REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-759/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Ecija Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika: 1. LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mihael Acalinović, odvjetnik u Visu, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji drugotuženice, trećetuženice i četvrtotuženice (dalje: revidenti) protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1200/2021-3 od 18. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3917/18 od 11. svibnja 2021., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I Utvrđuje se da je tužitelj JT, pok. JTM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isključivi vlasnik 39/70 dijela cjeline nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, ZU 3438 K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za 39/70 dijela cjeline nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, ZU 3438 K. O. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio u naravi predstavlja prizemlje kuće, koji je povezan vlasničkim pravima s pripadajućim dijelom zemljišta na kojem je kuća izgrađena i zajedničkim dijelovima i uređajima kuće, u smislu odredbe čl. 370. čl. 68. i 69. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uz istodobno brisanje tog prava s imena JTM, čiji su jedini i isključivi pravni sljednici tužitelj JT, tuženi pod 1 LT, pod 2 HT ud. JTM, pod 3 ĐT pok. J i od 4 ZT pok. J rođ. HT, i to za 39/70 dijela.

II Nalaže se tuženima pod 2-4 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.927,80 kn.“

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1751/2022-2 od 21. prosinca 2022. revidentima je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Može li sud utvrditi tužitelja suvlasnikom u idealnom dijelu cijele nekretnine pozivajući se na odredbu čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u okolnostima kada na toj nekretnini nije zasnovano etažno vlasništvo?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, revidenti su izjavili reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) te su predložili preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio reviziju odbiti kao neosnovanu te je zatražio naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je on stekao pravo etažnog vlasništva prizemnog dijela nekretnine s kojim je povezan suvlasnički dio nekretnine, položene na čest. zgr. [katastarska čestica]., zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] te da se uz upis prava vlasništva u njegovu korist izvrši brisanje prava vlasništva tuženika. U konkretnom slučaju tužitelj je zahtjevom tražio utvrđenje prava vlasništva, a kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva naveo je, pored sporazuma o diobi sa sunasljednicima, nasljeđivanja i dosjelost, tvrdeći da je i osobno stekao pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine dosjelošću (od trenutka kada ju je nasljeđivanjem stekao iza svog pravnog pretka).

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da iz vlasničkog lista od 19. lipnja 2018. proizlazi kako je nekretnina oznake zgr. 587., zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], oznake kuća, (dalje: nekretnina) upisana kao vlasništvo JTM,

- da su na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 19. lipnja 1991., a uslijed sporazuma o diobi, LTM naslijedili sinovi i to tužitelj za prizemlje kuće, prvotuženik LT za prvi kat kuće i NT za potkrovlje kuće,

- da su na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od **.**.2011. TT naslijedili revidenti, tj. drugotuženica HT, trećetuženica ĐT i četvrtotuženica MT, svaka za 1/3 suvlasničkog dijela,

- da iz Ugovora o darovanju od 14. lipnja 2017. proizlazi da je prvotuženik LT darovao tužitelju vlasništvo prvog kata nekretnine,

- da je tužitelj u samostalnom posjedu apartmana i stambenog prostora u prizemlju te da oni predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu, dok su revidenti u samostalnom posjedu stambenih prostora na katu i potkrovlju kuće,

- da je tužitelj u samostalnom i zakonitom posjedu stana i apartmana u prizemlju nekretnine najkasnije od 19. lipnja 1991.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim s obrazloženjem da je „tužitelj etažno pravo vlasništva prizemlja zgrade stekao nasljeđivanjem svog pokojnog oca na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju istog prvostupanjskog suda broj O-1103/91 od 19. lipnja 1991.“ te da je „svaki od braće LT, nakon prethodno sklopljenog sporazuma o diobi suvlasničke zajednice, stekao isključivo pravo vlasništva u odnosu na svaku pojedinu etažu čest. zgr. [katastarska čestica], a ne na istovjetne alikvotne dijelove, odnosno svaki po 1/3 dijela u skladu sa zakonom, kako su naslijedili ostale očeve nekretnine“. Nižestupanjski sudovi naveli su i to da „tužba ima valjano zakonsko uporište u citiranim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) koje propisuju stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, jer je tužitelj to pravo stekao protekom deset godina nakon početka dosjedanja u svakom slučaju 2011. kada je protekao dvadesetogodišnji rok.“, te su se pri tome pozvali na odredbu čl. 370. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) kojom je propisano da su osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlaštene na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. toga članka, do kada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnog dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova kojeg će sud među njima pravedno podijeliti.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. Revidenti su u reviziji u bitnom naveli da su nižestupanjski sudovi „u cijelosti pogrešno primijenili i članak čl. 370. ZVDSP, jer se ta odredba odnosi na već uspostavljeno etažno vlasništvo po prijašnjim propisima.“, tj. osporavaju pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem su tužitelja utvrdili suvlasnikom u idealnom dijelu cijele nekretnine, pozivajući se na odredbu čl. 370. ZVDSP, u okolnostima kada na toj nekretnini nije zasnovano etažno vlasništvo.

11.1. Odredbom čl. 370. st. 5. ZVDSP propisano je da osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlaštene su na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. toga članka. Odredbom čl. 69. st. 1. ZVDSP propisano je da je vlasništvo posebnoga dijela nekretnine nedjeljivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.

11.2. U ovome slučaju tužitelj je pravo vlasništva određenog posebnog dijela kuće (prizemlja) stekao nasljeđivanjem i pisanim sporazumom sa sunasljednicima, koji sporazum je u cijelosti realiziran, prije stupanja na snagu ZVDSP. Naime, prema odredbi čl. 36. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list", SFRJ br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., dalje: ZOVO), koja je bila na snazi u vrijeme otvaranja nasljedstva iza pokojnog pravnog prednika tužitelja, a koja odgovara čl. 128. ZVDSP, nasljednik stječe vlasništvo nasljeđivanjem stvari u času otvaranja nasljedstva. Nasljednik se postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, trenutkom smrti umrle fizičke osobe, a rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti. S obzirom na činjenična utvrđenja iz nižestupanjskih presuda, prema kojima je svaki od nasljednika (pa tako i tužitelj) na temelju sporazuma o diobi stekao isključivo pravo vlasništva u odnosu na svaku pojedinu etažu nekretnine, a ne istovjetne alikvotne dijelove, proizlazi da je tužitelj već po prijašnjim propisima imao valjanu pravnu osnovu za stjecanje etažnog vlasništva. Zato je na temelju te pravne osnove to pravo i mogao steći u skladu s odredbama iz čl. 370. st. 4. i 5. ZVDSP, što je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija te je slijedom navedenog neosnovan revizijski navod da tužitelj po prijašnjim propisima nije uspostavio etažno vlasništvo na spornom dijelu nekretnine. Naime, vlasniku posebnog dijela nekretnine, koji je etažno vlasništvo stekao na temelju propisa važećih prije 1. siječnja 1997. kao dana stupanja na snagu ZVDSP, pripada odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine (zgrade i zemljišta na kojem je izgrađena), pa je on kao zemljišnoknjižni vlasnik posebnog dijela nekretnine postao i suvlasnikom cijele nekretnine (čl. 370. st. 3. i 4. ZVDSP). Zato je tužitelj, u smislu odredbe čl. 370. st. 4. ZVDSP, mogao zahtijevati da sud utvrdi i veličinu njegova suvlasničkog dijela nekretnine te su samim time nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim (toč. I. izreke presude).

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju nije prihvaćen s obzirom na to da u navedenom podnesku u većem dijelu ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, za što je već dosuđena naknada parničnog troška, pa navedena parnična radnja nije bila potrebna za donošenje ove odluke (čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek