86,67 EUR teče od 31. svibnja 2012.

-na iznos od 89,31 EUR teče od 30. lipnja 2012.

-na iznos od 86,29 EUR teče od 31. srpnja 2012.

-na iznos od 86,67 EUR teče od 31. kolovoza 2012.

-na iznos od 81,71 EUR teče od 30. rujna 2012.

-na iznos od 83,50 EUR teče od 31. listopada 2012.

-na iznos od 86,77 EUR teče od 30. studenog 2012.

-na iznos od 85,79 EUR teče od 31. prosinca 2012.

-na iznos od 85,80 EUR teče od 31. siječnja 2013.

-na iznos od 81,94 EUR teče od 28. veljače 2013.

-na iznos od 83,88 EUR teče od 31. ožujka 2013.

-na iznos od 87,18 EUR teče od 30. travnja 2013.

-na iznos od 79,64 EUR teče od 31. svibnja 2013.

-na iznos od 79,62 EUR teče od 30. lipnja 2013.,

dok se u odnosu na više zatraženu glavnicu u iznosu od 171,76 eur tužbeni zahtjev odbija.

VII Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.061,29 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-3888/2019 tužba kojom je ranije označeni tužitelj MĆ ustao protiv tužene radi utvrđenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 216-398/2006 od 29. lipnja 2006. kojima je ugovorena valutna klauzula uz CHF i promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke, kao i radi isplate neoznačenog, ali odredivog novčanog iznosa više plaćenog zbog promjene tečaja valute CHF i kamatne stope u tijeku otplate kredita. U bitnom navodi kako mu je predmetnim ugovorom o namjenskom kreditu odobren novčani iznos od 23.836,00 CHF radi kupnje motornog vozila i kako je zbog promjene tečaja švicarskog franka te zbog jednostranih promjena kamatne stope od strane tužene otplatio iznos znatno veći od onog kojeg je očekivao i mogao predvidjeti prilikom sklapanja pravnog posla. Dodaje kako se u ovom slučaju radilo o potpisivanju unaprijed pripremljenog tipskog ugovora o kojem se prilikom zaključenja nije posebno pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama i kako u tom trenutku nije bio u dovoljnoj mjeri upoznat sa rizicima vezivanja kredita uz valutu CHF niti je znao kolika će kamatna stopa biti u tijeku otplate. Slijedom iznijetog, tvrdi kako je postupanje tužene bilo u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i s tim u vezi ističe kako je upravo zbog ovakvog postupanja tužene, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i ovdje tužitelja, koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda RH i to broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. po kojoj je utvrđeno da je pravni prednik tužene Hypo Alpe Adria Bank, (tužena pod 5 u toj pravnoj stvari) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i pravo potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima je sadržana ništetna i nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visoki Trgovački sud RH također je utvrdio kako je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i pravo potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe po kojima je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora banke, kao trgovci, nisu u cijelosti informirale korisnike kredita, kao potrošače, o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu prava i obveza ugovornih strana, a što je u suprotnosti s odredbama tada važećeg i aktualnog Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

2. U svom odgovoru od 12. kolovoza 2021. tužena se usprotivila osnovanosti tužbe i visini tužbenog zahtjeva uz obrazloženje kako je nastupila zastara predmetnih tražbina i kako je kredit otplaćen u cijelosti, tako da više ne postoji obvezno pravni odnos između stranaka, a time pravo tužitelja zahtijevati vračanje iznosa plaćenih prema ugovoru te kako valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, jer su ugovorene u skladu s važećim zakonskim propisima.

3. Rješenjem broj P-3888/2019 od 29. ožujka 2022. utvrđen je prekid postupka zbog smrti ranije označenog tužitelja MĆ, a postupak je nastavljen rješenjem od 1. travnja 2022. po njegovoj nasljednici, ovdje tužiteljici DĆ, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-1855/2022.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 216- 398/2006 i otplatnog plana od 29. lipnja 2006., obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, pregleda prometa po kreditu od 18. kolovoza 2021., specifikacija uplata od 18. kolovoza 2021., pregledom nalaza sudske vještakinje Ines Lozić iz Centra za financijska vještačenja Split od 17. siječnja 2022. i dopune vještva od 17. ožujka 2022. Prijedlog za saslušanjem tužiteljice je odbijen kao suvišan, a izjavu svjedokinje DĆK iz [adresa] od 24. kolovoza 2020. sud nije uzeo u obzir, jer se radi o dokazu koji je priložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a za to nije bilo opravdanog razloga.

5. Presudom broj P-1855/2022 od 13. rujna 2023. prihvaćeni su u cijelosti tužbeni zahtjevi postavljeni radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula uz CHF i promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, a slijedom toga tuženoj naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 3.096,64 eur s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 2.676,86 eur s kamatom od donošenja presude do isplate.

6. Postupajući po žalbi tužene, Županijski sud u Sisku rješenjem je broj Gž- 809/2023-5 od 28. svibnja 2025. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, nakon čega je spis zaveden od novim poslovnim brojem P-2282/2025.

7. U nastavku postupka ponovno je pregledana gore nabrojana dokazna građa, a nisu izvedeni dodatni dokazi, jer je tužena podneskom od 2. listopada 2025. odustala od predloženog saslušanja svjedokinje ZĆ i bivšeg djelatnika banke.

8. Na ročištu održanom 14. listopada 2025. tužiteljica je skrenula pozornost kako je propustila predmetne novčane tražbine iskazati u valuti euro umjesto do tada iskazanih iznosa u kunama, stoga je predložila da se u skladu s načelom ekonomičnosti postupka ne odgađa raspravljanje, već da sud prilikom donošenja odluke izmijeni glavnicu i sporedna potraživanja iskazana u kunama u euro.

9. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

12. Pregledom Ugovora o kreditu broj 216-398/2006 od 29. lipnja 2006. (dalje Ugovora) razvidno je kako je pravni prednik tužiteljice MĆ kao korisnik kredita, sklopio s tuženom, kao kreditorom, kredit koji mu je u skladu s člankom 2. odobren i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.860,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz kamatnu stopu koja u skladu s člankom 3. iznosi 5,25% i obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja. Odredbom iz članka 4. ugovoreno je kako se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u iznosu od 340,05 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Kamatna stopa promjenjiva je u skladu s člankom 6. prema Odluci o kamatnim stopama kreditora, dok je člankom 17. ugovoreno kako sudionici svojim potpisima u cijelosti prihvaćaju i Odluku o kamatnim stopama banke.

13. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

14. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

15. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li ranije navedene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržane u predmetnom Ugovoru nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Naime, tim odlukama utvrđeno je kako je pravna prednica tužene Hypo Alpe Adria Bank u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., odnosno od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su ništetne. Sud zaključuje kako je ovakvo postupanje imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO.

16. Ishod parnice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posebno je valjalo cijeniti u smislu odredbe iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (Narodne novine broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

18. U odnosu na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora, za navesti je kako među strankama nije sporno da je ranijem tužitelju MĆ, kao zainteresiranoj osobi i budućem korisniku kredita, banka po službenim osobama dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta u trenutku sklapanja ugovora, a nije sporno da su mu dostavljane i obavijesti o promjenama kamatne stope. Međutim, kako je korisnik kredita preminuo u tijeku ovog postupka, nije bilo moguće izvesti dokaz njegovim saslušanjem radi utvrđenja je li prije sklapanja ugovora dobio posebne upute ili informacije o promjenama tečaja švicarskog franka pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz tu valutu, kao i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Nasuprot tome, tužiteljica iz objektivnih razloga nije mogla imati neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, dok je tužena odustala od prijedloga za saslušanjem njezinih nadležnih službenika. Kod takvog stanja stvari, valjalo je cijeniti kako je ugovor izrađen u obliku unaprijed formuliranog tipskog obrasca, bez jasno definiranih parametara koji utječu na promjenu valutnog tečaja i kamatne stope, a tužena nije dokazala da se o tome prethodno pojedinačno pregovaralo i da su korisniku kredita kao prosječnom potrošaču, bili posebno pojašnjeni i razumljivi prosječnom potrošaču. Dakle, pravni prednik tužiteljice u vrijeme sklapanja ugovora nije znao niti mogao znati za iznose budućih mjesečnih anuiteta, stoga nije imao određenu ili odredivu novčanu obvezu niti je na nju mogao kako utjecati, što se i posebno ističe u tužbi.

19. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovornoj kamati, sadržane u člancima 2., 3., 4., 6. i 17. Ugovora imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužiteljice, odnosno njezinog pravnog prednika, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO ovaj sud smatra ništetnim, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja njihove ništetnosti valjalo prihvatiti u cijelosti i odlučiti kao u točkama I-V izreke presude.

20. Na okolnost utvrđenja posljedica označenih ništetnih odredbi, odnosno razlike iznosa kojeg je pravni prednik tužiteljice platio tuženoj po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji Ines Lozić iz Centra za financijska vještačenja u Splitu koja je imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.

21. U svom vještvu od 17. siječnja 2022. vještakinja je utvrdila kako je pravnom predniku tužiteljice odobren kredit u iznosu od 23.860,00 CHF uz primjenu valutne klauzule, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,25% godišnje, a promjenjiva u skladu s odlukom kreditora i uključena je u 84 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 340,05 CHF u vrijeme ugovaranja, koji se otplaćuju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja. Također je utvrdila kako je u tijeku otplate predmetnog kredita tužena povećavala kamatnu stopu i to 5,60% godišnje od 1. rujna 2007. do 29. veljače 2008., 6,50% godišnje do 30. studenog 2008., 6,80% godišnje do 31. ožujka 2009. i 7,30% godišnje do kraja otplate kredita, tako da se u tijeku otplate anuitet mijenjao te je iznosio od 340,05 CHF do 357,34 CHF. Slijedom iznesenih utvrđenja, vještakinja smatra kako je pravni prednik tužiteljice zbog promjene valutnog tečaja i jednostrane odluke tužene o promjenjivoj kamatnoj stopi s ovog osnova pretplatio tuženoj iznos od 24.625,79 kn (5.852,22 kn promjenjive kamate i 18.773,57 kn promjene valutnog tečaja). U svom očitovanju od 17. ožujka 2022. u odnosu na primjedbe tužene koje su iznesene u podnesku od 14. ožujka 2022., sudska vještakinja dopunila je vještvo i utvrdila iznos od 1.306,45 kn, koji je pravni prednik tužiteljice platio manje u odnosu na početni otplatni plan zbog povoljnijeg valutnog tečaja. S tim u vezi, utvrdila je kako mjesečne pretplate zbog rasta anuiteta uslijed rasta kamatne stope i rasta tečaja u odnosu na dan isplate kredita ukupno iznose 23.331,62 kn, od kojeg je više plaćen iznos od 5.854,30 kn na ime promjene kamatne stope, a iznos od 17.477,32 kn uzimajući u obzir i rast i pad tečaja. Nakon dopune vještva stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi dokazale pogrešan pristup vještakinje, njezinu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz. Ovome valja dodati kako je sudska vještakinja u svom vještvu postupila prema nalogu suda, a dopunu je izradila u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Naime, u situaciji kada su u tijeku otplate kredita nastupile okolnosti koje su u određenom razdoblju bile povoljnije za korisnika kredita, svakako je valjalo uzeti u obzir potrebu utvrđenja stvarnih posljedica ugovornih odredbi koje su ništetne, što podrazumijeva i tzv. negativne razlike koje je vještakinja iskazala u dopuni.

22. Tužiteljica je podneskom od 26. siječnja 2023. konačno uredila tužbeni zahtjev, a dio postavljen radi isplate novčanog iznosa nije uskladila s nalazom sudske vještakinje iz dopune vještva u kojoj su uzete u obzir i negativne razlike, već ga je uskladila s vještvom od 17. siječnja 2022. Dakle, zatražila je isplatu iznosa od 3.268,40 eur i to iznosa od 776,72 eur na ime preplaćenih kamata i iznosa od 2.491.68 eur na ime preplate zbog rasta tečaja. Međutim, posljedica ništetnosti vraćanje je onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, a tek su dopunom vještačenja utvrđene odlučne činjenice koje se odnose na visinu koristi koje je pravni prednik tužiteljice ostvario s obzirom na ništetne ugovorne odredbe o primjeni promjenjive kamate i valutne klauzule kod koje je otplata kredita vezana za tečaj CHF prema valuti Republike Hrvatske. Naime, pravni odnos kod vraćanja stečenog bez osnove zbog (djelomične) ništetnosti ugovora ili ugovorne odredbe, nužno je razmatrati kao jedinstveni pravni odnos, pri čemu je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani sve ono što je stekla na temelju ništetne ugovorne odredbe i bez obzira na zahtjev druge strane, jer prema članku 327. st. 1. ZOO sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba, stoga po službenoj dužnosti pazi i na pravne posljedice ništetnosti ugovora ili ugovorne odredbe koje se sastoje u obvezi vraćanja koristi stečene za svaku ugovornu stranu na temelju ništetne ugovorne odredbe. Dakle, kod donošenja odluke o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva valjalo je uzeti u obzir nalaz sudske vještakinje iskazan u dopuni vještva od 17. ožujka 2022. (Tabela 1a stupac 19.) u kojem su utvrđene razlike između više uplaćenih iznosa pravnog prednika tužiteljice zbog rasta valutnog tečaja i kamatne stope i iznosa koji su manje uplaćeni zbog pada valutnog tečaja, a radi se o ukupnom iznosu od 23.331,62 kn, odnosno 3.096,64 eur.

23. Što se tiče prigovora zastare potraživanja, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih dana, što znači da u odnosu na predmetnu tužbu zaprimljenu 12. lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

24. Na temelju iznesenog, tužbeni zahtjev prihvaćen je u dijelu kojim se tuženoj nalaže vratiti tužiteljici iznos od 3.096,64 eur, kao razliku zbog više plaćenog s osnove rasta kamatne stope i rasta tečaja valute u odnosu na manje plaćeno zbog pada tečaja, a odbijen u više zatraženom iznosu od 171,76 eur. Na dosuđeni iznos tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog više plaćenog iznosa, kako je prikazano u dopuni vještva, a sve u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO. Kod donošenja odluke sud je zatraženi iznos glavnice i sporednih potraživanja iskazao uzimajući u obzir tečaj 1EUR=7,53450 HRK, radi čega je i odlučeno kao u točki VI izreke ove presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP po kojoj stranka nadoknađuje drugoj sve troškove, ako nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Naime, u cijelosti je prihvaćeno pet tužbenih zahtjeva postavljenih radi utvrđenja pojedinih ništetnih ugovornih odredbi, dok je šesti zahtjev postavljen radi isplate novčanog iznosa prihvaćen u visini od 97%. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2019. i četiri obrazložena podneska od 11. listopada 2021., 1. veljače i 29. rujna 2022. i 26. siječnja 2023., kao i zastupanja na ročištima održanim 21. listopada 2021., 13. ožujka 2023. i 14. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaku navedenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023, dalje OT). Također joj je priznat trošak sastava podneska od 10. listopada 2025. i zastupanja na ročištu 28. rujna 2022. u iznosu od 100,00 eur za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 3.,Tbr. 9. Toč. 2. i Tbr. 54. OT), kao i sastava podnesaka od 2. studenog 2021. te 25. i 30. ožujka 2022. u iznosu od 50,00 eur za svaki (Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 54. OT). Dakle, priznat joj je iznos od 1.950,00 eur, koji je uvećan za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eur te trošak sudske pristojbe u iznosu od 225,62 eur (pristojbe tužbe i pristojbe presude po 112,81 eur).

26. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 3.061,29 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. ZOO, kako je i odlučeno u točki VII izreke presude.

Split, 3. prosinac 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tužene