Poslovni broj: Gž-859/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužiteljice CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opnomoćeniku Branku Seweru, odvjetniku u Ludbregu, protiv tuženika FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Silviji Mlinarić Talan, odvjetnici u Ludbregu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Pn-4/2024-4 od 15. veljače 2024., i protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Pn-4/2024-10 od 29. veljače 2024., 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Pn-4/2024-4 od 15. veljače 2024.

i

r i j e š i o  j e

Preinačava se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Pn-4/2024-10 od 29. veljače 2024. i ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Pn-4/2024-8 od 26. veljače 2024

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.125,03 eura (8.476,56 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. kolovoza 2014., te je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura u roku od 8 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 19,90 eura odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Pn-4/2024-8 od 26. veljače 2024. kojim je tužiteljica pozvana platiti pristojbu na izjavljenu žalbu.

2. Protiv te presude i rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 153/23.- u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a rješenje stavi izvan snage.

2.1. Odgovor na žalbe nije podnesen.

3. Žalba protiv presude nije osnovana.

3.1. Žalba protiv prvostupanjskog rješenja je osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.125,03 eura uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu s osnove naknade štete za koju tužiteljica tvrdi da je nastala sječom stabala na nekretnini u njezinom vlasništvu, a za koju štetu da je odgovoran tuženik.

5.1. Između stranaka je sporno je li tužiteljica vlasnica nekretnine na kojoj su stabla posječena, je li sječom stabala za tužiteljicu nastala ikakva šteta i je li za nju odgovoran tuženik, a prije svega je li zahtjev tužiteljice za naknadu štete u zastari.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica za nastalu štetu saznala u kolovozu 2014. godine,

- da iz iskaza saslušanog svjedoka, ĐJ, supruga tužiteljice proizlazi da su sporna stabla srušili MJ i GJ, na temelju kazivanja tuženika na terenu, nakon čega da je on MJ i GJ prijavio policiji zbog kaznenog djela krađe,

- da iz službene zabilješke sastavljene u Policijskoj postaji Ludbreg broj: 511-14-07/1

-KU 104/14 od 1. rujna 2014., kao i iz kaznene prijave od 20. kolovoza 2014. koju je podnio ĐJ protiv MJ i NJ proizlazi da su sporna stabla srušili i odvezli svojoj kući upravo MJ i GJ.

7. Prvostupanjski je sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva utemeljio na utvrđenju da tužiteljica nije dokazala da je tuženik izvršio sječu spornih stabala, niti da bi tuženik nalagao takvu radnju trećim osobama, te da iz kaznenog spisa, uključujući iskaze GJ i MJ, proizlazi da osobe koje su sječu izvršile nisu djelovale po nalogu tuženika, te da se sječa, prema njihovim iskazima, odnosila na stabla koja su se nalazila na zemljištu koje oni smatraju svojim.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, pri čemu tužiteljica u žalbi nije dovela u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je dovela u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužiteljica nije dokazala ni uzročnu vezu između postupanja tuženika i nastale štete, jer samo postojanje srušenih stabala nije dovoljno da bi se utvrdila odgovornost tuženika, jer iz utvrđenja suda proizlazi da su sječu stabala obavile treće osobe, GJ i ĆJ, a što je sve u svom iskazu potvrdio i saslušani svjedok, suprug tužiteljice ĐJ, dok tužiteljica suprotno nije dokazala, niti je tijekom postupka predložila ijedan dokaz koji bi pobio takav zaključak ili pokazao da je tuženik bio nalogodavac ili neposredni počinitelj, pri čemu pokazivanje granica posjeda na terenu samo po sebi ne predstavlja radnju iz koje bi se mogla izvesti građanskopravna odgovornost tuženika za štetu proizašlu iz sječe šume.

10. Međutim, i neovisno o gornjim utvrđenjima, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u predmetnoj pravnoj stvari nastupila zastara potraživanja naknade štete, jer je pravilno utvrđeno, a što proizlazi iz same tužbe, da je tužiteljica već 20. kolovoza 2014. saznala za nastalu štetu, kao i za to da je, prema njezinoj tvrdnji, štetu navodno prouzročio tuženik. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka ĐJ koji je policiji radi krađe prijavio GJ i MJ, iako su mu i oni već tada rekli da im je granice nekretnine na terenu pokazao tuženik. Zbog navedenog je već 20. kolovoza 2014. počeo teći subjektivni trogodišnji rok zastare propisan odredbom članka 270. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO), pa je tužba u predmetnoj pravnoj stvari, a koja je podnesena 20. rujna 2017., nesporno podnesena nakon isteka tog roka. Pritom žalbeni navodi da je tužiteljica tek naknadno saznala točan obujam štete nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari jer za početak tijeka zastare nije odlučna visina, već samo saznanje o šteti i počinitelju, što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

10.1. Također je pravilno ocijenjeno da kaznena prijava podnesena protiv nepoznatog počinitelja ne prekida zastaru građanskopravnog potraživanja protiv tuženika, slijedom čega je i ovaj žalbeni prigovor tužiteljice neosnovan.

11. Ni ostalim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane prvostupanjske odluke, jer se isti sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud dao je jasne i razumljive razloge o tome zašto je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, s time što tu odluku ni tužiteljica posebnim žalbenim navodima ne pobija.

13. Nadalje, a u svezi žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tužiteljice i potvrđeno rješenje poslovni broj: Pn-4/2024-8 od 26. veljače 2024. kojim je tužiteljica pozvana platiti pristojbu na izjavljenu žalbu ističe se da je odredbom članka 7. stavkom 1. Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine", broj:118/18) propisano kako se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

13.1. Kako je tužiteljica uz žalbu protiv presude dostavila i potvrdu o plaćanju iz koje je razvidno da je polovina iznosa sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 eura plaćena, koju potvrdu je dostavila i uz žalbu protiv rješenja o pristojbi pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da pristojba nije plaćena, slijedom čega je pobijano rješenje poslovni broj: Pn-4/2024-10 od 29. veljače 2024. trebalo preinačiti, žalbu uvažiti i ukinuti rješenje o pristojbi poslovni broj: Pn-4/2024-8 od 26. veljače 2024. kojim je tužiteljica pozvana platiti pristojbu na izjavljenu žalbu.

14. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, i 380. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Splitu 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Sanda Crljen Ivančić