REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1022/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Auto Haus Andreas Schall GmbH, SR Njemačka, Dornstadt, Zeppelinstrasse 15 i II. tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Ivici Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika Grada Makarske, Makarska, Obala kralja Tomislava 1, OIB: 53515145212 i II. tuženika Županijske uprave za ceste Split, Split, Ruđera Boškovića 22, OIB: 65717231356, zastupanog po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji II. tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-284/2022-2 od 16. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-92/21-14 od 15. prosinca 2021., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija II. tužitelja.

II. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev II. tužitelja prema I. -II. tuženicima radi solidarne isplate iznosa od 65.147,18 kn na ime naknade štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2009. do isplate, kao i zahtjev radi naknade troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. I. izreke), te je tužitelju naloženo naknaditi I. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 kn, a II. tuženiku trošak u iznosu od 17.125,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja ujedno je odbačena tužba u odnosu na I. tužitelja kao nedopuštena.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba II. tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke (toč. I. izreke), presuda suda prvog stupnja preinačena je u dijelu pod toč. II. izreke, te je odbijen zahtjev I. tuženika radi naknade troškova u iznosu od 125,00 kn (toč. II.1. izreke), II. tužitelju je naloženo naknaditi II. tuženiku troškove u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2022. do isplate (toč. II.2. izreke), dok je odbijen zahtjev II. tuženika radi naknade troškova u iznosu od 4.812,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i zahtjev II. tuženika radi isplate zakonskih zateznih kamata na trošak u iznosu od 5.000,00 kn za razdoblje od 15. prosinca 2021. do 13. ožujka 2022. (toč. II.3. izreke), te je odbijen zahtjev II. tužitelja radi naknade troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.359,37 kn (toč. III. izreke). Rješenjem suda drugog stupnja uvažena je žalba I. tužitelja, ukinuta je odluka o troškovima sadržana u toč. II. presude suda drugog stupnja u odnosu na I. tužitelja, kao i rješenje suda prvog stupnja o odbačaju tužbe u odnosu na I. tužitelja, te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak (toč. I. izreke), dok je ujedno određeno da će o troškovima žalbenog postupka u odnosu na I. tužitelja prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci (toč. II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3107/2022-2 od 17. siječnja 2024. II. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda u dijelu pod toč. I., toč. II.2. i toč. III. izreke zbog pravnih pitanja:

„1. Je li sud ovlašten primijeniti procesni zakon– Zakon o parničnom postupku (NN 53/91 do 89/14) na parnični postupak koji je u tijeku, a koji je stupio na snagu nakon podnošenja tužbe odnosno nakon pokretanja parničnog postupka, a imajući u vidu izričitu pravnu formulaciju koja se nalazi u prijelaznim i završnim odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 25/13) koja propisuje da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11.)?

2. U postupcima koji se vode radi naknade štete jesu li račun izdan od ovlaštene autokuće na kojemu se navodi da je oštećenik kupac usluge i iskaz oštećenika odgovarajući dokaz da je oštećenik snosio troškove popravka vozila?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, II. tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, predlažući ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju II. tuženik je predložio odbaciti reviziju II. tužitelja kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li sud u ovom postupku bio ovlašten primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP/14), s obzirom na prijelazne i završne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13 - dalje: ZIDZPP/13) prema kojima će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ZIDZPP/13 dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP/11). Također je sporno jesu li u postupcima koji se vode radi naknade štete račun izdan od ovlaštene autokuće na kojemu se navodi da je oštećenik kupac usluge i iskaz oštećenika odgovarajući dokaz da je oštećenik snosio troškove popravka vozila.

9. Predmet spora je zahtjev radi naknade imovinske štete po osnovi troškova popravka vozila koje je snosio II. tužitelj, a koja je šteta nastala kao posljedica štetnog događaja od 27. ožujka 2009., kada je vozilo kojim je upravljao II. tužitelj oštećeno zbog radova na kolniku koji nisu bili označeni znakovima upozorenja.

10. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev II. tužitelja, ocjenjujući kako II. tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje popravka i zamjenu oštećenih dijelova na vozilu. U odnosu na račun izdan od strane Autokuće Lijanović d.o.o. i datiran s danom 23. svibnja 2009., sud prvog stupnja ocijenio je kako iz navedenog računa nije vidljiva cijena rada niti satnica koja je bila potrebna za popravak ili zamjenu dijelova, pri čemu iznos na koji je izdan navedeni račun (59.040,10 kn) ne odgovara iznosu od 65.147,18 kn koji je II. tužitelj utužio prema ponudi Autokuće Pecić.

11. Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo kako je račun Autokuće Lijanović d.o.o. od 23. svibnja 2009. II. tužitelj dostavio u spis tek nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega navedenu ispravu sud prvog stupnja nije smio uzeti u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP/14. Pritom je ujedno ocijenio kako se, čak i da je navedeni račun bio pravovremeno dostavljen u spis, na temelju navedene isprave ne može utvrditi da se odnosi upravo na sporne troškove popravka uzrokovane predmetnim štetnim događajem, s obzirom da ista isprava sadrži samo paušalne i neodređene podatke u odnosu na obavljene usluge.

12. U reviziji II. tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju sud drugog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 299. st. 3. ZPP/14, s obzirom da je, prema prijelaznim i završnim odredbama ZIDZPP/13, u ovom predmetu trebalo primijeniti odredbe ZPP/11. Također ističe kako račun od 23. svibnja 2009., suprotno ocjeni drugostupanjskog suda, sadrži precizne i vjerodostojne podatke na temelju kojih je moguće utvrditi da su usluge popravka obavljene upravo radi otklanjanja štete na predmetnom vozilu.

13. U pogledu prvog postavljenog revizijskog pitanja II. tužitelja, potrebno je istaknuti kako odredba čl. 299. st. 3. ZPP/14, prema kojoj sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno čl. 299. st. 2. ZPP/14, ne dolazi do primjene u ovom postupku, a kako je II. tužitelj ispravno istaknuo u svojoj reviziji. Naime, navedena odredba izmijenjena je odredbom čl. 69. ZIDZPP/13, te se, sukladno odredbama čl. 102. ZIDZPP/13, ne primjenjuje na postupke koji su bili u tijeku u trenutku stupanja na snagu ZIDZPP/13 (1. travnja 2013.), već se ti postupci sukladno čl. 102. st. 1. ZIDZPP/13, uz iznimke propisane odredbama čl. 102. st. 2. i st. 3. ZIDZPP/13, trebaju dovršiti primjenom odredbi ZPP/11.

14. Iz navedenih razloga, imajući u vidu da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom podnesenom 25. srpnja 2011., odnosno prije stupanja na snagu odredbi ZIDZPP/13, ocijenjeno je kako sud drugog stupnja nije bio ovlašten u ovom predmetu primijeniti odredbu čl. 299. st. 3. ZPP/14, u svezi sa odredbom čl. 299. st. 2. ZPP/14.

15. Međutim, uzimajući u obzir da je sud drugog stupnja, unatoč pogrešnom pravnom pristupu, u obrazloženju pobijane odluke ipak iznio svoju ocjenu spornog dokaza (računa od 23. svibnja 2009.), to je ocijenjeno kako nepravilna primjena odredbe čl. 299. st. 3. ZPP/14 od strane drugostupanjskog suda nije utjecala na pravilnost navedene odluke.

16. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno revizijsko pitanje II. tužitelja, potrebno je istaknuti kako odgovor na navedeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, imajući u vidu odredbu čl. 8. ZPP prema kojoj sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. S time u svezi, valja istaknuti kako su nižestupanjski sudovi jasno obrazložili svoja utvrđenja u pogledu odlučne okolnosti je li II. tužitelj snosio troškove popravka vozila u utuženom iznosu, pri čemu su analizirali sadržaj i uvjerljivost iskaza II. tužitelja, kao i vjerodostojnost i potpunost sadržaja isprave (računa od 23. svibnja 2009.), uzimajući pritom u obzir rezultate cjelokupnog postupka.

18. Slijedom navedenog, na temelju utvrđenih okolnosti slučaja valja odgovoriti kako račun izdan od Autokuće Lijanović d.o.o. od 23. svibnja 2009. i iskaz II. tužitelja ne predstavljaju odgovarajući dokaz o okolnosti da je II. tužitelj snosio troškove popravka vozila, i to upravo u utuženom iznosu, dok se suprotni revizijski navodi II. tužitelja sadržajno svode na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, što nije moguće preispitivati u ovom stupnju postupka.

19. Slijedom navedenog, s obzirom da primjena pravnih shvaćanja u svezi pitanja radi kojih je dopuštena revizija u ovoj pravnoj stvari ne bi dovela do drugačije odluke suda, to je revizija II. tužitelja neosnovana, te ju je valjalo odbiti na temelju čl. 391. st. 6. ZPP i odlučiti kao u izreci.

20. Trošak odgovora na reviziju II. tuženiku nije dosuđen, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), a s obzirom da II. tuženik u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesene revizije.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić