Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-2768/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Bačiću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika GP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Klaić i Klaić, u Kutini, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-642/2024 od 6. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini broj P-642/2024 od 6. listopada 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj ZP iz [adresa] isključivi samovlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] Kuća, dvorište i oranica u [adresa] u površini od 640 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje mu je pravo tuženik GP iz [adresa] dužan priznati i trpjeti da se na temelju ove presude tužitelj uknjiži kao vlasni gore navedene i opisane nekretnine, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 951,54 €, sve u roku 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] Kuća, dvorište i oranica u [adresa] u površini od 640 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da mu je to pravo tuženik dužan priznati i trpjeti da se na temelju presude tužitelj uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine.

6. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna kuća kupljena novcem koji je obitelj GP dobila od Općine Kutina kao naknadu za iseljenje iz kuće u [adresa]. Iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka je nesporno utvrđeno da na predmetnoj nekretnini tužitelj živi od 1980. do danas, od 1980. do svoje smrti je tu živjela i majka stranaka i od 1980. do 1989. i brat stranaka HP. Isto tako, nesporno je utvrđeno da su u predmetnoj kući tužitelj i brat HP izvodili radove i to tijekom 80-ih godina kada su napravili kupaonicu, garažu za dva vozila, natkrili verandu, iskopali dio podruma, uveli vodovodne i električne instalacije, a tužitelj je kasnije unazad 15-ak godina promijenio stolariju na kući i uveo centralno grijanje. Nesporno je utvrđeno da se nitko od ostalih suvlasnika nije protivio izvođenju tih radova.

8. S obzirom na okolnosti da tužitelj od 1980. živi u predmetnoj kući, da je izvodio radove u kući i tom izvođenju radova se ostali suvlasnici nisu protivili već su naprotiv ponekad i pomagali tužitelju i bratu HP kod tih radova, da je tuženik svoj nasljedni dio iza pok. majke ustupio tužitelju, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj bio savjesni posjednik predmetne nekretnine. Tužitelj je ostao živjeti u kući zajedno sa majkom i bratom HP dok su ostala braća živjela na drugim nekretninama i tužitelj je upravo i izvodio radove u kući sa namjerom da ostane živjeti u predmetnoj kući i da postane njen vlasnik, a ostali suvlasnici se nisu protivili njegovom posjedu nekretnine. Svi ostali suvlasnici osim tuženika su tužitelju i priznali pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da su oni i prije priznavali tužitelju da je on vlasnik te nekretnine, a s čim da je tužitelj bio upoznat i upravo zato da je njegov posjed savjestan. Kako se tužitelj nalazi u neprekidnom mirnom i savjesnom posjedu predmetne nekretnine od 1980. odnosno više od 40 godina, to je on dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, sukladno odredbi članka 159. stavka 1., 2. i 3. ZV-a., jer na toj nekretnini izvršava faktičnu vlast kao pošteni posjednik.

9. Prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, donio odluku o parničnom trošku kojom je tuženiku naložio da tužitelju naknadi parnični trošak.

10. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Kao što je prethodno navedeno tužitelj je pravo vlasništva predmetne nekretnina, posebno tuženikovog suvlasničkog dijela od 10/60 stekao dosjelošću. Pri tome je bez obzira na načelo povjerenja u zemljišne knjige i zemljišnoknjižno stanje, prema kojem je kao suvlasnik premetne nekretnine uknjižen i tuženik, dopušteno dokazivati suprotno što je slučaj u ovom parničnom postupku u kojem je tužitelji dokazao da je svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine, a tako i suvlasničkog dijela tuženika od 10/60 stekao dosjelošću. U konkretnom slučaju nije bilo potrebno izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđenja ulaganja tužitelja u predmetnu nekretninu jer to što je tužitelj adaptirao i nadogradio predmetnu nekretninu ide u prilog tužitelju kao samostalnom i poštenom posjedniku koji je kroz zakonom propisano vrijeme, kao pošteni posjednik, samostalno posjedovao predmetnu nekretninu vršeći faktičku vlast na njoj što je pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

11. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 3. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić