Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

P-2861/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir & Partneri u Splitu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćnima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 16.listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od ukupno 6.605,97 Eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to za razdoblje 01.06.2005.god. pa do 31.12.2007. po stopi od 15% koja je bila uređena Uredom o visini stope zatezne kamate, pa od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te po stopi koja se od 30.12.2023. pa nadalje određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koja;

- na iznos od 1,40 Eura teče od 1-lip-05 pa do isplate

- na iznos od 2,73 Eura teče od 1-ruj-05 pa do isplate

- na iznos od 1,10 Eura teče od 1-lis-05 pa do isplate

- na iznos od 0,54 Eura teče od 1-stu-05 pa do isplate

- na iznos od 0,20 Eura teče od 1-pro-05 pa do isplate

- na iznos od 0,51 Eura teče od 1-sij-06 pa do isplate

- na iznos od 11,60 Eura teče od 1-stu-08 pa do isplate

- na iznos od 15,73 Eura teče od 1-sij-09 pa do isplate

- na iznos od 17,40 Eura teče od 1-vlj-09 pa do isplate

- na iznos od 19,10 Eura teče od 1-ožu-09 pa do isplate

- na iznos od 14,04 Eura teče od 1-tra-09 pa do isplate

- na iznos od 13,70 Eura teče od 1-svi-09 pa do isplate

- na iznos od 8,17 Eura teče od 1-lip-09 pa do isplate

- na iznos od 1,69 Eura teče od 1-srp-09 pa do isplate

- na iznos od 4,36 Eura teče od 1-kol-09 pa do isplate

- na iznos od 9,05 Eura teče od 1-ruj-09 pa do isplate

- na iznos od 4,48 Eura teče od 1-lis-09 pa do isplate

- na iznos od 4,03 Eura teče od 1-stu-09 pa do isplate

- na iznos od 9,47 Eura teče od 1-pro-09 pa do isplate

- na iznos od 13,82 Eura teče od 1-sij-10 pa do isplate

- na iznos od 19,52 Eura teče od 1-vlj-10 pa do isplate

- na iznos od 18,14 Eura teče od 1-ožu-10 pa do isplate

- na iznos od 27,94 Eura teče od 1-tra-10 pa do isplate

- na iznos od 25,82 Eura teče od 1-svi-10 pa do isplate

- na iznos od 28,15 Eura teče od 1-lip-10 pa do isplate

- na iznos od 54,23 Eura teče od 1-srp-10 pa do isplate

- na iznos od 48,46 Eura teče od 1-kol-10 pa do isplate

- na iznos od 69,69 Eura teče od 1-ruj-10 pa do isplate

- na iznos od 59,16 Eura teče od 1-lis-10 pa do isplate

- na iznos od 49,80 Eura teče od 1-stu-10 pa do isplate

- na iznos od 76,78 Eura teče od 1-pro-10 pa do isplate

- na iznos od 90,54 Eura teče od 1-sij-11 pa do isplate

- na iznos od 80,24 Eura teče od 1-vlj-11 pa do isplate

- na iznos od 83,42 Eura teče od 1-ožu-11 pa do isplate

- na iznos od 74,79 Eura teče od 1-tra-11 pa do isplate

- na iznos od 75,75 Eura teče od 1-svi-11 pa do isplate

- na iznos od 102,49 Eura teče od 1-lip-11 pa do isplate

- na iznos od 106,99 Eura teče od 1-srp-11 pa do isplate

- na iznos od 137,95 Eura teče od 1-kol-11 pa do isplate

- na iznos od 133,57 Eura teče od 1-ruj-11 pa do isplate

- na iznos od 109,27 Eura teče od 1-lis-11 pa do isplate

- na iznos od 108,01 Eura teče od 1-stu-11 pa do isplate

- na iznos od 106,32 Eura teče od 1-pro-11 pa do isplate

- na iznos od 112,57 Eura teče od 1-sij-12 pa do isplate

- na iznos od 119,55 Eura teče od 1-vlj-12 pa do isplate

- na iznos od 119,72 Eura teče od 1-ožu-12 pa do isplate

- na iznos od 115,35 Eura teče od 1-tra-12 pa do isplate

- na iznos od 116,79 Eura teče od 1-svi-12 pa do isplate

- na iznos od 119,48 Eura teče od 1-lip-12 pa do isplate

- na iznos od 116,92 Eura teče od 1-srp-12 pa do isplate

- na iznos od 117,11 Eura teče od 1-kol-12 pa do isplate

- na iznos od 114,66 Eura teče od 1-ruj-12 pa do isplate

- na iznos od 109,79 Eura teče od 1-lis-12 pa do isplate

- na iznos od 115,39 Eura teče od 1-stu-12 pa do isplate

- na iznos od 116,99 Eura teče od 1-pro-12 pa do isplate

- na iznos od 117,11 Eura teče od 1-sij-13 pa do isplate

- na iznos od 109,01 Eura teče od 1-vlj-13 pa do isplate

- na iznos od 114,22 Eura teče od 1-ožu-13 pa do isplate

- na iznos od 115,63 Eura teče od 1-tra-13 pa do isplate

- na iznos od 112,51 Eura teče od 1-svi-13 pa do isplate

- na iznos od 103,73 Eura teče od 1-lip-13 pa do isplate

- na iznos od 100,26 Eura teče od 1-srp-13 pa do isplate

- na iznos od 103,87 Eura teče od 1-kol-13 pa do isplate

- na iznos od 107,56 Eura teče od 1-ruj-13 pa do isplate

- na iznos od 114,35 Eura teče od 1-lis-13 pa do isplate

- na iznos od 111,07 Eura teče od 1-stu-13 pa do isplate

- na iznos od 112,85 Eura teče od 1-pro-13 pa do isplate

- na iznos od 114,06 Eura teče od 1-sij-14 pa do isplate

- na iznos od 116,56 Eura teče od 1-vlj-14 pa do isplate

- na iznos od 118,62 Eura teče od 1-ožu-14 pa do isplate

- na iznos od 117,16 Eura teče od 1-tra-14 pa do isplate

- na iznos od 114,53 Eura teče od 1-svi-14 pa do isplate

- na iznos od 113,22 Eura teče od 1-lip-14 pa do isplate

- na iznos od 114,35 Eura teče od 1-srp-14 pa do isplate

- na iznos od 117,50 Eura teče od 1-kol-14 pa do isplate

- na iznos od 121,52 Eura teče od 1-ruj-14 pa do isplate

- na iznos od 122,19 Eura teče od 1-lis-14 pa do isplate

- na iznos od 123,59 Eura teče od 1-stu-14 pa do isplate

- na iznos od 125,94 Eura teče od 1-pro-14 pa do isplate

- na iznos od 124,57 Eura teče od 1-sij-15 pa do isplate

- na iznos od 126,39 Eura teče od 1-vlj-15 pa do isplate

- na iznos od 126,39 Eura teče od 1-ožu-15 pa do isplate

- na iznos od 126,39 Eura teče od 1-tra-15 pa do isplate

- na iznos od 126,34 Eura teče od 1-svi-15 pa do konačne isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.831,58 eura, uvećan za zatezne kamate koji teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 558,04 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od:

- € 4,77 od 02.06.2005. pa do isplate;

- € 6,27 od 02.08.2005. pa do isplate;

- € 2,28 od 02.02.2006. pa do isplate;

- € 6,99 od 02.03.2006. pa do isplate;

- € 9,36 od 02.04.2006. pa do isplate;

- € 8,47 od 02.05.2006. pa do isplate;

- € 7,60 od 02.06.2006. pa do isplate;

- € 9,32 od 02.07.2006. pa do isplate;

- € 9,85 od 02.08.2006. pa do isplate;

- € 6,83 od 02.09.2006. pa do isplate;

- € 7,81 od 02.10.2006. pa do isplate;

- € 7,64 od 02.11.2006. pa do isplate;

- € 9,05 od 02.12.2006. pa do isplate;

- € 13,05 od 02.01.2007. pa do isplate;

- € 15,73 od 02.02.2007. pa do isplate;

- € 14,49 od 02.03.2007. pa do isplate;

- € 15,21 od 02.04.2007. pa do isplate;

- € 22,02 od 02.05.2007. pa do isplate;

- € 23,69 od 02.06.2007. pa do isplate;

- € 25,89 od 02.07.2007. pa do isplate;

- € 25,88 od 02.08.2007. pa do isplate;

- € 22,86 od 02.09.2007. pa do isplate;

- € 27,35 od 02.10.2007. pa do isplate;

- € 27,46 od 02.11.2007. pa do isplate;

- € 24,31 od 02.12.2007. pa do isplate;

- € 24,65 od 02.01.2008. pa do isplate;

- € 17,90 od 02.02.2008. pa do isplate;

- € 13,42 od 02.03.2008. pa do isplate;

- € 8,99 od 02.04.2008. pa do isplate;

- € 19,41 od 02.05.2008. pa do isplate;

- € 22,30 od 02.06.2008. pa do isplate;

- € 19,14 od 02.07.2008. pa do isplate;

- € 25,44 od 02.08.2008. pa do isplate;

- € 24,02 od 02.09.2008. pa do isplate;

- € 17,81 od 02.10.2008. pa do isplate;

- € 10,77 od 02.12.2008. pa do isplate;

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12.lipnja 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj dana 12.travnja 2005. kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102331381 ovjerenog u potpisu kod Mire Rubić, javnog bilježnika u Splitu br. OU-185/05-1 (dalje: Ugovor), temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao iznos od 54.500,00 CHF.

3. Nadalje, da je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru u članku 7. ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak te je otplatu kredita vezao za tu valutu. Nadalje, da je postupajući na taj način u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te je tuženik suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ( dalje ZZP) Zakona o obveznim odnosima ( ZOO= te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja.

4.Nadalje, da je zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i interesa ovdje tužitelja i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.brojem P-1401/12.

5. Nadalje, da je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d (kao četvrtotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 1.10.2004. do 31.12.2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

5.1. Slijedom navedenog, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnom i bez pravnog učinka nepoštenom ugovorna odredba o valutnoj klauzuli.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da je tužitelj dobrovoljno i svjesno odabrao valutu ugovora te da je među strankama postignuta potpuna suglasnost, a da je predmetnim presudama postignuta apstraktna zaštita te da se predmetne presude ne mogu primijeniti na konkretan slučaj te ističe mjesne nenadležnosti i prigovor zastare.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu od 12. travnja 2005. broj 2402006-1031262160/51400607-5102331381, pregledom uplata, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku JUT d.o.o., saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102331381 od 12.travnja 2005. u razdoblju od 1.lipnja 2005. do otplate kredita 1.svibnja 2015. te zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 12.travnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 54.500,00 CHF uz rok otplate od 120 rata. Međutim, među strankama je sporno je li ništetna odredba o valutnoj klauzuli po kojoj je tužitelj plaćao dužnu tražbinu.

10. Nadalje, nesporno se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

11. Spornim je tuženik učinio sljedeće: je li se o predmetnoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu pojedinačno pregovaralo; je li odredba i/ili nejasna, i /ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te na posljetku je li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, a istaknut je i prigovor prijeboja i prigovor zastare.

11.1. Budući tuženik navodi da se status potrošača ne presumira, već isti valja dokazati navodi se da je teret dokaza te činjenice bio na tuženiku, a ne na tužitelju i u ovom slučaju kada je tužitelj predmetni kredit sklopio kao fizička osoba s namjenom za kupnju stana za stanovanje, kao što navodi u svom iskazu, smatra se da je tužitelj potrošač u smislu Direktive 93/13 EEZ.

12. Prije svega valja navesti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 13. lipnja 2014. godine, postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik (potonji u periodu od 1. - listopada 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački suda Republike Hrvatske djelomično je odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

13. Za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine odbio revizije tužitelja i 1. -7. tuženika kao neosnovane, a koje su izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine.

14. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda (str. 62) navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja). Navedeni zakon se ima primijeniti s obzirom na vrijeme kada je sklopljen ugovor, dakle kada je i ugovorena predmetna odredba.

15. Razmatrajući presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a kojom je spor pravomoćno okončan, navodi se kako su u istoj pojašnjene sve osporene činjenice u ovom postupku, a kako je dolje obrazloženo.

16. U odnosu na spornu činjenicu da li se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo za navesti je da tuženik smatra da je netočno tvrditi da se o spornoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo budući su stranke ugovorile da se na konkretni posao primjenjuju Opći uvjeti poslovanja, te drugi akti koji uređuju kreditiranje građana. Nadalje, tuženik drži da je tužitelj svojom slobodnom voljom pristupio sklapanju ugovora.

17. U smislu odredbe čl. 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih u ugovoru poziva.

18. Nadalje, Visoki trgovački sud (VTSRH od 14.06.2018. Pž-6632/17) odbio je žalbe tuženih banaka kao neosnovane i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu (P- 1401/12 od 4. srpnja 2013.) o ništetnosti valutne klauzule u slučaju kredita u švicarskim francima koje su banke davale od 2004. do kraja 2008.g. Iz navedene odluke je vidljivo kako su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita time što su zaključujući ugovore o kreditima koristile „ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima“ tako što su ugovorile švicarski franaka kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja ugovora „nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti“ a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na takav način tužene banke (među kojima i tužena iz ovog postupka) su postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO-a.

19. Nadalje, u presudi Pž-6632/2017 se navodi kako je sud utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

20. Među strankama nije sporno da u Ugovoru koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule.

21. Tuženik je to sve u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati (što ne spori), a tužitelj nije znao. Ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

22. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužitelj u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive.

22.1. Naime, u ovom postupku ne proizlazi niti iz izjave službenika banke da je posebno upozorio tužitelja na takav rizik već se poziva na letke te uopćeno pojašnjava da nije bilo utjecaja na tužitelja kao potrošača kod opredjeljenja za kredit u švicarcima te naglašava da je ovaj bio povoljniji od drugih jer se mogao dobiti veći iznos kredita, a niti iz izjave navedenog svjedoka niti tužitelja ne proizlazi da je tužitelj kao potrošač bio od strane djelatnika banke obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takovog ugovora.

22.2. Dakle, iz iskaza svjedoka kao zaposlenika tuženika ne proizlazi da je obavijestio tužitelja o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka prije sklapanja ovdje osporenog ugovor o kreditu.

23. Tužitelj nadalje smatra da ugovorna odredba u ugovoru o kreditu koji je predmet ovog spora, kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita zbog činjenice da tužitelj kao korisnik kredita nije mogao pregovarati o sadržaju ugovornih odredaba predmetnog ugovora.

24. U članku 12. ZOO/91 odnosno u članku 4. ZOO/05 izričito je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

25. Prema ocjeni suda, već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

26. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni korisnik kredita ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

27. Dakle, korištenjem predmetnih odredaba tuženik je povrijedio interese i prava tužitelja, te sud utvrđuje da je tuženik povrijedio interese tužitelja korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

28. Prema odredbi čl. 322. ZOO/05 Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. navedenog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

29. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule.

30. Dakle, sud je utvrdio ništetnost dijela ugovornih odredaba o predmetu i cijeni i to dijela kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, a na temelju rezultata provedenog postupka te provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja proizlazi da je tužitelj preplatio samo zbog valutne klauzule iznos od 49.772,66 kune / 6.605,97 eura.

31. Naime, predmet tužbenog zahtjeva je preplata po kreditu te potraživanje tužitelja može obuhvaćati samo pozitivne mjesečne razlike dok negativne mjesečne razlike nisu predmet ovoga postupka. Tuženik je tužitelju naplaćivao sve sukladno Ugovoru o kreditu kojeg je sam koncipirao te stoga ne može imati nikakva potraživanja u odnosu na tužitelja. Nadalje, utvrđenje iz kolektivne presude odnose se samo na zahtjeve potrošača prema banci, no ne i na zahtjeve banke prema potrošačima. Obzirom da je upravo tuženik uglavio nepoštene ugovorne odredbe, to samo druga strana odnosno tužitelj može trpjeti štetu zbog toga. Ukoliko tuženik trpi štetu temeljem vlastitih ugovornih odredbi onda je za to sam odgovoran te za isto potrošač ne može snositi odgovornost. Tužitelj opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja tuženika po osnovi eventualne negativne razlike.

32. Prigovor je tuženik podnio u podnesku od 16.srpnja 2024. te isti tijekom postupka isticao kao procesnopravni prigovor radi prebijanja i to prigovor radi prijeboja manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit.

33. Što se tiče eventualnog potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prebijanja navodi se da isto nije osnovano. Naime, sud nije uzeo u obzir negativne razlike anuiteta jer je osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima, postojanje protutražbine tuženika, koje u konkretnom slučaju nema ( istaknut je prigovor radi prijeboja kojeg će sud usvojiti tek eventualno ako usvoji tužbeni zahtjev tužitelja) te osim toga prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, kao i prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09 i 78/12), koji je bio na snazi za vrijeme otplate kredita, ne može tuženik u parnici u kojoj je utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, ostvariti korist. Plaćanjem predmetnih otplatnih anuiteta tužitelj ništa nije primio niti stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik.

34. Osim toga, za isto je nastupila zastara. Naime, kredit je u cijelosti isplaćen u svibnju 2015. te ukoliko je bilo negativnih razlika iste su nastale do dana zatvaranja kredita. Budući je tužba podnijeta sudu 12.lipnja 2023., a takav je prigovor tuženik istakao u podnesku od 16.srpnja 2024. to je u odnosu na takav zahtjev tuženika protekao petogodišnji zastarni rok. Osim toga pravilno tužitelj ističe da su eventualne negativne razlike na štetu tužitelja nastale na temelju ugovornih odredbi koje je tuženik sam uglavio, pa stoga za isto nikako ne može tužiteljica snositi odgovornost.

35. Naime, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

36. U odnosu na prigovor zastare tuženika sud je stava da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Trgovački sud u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7./2013-4 od 13. lipnja 2014. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6332/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke.

36.1 Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 12.lipnja 2023., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena 14.lipnja 2018. godine, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

37. Konačno, suprotno tvrdnji tuženice da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj odnosno apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu, da je i VTSRH u odluci poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. jasno naveo da nije isključeno da su u pojedinačnim slučajevima banke predmetnu odredbu koristile u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, ali da to nije predmet ispitivanja u postupku kolektivne tužbe, i da je pogrešno primijeniti u ovom postupku odluke donesene u postupku kolektivne zaštite automatizmom na konkretan potrošački spor bez ispitivanja nepoštenosti konkretne ugovorne odredbe, navodi se da je odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-3142/2018 zauzeto stajalište da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

38. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

39. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

40. Slijedom iznijetoga, budući su otklonjeni svi prigovori, a tužitelj je podnio tužbu pozivajući se na predmetnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja obvezuje i ovaj sud te budući je i tužitelj u spornom periodu bio stranka potrošačkog ugovora o kreditima te da je tuženik kao trgovac koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula, a koja je ništetna valjalo je tužbeni zahtjev ocijeniti osnovanim i naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.605,97 eura na ime glavnice sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče u visini kako je određeno čl. 29. st. 2. ZOO- a i čl. 3 ZID ZOO-a (Narodne novine 78/15), te je odlučeno kao u izreci presude.

41. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 156 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva ( 72.223,42 kn odnosno 9.589,69 eura.)

42. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 11.siječnja 2024. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 24.rujna 2024. 100 bodova, podneska od 20.studenog 2024. 25 bodova, podneska od 8.travnja 2025. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 8.svibnja 2025. 25 bodova te ročištu od 16.listopada 2025. 100 bodova ukupno 550 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda jednako 2,00 eura ( Tbr.54 OT) iznosi 1.100,00 eura, uvećano za PDV 25 % iznosi 275,00 eura što sveukupno iznosi 1.375,00 eura uvećano za trošak vještačenja od 400,00 eura te pristojbu tužbe 56,58 eura sveukupno iznosi 1.831,58 eura.

43. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 3.prosinca 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis