Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2572/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PM, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pp-1149/2024-13 od 21. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog PM kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni NM je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Rijeci okrivljeni NM je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajem kao dva dana zatvora, pa mu je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.240,36 eura uz mogućnost plaćanja 2/3 kazne.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza.

1.2. Tom je presudom okrivljenik također obvezan na plaćanje paušalnih troškova postupka u iznosu od 30,00 eura, te trošak uporabe alkometra u iznosu od 10,62 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni NM je, putem braniteljice Ive Glavote, odvjetnice u [adresa], pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga, a u kojoj u bitnome navodi da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer su mu optužni prijedlog i pozivi za ročište slani na pogrešnu adresu, da nije bio obaviješten da se protiv njega vodi prekršajni postupak pa da mu se stoga uskratilo pravo da se očituje o svim činjenicama i dokazima, te da iznese svoju obranu. Navodi da mu je prebivalište na adresi [adresa] od 23. listopada 2024, što je sud mogao provjeriti uvidom u evidenciju MUP-a. Okrivljenik nadalje navodi da se zbog svega navedenog dostava poziva putem e-oglasne ploče ne može smatrati urednom. Smatra da su mu izrečene prestroge prekršajne sankcije, odnosno previsoka novčana kazna i zaštitna mjera u predugom trajanju. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.

5. U odnosu na navode okrivljenika iz žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.

6. Nadalje, nisu osnovani navodi žalbe da je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu iz razloga kako slijedi. Naime, okrivljenik je dana 10. ožujka 2024. primio obavijest o počinjenom prekršaju, u skladu s odredbom 109. a PZ-a, u kojoj je obaviješten o prekršaju za kojeg će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog, te je obaviješten o svojim pravima, ali i dužnostima, koje su između ostalog, da je dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta jer će mu se u suprotnom dostava pismena vršiti putem e-oglasne ploče, kao i da se rasprava može održati i donijeti odluka bez njegove prisutnosti.

6.1. Iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, vidljivo je da je sud u više navrata pokušao okrivljeniku dostaviti optužni prijedlog i pozive za raspravu. Najprije za dan 11. listopada 2024. na adresu [adresa] (adresa navedena u optužnom prijedlogu, utvrđena uvidom u vozačku dozvolu), nakon kojeg neuspjelo uručenog poziva je izvršen uvid u evidenciju MUP-a te je utvrđeno posljednje prebivalište okrivljenika na adresi [adresa], na koju adresu mu je slan novi poziv na raspravu 13. studenog 2024., koji se ponovno vratio neuručen s napomenom dostavljača „obaviješten-nije podigao pošiljku“. Sud je na toj raspravi potom donio rješenje da se dostava poziva za sljedeću raspravu okrivljeniku dostavlja putem e-oglasne ploče suda. Međutim, budući da je sud ponovnim uvidom u evidenciju MUP-a utvrdio da je okrivljenik ponovno promijenio adresu prebivališta, na [adresa], ponovno je pokušana dostava za raspravu na tu adresu, koja je ponovno bila bezuspješna, nakon čega je poziv uručen putem e-oglasne ploče.

6.2. S obzirom na sve navedeno, ispunjeni su svi zakonom propisani uvjeti za dostavu poziva za raspravu putem e-oglasne ploče suda, odnosno za održavanje rasprave bez prisutnosti okrivljenika, pa navodi iz žalbe o povredi prava na obranu zbog takvog postupanja suda nisu osnovani. Okrivljeniku se naglašava da je bio obaviješten o tome da će protiv njega biti podnesen optužni prijedlog, odnosno primio je obavijest u smislu članka 109.a PZ-a i znao je da je u tijeku prekršajni postupak, a nije tijelo postupka obavijestio o promjeni adrese. Iako je sud sam bio ažuran oko utvrđivanja adresa prebivališta okrivljenika, isti je i dalje izbjegavao primitak poziva, stoga je zakonito i pravilno sud postupio u ovom postupku, zbog čega je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

7. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava, da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Valja naglasiti da je izrečena novčana kazna izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu i prvenstveno je blaža vrsta kazne, jer zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika posebice imajući u vidu utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 2,12 g/kg, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja.

8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika i okolnostima slučaja, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), to je Sud paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odredio u iznosu od 50,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.