REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-436/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri, Osijek, Šetalište P. Preradovića 7, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica ZE, službena osoba tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe PG-INVEST d.o.o., Požega, Ante Starčevića 35, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/36, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 22. veljače 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Požega, KLASA: UP/I-502-03/22- 02/224, URBROJ: 338-11-02-22-10 od 15. prosinca 2022.

III. Tužitelju ĆE, zaposlenom kod poslodavca PG – INVEST d.o.o. Pleternica, ozljeda nastala dana 26. listopada 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S82.7 Višestruki prijelomi potokoljenice priznaje se ozljedom na radu te mu se u svezi navedene ozljede priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju ĆE iz [adresa] trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 EUR (slovima: šest tisuća dvije stotine pedeset eura) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/23-01/36, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 22. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Požega, KLASA: UP/I-502-03/22-02/224, URBROJ: 338-11-02-22- 10 od 15. prosinca 2022. te tužitelju, zaposlenom kod poslodavca PG-INVEST d.o.o., Ante Starčevića 35, Požega, ozljeda pretrpljena dana 26. listopada 2022., pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S82.7 Višestruki prijelomi potkoljenice nije priznata ozljedom na radu niti su mu u svezi navedene ozljede priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja u bitnome navodeći da tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje te da svoju odluku nije donio prema pravilima postupka, uzevši u obzir njegovo zdravstveno stanje i propuste trećih osoba zbog kojih je isključivo došlo do štetnog događaja odnosno ozljede na radu. Tvrdi da mu je povrijeđeno pravo iz članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku jer tuženik nije utvrdio sve bitne činjenice za rješavanje predmetnog zahtjeva, a bio je dužan i sve žalbene navode valjano i jasno obrazložiti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-248/1994).

2.1. Ističe da tuženik u pobijanom rješenju navodi da je tužitelj bio upoznat da predmetni rukohvat nije zavaren, no takvo što ne proizlazi iz cjelokupne dokumentacije, već proizlazi da su radnici HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o., među kojima je i svjedok ĐE, pokušali od sebe otkloniti odgovornost za teške ozljede tužitelja jer su znali da su oni odgovorni za zavarivanje ograde na koju se naslonio tužitelj i pao. Dodaje da je bio inženjer na gradilištu te njegov posao nije bio da vari ogradu, već je to bio posao trećih osoba koji isti nisu obavili te su postavili ogradu bez varenja i bez upozorenja da ista ne bi bila sigurna. Stajališta je da tuženik neosnovano smatra kako tužitelj pri obavljanju posla nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja te da je zbog svojeg skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja došlo do predmetne ozljede obzirom da je tuženik trebao zaključiti da je za nezavareni rukohvat trebalo postaviti upozorenje i utvrditi odgovornost radnika HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. koji su bili zaduženi za ograde i rukohvate na tom dijelu gradilišta, dok je s druge strane tužitelj nosio zaštitne cipele i kacigu, a nije bio upoznat da rukohvat nije propisno zavaren. Naime, tvrdi da je izjava ĐE neistinita, a isti je dao takvu izjavu s ciljem izbjegavanja odgovornosti za ozljede zbog kojih je tužitelj skoro poginuo. Stoga smatra da ne može odgovarati za radnje i propuste trećih osoba koje nisu obavile svoj posao i ne može tuženik odbiti priznanje ozljede na radu zbog propusta trećih osoba.

2.2. Nadalje tužitelj navodi da je Državni inspektorat utvrdio da poslodavac nije osigurao rad na visini uz odgovarajuću zaštitnu opremu, no tuženik niti to ne smatra bitnim jer je tužitelj osposobljen za rad na siguran način. Predlaže provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu te medicinsko vještačenje po vještaku fizijatru, ukoliko tuženik osporava ozljede tužitelja, saslušanje tužitelja kao stranke u sporu, saslušanje svjedoka ĐE te od Općinskog državnog odvjetništva u Požegi zatražiti spis predmeta vezan za ovaj štetni događaj, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, priznati tužitelju ozljedu na radu pretrpljenu dana 26. listopada 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S82.7 ozljedom na radu, kao i ozljede pretrpljene dana 26. listopada 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S52.5, S92.0, S32.7, odnosno sumarno T02.8, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima. Ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe da tužitelj uopće ne osporava činjenična utvrđenja iz pobijanog rješenja, osim dijela da nije znao da ograda nije bila pričvršćena jer to ne proizlazi iz priložene dokumentacije. Međutim, tuženik ističe da je u izjavi Državnom inspektoratu 4. studenog 2022. tužitelj naveo da zbog obaveza i hitnosti nije razmišljao da rukohvat nije zavaren, a svjedok u postupku, koji je zaposlenik društva koje je postavljalo ogradu, naveo je da je tužitelj upozoren na stanje ograde, što sve upućuje da je tužitelj bio upoznat sa stanjem rukohvata i ograde. S tim u svezi tuženik ističe da je tužitelj bio voditelj građevinskih aktivnosti na gradilištu te je morao biti upoznat sa svim aktivnostima na gradilištu, uključujući postavljanjem i stanjem ograde, pa stoga nije relevantno tko je postavljao predmetnu ogradu. Također dodaje da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način pa je znao ili morao procijeniti mogućnost sigurnog obavljanja predmetnog radnog zadatka, imao je dužnost o tome obavijestiti poslodavca, pa čak i odbiti rad te zabraniti obavljanje rada svim radnicima u takvim uvjetima rada, što nije učinio. Tuženik se protivi izvođenju predloženih dokaznih prijedloga obzirom da relevantne činjenice nisu sporne te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u podnesku od 22. rujna 2023. suštinski ponavlja navode tužbe te posebice ističe da nije jasno iz kojih razloga na rukohvatu i oko rukohvata nisu bili postavljeni odgovarajući znakovi ili obavijest da je rukohvat opasan, kao i da je tužitelj eventualno znao da nije zavaren rukohvat, odnosno da je upozoren na opasnost istoga, da se ne bi na njega naslonio niti bi se istome približavao. Što se tiče izjave tužitelja pred inspektorom rada, tužitelj dodaje da je inspektor došao u bolnicu nekoliko dana nakon predmetnog događaja te je sam pisao zapisnik, a tužitelj je imao slomljene ruke i noge, bio je pod utjecajem jakih lijekova te je ubrzo trebao ići na operaciju nogu zbog ozbiljnosti svojih ozljede. Stoga ističe da u takvom stanju nije niti trebao davati izjave službenoj osobi, dok tuženik navodi kako je tužitelj izjavio da nije niti razmišljao da ograda nije bila zavarena, a ne uzima u obzir prethodnu rečenicu iz koje se vidi da je ograda bila postavljena s jedne i druge strane te da je na čeonoj strani bio postavljen rukohvat, ali nitko nije postavio obavijest da ograda nije zavarena. Dodaje da nije bio zadužen za zaštitu na radu već su to bili povjerenik radnika za zaštitu na radu FE, koordinator zaštite na radu, voditelj građenja te glavni izvoditelj radova, a radilo se o velikom gradilištu sa 25 i više radnika te ne može tužitelj biti odgovoran za sve aktivnosti na gradilištu.

5. U podnesku od 15. studenog 2023. tuženik ističe da iz sadržaja cjelokupne dokumentacije, uključujući i iskaz tužitelja dan Državnom inspektoratu po nastanku ozljede, proizlazi da je predmetna ozljeda nastala kao posljedica njegovog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja. S tim u svezi ističe da je predmet ovog postupka utvrđivanje postojanja pretpostavki za priznavanje ozljede na radu, a ne utvrđivanje odgovornosti u smislu drugih propisa.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranaka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmene rasprave te je na raspravama održanima dana 23. listopada 2024. i 27. studenog 2024. izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu i saslušanjem svjedoka VE, EE i ĐE te je proveo dokaz izvođenjem vještačenja po stalnom sudskom vještaku iz područja zaštite na radu, dipl.ing. strojarstva Draženu Jeđudu obzirom da je tužitelj prigovorima u svezi činjenica utvrđenih tijekom upravnog postupka doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično tome i sumnju u zakonitost osporavanih rješenja. Ujedno je opunomoćenik tužitelja na raspravi održanoj dana 5. studenog 2025. zatražio trošak u ukupnom iznosu od 12.687,50 EUR, kako je to specificirano u troškovniku od 5. studenog 2025.

6.1. Na raspravi održanoj dana 5. studenog 2025. je stalni sudski vještak usmeno izložio nalaz i mišljenje (članak 82. ZUS-a) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 49. ZUS-a.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj zaposlen u tvrtki PG-INVEST d.o.o. od 28. listopada 2021. te da je temeljem Ugovora o ustupanju radnika sklopljenim između društva PG-INVEST d.o.o. i PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. ustupljen potonjem društvu od 8. studenog 2021. do 8. studenog 2022. radi obavljanja poslova inženjera gradilišta na privremenom gradilištu Rekonstrukcija i dogradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda aglomeracije CUPOV Požega na lokaciji Vidovci.

9. Tužitelj je dana 26. listopada 2022. zadobio ozljedu – Višestruki prijelomi potkoljenice (šifre prema MKB-10 klasifikaciji S82.7) za vrijeme radnog vremena u Vidovcima, na navedenom gradilištu, kada je obilazio radove na postavljanju inox zaštitne ograde na hodnoj stazi bazena.

10. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda donijelo je nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-03/23-01/36, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 17. veljače 2022. u kojem navodi da se dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji S82.7 Višestruki prijelomi potkoljenice, S52.5 Prijelom donjeg dijela palčane kosti (radijusa), S92.0 Prijelom kalkaneusa i S32.7 Višestruki prijelomi lumbalne kralježnice i zdjelice ili sumarno T02.8 Prijelom koji zahvaća druge kombinacije dijelova tijela mogu uzročno- posljedično povezati s predmetnim događajem od 26. listopada 2022.

11. Što se tiče činjenica medicinske naravi, valja navesti da iste među strankama nisu niti sporne.

12. Sporno je, da li se predmetna ozljeda tužitelja može priznati ozljedom na radu obzirom na tuženikovo stajalište da je predmetno ozljeđivanje tužitelja posljedica njegovog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja.

13. Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: Zakon) ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

14. Ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (članak 67. Zakona).

15. Odredbom članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20.; dalje: Pravilnik) propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

16. Ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona (članak 37. Pravilnika).

17. Odredbom članka 68. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. U stavku 2. točki 6. istog članka propisano je da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

18. Prema članku 69. stavku 3. i 4. Zakona o zaštiti na radu, radnik mora odmah izvijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu ili povjerenika za zaštitu na radu o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, kao i o svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu. Radnik ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere te zbog takvog postupanja ne smije trpjeti štetne posljedice.

19. Iz prijave o ozljedu na radu poslodavca tužitelja PG-INVEST d.o.o. slijedi da je predmetna ozljeda tužitelja nastala dana 26. listopada 2022. oko 12,00 sati, za vrijeme redovnog radnog vremena na gradilištu rekonstrukcije i dogradnje postrojenja za pročišćavanje otpadnih vida aglomeracije CUPOV Požega, a kao uzrok ozljede navodi se oznaka 891, odnosno nepredvidivi uzrok (prirodni događaj ili ljudska radnja) koji se nije mogao spriječiti, izbjeći niti otkloniti, Također, iz prijave proizlazi da je do ozljede došlo prilikom obilaska radova na postavljanju zaštitne inox ograde na hodnoj stazi bazena te je u jednom trenutku tužitelj pao u bazen i ozlijedio se. Kao sastavni dio prijave je Izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine od 28. listopada 2022. u kojem je navedena dijagnoza šifre prema MKB-10: S82.7.

20. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa], PG-INVEST d.o.o. od 28. listopada 2021. te da je temeljem Ugovora o ustupanju radnika sklopljenim između društva PG-INVEST d.o.o. i PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. ustupljen potonjem društvu za razdoblje od 8. studenog 2021. do 8. studenog 2022. radi obavljanja poslova inženjera gradilišta na privremenom gradilištu Rekonstrukcija i dogradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda aglomeracije CUPOV Požega na lokaciji Vidovci, a koje se sastojalo od obavljanja poslova kontrole izvršenja radova te prikupljanja mjera količine utroška materijala. Osim toga, tužitelj je imenovan voditeljem građevinskih aktivnosti: Rekonstrukcija i dogradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda aglomeracije Požega te je teoretski i praktično osposobljen za rad na siguran način za poslove inženjera gradilišta, ali nije provjerena njegova zdravstvena sposobnost za obavljanje radova.

21. Nadalje, tužitelj je 26. listopada 2022. doživio ozljeđivanje na način da se nalazio na galeriji bazena objekta, odnosno hodnoj stazi na zapadnoj strani južnog bazena gdje su radnici HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. postavljali inox ogradu. Objekt (bazen) po cijeloj dužini sjevernog zida i do polovice zapadnog zida na gornjoj strani ima hodnu stazu (galeriju) širine 160 cm po kojoj će se moći hodati i kontrolirati razinu vode u bazenu te je za istu predviđena zaštitna inox ograda visine 112 cm. U trenutku ozljeđivanja tužitelja na južnom bazenu (zapadnoj strani) ograda je postavljana, ali nije dovršena te se tužitelj u jednom trenutku približio rubu hodne staze zapadne strane južnog bazena gdje je bio postavljen rukohvat, ali isti nije bio zavaren kojom prilikom se uhvatio za isti kako bi se malo nagnuo prema unutrašnjosti bazena da pogleda, u kojem trenutku je pao zajedno s rukohvatom u južni bazen.

22. Iz tužiteljeve izjave dane Državnom inspektoratu dana 4. studenog 2022. proizlazi, između ostalog (što tuženik smatra ključnim), da zbog obaveza i hitnosti nije niti razmišljao da rukohvat nije bio zavaren, dok je svjedok ĐE u izjavi Državnom inspektoratu od 27. listopada 2022. naveo da je tužitelj više puta bio upozoren da je ograda u postavljanju te da ista nije u cijelosti fiksirana i zavarena.

23. Također, Državni inspektorat je utvrdio da je tužitelj koristio radne cipele sa ČK te zaštitnu kacigu, da poslodavac nije osigurao siguran rad na visini uz odgovarajuću zaštitnu opremu kao što su košare, platforme i sigurnosne mreže, sigurnosne pojaseve ili druge sigurnosne načine vezivanja.

24. Prvostupanjsko tijelo je prilikom donošenja rješenja zaključilo da tužitelj u obavljanju redovitih poslova radnog mjesta nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja te poslove nije obavljao s dužnom pažnjom i nije koristio odgovarajuću zaštitnu opremu kao što su košare, platforme, sigurnosne mreže ili sigurnosne pojaseve, odnosno drugi sigurnosni način vezivanja prema odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu, slijedom čega je izravno prouzročio nastanak ozljede pa je stoga predmetno ozljeđivanje tužitelja posljedica njegovog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja te se predmetna ozljeda tužitelja ne može priznati ozljedom na radu. Tuženik je, odbijajući žalbu tužitelja, dodatno zaključio da je u trenutku nastanka ozljede tužitelj bio upoznat da predmetni rukohvat nije završen, odnosno siguran radi oslanjanja, a zbog svoje nepažnje se ipak oslonio (što je bio uzrok ozljede).

25. S druge strane, tužitelj tvrdi da se ne radi o njegovom skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju jer nije niti znao da predmetni rukohvat nije zavaren, kao i da je za nezavareni rukohvat trebalo postaviti upozorenje i utvrditi odgovornost radnika HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. koji su bili zaduženi za ograde i rukohvate na tom dijelu gradilišta.

26. S obzirom na navedeno Sud je tijekom upravnog spora, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja nadopunio dokazni postupak odnosno utvrđivao je odlučne činjenice kako bi na taj način izvršio kontrolu zakonitosti osporavanog rješenja.

27. Tako je sukladno prijedlozima tužitelja, na ročištima održanima 23. listopada 2024. i 27. studenog 2024. izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu te su saslušani svjedoci VE, EE i ĐE (članci 69. i 86. ZUS-a), a Sud je odredio i izvođenje dokaza vještačenjem iz područja zaštite na radu po stalnom sudskom vještaku Draženu Jeđudu, dipl. ing., rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-436/2023-20 od 4. veljače 2025.

28. Tužitelj je u iskazu, u bitnome što se tiče bitnih činjenica ovog upravnog spora, naveo da je u trenutku hvatanja za rukohvat mislio da je ograda u cijelosti dovršena te na istoj nisu bila postavljena nikakva upozorenja da nije dovršena, kao i da ga ĐE nije upozorio da ograda nije u cijelosti fiksirana i zavarena, a zaštitni pojas nije koristio jer je smatrao da se nalazi na završenom dijelu ograde. Što se tiče izjave koju je dao Državnom inspektoratu, napomenuo je da se tada nalazio u bolnici i bio pod utjecajem lijekova, dok nije htio da zbog njegove ozljede netko završi u zatvoru.

29. Svjedok VE u svom iskazu naveo je kako nije imao saznanja da li su ograde na balkonima bile dovršene niti kada su trebale biti dovršene, dok svjedok EE također nije imao neposrednih saznanja o istome, osim što je isti mislio da je ograda toga dana bila dovršena.

30. Nadalje, svjedok ĐE iskazao je da je zaposlen kod poslodavca HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. te su isti podizvođači radova na gradilištu u Vidovcima. Obavljaju strojarske i bravarske radove na gradilištu te je, između ostalog, jedan od zadataka bio i montiranje ograde na balkonu sa kojega je pao tužitelj. Izjavio je da su spornoga dana kada je tužitelj pao bili u tijeku radovi pričvršćivanja ograde, a ostao im je samo još jedan dio ograde za pričvrstiti, i to upravo onaj s kojega je tužitelj pao. Također je iskazao da su to jutro imali sastanak prije obavljanja radova, na kojem je nazočio i tužitelj, te je osobno upozorio tužitelja da ograda nije do kraja pričvršćena, a i svi ostali radnici su na isto bili upozoreni. U trenutku kada je tužitelj pao, nalazio se nekoliko metara od njega i vidio je da je tužitelj pao zajedno s rukohvatom koji je stavljen samo na završetak ograde. Na nedovršenom dijelu nisu bila postavljena nikakva sigurnosna upozorenja, a on osobno i djelatnici tvrtke HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. su koristili sigurnosne pojaseve obzirom da je riječ o radu na visini.

31. Nadalje, vještak Dražen Jeđud, dipl. ing. je 31. ožujka 2025. u sudski spis dostavio svoj nalaz i mišljenje iz kojega u bitnome proizlazi da se tužitelj u trenutku događaja nalazio na hodnoj stazi te se naslonio na zaštitnu ogradu koja nije bila pričvršćena, uslijed čega je pao u unutrašnjost bazena sa visine oko 6,70 m. U trenutku događaja tužitelj je za poslodavca Presoflex gradnja d.o.o. radio poslove koje je ugovorio ugovorom o radu s poslodavcem PG-INVEST d.o.o., a radio je poslove s posebnim uvjetima rada za koje nije ispunjavao propisane uvjete jer nije bio upućen na provjeru zdravstvenog stanja te mu poslodavac nije smio dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada temeljem članka 36. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove koje je radio u trenutku događaja. Na hodnoj stazi je bila postavljena zaštitna ograda pa tužitelj nije morao koristiti osobnu zaštitnu opremu za zaštitu od pada sa visine (sigurnosni pojas i sigurnosno uže), a da na hodnoj stazi nije bila postavljena zaštitna ograda, poslodavac bi tužitelju bio dužan osigurati osobnu zaštitnu opremu za zaštitu od pada sa visine. Tvrtka HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. je obavljala poslove montaže zaštitne ograde na hodnu stazu i u trenutku događaja zaštitna ograda nije bila u cijelosti postavljena i pričvršćena te je postojala opasnost od pada radnika sa visine. Obzirom da na hodnoj stazi tvrtka HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. nije u cijelosti postavila i pričvrstila zaštitnu ogradu, ista je bila dužna postaviti sigurnosne znakove kojima se upozorava radnike na opasnost od pada sa visine sukladno članku 4. stavku 1. Pravilnika o sigurnosnim znakovima („Narodne novine“, broj: 91/15., 102/15., 61/16.). Okolnost što tvrtka HAMOWA-HIDRO d.o.o. na mjestu događaja nije postavila sigurnosne znakove se može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s ozljeđivanjem tužitelja, dok postupanje tužitelja nije bilo protivno pravilima zaštite na radu jer isti nije bio upozoren na opasnost od pada sa visine.

32. Tuženik u podnesku od 28. listopada 2024. ističe da je iskaz tužitelja dan pred Sudom u odnosu na uzrok nastanka ozljede u suprotnosti s onim danim Državnom inspektoratu jer iz sadržaja izjave tužitelja danog pred Državnim inspektoratom proizlazi da je tužitelj znao da je inox ograda/rukohvat s koje je pao bio postavljen, ali ne i zavaren te se naslonio na tu ogradu/rukohvat jer nije bio koncentriran, odnosno uslijed nemarnosti. Da je tužitelj znao ili morao znati da predmetna ograda/rukohvat nije siguran za naslanjanje proizlazi i iz okolnosti radnog mjesta tužitelja (inženjera gradilišta), nadalje tužitelj je bio upućen da su na dan nastanka ozljede kooperanti obavljali poslove montaže zaštitne inox ograde/rukohvata na hodnu stazu između sjevernog i južnog bazena te na zapadnoj strani istoga, kao i iz razloga što se u vrijeme nastanka ozljede na navedenoj stazi nalazio aparat za zavarivanje radnika koji su postavljali i učvršćivali predmetnu inox ogradu/rukohvat. Stoga tuženik predlaže Sudu zanemariti iskaz tužitelja dan na ročištu.

33. U podnesku od 8. studenog 2024. tužitelj osporava subjektivnu ocjenu tuženika da su iskazi tužitelja međusobno kontradiktorni i protivi se zaključku tuženika da je tužitelj znao ili morao znati da sporni rukohvat nije učvršćen. Ističe da tuženik pogrešno interpretira samo mjesto rada i okolnost visine jer gubi iz vida da se u konkretnom slučaju radi o balkonu kao integralnom dijelu građevine. U nastavku pojašnjava upotrebu zaštitnih ograda, što proizlazi iz Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima („Narodne novine“, broj: 48/18.) i Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada („Narodne novine“, broj: 105/20.). Ističe da je životno i pravno logična činjenica da je imao pravo pouzdati se u prethodno izvršeni rad tehničkog osoblja u smislu postavljanja čvrste zaštitne ograde koja mora izdržati određeno opterećenje i koja ne smije predstavljati nikakav rizik za sve osobe koje se kreću predmetnim balkonom. Također, i svjedoci su iskazali da na balkonu nije bilo osoba koje bi bile vezane sigurnosnim pojasevima ili užadima jer takva potreba nije zakonski niti životno-logično postojala. Osim toga, okolnost da se na hodnoj stazi nalazio aparat za zavarivanje nije znak nedovršenosti radova na ogradi jer, upravo suprotno, u nedostatku bilo kakvog usmenog, pismenog, znakovnog ili kakvog drugog upozorenja, a imajući na umu obveze tehničkog osoblja da postavi čvrstu i sigurnu ogradu, takva okolnost može dodatno uvjeriti tužitelja da je ograda zavarena na profesionalan i učinkovit način. Ističe da ni po čemu nije mogao pretpostaviti da postavljena zaštitna ograda ne bi bila čvrsta, sigurna ili rizična.

34. Nadalje, tuženik u podnesku od 3. travnja 2025., u odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, ističe da predmet upravnog spora nije odgovornost poslodavca tužitelja niti kooperanta već utvrđivanje može li se ponašanje tužitelja u spornom događaju, s obzirom na sve okolnosti slučaja, podvesti pod skrivljeno, nesavjesno ili neodgovorno ponašanje. U tom smislu je potrebno utvrditi je li tužitelj znao ili mogao znati, s obzirom na svoje znanje, iskustvo, osposobljenost za rad na siguran način, poziciju u obavljanju zadataka te dobivene informacije, je li ograda na koju se oslanjao, neovisno o tome što nije postojao znak opasnosti od pada, bila nedovršena. Tvrdi da u odnosu na ovu okolnost vještak uopće nije pojasnio koja je uloga bila tužitelja kao voditelja građevinskih radova na gradilištu u smislu ugovornog odnosa građenja u predmetnom slučaju i relevantnih propisa o gradnji i kojim informacijama je trebao u toj poziciji raspolagati, te s tim u vezi nije izvršio uvid u relevantnu ugovornu niti građevinsku dokumentaciju o stanju radova na dan nastanka ozljede tužitelja. Također ističe da vještak donosi zaključak o postupanju tužitelja na temelju njegovog iskaza danog na raspravi pred Sudom, dok istovremeno zanemaruje iskaz tužitelja dan Državnom inspektoratu te iskaz ĐE dan u upravnom postupku i na raspravi, koji su podudarni u odnosu na okolnost da je tužitelj znao da predmetna ograda u trenutku nastanka ozljede nije pričvršćena. Stoga tuženik osporava zaključak vještaka u dijelu da tužitelj nije bio upozoren na opasnost od pada sa visine, a podredno tome da njegovo postupanje nije bilo protivno pravilima zaštite na radu.

35. Tužitelj u podnesku od 13. lipnja 2025. ističe kako je zadatak vještaku jasno određen rješenjem Suda te da je vještak po postavljenom zadatku sačinio nalaz i mišljenje, dok su navodi tuženika u podnesku upravljeni isključivo odugovlačenju spora.

36. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 5. studenog 2025., vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je, u odnosu na navode, pitanja i prigovore tuženika iz podneska od 3. travnja 2025., dodao da je prema stanju spisa tužitelj bio inženjer gradilišta, odnosno voditelj radova poslodavca Presoflex gradnja d.o.o. Radove postavljanja zaštitne ograde je radio izvođač radova HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. Svaki izvođač radova prema Zakonu o gradnji mora imati svog voditelja radova ili inženjera gradilišta. Spisu ne prileži dokument iz kojeg bi bilo vidljivo da bi tužitelj bio i voditelj radova za kooperanta HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. Stoga je vještak mišljenja da tužitelj nije morao biti upoznat sa dinamikom izvođenja tih radova, odnosno da nije morao znati da dio zaštitne ograde nije bio u cijelosti postavljen i učvršćen. Obzirom da na mjestu događaja nisu bili postavljeni sigurnosni znakovi niti je mjesto rada postavljanja zaštitne ograde bilo ograđeno čime bi se onemogućio pristup neovlaštenim osobama te obzirom da je sporni dio ograde bio postavljen, ali nije bio učvršćen, stajališta je da postupanje tužitelja nije bilo protivno pravilima zaštite na radu. Nadalje je vještak mišljenja da je na mjestu i u trenutku događaja, a obzirom da poslodavac tužitelja nije izvodio radove postavljanja ograde, tužitelj bio „druga osoba“, odnosno osoba koja se po bili kojoj osnovi rada nalazi na mjestu rada.

37. Službena osoba tuženika stavila je primjedbu na iskaz vještaka u dijelu na vještak spominje činjenice koje nisu predmet spora, odnosno stupnjevanje odgovornosti sudionika događaja, tj. poslodavca te smatra da vještak nije stručan dati odgovor na pitanje da li je tužitelj znao da ograda nije dovršena ili nije. Iz iskaza ĐE, kao i zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da je toga jutra ĐE prije početka obavljanja radova, osobno upozorio tužitelja da ograda nije do kraja pričvršćena te su i ostali radnici bili upoznati da je ograda u postavljanju, iz čega proizlazi da je tužitelj rije naginjanja, odnosno pada imao informaciju kako je ograda u postavljanju.

38. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, kao i njegovo očitovanje na raspravi, obzirom da su sačinjeni vrlo detaljno opisujući svu priloženu dokumentaciju u spisu predmeta te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke, sukladno dokumentaciji, dok je svojim očitovanjem otklonio iznesene prigovore tuženika.

38.1. Naime, sudski vještak se vrlo decidirano izjasnio da postupanje tužitelja nije bilo protivno pravilima zaštite na radu, kao i da na mjestu događaja nisu bili postavljeni sigurnosni znakovi kojima bi se upozorilo radnike na opasnost od pada sa visine sukladno članku 4. stavku 1. Pravilnika o sigurnosnim znakovima.

39. Valja napomenuti da, kao je to pravilno naglasio i tuženik, da predmet ovog upravnog spora nije odgovornost poslodavca tužitelja niti kooperanta, već utvrđivanje da li je predmetno ozljeđivanje tužitelja posljedica njegovog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja u smislu članka 40. Kao što je već navedeno, između stranaka je sporno da li se predmetna ozljeda tužitelja može priznati ozljedom na radu obzirom na tuženikovo stajalište da je predmetno ozljeđivanje tužitelja posljedica njegovog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja u smislu članka 67. točke 1. Zakona.

41. Sud smatra kako tekst navedenog članka 67. stavka 1. Zakona znači da se samo ozljede koje je radnik (osiguranik) prouzročio namjerno ili uz grubu (krajnju) nepažnju ne mogu priznati ozljedom na radu.

42. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje tijekom upravnog spora, da je na hodnoj stazi bila postavljena zaštitna ograda pa tužitelj nije morao koristiti osobnu zaštitnu opremu za zaštitu od pada sa visine (sigurnosni pojas i sigurnosno uže), da tvrtka HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o., koja je obavljala poslove montaže zaštitne ograde na hodnu stazu, nije u cijelosti postavila i pričvrstila zaštitnu ogradu te da je ista bila dužna postaviti sigurnosne znakove kojima se upozorava radnike na opasnost od rada sa visine sukladno članku 4. stavku 1. Pravilnika o sigurnosnim znakovima, Sud smatra da postupanje tužitelja nije bilo protivno pravilima zaštite na radu jer isti nije bio upozoren na opasnost od pada sa visine pa se u tim okolnostima ponašanje tužitelja ne može pravno označiti grubom (krajnjom) nepažnjom, a pogotovo ne namjerom, odnosno ne može se okvalificirati skrivljenim, neodgovornim i nesavjesnim ponašanjem na radnom mjestu u smislu članka 67. točke 1. Zakona.

43. Pri tome valja napomenuti da tužitelj nije bio voditelj radova za postavljanje zaštitne ograde, već inženjer gradilišta, odnosno voditelj radova poslodavca Presoflex gradnja d.o.o., dok je radove postavljanja zaštitne ograde radio izvođač radova HAMOWA-HIDRO TPK d.o.o. kao kooperant. Stoga nisu točni navodi tuženika da je tužitelj bio voditeljem građevinskih aktivnosti na gradilištu te da je morao biti upoznat sa svim aktivnostima na gradilištu, uključujući i postavljanjem i stanjem ograde pa da stoga nije relevantno tko je postavljao predmetnu ogradu obzirom da tužitelj nije morao biti upoznat sa dinamikom izvođenja radova postavljanja zaštitne ograde, odnosno nije morao znati da dio zaštitne ograde nije bio u cijelosti postavljen i učvršćen.

44. Tuženiku je, s druge strane, ključna činjenica da je u izjavi Državnom inspektoratu 4. studenog 2022. tužitelj naveo da zbog obaveza i hitnosti nije razmišljao da rukohvat nije zavaren, a svjedok u postupku, koji je zaposlenik društva koje je postavljalo ogradu ĐE, naveo je da je tužitelj upozoren na stanje ograde, što sve upućuje da je tužitelj bio upoznat sa stanjem rukohvata i ograde. Međutim, čak i u slučaju da je tužitelju usmeno rečeno da dio zaštitne ograde nije u cijelosti postavljen i pričvršćen te da je tužitelj u obavljanju redovitih poslova radnog mjesta previdio navedeno, uzimajući u obzir da nisu bili postavljeni vidljivi sigurnosni znakovi kojima se upozorava radnike na opasnost od rada sa visine, Sud smatra da se radi o običnoj nepažnji tužitelja koja se ne može okvalificirati skrivljenim, neodgovornim i nesavjesnim ponašanjem na radnom mjestu u smislu članka 67. točke 1. Zakona.

45. Analizirajući podatke spisa, ocjena je Suda da u konkretnom slučaju ne postoje pravne zapreke iz članka 67. točke 1. Zakona, zbog kojih bi se tužitelju uskratila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, kako su to javnopravna tijela neosnovano utvrdila.

46. Naime, u odnosu na primjenu citiranog članka 68. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu kojom je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, Sud ocjenjuje da se ne može reći da je ovakav način nastanka ozljede nastao namjerno (svjesno) ili krajnjom nepažnjom, već uslijed (moguće) obične nepažnje prilikom svakodnevnog obavljanja posla koja se ne može pripisati na štetu radniku.

47. U takvim okolnostima, Sud ne nalazi valjanu podlogu za zaključak tuženika da se predmetna ozljeda tužitelja dogodila zbog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužitelja.

48. Slijedom svega navedenoga, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio stvar priznavši predmetnu dijagnozu (koja je navedena u prijavi) ozljedom na radu, uz priznanje pripadajućih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (točke I., II. i III. izreke ove presude). Ako je u izvršenju ove presude potrebno donijeti dodatno izvršujuće (razrađujuće) rješenje i/ili poduzeti pojedine upravne radnje, prvostupanjsko tijelo će to učiniti u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Pri tome javnopravna tijela nisu ovlaštena preispitivati odluku o meritumu ove upravne stvari, sadržanu u točki III. izreke ove presude.

49. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora Sud je odluku utemeljio na članku 144. i članku 147. stavku 1. ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23. – dalje: Tarifa).

49.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta u iznosu 5.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 6.250.00 eura te je stoga pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. rujna 2023., jer se u tom podnesku u biti rezimiraju navodi tužbe, sastava podneska od 27. lipnja 2024. u kojem je tužitelj dostavio adrese svjedoka i slike sa mjesta nesreće, sastava podneska od 31. listopada 2024. u kojem se tužitelj očitovao na koje okolnosti predlaže provesti vještačenje, što je mogao učiniti i na raspravi održanoj dana 23. listopada 2024., sastava podneska od 8. studenog 2024. obzirom da se u istome rezimiraju dosada izneseni navodi, zatim sastava podneska od 11. veljače 2025. uz koji je tužitelj samo dostavio dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja, kao niti trošak sastava podneska od 13. lipnja 2025. jer se u tom podnesku samo izražava suglasnost s mišljenjem sudskog vještaka, pa se stoga ne radi o podnescima kakve ima u vidu Tbr. 27. Tarife.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi