Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-101/2022-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda, Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Mihalić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene JO, branjene po branitelju Marijanu Fosinu, odvjetniku iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 1 18/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, broj KO-DO-71/2022 od 23. veljače 2022., nakon održane javne rasprave zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti predstavnika ODO u Varaždinu - ŽO, okrivljene, te branitelja okrivljene, a izrečene i objavljene 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

l)

Temeljem članka 544. stavka 1. ZKP (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/1 1, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 1 30/20, 80/22, 36/24, 72/25 — dalje u tekstu: ZKP/08), izvan snage stavlja se kazneni nalog izdan protiv okrivljene JO presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-101/2022-2 od 7. ožujka 2022.

II)

l. Temeljem članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine”, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/1 3, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08),

okrivljena JO, OIB [osobni identifikacijski broj], kći J i CO, rođene Ž, rođena **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, ekonomist, s završenim doktorskim studijem na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog djeteta, s mjesečnim primanjima u iznosu od 3.000,00 eura, neosuđivana,

oslobađa se od optužbe

Il. da bi:

dana 23. travnja 2021., oko 12,45 sati u Bartolovcu, upravljajući osobnim vozilom marke „Honda Civic”, reg. oznaka [registarska oznaka], iz smjera Varaždina u smjeru Šemovca, olako držeći da neće ugroziti druge sudionike u prometu, dolaskom do raskrižja Varaždinske ulice sa sporednom Kračina ulicom, postupila protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te započela radnju skretanja ulijevo, prema sporednoj ulici, prilikom čega se propustila prethodno uvjeriti da istu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, te nije vodila računa o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila iza sebe, a u trenutku dok ju je, upravljajući motociklom marke „Yamaha XJR 1300”, reg. oznaka [registarska oznaka], u istome smjeru, već pretjecao VO, u fazi skretanja u lijevo prepriječila mu prolaz, uslijed čega je, došlo do udara prednjeg dijela motocikla u stražnji, lijevi dio osobnog vozila, a potom i do izlijetanja imenovanog s motocikla, prelijetanja preko osobnog vozilom marke i pada na kolnik, kojom prilikom je VO zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma dijafize lakatne i palčane kosti, prijeloma križne kosti, prijeloma preponske kosti i prijelom torakalnog kralješka,

dakle, iz nehaja, kao sudionica u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročila tešku tjelesnu ozljedu drugoj osobi,

III. čime bi počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano po članku 227. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 1 18/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11.

IV. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -5. ovog Zakona, te nužni izdaci okrivljene, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljene padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KO-DO-71/2022 od 23. veljače 2022., protiv okrivljene JO, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, te je predložilo da sud donese protiv okrivljene presudu o kaznenom nalogu, što je sud i učinio, ali je branitelj okrivljene podnio pravovremeni prigovor protiv iste, nakon čega je optužnica bila potvrđena u ovom predmetu, bilo je održano više rasprava, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci ove presude, pri čemu je ranija presuda o kaznenom nalogu stavljena izvan snage.

2. Okrivljena upitana da li se s obzirom na navode iz optužnice smatra ili ne smatra krivom ista se izjasnila da se ne smatra krivom, te je na kraju dokaznog postupka iznijela svoju obranu.

3. U svojoj obrani okrivljena je navela da se ova prometna nezgoda dogodila prije 3 godine. Točno je da se ona tog dana - 23.04.2021. oko 12,45 sati kretala u [adresa] svojim osobnim vozilom marke Honda Civick registarske oznake VŽ 976Ml iz smjera Varaždina u smjeru Šemovca i da je doista došla do raskrižja Varaždinske ulice sa sporednom Kračina ulicom gdje je trebala izvršiti skretanje u tu sporednu Kračina ulicu. Istaknula je, da je ona u potpunosti poštivala prometne propise u ovom slučaju. Koliko se sjeća uvjeti na cesti bili su u redu i vidljivost je bila dobra. Ona se krečući približavala Varaždinskom ulicom toj Kračina ulici gdje je trebala skrenuti u lijevo. Ona je vidjela dva osobna vozila iza sebe i kada je provjeravala njihovo kretanje u retrovizorima vidjela je da oni nju ne namjeravaju pretjecati, kretali su se iza nje, a ograničenje brzine je bilo 60 km/h. Zbog toga što je trebala na tom raskrižju prema Kračina ulici skrenuti lijevo ona je usporila svoju vožnju, te ne zna konkretne parametre s koliko km/h je usporila na koliko, ali zna da je sve bilo u granicama prometnih propisa obzirom je bilo ograničenje 60 km/h. Ta dva vozila iza nje su također usporila. Ona je potom pogledala u bočni retrovizor i nije iza sebe vidjela na lijevoj prometnoj traci nikog, nikakvu prepreku. Potom je dala lijevi pokazivač smjera neposredno prije skretanja u Kračina ulicu, a ujedno je izvršila provjeru u sve retrovizore u vozilu, okrenula je i glavu preko ramena i provjeravala mrtvi kut. Nakon svih tih provjera ponovno nije vidjela nikog iza sebe na lijevoj prometnoj traci. Dakle, vozila iza nje nisu stala jer je ona samo smanjivala brzinu i pripremala se za skretanje u lijevo, nitko joj nije dolazio iz suprotnog smjera i ona je nakon svih tih provjera počela s polaganim skretanjem u lijevo, u sporednu ulicu. Nakon nekog trenutka ona je začula udarac u stražnji dio svojeg vozila a nakon toga se njezino vozilo zarotiralo za oko 180 stupnjeva i od tog udarca je udarilo u jednu ogradu obiteljske kuće. Tada je izašla van iz vozila, bila je sva u šoku te je vidjela ošt. prvi put i njegov motocikl te druge motocikliste koji su naišli na lice mjesta. Koliko se sjeća jedan od tih motociklista je zvao policiju, a i ona ju je zvala. Sjeća se da je ošt. bio povrijeđen. Ona se nije mogla prisjetiti na kojoj udaljenosti je ona dala lijevi pokazivač smjera od skretanja u lijevo u sporednu ulicu, zbog proteka vremena. Kada su došli djelatnici policije na lice mjesta ona je čula u razgovoru da je svjedok NO, koji je dao izjavu pred njima, govorio potvrdno da je ona dala lijevi pokazivač smjera prije skretanja.

3.1. Na upit, da li se može izjasniti koliko sekundi prije skretanja u lijevo je ona dala lijevi pokazivač smjera, navela je da se ona o tome to ne može izjasniti kao što je već i ranije rekla.

3.2. Na upit, da li se može izjasniti koliko dugo se vozila, u sekundama, od trenutka kada je počela sa smanjivanjem brzine pa do skretanja u lijevo, navela je da se o tome ne može izjasniti radi ranije navedenog, a ujedno ne može ništa reći u metrima za bilo koju radnju koju je poduzela. Ovo je upravo i razlog radi kojeg ne želi odgovarati na pitanja.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je na suglasan prijedlog stranaka, te sukladno članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitao izvješće o očevidu sa situacijskim planom (listovi 15-19 spisa), dokumentaciju očevida, izvršio uvid u isto (listovi 20-29 spisa), pročitao prijavu Opće bolnice Varaždin od 27.04.2021. za oštećenika (list 30 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola kod oštećenika i okrivljenika od 23.04.2021. (listovi 31-38 spisa), i to s nalazom u krvi i urinu za oštećenika, medicinsku dokumentaciju za oštećenika (listovi 72-79, 206-207 spisa), zapisnik o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu (listovi 191-194, 197-199 spisa), podatke Postaje prometne policije Varaždin od 25.10.2023. (listovi 235-237 spisa), iskaz oštećenika OO (listovi 92-94, 226-228 spisa) i svjedoka NO (listovi 130-132, 182-184 spisa), imovinske podatke za okrivljenika (listovi 219-223 spisa), te podatke iz KE za okrivljenika (list 217 spisa).

5. Nesporno je bilo u činjenicama da je okrivljena (u trijeznom stanju) dana 23. travnja 2021 oko 12,45 sati u [adresa], upravljala osobnim vozilom marke „Honda Civic”, reg. oznaka [registarska oznaka], iz smjera Varaždina u smjeru Šemovca, te da je dolaskom do raskrižja Varaždinske ulice sa sporednom Kračina ulicom, započela s radnjom skretanja u lijevo, nakon čega je došlo do udara prednjeg dijela motocikla (kojim je upravljao VO u trijeznom stanju) u stražnji, lijevi dio osobnog vozila, a potom i do izlijetanja imenovanog s motocikla, prelijetanja preko osobnog vozila marke „ Honda Civic“ i pada na kolnik, kojom prilikom je VO zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma dijafize lakatne i palčane kosti, prijeloma križne kosti, prijeloma preponske kosti i prijelom torakalnog kralješka, a kako je to proizašlo iz obrane okrivljene, tako i iz izvješća o očevidu sa situacijskim planom (listovi 15-19 spisa), dokumentacije očevida, izvršenog uvida u isto (listovi 20-29 spisa), prijave Opće bolnice Varaždin od 27.04.2021. za oštećenika (list 30 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod oštećenika i okrivljenika od 23.04.2021. (listovi 31- 38 spisa), i to s nalazom u krvi i urinu za oštećenika, medicinske dokumentacije za oštećenika (listovi 72-79, 206-207 spisa), zapisnika o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu (listovi 191-194, 197-199 spisa), podataka Postaje prometne policije Varaždin od 25.10.2023. ( da u kritično vrijeme na toj dionici ceste nije bilo nikakvih radova, listovi 235-237 spisa), iskaza oštećenika OO (listovi 92-94, 226-228 spisa) i svjedoka NO (listovi 130-132, 182-184 spisa).

6. Sporno je bilo u činjenicama:

- da li je u konkretnoj prometnoj situaciji okrivljena postupila protivno odredbi članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te započela radnju skretanja u lijevo, prema sporednoj ulici, a da se propustila prethodno uvjeriti da istu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, tj. da nije vodila računa o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila iza sebe,

- da li je u trenutku dok ju je motociklom marke „Yamaha XJR 1300”, reg. oznaka [registarska oznaka], krečući se u istom smjeru, pretjecao VO, u fazi skretanja u lijevo prepriječila mu prolaz, radi čega je on zadobio teške tjelesne ozljede,

- da li je okrivljena ispunila i subjektivni element kaznenog djela.

7. Nakon ovako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

8. U vezi spornih činjenica okrivljena je navela u svojoj obrani sve o dinamici događaja prometne nezgode negirajući u vezi spornih činjenica da bi kršila prometni propis koji joj se stavlja na teret i koji bi za posljedicu imao nastanak prometne nezgode te nastanak teške tjelesne ozljede kod oštećenog.

9. Oštećenik VO u svojem iskazu je naveo, da se prometna nezgoda kritičnog dana dogodila u Bartolovc oko 10 ili 11 sati ujutro, kada je bio dan i kada je on predvodio motoriste kojih je bilo oko 20. U [adresa] on je krenuo u pretjecanje osobnih vozila koja su bila ispred njih, to 3 ili 4 sobna vozila u koloni. Isto tako sjeća se da u jednom trenutku kada je pretjecao je došlo do sudara, a nakon toga se sjeća da se probudio u varaždinskoj bolnici, gdje mu je bila operirana ruka.

9.1. Na upit, da li je on vidio da je vozilo koje je skretalo u lijevo i s kojim je došlo do kontakta imalo upaljeni pokazivač smjera, prije nego je skrenuo u lijevo, naveo je da on stvarno ne zna da li je imalo upaljeno taj pokazivač smjera ili nije imao, ne sjeća se toga. Kada je krenuo u pretjecanje vozila ispred sebe, on je prešao jedno ili dva vozila i tada je čuo samo“' paf“, tj. došlo je do udarca u osobno vozilo njegovog motocikla.

9.2. Na upit, na koji način se kretao iza kolone vozila o kojoj je govorio, tj. na kojoj udaljenosti je spazio tu kolonu vozila prvi put, naveo je da je vidljivost bila dobra tog dana i da je kolonu spazio kada je bio udaljen nekih 300-400 metara, pri čemu je opazio da nije bilo nikakvog vozila iz suprotnog smjera.

9.3. Na upit, prije pretjecanja, kako su se motori kretali iza njega, naveo je da nisu bili poredani točno u jednoj liniji jedan iza drugog nego u cik cak liniji, dakle, jedan malo lijevo, drugi malo desno, ali udaljeni između sebe minimalno 50 metara, a kako se ne bi zabili jedan u drugog kod kočenja i sl., te je između njega i zadnjeg motocikliste, jer ih je bilo 20, bila udaljenost oko 1 km.

9.4. Na upit, da li u svom kretanju su se motocikli prije samog pretjecanja kretali bliže desnom rubu kolnika ili uz samu središnju liniju te desne kolničke trake, naveo je da je on bio na čelu te da se kretao bliže isprekidanoj središnjoj liniji, a na upit, gdje je točno bio smješten u odnosu na središnju liniju kolnika, naveo je da je bio od središnje linije udaljen između 1,5-2 m.

9.5. Na upit, u tom trenutku kada je vozio po desnoj prometnoj traci prije pretjecanja, da li je vidio koliko vozila je ispred vozila na koje je nailazio i koje je bilo zadnje u koloni, naveo je da nije vidio koliko ih je još bilo ispred.

9.6. Na upit, da li može reći kada je započeo pretjecanje tih osobnih vozila da li je vidio koliko će osobnih vozila zapravo pretjecati, naveo je da kada se izbacio s motorom na lijevu prometnu traku radi pretjecanja, da je onda vidio da osim tog zadnjeg vozila kojeg je pretjecao u koloni se ispred njega nalaze još 3 ili 4 osobna vozila i tada je nastavio radnju pretjecanja jer nije vidio kod nijednog od tih vozila da bi bio upaljen lijevi pokazivač smjera.

9.7. Na upit, obzirom da je dobro i detaljno govorio o razmaku između motora koji su se kretali iza njega, da li može reći nešto i o razmacima između osobnih vozila koje je pretjecao, naveo je da o tim razmacima između tih vozila ne može ništa reći sa sigurnošću, bio je neki razmak o kojem se on ne može decidirano izjasniti, ali može reći da je udaljenost od prvog do zadnjeg vozila bila ukupno oko 50 metara jer da je bio veći, oko 100 metara, sigurno ne bi krenuo u pretjecanje.

9.8. Na upit, da li je u trenutku kada je krenuo u pretjecanje kolone vidio lijevi pokazivač smjera kod okrivljene, naveo je da nije vidio taj lijevi pokazivač smjera jer da ga je vidio ne bi krenuo u pretjecanje te kolone vozila.

9.9. Nakon šio je upitan vezano uz njegov iskaz kojeg je dao 7. listopada 2021., te iskaz dan na raspravi kada je rekao u prvom dijelu svojeg iskaza da nije siguran vezano uz lijevi pokazivač smjera da li je bio upaljen kod okrivljene na vozilu ili nije prije nego je vršila skretanje u lijevo, a da je danas rekao na kraju svog iskaza da je vidio upaljen pokazivač smjera u ulijevo kod njezinog vozila da sigurno ne bi vršio pretjecanje, kod kojeg iskaza ostaje, isti je naveo da ostaje kod iskaza da se u pretjecanje ne bi upustio i da je vidio da okrivljena ima upaljen pokazivač u lijevo.

10. Svjedok NO ne sporne okolnosti je naveo da je 23. travnja 2021. oko 12,45 sati upravljao u mjestu Trnovec Bartolovečki motociklom marke Harley, reg. ozn. [registarska oznaka], a kretao se kao u karavani od njih 15. Ispred njega je vozio oštećenik VO s motociklom marke Yamaha. Vrijeme je bilo sunčano, vidljivost dobra, kretali su se od smjera zapada prema istoku brzinom od oko 50-60 km/h. Neposredno prije dolaska na lice mjesta, na ravnom dijelu ceste naišli su na vozila koja su se kretala sporije od karavane, pa je oštećenik prvi u karavani dao lijevi pokazivač smjera te se prebacio na lijevu prometnu traku i krenuo pretjecati vozila koja su bila ispred njih, a sukladno tome su to učinili i drugi motoristi koji su se nalazili iza oštećenika. Nakon što je okrivljenu pretekao prvo vozilo, krenuo je pretjecati drugo vozilo, a treće vozilo odjednom je naglo skrenulo u lijevo, nakon čega je oštećenik s motociklom udario u stražnji lijevi dio vozila Honda, a potom je tijelom pao na kolnik, dok se vozilo Honda zarotiralo u desno za 90 stupnjeva, nakon čega se zaustavilo.

10.1. Na upit, na kojoj udaljenosti je on primijetio ovu kolonu od tri vozila, posebice ovog prvog u koloni na kojeg su naišli sa stražnje strane, naveo je da on osobno primijetio tu kolonu na nekih 100 metara prvi put, a smatra da je njih bilo moguće vidjeti i ranije, moguće i na 200 metara jer je bio dan, bilo je sunce i bila je ravna cesta. Ujedno pojašnjava da kada je on vidio to zadnje vozilo iz kolone da je udaljenost između njega i vozila bila 100 metara, a u tom trenutku udaljenost od mjesta nesreće bila je oko 2 kilometra.

10.2. Na upit, da kaže na kojoj strani se oštećenik vozio obzirom je on sam rekao da se vozio sredinom kolničke trake, naveo je da se oštećenik vozio ispred njega i to isto po sredini kolničke trake.

10.3. Na upit je naveo da su oni - motoristi krenuli u pretjecanje tih osobnih vozila ispred njih u trenutku kada su oni usporili.

10.4. Na upit, kojom brzinom se on tada vozio, naveo je da je to bilo između 50 i 60 km/h.

10.5. Na upit, kojom brzinom su se kretala ova osobna vozila u koloni, naveo je da se on o tome ne može izjasniti osim da su smanjivali brzinu.

10.6. Na upit, koji je bio uzrok smanjenja brzine kretanja tih vozila, da li je to shvatio ili zaključio, naveo je da nije, da je to tek kasnije shvatio.

10.7. Na upit, da li hoće reći da su na taj način krenuli u pretjecanje napamet jer nisu vidjeli kakva je prometna situacija ispred njih i što se događa, naveo je da je ovaj prvi ispred njega bio oštećenik, da je on krenuo u pretjecanje i oni su slijedili njega jer je on voda puta. To znači da kada on krene u nekakvu prometnu radnju da oni njega slijede, pa je i on to učinio u toj situaciji, bez obzira na prometnu situaciju.

10.8. Na upit, da li se može izjasniti kojom brzinom su krenuli u pretjecanje kolone, naveo je da brzinom koja je bila nešto viša od one kojom su pratili kolonu i to 5-10 km/h veća. Naime, on je budući je bio iza oštećenika uočio da je on počeo pretjecati tu kolonu vozila te je krenuo za njim, te je odmah učio da je ta Honda kojom je okrivljena upravljala brzo skretala ulijevo, da je oštećeniku prepriječila put. To je bilo tako brzo da oštećenik nije stigao zakočiti. Kada je stiglo do kontakta vozila i motocikla, oštećenik je preletio u tom srazu, te je pao na rubnik ceste s lijeve strane i on je nekako prošao između vozila okrivljene i ova dva vozila koja su se kretala iza njega te se zaustavio nakon nekih 5 metara jer nisu brzo vozili, kako bi vidio da li je oštećenik živ. Uočio je da je imao povrede, pozvana je hitna i on je bio odmah medicinski zbrinut, a povreda je imao dosta.

10.9. Na upit, kamo je skretala okrivljena s vozilom, naveo je da u sporednu ulicu.

10.10. Na upit, da li se nesreća dogodila u raskrižju, naveo je da to nije raskrižje, da je to sporedni put koji se spaja s glavnom cestom.

10.11. Na upit, da li se sjeća kakvih prometnih znakova s lica mjesta naveo je da nije obraćao pozornost.

11. Obzirom na navedene iskaze okrivljene, oštećenika i svjedoka NO, koji su u suprotnosti u vezi nastanka prometne nezgode, kako bi sud utvrdio kako je došlo do prometne nezgode i kako se ista mogla izbjeći, te tko je u konkretnom slučaju kršio prometne propise, sud je to nastojao prvotno utvrditi na temelju nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka TO koji je dao svoj pismeni nalaz i mišljenje, a potom i dopunu istoga.

11.1. Imenovani vještak je u svojem pismenom nalazu i mišljenju od 08.11.2021. naveo da se nesreća dogodila u naselju Trnovec Bartolovečki - Bartolovec na raskrižju ulica Varaždinska - Kračina dana 23.04.2021. oko 12,45 sati kad su vremenski uvjeti bili dobri - bio je dan, sunčano, na kolniku je bio asfalt i to gladak i suh. U nesreći je sudjelovao oštećenik VO kao vozač motocikla Yamaha i JO kao vozačica automobila marke Honda, pri čemu je ograničenje brzine kroz to naseljeno mjesto iznosilo 60 km/h. Nesreća predstavlja nalet motocikla vozača VO koji se kretao Varaždinskom ulicom u smjeru zapada iz smjera istoka i koji je vršio radnju pretjecanja osobnog vozila okrivljene, a koja je vršila radnju skretanja u lijevo iz glavne Varaždinske ulice u sporednu Kračina ulicu, krećući se iz mjera zapada u smjeru sjevera. Istaknuo je, da iz iskaza svjedoka NO proizlazi da je vozač motocikla, osim vozila vozačice JO, pretjecao još dva osobna vozila koja su se kretala iza vozila okrivljene i čije je skretajuće vozilo bilo treće u nizu. Mjesto primarnog kontakta se nalazi na oko 14,7 metara te 2,4 metra od PTM. U trenutku nesreće motocikl se nalazio u lijevoj suprotnoj prometnoj traci u pretjecanju, a u trenutku nesreće osobno vozilo je većim dijelom prošlo iz južne u sjevernu prometnu traku i stražnjim lijevim dijetom se nalazilo u putanji motocikla, u dubini od oko 2,3 metra od srednje crte prema sjeveru. Brzina kretanja motocikla OO u trenutku naleta iznosila je oko 67,55 km/h dok je brzina kretanja osobnog vozila okrivljene u trenutku nesreće iznosila oko 20,44 km/h. U trenutku nesreće vidljivost je bila dobra i na mjestu nesreće iznosila je više od 150 metara.

11.2. Na mjestu nesreće su nađeni tragovi kočenja motocikla koji bi upućivali na reakciju kočenja prije samog naleta, no motocikl je u trenutku nesreće bio ukošen u lijevu stranu, što ukazuje na reakciju izbjegavanja opasnosti trzajem upravljača motocikla, što je normalna reakcija bježanja od opasnosti koja dolazi s desne strane. Prostorno je osobno vozilo od srednje crte do mjesta nesreće u skretanju prošlo put od oko 8,5 metara, što je vremenski iznosilo 1,49 sekundi a u kojem vremenu se vozač motocikla prostorno nalazio na oko 27,95 metara prije mjesta nesreće. Pojasnio je da je vozač motocikla neposredno prije nesreće napravio bočni pomak od oko 2,3 metra od srednje crte prema lijevoj strani kolnika, za što mu je prostorno trebalo najmanje oko 44, 1 3 metara, što je vremenski trajalo najmanje oko 2,35 sekundi. Prema iskazu svjedoka NO iza osobnog vozila u kretanju su se nalazila još dva osobna vozila te prema sigurnosnim razmacima između skretajućeg vozila u lijevo i preostala dva prateća vozila motociklist je morao uz zadovoljenje potrebnih udaljenosti u uzmicanju prevaliti put od oko 44,16 metara, što u potpunosti odgovara prostorno vremenskoj radnji izmicanja motocikla i potvrđuje iskaz svjedoka NO. Tako je vozač motocikla svoju radnju izmicanja preko srednje crte napravio vremenski najmanje za oko 0,86 sekundi prije radnje prelaska srednje crte osobnog vozila Honda i skretanja u lijevo. Vozač motocikla je ispred sebe imao tri osobna vozila koja su vozeći jedno iza drugog stvarali kolonu vozila koja se kretala i usporavala iza prvog vozila u nizu. Upravljajući motociklom iza takve kolone vozila vozač motocikla nije mogao ispravno uočiti namjeru skretanja prvog vozila u nizu. Da je selektivno vršio pretjecanje vozilo po vozilo ili svoju radnju pretjecanja usmjerio na dva vozila u nizu jasno bi mogao vidjeti pokazivače smjera drugih vozila i tako izbjeći nesreću. Radnja usporavanja vozila koja su se kretala ispred njega predstavljala je predusporenje mogućeg skretanja nekog vozila u nizu te praćenjem i predviđanjem prometne situacije vozač motocikla je mogao izbjeći nesreću.

11.3. Vozačica osobnog vozila - okrivljena je pravilnim provjeravanjem u retrovizoru te okretanjem glave mogla vidjeti nadolazeći motocikl, iako su se iza nje u desnoj prometnoj traci nalazila osobna vozila te je ispravno utvrdila njihov položaj prije skretanja, ali je svoju pažnju morala usmjeriti i na lijevu stranu kolnika na kojoj se kretao motociklist. Tako je kod vozačice izostala posljednja provjera u retrovizoru kao i provjera okretanjem glave, a kojom se jasno mogao vidjeti nadolazeći motocikl koji je bio u pretjecanju. Da je uočila motocikl u pretjecanju i nailasku i odustala od radnje skretanja u lijevo vozačica osobnog vozila bi izbjegla nesreću.

11.4. Ujedno na raspravi od 18.1.2024. prometno-tehnički vještak TO je ostao kod svojeg nalaza i mišljenja te je pojasnio da kada je okrivljena bila na lijevoj prometnoj traci prilikom skretanja, od središnje linije udaljenom za 0,35 metara da je tada mogla vidjeti u mrtvom kutu oštećenika i da je tada usmjerila osobno vozilo prema naprijed, a ne u lijevo, da bi tada izbjegla nastanak prometne nezgode, navodeći da je prije skretanja u lijevo trebalo izvršiti provjeru u retrovizoru a nakon toga provjeru mrtvog kuta, dakle tim redoslijedom je trebala izvršiti predmetne radnje.

12. Radi toga što je sud sa sigurnošću htio utvrditi činjenicu da li je okrivljena mogla doista vidjeti oštećenika na lijevoj prometnoj traci prije njezinog skretanja u lijevo, nakon što je provjerila situaciju u lijevom retrovizoru i mrtvi kut ili zbog brzine dinamike prometne nezgode koja se odvijala to nije mogla opaziti, dolazak oštećenika s motociklom na lijevi prometni trak i njegovo pretjecanje, sud je u predmetu angažirao drugog prometno-tehničkog vještaka Aleksandra Makovca koji je nastojao utvrditi te sporne činjenice.

13. U svom pismenom nalazu i mišljenju vještak Makovec je naveo da je došlo do sudara u konkretnom slučaju između osobnog vozila marke Honda koje je u križanju skretalo u lijevo i motocikla marka Yamaha koje je pretjecalo osobno vozilo marke Honda, vozeći lijevim prometnim trakom. Direktni kontakt odvijao se udarom prednjeg kotača i prednjeg kraja motocikla u smjeru odostraga i koso bočno u zadnji lijevi ugao vozila Honda, prvenstveno sa zadnje strane pri čemu se motociklist odvojio od motocikla i bio odbačen prema naprijed, te je udario i razbio staklo poklopca prtljažnika na vozilu Honda. Mjesto sudara na kolniku je bilo na 13,5 metara iza PTM i na oko 2,5 metara od osovine mjerenja u desno, te se radi o lijevoj polovini kolnika za oba učesnika. Vozilo Honda je u času sudara bilo ukošeno poprečno koso preko kolnika prednjim krajem u lijevo, a u dijelu luka sebi lijevog skretanja, te je prednjim krajem već prešlo preko lijevog ruba kolnika. Motocikl se u času sudara kretao lijevim prometnim trakom u smjeru njegovog pružanja. Brzina vozila Honda u času sudara procijenjena je na 17,96 km/h a brzina motocikla u času sudara je bila oko 78,66 km/h. Vozilo Honda bilo je prvo u koloni od tri vozila koja su se kretala u toj koloni Varaždinskom ulicom, te je vozilo Honda započelo manevar skretanja u lijevo dok su ga ostala vozila pratila desnom polovinom kolnika te se nisu upuštala u pretjecanje. Vještak je procijenio da je dužina kolone od mjesta sudara pa do zadnjeg vozila u koloni, u času kada je vozilo Honda započelo skretanje mogla iznositi oko 35 metara dok je u tijeku približavanja kolone križanju bila znatno duža. Motocikl je u času skretanja vozila Honda u lijevo već bio na lijevoj polovini kolnika uzdužno udaljen od mjesta sudara oko 34,54 metra. Da bi došao u položaj pretjecanja na lijevoj polovini kolnika motociklist je morao izvršiti bočni pomak u lijevo od oko 3 metra od čega je bar polovinu toga puta u vremenu od 1,4 sekunde bio na lijevoj polovini kolnika. To je ujedno i najkraće vrijeme kroz koje je motociklist u pretjecanju bio vidljiv (u retrovizorima) za vozačicu vozila Honda prije nego je ona počela skretati u lijevo. U uzročno posljedičnom nizu događaja koji su doveli do nesreće prvo je vozilo Honda započelo manevar skretanja u lijevo s glavne u sporednu ulicu, pri čemu je fizički zatvorilo prolaz motociklu koji je već bio u pretjecanju kolone vozila. Dakle, motociklist je u sudarni položaj došao pretječući kolonu vozila, a da nije provjerio zašto ta kolona usporava, dok prometnom signalizacijom nije bio obaviješten da ulazi u križanje sa sporednom ulicom u lijevo. Mogućnost da izbjegne nesreću imao je i motociklist i to zaustavljanjem do mjesta sudara. To bi mu uspjelo pri brzini vožnje najvećom do 56,29 km/h. Dakle, nesreća je u času kada je vozilo Honda počelo manevar skretanja u lijevo već bila neizbježna zaustavljanjem motocikla do mjesta sudara kako pri brzini kojom se on kretao tako i pri dozvoljenoj brzini vožnje od 60 km/h.

13.1. Potom je dodatno mehanizam nastanka prometne nezgode i način izbjegavanja iste vještak Makovec pojasnio na raspravi od 05.12.2024.

13.2. Pred skretanje okrivljene u lijevo se formirala kolona od 3 vozila, to se smatra kolonom i kolonu je zabranjeno pretjecati, to je tumačenje prometnih propisa u koje se isti nije htio posebno upuštati. Da se motociklist prilagodio kretanju kolone onda bi on bio četvrti u koloni i ekscesne situacije ne bi niti bilo, međutim, on je vidjevši da kolona usporava krenuo pretjecati istu, a da nije provjerio zbog čega kolona usporava.

13.3. Pojasnio je da je jedno izvjesno vrijeme, ne kraće od 1,4 sekunde prije nego što je okrivljena započela skretati vozilom u lijevo postojala optička pregledanost između nje i njenog vozila, odnosno između bočnog lijevog retrovizora i motocikla. Međutim, motocikl je bio u dubini prostora zadnji od vozila koja su bila u toj koloni, i s obzirom da predstavlja točkasti objekt moguće da ga je okrivljena previdjela čak i ako je provjeravala stanje prometa iza sebe. Napomenuo je, da kod ovakvih manevara se prvo prati ono prvo vozilo koje je iza, pa onda drugo i tek onda se provjerava da li postoji treće i četvrto i ako prvo i drugo vozilo prati kretanje onda se očekuje da će i ostala vozila to činiti. Ujedno je pojasnio da je ta optička vidljivost postojala u vrijeme dok je vozilo okrivljene bilo usmjereno u smjeru pružanja kolnika, prije nego je započelo manevar skretanja u lijevo. Od časa kad je vozilo započelo manevar skretanja u lijevo ta optička vidljivost je prestala te okrivljena više nije vidjela prostor iza sebe zbog zakretanja svojeg vozila. U tom manevru skretanja okretanje glave ništa ne doprinosi povećanju preglednosti jer je u času kad je preglednost nastala motocikl još jako udaljen. A kada motocikl dođe do položaja da ga se okretanjem glave vidi kroz bočno staklo onda je stvar već gotova.

13.4. U njegovom nalazu i mišljenju se ističe da je kolona od 3 vozila pri brzini od 60 km/h ako su se vozila držala propisanog razmaka, iznosila oko 80 metara. Međutim, tijekom približavanja križanju prvo je počelo kočiti prvo vozilo (vozilo okrivljene) što su slijedila ostala vozila i kolona se usporavala i sabijala, odnosno skraćivala. Po njegovom nalazu ako su se vozila nabila toliko da međusobni razmak između njih bude put koji vozilo prijeđe u 2 sekunde, tada je u času početka skretanja vozila okrivljene kolona bila duga 34-35 metara. Ako su se vozila nabila toliko da međusobni razmak između njih bude put koji vozilo prijeđe u 1 sekundi, onda je ta kolona bila još kraća - 23.5 metara. Te brojke nisu egzaktni podaci, ali pokazuju kako se cijeli mehanizam nesreće mogao odvijati.

13.5. Ujedno je vještak naveo da se egzaktno ne može točno utvrditi kako se motociklist prebacio sa svoje desne polovine kolnika na lijevu radi pretjecanja i kada je on to učinio. U svojem nalazu prometnog vještačenja on je računao s nekim srednje brzim prebacivanjem sa desne na lijevu polovinu kolnika s bočnim pomakom od 3 metra i tu je dobio rezultat da je to trajalo 2,8 sekundi. Pola tog vremena se motociklist nalazio na svojoj desnoj polovini kolnika, dakle nevidljiv za okrivljenu, a polovinu tog vremena je bio na lijevoj polovini kolnika, dakle vidljiv za okrivljenu. Zato je on napisao da je vrijeme kroz koje je motociklist bio vidljiv za okrivljenu bilo najmanje 1,4 sekunde. Znači, to je polovina ukupnog vremena bočnog pomaka i bez pristizanja kolone vozila lijevom polovinom kolnika. Ako je bilo pristizanja onda je to vrijeme moglo biti samo duže od 1,4 sekunde. U svom iskazu motociklista tvrdi da se izbacio na lijevu polovinu kolnika i pretjecao vozila, što znači da je on jedno vrijeme i vozio lijevom polovinom kolnika, što on uopće nije uzeo u obzir. Ovo” izbacivanje" s desne na lijevu polovinu kolnika koje je procijenio na 2.8 sekundi moglo je biti i nešto kraće ukoliko je to izbacivanje bilo naglo jer je on računao s nekakvim prosječnim vremenom izbacivanja.

13.6. Sa procijenjenim usporenjem motociklista, sa izračunatim vremenom skretanja vozila okrivljene do mjesta sudara i sa uzdužnim razmakom između vozila od puta koji prijeđu u 2 sekunde pri brzini kojom je vozilo okrivljene skretalo dobio je da je položaj kraja kolone na 34,5 metra od mjesta sudara, a položaj motociklista koji je izračunat nezavisno od položaja kolone je dobio na 35 metara. Ta dva rezultata su se izvanredno poklopila i zato je zaključio da je motociklist upravo u času kad se brzina kolone spustila na 17, 96 km/h izašao na lijevu polovinu kolika i brzinom kojom se kretao od 78 km/h izašao na lijevu polovicu kolnika i bio poravnat sa zadnjem krajem zadnjeg vozila u koloni, a to je ujedno i čas uočenja neposredne opasnosti radi koje je počeo kočiti. Dakle neposredna opasnost za okrivljenu nastupila je odmah čim se motociklist prebacio na lijevu polovinu kolnika. Zato je zaključio da je vremenska vidljivost postojala 1,4 sekunde.

14. Obzirom da su se u pojedinim dijelovima svog nalaza i mišljenja s dopunama razlikovali vještaci Makovec i TO, sud ih je pozvao na raspravu dana 18.09.2025. kako bi uskladili razlike.

14.1. Na raspravi prometno-tehnički vještak Aleksandar Makovec je istaknuo da prometni znak ograničenja brzine na 60 km/h označava najveću brzinu kojom se vozilom može kretati ako to dozvoljavaju vremenski uvjeti ili prometni uvjeti ili neka druga ograničenja. U ovom slučaju kolona vozila se prethodno mogla kretati tom brzinom, međutim kolona je usporavala zbog namjeravanja skretanja prvog vozila u koloni u lijevo na križanju gdje je bilo vozilo okrivljene, na jednostranom križanju u lijevo. Ostala vozila u koloni su pratila kretanje prvog vozila pa je cijela kolona usporavala dok se konačno nije usporila na brzinu kojom je vozilo skretalo. Druga kolona je bila kolona motociklista koja se kretala iza te prve kolone vozila. Kojom brzinom su se oni kretali vještaku nije poznato ali je pretpostavio da su se kretali dozvoljenom brzinom od 60 km/h, kad su to prilike na kolniku dozvoljavale. Međutim, usporavanje prve kolone od 3 vozila moralo je biti signal vozilima iz druge kolone da se nešto dešava i da i oni moraju prilagoditi brzinu kretanja prvoj koloni, odnosno smanjiti je i svrstati se iza prve kolone. Prvo vozilo u toj drugoj koloni, motociklist, u ovom slučaju oštećenik, je krenuo u pretjecanje te prve kolone a da zapravo nije znao ili provjerio zbog čega ta kolona usporava. Tako da je on na neki način u pretjecanje krenuo bez da je provjerio u dovoljnoj mjeri prometnu situaciju ispred sebe, s time da se upustio u pretjecanje kolone od 3 vozila, što nije dopušteno. Horizontalna prometna signalizacija na tom djelu ceste dozvoljava pretjecanje jer se radi o dionici kolnika gdje je sredina obilježena isprekidanom linijom. Iz spisa nije bilo vidljivo da li ispred križanja iz smjera dolaska dviju kolona postoji prometni znak da se ulazi u križanje jer horizontalna signalizacija na to ne upućuje.

14.2. Na upit, da li je utvrđena brzina kolone kretanja vozila od 17,96 km/h bez obzira na prometnu vertikalnu i horizontalnu signalizaciju bila upravo maksimalno dopuštena brzina za motoriste, vještak je naveo da je ova druga kolona svoju brzinu vožnje morala prilagoditi prvoj koloni, znači ako je ona na kraju iznosila 17,96 km/h onda je i druga kolona također svoju brzinu morala postepeno svesti na 17,96 km/h.

14.3. Nakon toga upitan vještak Makovec da li se slaže s navodima vještaka TO, a vezano uz reakciju okrivljene i vidljivost oštećenika prije samog skretanja, isti je naveo da se slaže s navodima kolege TO s time da je naglasio da u tijeku samog izvođenja skretanja vozila u lijevo vidljivost prema natrag više nije bila moguća. Ono što je on izračunao je koliko je trajala vidljivost u času prije nego je vozilo počelo fizički skretati u lijevo i dobio je da je to najkraće vrijeme od 1 ,4 sekundi. Znači ako je okrivljena provjeru vidljivosti prema natrag izvršila 2 sekunde prije nego je fizički počela skretati u lijevo onda motociklistu nije mogla vidjeti jer u tom času optičke vidljivosti još nije bilo. To pogotovo vrijedi ako je duže vrijeme od ovoga proteklo od završetka provjere situacije iza vozila pa do fizičkog početka skretanja u lijevo.

14.4. Na upit, da li je mogla vidjeti okrivljena motorista ako je završila radnju provjere u retrovizoru 1,5 sekundi prije započete radnje a ne 1,4 sekunde prije započete radnje, vještak je naveo da proračunski ispada da ga nije mogla vidjeti. Međutim, on je namjerno naveo da tu razliku od 1,4 sekundi od završetka provjere do fizičkog početka skretanja u lijevo je njegov proračun koji je izrađen uz masu pretpostavki, nije toliko precizan da bi mogli vrijeme vidljivosti i prestanka vidljivosti mjeriti s preciznošću od stotinke sekundi.

14.5. Na upit, da li je njegov izračun u pogledu te vidljivosti od 1,4 sekunde također baziran na pretpostavkama i da li je on sigurno točan, vještak je naveo da je izračun sam po sebi matematički točan, ali je pitanje da li je pretpostavka točna. Trajanje tog perioda vidljivosti ovisi o bočnom ubrzanju pod kojim se motociklist prebacivao sa svoje desne trake na lijevu prometnu traku jer je on postao vidljiv tek onda kada je izašao na lijevu polovinu trake. On je to bočno ubrzanje pretpostavio prema raspoloživim podacima iz literature za neko prosječno naglo bočno pomicanje motocikla, a ono je moglo biti i nešto veće i manje od pretpostavljenog. Ako je to bočno ubrzanje bilo veće onda je i vrijeme vidljivosti bilo manje, a ako je bočno ubrzanje bilo manje od pretpostavljenog onda je vrijeme vidljivosti bilo duže od izračunatih 1, 4 sekunde.

14.6. Na upit, kako u kaznenom postupku ne bi nevina osoba bila osuđena, proračune bi trebalo vršiti u korist okrivljene, pa ukoliko postoji mogućnost izračunati ili reći što je povoljnije za okrivljenu vještak je naveo da je najpovoljnija varijanta bila ako bi se računalo sa bočnim ubrzanjem oštrog skretanja, tada bi to vrijeme iznosilo koju desetinku manje od izračunatih 1,4 sekunda ali ne bi bilo 0. S druge strane napomenuo je da je ovaj izračun napravljen samo za taj izlazak motocikla na lijevu traku.

14.7. Na upit, da li je mogla okrivljena kao vozač automobila unaprijed znati kada treba pogledati u retrovizor da bi vidjela oštećenika da je započeo sa fazom pretjecanja kolone, vještak je naveo da okrivljena nije to mogla unaprijed znati, međutim, provjera prometne situacije na lijevoj strani kolnika je zadnja u nizu provjera koje se kod takvog manevra rade, ali koliko od završetka te provjere pa do samog skretanja prođe vremena niti je propisano niti se može točno precizirati.

15. Nakon ovakvih preciznih dopuna nalaza i mišljenja vještaka Makovca vještak TO je naveo da ostaje u cijelosti kod svojeg nalaza i mišljenja s dopunama, ujedno dodatno istaknuvši da se slaže s vještakom Makovcem u njegovim izračunima u njegovom nalazu i mišljenju i sa svim dopunama, a pogotovo s izračunom kretanja kolone vozila smatrajući da je ovakvo kretanje moralo uzrokovati usporavanje svih drugih vozila na brzinu od 17,96 km/h.

16. Nakon tako detaljno danih nalaza i mišljenja s dopunama vještaka Makovca i TO koji su se usuglasili u svemu na raspravi kod suda, sud je zaključio da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je okrivljena svojim načinom vožnje postupila protivno članku 43. stavku 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tj. da je započela radnju skretanja u lijevo prema sporednoj ulici, a da se propustila prethodno uvjeriti da istu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, tj. da nije vodila računa o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila iza sebe i to u trenutku dok je motociklom iz optužnice u istom smjeru po lijevoj prometnoj traci za nju naišao u pretjecanju oštećenik VO, a ona tada skretala u lijevo i da bi mu na taj način prepriječila prolaz i da bi radi toga došlo do prometne nezgode za koju se ona optužnicom tereti, radi čega je oštećenik zadobio tešku tjelesnu povredu, sud smatrajući da je to prije svega proizašlo iz iskrene i detaljne obrane same okrivljene (koja je navela da kada je poduzela radnju skretanja u lijevo da je sve radnje provjeravanja poduzela te da nije vidjela oštećenika u retrovizoru a niti u mrtvom kutu, što je i logično jer zasigurno ne bi izvršila radnju skretanja i tako sebi ugrozila život) a ujedno i iz iskaza samog oštećenika te iskaza svjedoka NO (koji su naveli suglasno da su pretjecali kolonu osobnih vozila) te je to proizašlo i iz sveukupne materijalne dokumentacije u spisu, a ujedno i vrlo detaljnijih i iscrpnih vještačenja prometno-tehničkih vještaka s dopunama vještaka Makovca i TO, koji su u svojim nalazima i mišljenjima koristili svu materijalnu dokumentaciju koja se nalazila u sudskom spisu, kao i iskaze ispitanih u tijeku postupka.

17. Dakle, sud je smatrao da okrivljenoj nije sa sigurnošću dokazano da bi kršila prometni propis koji joj se stavlja na teret u činjeničnom opisu optužnice, radi čega bi nastala prometna nezgoda kritičnog dana i sata na kritičnom mjestu u kojoj bi oštećenik zadobio teške tjelesne povrede.

17.1. Naime, ovaj sud je utvrdio suprotno - da je oštećenik svojim motociklom, približavajući se koloni vozila koja se kretala 17,96 km/h (upravo iz razloga što je prvo vozilo u koloni namjeravalo skrenuti u lijevo, u sporednu ulicu) da je on – oštećenik kao vozač motocikla trebao biti četvrti u koloni te pratiti tu kolonu s istom brzinom, dok ista ne bi krenula dalje nakon skretanja vozila okrivljene u lijevo, sve stoga što bi na toj dionici ceste, kada je kolonu vozila vidio ispred sebe (a što je sam nesporno priznao u iskazu kao i svjedok NO da je kolonu vozila vidio na 100m) da se nije upustio u pretjecanje iste bi prometna nezgoda bila izbjegnuta, a što je propisano i u članku 70. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (da se kolona vozila ne pretječe).

17.2. Naime, iskaz oštećenika da okrivljena nije imala upaljeni lijevi pokazivač smjera kada je on bio u fazi pretjecanja (jer inače ne bi išao u radnju pretjecanja), sud je smatrao nebitnim, a i netočnim (povjerovavši okrivljenoj da je imala upaljen lijevi pokazivač smjera jer je smanjivala brzinu i namjeravala je skrenuti u lijevo te ju vozila iza nje nisu išla pretjecati upravo stoga što im je dala do znanja da skreće, pa su stoga i oni smanjivali brzinu iza nje), ujedno smatrajući da se radilo o iskazivanju oštećenika kojim je od sebe htio otkloniti bilo kakvu odgovornost za nastanak prometne nezgode, jer on nije smio kolonu vozila pretjecati i tada do prometne nezgode ne bi došlo i nitko ne bi bio povrijeđen. Dakle, došlo je do iste jer se oštećenik u datoj prometnoj situaciji nije držao prometnih propisa, niti je prilagodio brzinu koloni vozila, niti je imao preglednost što se dešava s prvim vozilom u koloni i zašto ta kolona osobnih vozila usporava, te je usprkos takve prometne situacije krenuo u pretjecanje kolone vozila, što je strogo zabranjeno.

18. Što se tiče same okrivljene i da li je ona mogla prije skretanja u lijevo uočiti oštećenika na lijevom prometnom traku u jednoj vrlo kompleksnoj i kompliciranoj prometnoj situaciji, kada je morala pratiti da li joj dolazi vozilo iz suprotnog smjera, potom da li iza nje se i nadalje kreću osobna vozila koja su ju pratila, pri čemu je morala provjeriti stanje u retrovizorima i vidjeti da li ju netko ne pretječe, i mrtvi kut provjeriti, a koje radnje su mogle trajati i duže od 1,4 sekunde, u kojem najmanjem vremenu se oštećenik nalazio na lijevom prometnom traku prije nastale prometne nezgode, pa proizlazi da se za okrivljenu sa sigurnošću nije moglo utvrditi da li je oštećenika u tom kratkom vremenu mogla spaziti na lijevom prometnom traku ili nije.

18.1. Naime, u svojem usuglašenim nalazima i mišljenjima s dopunama vještaci Makovec i TO su naveli zaključno da bi došao u položaj na lijevo polovini kolnika motociklist je morao izvršiti bočni pomak u lijevo od oko 3 metra od čega je bar polovinu toga puta u vremenu od 1,4 sekunde bio na lijevoj polovini kolnika. To je ujedno i najkraće vrijeme kroz koje je motociklist u pretjecanju bio vidljiv (u retrovizorima) za vozačicu vozila Honda prije nego je ona počela skretati u lijevo.

18.2. Ujedno su pojasnili, da trajanje tog perioda vidljivosti ovisno o bočnom ubrzanju pod kojim se motociklist prebacivao sa svoje desne trake na lijevu prometnu traku jer je on postao vidljiv za okrivljenu tek kada je izašao na lijevi prometni trak. Vještaci su se usuglasili da su to bočno ubrzanje pretpostavili prema raspoloživim podacima iz literature za neko prosječno naglo, bočno pomicanje motocikla, a ono je moglo biti i nešto veće i manje od pretpostavljenog. Ako je to bočno ubrzanje bilo veće onda je i vrijeme vidljivosti bilo manje, a ako je to bočno ubrzanje bilo manje od pretpostavljenoga onda je vrijeme vidljivosti bilo duže od izračunatih 1,4 sekunde.

18.3. Vezano uz najpovoljniji izračun za okrivljenu naveli su da bi najpovoljnija varijanta bila ako bi se računalo s bočnim ubrzanjem oštrog skretanja, tada bi to vrijeme iznosilo koju desetinku manje od izračunatih 1,4 sekundi, ali ne bi bilo 0. Također su suglasno naveli da okrivljena kao vozačica automobila nije mogla unaprijed znati kada treba pogledati u retrovizor da bi vidjela oštećenika koji je započeo s fazom pretjecanja kolone, napomenuvši da je provjera prometne situacije na lijevoj strani kolnika zadnja u nizu provjera koje se kod takvog manevara rade, ali koliko od završetka te provjere pa do samog skretanja prođe vremena niti je propisano, niti se može točno precizirati, a kojim suglasnim nalazima i mišljenjima vještaka je sud povjerovao jer su isti dali svoje nalaze i mišljenja sukladno pravilima znanosti i vještine.

19. Dakle, sa sigurnošću se niti prometno-tehničkim vještačenjem nije moglo utvrditi da li je oštećenik na lijevoj prometnoj traci proveo 1,4 sekunde ili manje od toga ili više od toga jer sve to ovisi o brzini bočnog pomaka oštećenog i to s desne prometne trake na lijevu gdje je prošao oko 3 m, a sukladno tome se nije moglo niti utvrditi kada je postao oštećenik vidljiv uopće za okrivljenu - 1,4 sekunde prije skretanja ili manje od toga ili više od toga jer se radilo o pretpostavkama, a okrivljena što je manje vremena za reakciju imala to je manja vjerojatnost da je oštećenika mogla spaziti na lijevom prometnom traku, nakon što je sve provjere u retrovizorima učinila, pa i provjerila mrtvi kut, pri čemu je provjera prometne situacije na lijevoj strani kolnika zadnja u nizu provjera koje se kod takvog manevra rade, ali koliko od završetka te provjere pa do samog skretanja prođe vremena niti je propisano niti se može točno precizirati, radi čega je sud zaključio da okrivljenoj nije sa sigurnošću dokazano da u kritično vrijeme na kritičnom mjestu kršila prometni propis koji joj se stavlja na teret te da bi na taj način izazvala prometnu nezgodu u kojoj bi drugi sudionik u prometu (oštećenik na motociklu) zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

20. Na temelju takvog zaključka sud je okrivljenu oslobodio od optužbe, temeljem članka 435. točka 3. ZKP/08, a troškovi postupka pali su na teret proračunskih sredstava ovog suda.

20.1. Naime, odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 149. stavak 1. ZKP/08, prema kojoj kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a, nužni izdaci okrivljenika, nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Varaždinu, 3. prosinca 2025.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem u tri primjerka ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-71/2022

2. Okr. JO, [adresa]

3. Branitelj okr. - Marijan Fosin, odvjetnik iz Varaždina

4. Ošt. Frane VO, [adresa]