Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2635/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Križancu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klokočovnik i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4 OIB: 87939104217 kao pravnog sljednika Nove Hrvatske banke d.d. Zagreb zastupanog po punomoćniku Ratku Žuriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13077/19-17 od 31. ožujka 2021. i dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13077/19-22 od 5. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13077/19-17 od 31. ožujka 2021. u točki I. izreke.

II.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13077/19-17 od 31. ožujka 2021. kao i dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13077/19-22 od 5. svibnja 2022. i to u dijelu kojim je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 6.789,80 kn do iznosa od 11.316,00 kn (za iznos od 4.526,40 kn) sa pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 737,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 3. prosinca 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos na ime naknade troška revizijskog postupka zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-13077/19-17 od 31. ožujka 2021. je: naloženo tuženiku da tužitelju plati 5.177,93 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke); naloženo tuženiku da tužitelju plati 25.217,86 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke) i - naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 10.691,00 kn sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

Prvostupanjskim dopunskim rješenjem poslovni broj P-13077/19-22 od 5. svibnja 2021. naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 625,00 kn sa zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1264/2021-

2 od 13. lipnja 2022. je:

- djelomično odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke (točka I. drugostupanjske odluke),

- djelomično prihvaćena tuženikova žalbe i preinačena prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke i prvostupanjsko dopunsko rješenje tako da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 5.171,93 kn sa zateznim kamatama (točka II.a. drugostupanjske odluke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.789,00 kn (točka II. izreke drugostupanjske odluke).

2.Vrhovni sud RH je odlučujući o tužiteljevoj reviziji istu rješenjem Rev-482/2024-2 od 3. rujna 2025. prihvatio te ukinuo presudu i rješenje ovog suda poslovni broj Gž- 1264/2021-2 od 13. lipnja 2022. u točki II.a i dijelu točke II.b izreke kojim tužitelju nije dosuđena naknada parničnoga troška preko iznosa od 6.789,80 kn i predmet u tome dijelu vratio ovom drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje s nalogom da se o troškovima revizije odluči u konačnoj odluci.

3.Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.177,93 kn sa zateznim kamatama s osnove više naplaćene ugovorne kamate s obzirom na ništetnu odredbu Ugovora o kreditu sklopljenoga između tužitelja, korisnika kredita i nespornog prednika tuženika, banke, 19. listopada 2007., kojom je određeno plaćanje kamatne stope koja je promjenjiva sukladno odluci banke i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,30 % na godinu.

4.Naime, ranije citiranom pravomoćnom presudom ovog suda tužitelju je pružena zaštita u odnosu na zahtjev za isplatu razlike po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, a ovo sve pozivom na utvrđenja iz kolektivne parnice "Potrošač", članak 502 a st. 1. ZPP- a, nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije i uz otklon po tuženiku istaknutog prigovora zastare, slijedom čega je tuženika glede ovog dijela (isplata po valutnoj klauzuli) uputiti na razloge drugostupanjske odluke Gž-1264/2021-2 od 31. ožujka 2021.

5.Ostalo je raspraviti i odlučiti o tuženikovoj žalbi glede razlike koju tužitelj potražuje pozivom na ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi.

6.Prije svega, valja reći da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio sa Volksbank d.d. čije je nesporni pravni slijednik Sberbank d.d. bio tuženik u ovoj parnici, a u rješenju VSRH Rev-482/2024-2 od 3. rujna 2025. kao i ovoj odluci kao tuženik je označena Hrvatska poštanska banka d.d. koja je nesporni pravni slijednik tuženika Nova hrvatska banka d.d. koja je bila pravni slijednik Sberbank d.d., a sve zbog statusnih promjena pripajanja.

7.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -dalje:ZPP). Također, nisu počinjene ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a tako da se zakonitost i pravilnost presude može ispitati. Naime, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (u smislu odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a), s jasnim i razumljivim razlozima iz kojih se može provjeriti i koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, te se može ispitati.

7.1.Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

7.2.Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

8.U provedenom je postupku utvrđeno kako su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao banka - kreditor dana 19. listopada 2007. sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.424,75 CHF s kamatom od 5,30%, godišnje promjenjivu, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora, a kredit je odobren radi kupnje vozila s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima od 248,74 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećemu za CHF na dan plaćanja te da je tužitelj predmetni kredit otplatio.

9.Prvostupanjski je sud prihvatio (i) tužbeni zahtjev za isplatu razlike po kamatnoj stopi sa zaključkom kako pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku na temelju Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502.a. i c. ZPP-a.

10.Polazeći od utvrđenja utemeljenog nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Darku Prpiću prema kojemu je zbog promjene kamatne stope tužitelj platio više 5.177,93 kn (odnosno sada ukupno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 687,23 eura) prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa, pri čemu je primijenio citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ukazujući i na odredbe članka 225.,323., 1111. i 1115. ZOO-a.

11.Među strankama nije sporno kako je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv više banaka u Republici Hrvatskoj, među ostalim i ovdje prednika tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja promjenjive kamatne stope kao i valute CHF.

12.Presudom Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu promjenjive kamatne stope u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d. preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2012 od 4. srpnja 2013. i tužbeni zahtjev je odbijen. Vrhovni sud je odlukom poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo citiranu odluku u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu valutne klauzule i kamatne stope i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak. Nakon toga je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u cijelosti potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle i u dijelu kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe ugovora o kreditima kojima je tuženik (tamo tuženik pod 8. Sberbank) ugovorio redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštena a time i ništetna te je tuženiku naloženo prekinuti s opisanim postupanjem.

13.Citiranim odlukama ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocijenjeno je nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iako su bile jasne i uočljive, nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj.

14.Također je utvrđeno da je između ostalih i (prednik) tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

15.Citirane presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a na temelju odredbe članka 138.a. istog zakonskog propisa, a odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16.S obzirom na direktni učinak pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se navedene presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je stipulirana promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika o kamatnim stopama i kojima je ugovorena valutna klauzula.

17.U skladu sa tim na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamatne stope odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.

18.U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava da se radi o potrošačkom ugovoru valja reći da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03), a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (tako i u Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenoga 2023.).

19.S obzirom da iz predmetnog ugovora proizlazi da je ugovor o kreditu sklopljen zbog kupnje osobnog vozila tužitelja kao fizičke osobe, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je time tužitelj dokazao status potrošača, ali kako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema, a s obzirom da u spisu nema podataka da bi kredit bio namijenjen poduzetničkoj djelatnosti, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava karakter predmetnog ugovora kao potrošačkog ugovora, odnosno da je tužitelj imao status potrošača, kod čega i po stajalištu ovog suda nije bilo potrebno izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja jer je tužitelj svoj stav iznio već u tužbi- da mu je kredit odobren za kupnju automobila, za koju svrhu se i koristio.

20.Ugovorena namjena predmetnog kredita bila je kupnja automobila (članak 3.), slijedom čega je tuženiku odgovoriti kako status potrošača u smislu posebnog pravnog uređenja ZZP-a i ZPK-a valja cijeniti prema sadržaju ugovora s trenutkom njegova sklapanja a prilikom sklapanja svakog pravnog posla ugovorne strane između ostalog definiraju i u koju svrhu se konkretni pravni posao sklapa, dakle da je tužitelj konkretni ugovor o kreditu sklopio za potrebe svoje (eventualne) poduzetničke/poslovne djelatnosti (koja nije ni utvrđena), isto bi bilo navedeno u ugovoru o kreditu, a kako tijekom postupka nije bilo sporno da je tekst ugovora o kreditu sastavio tuženik, te je navedeno da se ugovor sklapa za kupnju automobila, pa se stoga eventualno sporan dio sadržaja tog ugovora, odnosno okolnost da nije navedeno da se isti sklapa za potrebe poslovne djelatnosti tužitelja ima tumačiti u skladu sa čl. 320. st. 1. ZOO, dakle u korist tužitelja i stoga je za zaključiti kako konkretan ugovor o kreditu nije bio sklopljen u okviru poslovne djelatnosti tužitelja, a protivne tvrdnje tuženik nije dokazao, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

21.Dosljedno, tuženik u provedenom postupku nije dokazao niti je sudu prvog stupnja ponudio odgovarajuće i konkretne dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima, i to ne samo formalno i gramatički, kako tuženik shvaća razumljivost ugovorne odredbe, već razumljivima i suštinski, kako ju razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

22.Tužitelju bi s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlika između početno ugovorene i naknadno povećane kamatne stope kao i razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita (o potonjem je tužitelju pravomoćno pružena zaštita), jer to pravo proizlazi iz članka 323. st. 1. u svezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO/05.

23.Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor zastare kojeg je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim.

24.Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91).

25.Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna za prednika ovdje tuženika dana 14. lipnja 2018.

26.To nadalje znači da petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope počinje teći od 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 2. prosinca 2019., proizlazi da zastara nije nastupila (navedeno je sukladno stavu VSRH izraženom u odluci Rev- 808/2023 i Rev-482/2024).

27.Provedenim vještačenjem te prema stručnom i objektivnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Darku Prpiću (Darfin d.o.o.) kojemu stranke nisu imale konkretnih prigovora ni primjedbi tužitelj je zbog promjene kamatne stope platio je više 5.177,93 kn (odnosno ukupno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 687,23 eura), slijedom čega je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

28.Tuženik kao nepošteni stjecatelj valjano je obvezan da tužitelju isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalaže odredba članka 1115. ZOO/05 koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, a odgovarajuće se primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

29.Pravilna je i odluka o troškovima postupka valjano utemeljena na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za koju je sud prvog stupnja dao razloge koje prihvaća i ovaj sud, što se odnosi i na dopunsko rješenje kojim je tužitelju odmjeren trošak za pristup na ročište za objavu presude (takvo je pravno shvaćanje izraženo i više odluka Vrhovnog suda RH pa tako u:

Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023., Rev-559/23 od 18. listopada 2023., Rev-772/2023 od 23. siječnja 2024. i dr.), čemu tuženik i ne iznosi konkretnih žalbenih prigovora.

30.Dosljedno, kako je tužitelju pravomoćno dosuđeno 6.789,80 kn (presuda ovog suda Gž-1264/2021-2 od 13. lipnja 2022. u svezi sa rješenjem VSRH poslovni broj Rev- 482/2024-2 od 3. rujna 2025.) valjalo je obzirom ukupni troškovi iznose 11.316,00 kn, odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu i dopunsko rješenje u dijelu kojim je tužitelju dosuđen i daljnji iznos parničnog troška od 4.526,40 kn.

31.Također je trebalo odlučiti i o zatraženim troškovima u povodu revizije koji tužitelju pripadaju sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

32.Tako mu je odmjeren trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 09. kolovoza 2022. kao i trošak sastava revizije u iznosima od po 281,25 eura (Tbr. 10. toč. 5., u vezi Tbr. 7 toč. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50 OT); sudska pristojba za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 87,30 EUR (dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi dostavljen je uz prijedlog za dopuštenje revizije, list 666); sudska pristojba za reviziju u iznosu od 87,30 EUR (dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na listu 1007 spisa): što je ukupno 737,10 eura na koji iznos tužitelju u skladu sa odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a pripadaju kamate od dana donošenja ove odluke, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 3. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić