Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1607/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženice OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Lukavcu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj P-649/2023-29 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-649/2023-29 od 20. ožujka 2025. u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 14.697,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2.681,00 EUR od dana 5. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- 1.015,33 EUR od dana 20. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- 265,45 EUR od dana 9. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- 26,54 EUR od dana 7. travnja 2021. godine pa do isplate,

- 92,91 EUR od dana 6. rujna 2021. godine pa do isplate,

- 272,35 EUR od dana 2. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- 94,90 EUR od dana 4. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- 27,08 EUR od dana 16. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- 39,82 EUR od dana 17. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- 67,69 EUR od dana 22. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- 67,69 EUR od dana 23. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- 67,69 EUR od dana 24. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- 135,38 EUR od dana 11. travnja 2022. godine pa do isplate,

- 67,69 EUR od dana 14. travnja 2022. godine pa do isplate,

- 67,69 EUR od dana 15. travnja 2022. godine pa do isplate,

- 121,84 EUR od dana 2. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- 92,91 EUR od dana 10. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- 94,76 EUR od dana 19. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- 26,54 EUR od dana 25. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- 39,82 EUR od dana 6. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- 27,08 EUR od dana 22. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- 81,23 EUR od dana 29. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- 26,81 EUR od dana 2. rujna 2022. godine pa do isplate,

- 338,44 EUR od dana 3. rujna 2022. godine pa do isplate,

- 66,36 EUR od dana 6. rujna 2022. godine pa do isplate,

- 66,36 EUR od dana 7. rujna 2022. godine pa do isplate,

- 54,15 EUR od dana 13. rujna 2022. godine pa do isplate,

- 67,69 EUR od dana 16. rujna 2022. godine pa do isplate,

- 94,76 EUR od dana 22. rujna 2022. godine pa do isplate,

- 67,69 EUR od dana 7. listopada 2022. godine pa do isplate,

- 294,64 EUR od dana 11. listopada 2022. godine pa do isplate,

- 33,18 EUR od dana 16. listopada 2022. godine pa do isplate,

- 203,07 EUR od dana 21. listopada 2022. godine pa do isplate,

- 796,34 EUR od dana 28. listopada 2022. godine pa do isplate,

- 270,75 EUR od dana 29. listopada 2022. godine pa do isplate,

- 132,72 EUR od dana 3. studenog 2022. godine pa do isplate,

- 66,36 EUR od dana 22. studenog 2022. godine pa do isplate,

- 26,28 EUR od dana 26. studenog 2022. godine pa do isplate,

- 437,99 EUR od dana 29. studenog 2022. godine pa do isplate,

- 159,27 EUR od dana 6. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- 24,67 EUR od dana 9. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- 20,00 EUR od dana 14. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- 40,00 EUR od dana 15. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- 20,00 EUR od dana 16. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- 320,00 EUR od dana 12. veljače 2023. godine pa do isplate,

- 300,00 EUR od dana 19. veljače 2023. godine pa do isplate,

- 300,00 EUR od dana 27. veljače 2023. godine pa do isplate,

- 500,00 EUR od dana 6. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- 100,00 EUR od dana 16. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- 100,00 EUR od dana 2. travnja 2023. godine pa do isplate,

- 110,00 EUR od dana 6. travnja 2023. godine pa do isplate,

- 152,00 EUR od dana 12. travnja 2023. godine pa do isplate,

- 360,00 EUR od dana 14. travnja 2023. godine pa do isplate,

- 50,00 EUR od dana 22. travnja 2023. godine pa do isplate,

- 50,00 EUR od dana 28. travnja 2023. godine pa do isplate,

- 30,00 EUR od dana 5. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 60,00 EUR od dana 6. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 1.050,00 EUR od dana 7. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 50,00 EUR od dana 9. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 100,00 EUR od dana 11. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 20,00 EUR od dana 15. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 30,00 EUR od dana 18. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 30,00 EUR od dana 19. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 5,00 EUR od dana 1. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- 100,00 EUR od dana 11. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- 800,00 EUR od dana 16. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- 300,00 EUR od dana 17. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- 1.000,00 EUR od dana 27. srpnja 2023. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR.

III. Odbacuje se kao preuranjen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 193,43 EUR."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/2 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 14.697,89 eura sa zateznim kamatom za koji iznos tužitelj tvrdi da ima pravo tražiti od tuženice temeljem ugovora o zajmu.

6. Među parničnim stranaka nije sporno da je tužitelj tuženici u više navrata raznim uplatama uplatio iznos od 14.697,89 eura.

7. Sporno je radi li se o zajmu novčanog iznosa kojeg je tuženica morala vratiti tužitelju ili se radilo o darovima tužitelja tuženici.

8. Što se tiče navodne prepiske stranaka, koju je na pripremnom ročištu u spis predao tužitelj, a čiju je vjerodostojnost tuženica osporila, iz iste proizlazi da je komunikacija u ime tuženice vršena sa broja mobitela [broj telefona]. Prvostupanjski sud je službenim putem od Hrvatskog telekoma d.d. zatražio podatak čiji je to broj mobitela. Dopisom od 4. srpnja 2024. Hrvatski telekom d.d. obavijestio je sud da se radi o broju kojeg je koristio obrt [obrt], vlasnik BG i to u razdoblju od 2. svibnja 2022. do 27. veljače 2023. te da je taj broj u međuvremenu trajno isključen.

9. Prema odredbi članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugu količinu zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Članak 504. ZOO-a određuje da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

10. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da tužitelj niti tuženica nikada nisu definirali kada će ona vratiti utuženi iznos jer je u izravnoj suprotnosti sa zakonskom definicijom ugovora o zajmu u kojoj je između ostaloga određeno da se zajmoprimac obvezuje vratiti zajam poslije određenog vremena. U takvoj situaciji nelogično je da bi tužitelj tuženici pozajmio utuženi iznos bez da stranke definiraju u kojem roku mu ga tuženica mora vratiti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je odlučio sudskim putem potraživati novac kada ga je tuženica prijavila policiji zbog nametljivog ponašanja te je nevjerodostojno da bi se u predmetnom slučaju radilo o zajmu. Očigledno je da je tužitelja povrijedilo što ga je tuženica prijavila policiji zbog nametljivog ponašanja te se onda odlučio potraživati od tuženice utuženi iznos. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz tuženice iz kojeg proizlazi da je između tužitelja i tuženice postojao odnos za kojeg je tužitelj očigledno smatrao da se radi o emocionalnoj vezi, dok je tuženica to smatrala isključivo prijateljskim odnosom te je tužitelj u tom odnosu davao tuženici iznose novaca kao i druge stvari.

11. U konkretnom slučaju se radi o tome da je tužitelj u više navrata vršio uplate tuženici na način da ničim nije dao do znanja da bi se pritom radilo o pozajmici. To jasno proizlazi iz činjenice da je tužitelj iskazao kako on i tuženica nisu ugovorili nikakav rok za povrat tog novca te iz dijela iskaza u kojem je tužitelj izjavio kako je on odlučio sudskim putem potraživati od tuženice uplaćeni iznos tek nakon što ga je tuženica prijavila policiji zbog nametljivog ponašanja. S obzirom na navedeno, između tužitelja i tuženice ne postoji obvezno pravni odnos zajma. Da bi se moglo raditi o zajmu tužitelj je morao već kod samih uplata novca tuženici na nedvosmislen način dati joj do znanja da se radi o pozajmici i da je ona taj novac njemu dužna vratiti. Tužitelj niti ne spori da on to tuženici nije dao do znanja već on priznaje kako je on tek naknadno kada ga je tuženica prijavila policiji zbog nametljivog ponašanja odlučio od nje sudskim putem, pokretanjem predmetnog parničnog postupka, tražiti povrat isplaćenog novca. U prilog tome govori i činjenica da je tužitelj priznao kako je i u gotovini vršio tuženici isplate novčanih iznosa, a da za to ne posjeduje bilo kakve dokaze.

12. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno zaključio da između tužitelja i tuženice postoji ugovor o darovanju. Prema odredbi članka 479. stavka 1. ZOO-a ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenih to prihvati. U ovom slučaju tužitelj je bez traženja bilo kakve protučinidbe izvršio veći broj uplata novca tuženici i to u ukupnom iznosu od 14.697,89 eura, a tuženica je to prihvatila. Pravilno tuženica ističe da je kod tužitelja postojao animus donandi, odnosno volja za darovanjem s obzirom da je iz provedenog postupka utvrđeno kako je on darovao tuženici utuženi iznos i to iz razloga da zadobije njezinu pažnju i naklonost jer je smatrao kako između njega i tuženice postoji emocionalni odnos ili je u najmanju ruku htio da takav odnos nastane. Tek kada je tuženica odlučila tužitelja prijaviti policiji zbog nametljivog ponašanja, tužitelj se predomislio i odlučio je sudskim putem zahtijevati povrat utuženog iznosa. Međutim, tužitelj na to nema pravo jer je on tuženici darovao utuženi iznos i to većim brojem izvršenih uplata i on nema pravo tražiti povrat tog novca kojeg je dao tuženici bez da je zahtijevao bilo kakvu protučinidbu.

13. Da bi se radilo o zajmu tužitelj je morao od početka jasno dati tuženici do znanja da mu ona taj novac mora vratiti i pod kojim uvjetima mu ga mora vratiti. Međutim, tužitelj to nije učinio, već je on darovao tuženici utuženi iznos, a onda se kada ga je tuženica prijavila policiji zbog nametljivog ponašanja predomislio i odlučio je tražiti povrat tog novca, na način da tvrdi da se radi o zajmu. Potpuno su pravno neosnovani navodi tužitelja istaknuti tijekom postupka kako je životno nelogično da bi tužitelj nekome darovao iznos od 14.697,89 eura s obzirom da se upravo radi o tome da je tužitelj tuženici darovao taj iznos, a naknadno je odlučio kako to smatra zajmom. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Što se tiče odluke o parničnom trošku, prvostupanjski sud je isti pravilno dosudio tuženici, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i vrijednosti predmeta spora.

15. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. i II. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 3. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić