Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pn-18/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Zoriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zorić i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika: 1. Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, 2. CESTE - RIJEKA d.o.o., Bakar, Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, uz sudjelovanje umješača na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., te zamjenice punomoćnika umješača na strani 2. tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o., 03. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete isplati iznosu od:

- 66,36 eura zajedno za zakonskim zateznim kamata od dana 07. veljače 2021.

- 54,28 eura zajedno za zakonskim zateznim kamata od dana 07. veljače 2021.

- 13,27 eura zajedno za zakonskim zateznim kamata od dana 13. veljače 2021.

- 66,36 eura zajedno za zakonskim zateznim kamata od dana 16. veljače 2021.

- 199,08 eura na ime predvidivih troškova od dana presuđivanja zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženiku da tužitelju na ime neimovinske štete iznos iznosu od 185,81 eura od dana podnošenja tužbe zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženiku da tužitelju nadoknade troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura (tristo sedamdeset pet eura), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 03. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. siječnja 2022., navodi da mu je 06. veljače 2021. u 13,00 sati, na cesti D8, dionica 5, km 0+400 m, nastala šteta udarcem o kamen koji je ispred tužitelja pao na kolnik te je tužitelj o isti kamen udario vozeći motorno vozilo VOLVO C 30 (M) KINETIC, registarske oznake [registarska oznaka], i to prilagođenom brzinom. Tužitelj dalje u bitnome navodi da su udarcem o predmetni kamen na motornom vozilu nastala oštećenja koja da su utvrđena od strane ovlaštenog procjenitelja za umješača na strani 2. tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o., trgovačkog društva Allianz osiguranje d.d. Tužitelj da je predmetnog događaja i alko-testiran, pri čemu je utvrđeno da isti nema prisutnosti koncentracije alkohola u krvi, te da je policijskim zapisnikom od istog dana utvrđeno kako tužitelj nije odgovoran za predmetni događaj.

1.1. Tužitelj dalje navodi da obzirom na Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta, o istima brigu trebaju voditi ljudi zaposleni u sektoru javnih cesta, te su isti dužni održavati stanje kolnika na način da je sigurno prometovanje cestama. Člankom 16. Zakona o cestama da je propisano kako javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima, a da je člankom 26. istog zakona propisano da poslovi održavanja predmetnih cesta obuhvaćaju planiranje, održavanje i mjere zaštite javnih cesta, kao redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, a da iz predmetnog zakona proizlazi kako 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. izvorno ne izvodi radove redovnog održavanja cesta, ali je odgovoran i ovlašten delegirati nadležnost za isto. Pritom da u poslove održavanja svakako spada i sprječavanje mogućeg urušavanja prostora koji se nalazi uz javne ceste.

1.2. Tužitelj da je nakon nastanka predmetne štete podnio zahtjev za naknadu štete

2. tuženiku CESTE – RIJEKA d.o.o., koji ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti s ovdje umješačem na strani 2. tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o., te da je 2. tuženik CESTE – RIJEKA d.o.o., odbio tužiteljev odštetni zahtjev uz obrazloženje da održavanje cesta u dijelu sprječavanja odrona nije u njihovoj nadležnosti. Tužitelj da je dostavio dopis 1. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., radi utvrđivanja odgovorne osobe za naknadu štete koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju, koji da je u povratnom dopisu naveo kako je odgovorna osoba za spornu prometnicu 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o., pri čemu da odgovornost istog proizlazi iz toga što je 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o., obavljajući poslove organizacije glede održavanja javnih cesta u Republici Hrvatskoj, održavanje cesta u Primorsko-goranskoj županiji povjerio 2. tuženiku CESTE - RIJEKA d.o.o. Iz navedenog da proizlazi da su 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. i 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. solidarno odgovorni za naknadu predmetne štete.

1.3. Zaključno navodeći kako bi bilo nesporno da je tužitelju nastala imovinska šteta na motornom vozilu koju da je sam djelomično popravio, te kako je u predmetnom štetnom događaju tužitelj pretrpio i neimovinsku štetu koja se manifestira kroz pretrpljeni strah, te stres i nesigurnost uslijed komplikacije nastale kroz izbjegavanje preuzimanja odgovornosti od strane odgovornih osoba, tužitelj od 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. i 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. potražuje novčani iznos od 3.009,00 HRK / 399,36 eura s osnove imovinske štete, i to temeljem tužbi priloženih računa koje je tužitelj sam platio i predvidivih troškova potrebnih za kompletno popravljanje vozila, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te novčani iznos od 1.400,00 HRK / 185,81 eura s osnove neimovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te troškovima ovosudnog postupka.

2. 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o., podnio je pisani odgovor na tužbu 07. ožujka 2022., osporavajući pritom i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja kako u pogledu imovinske, tako i neimovinske štete, te ističući prigovor promašene aktivne legitimacije, kao i promašene pasivne legitimacije, te osporavajući navodni nastanak predmetne prometne nezgode i štetnog događaja. Navodi kako tužitelj ničime ne dokazuje da se predmetna prometna nezgoda uopće dogodila, kao niti nastanak neimovinske štete, niti na navedene okolnosti predlaže bilo kakve dokaze.

2.1. Osporavajući i da se predmetna prometna nesreća dogodila iz uzroka i na način kako to tvrdi tuženik, 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. navodi kako tužitelj ni u svrhu utvrđivanja tih okolnosti nije predložio nikakve dokaze, niti isti prileže tužbi.

2.2. Prigovor aktivne legitimacije 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. obrazlaže na način da tužitelj ničime ne dokazuje da bi isti bio vlasnikom predmetnog vozila, niti u svrhu utvrđivanja takve okolnosti prilaže niti predlaže kakve dokaze.

2.3. Prigovor pasivne legitimacije 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. obrazlaže navodeći da cestu na kojoj se dogodila predmetna nezgoda, a u vrijeme nastanka iste, nije održavao 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o., već 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. i to iz razloga što 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. sukladno članku 33. Zakona o cestama, izravno ne izvodi radove redovnog održavanja državnih cesta, već iste radove ustupa pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena, te koja raspolaže osposobljenim kadrom za izvođenje radova održavanja pod prometom, štiteći sigurnost prometa, a koje poslove redovnog održavanja državnih cesta, uključujući i konkretnu, je 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o., Ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Primorskog-goranske županije za 2021. godinu, ustupio 2. tuženiku CESTE

- RIJEKA d.o.o. Slijedom navedenog Ugovora i Troškovnika radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta u 2021. godini za Primorsko-goransku županiju, koji je sastavni dio predmetnog Ugovora i kojim je točno propisano, sadržano i opisano što čini redovno održavanje i zaštitu državnih cesta te koji poslovi i radnje su njime obuhvaćeni, za bilo kakav propust u pogledu istih radova održavanja odgovara 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o.

2.4. 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. dalje navodi kako nastanak štete u štetnom događaju ne može biti pripisan odgovornosti 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. uslijed propusta izvršenja obveza propisanih odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, a da tužitelj niti ne navodi na propustu koje od obveza utvrđenih navedenim propisima, smatra 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. u konkretnom slučaju odštetno odgovornim. Odgovornost 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. za štetu nastalu na državnoj cesti se ne podrazumijeva, već isti odgovara po načelu subjektivne odgovornosti, pa budući da 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. može biti odgovoran samo za onu štetu koja bi nastala kao posljedica propuštanja izvršenja propisanih vrsta radova, u propisanom opsegu i propisanim rokovima za njihovo izvođenje, to da u konkretnom slučaju nema odgovornosti 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. jer je isti predmetnu dionicu ceste temeljem članka 16. Zakona o cestama održavao u cijelosti sukladno važećim propisima.

2.5. Zaključno, ističući prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak predmetne prometne nesreće, 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. istaknuo je da tužitelj ničime ne dokazuje da je vozio prilagođenom brzinom, niti na takvu okolnost predlaže kakve dokaze, a da vrsta i obim oštećenja navodno nastalih na vozilu, te činjenica da se nezgoda dogodila na ravnom dijelu ceste gdje je brzina kretanja ograničena na 60 km/h, ukazuje da se tužitelj očigledno kretao brzinom koja nije bila prilagođena prometnim uvjetima, te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obvezu naknade troškova 1. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o.

3. 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o., podnio je pisani odgovor na tužbu 08. ožujka 2022., osporavajući pritom u potpunosti svoju odgovornost, te ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Dalje u bitnom navodi da je 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. preuzeo na sebe obvezu redovnog održavanja predmetne ceste od 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. kao zakonskog upravitelja ceste, međutim da takva ugovorna obveza ne utječe na prava i obveze trećih osoba, već stvara prava i obveze samo između ugovornih strana, a sukladno odredbi članka 336. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima.

3.1. Navodeći kako je 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. tijekom čitavog mjeseca veljače 2021. na dionici 5 ceste D-8 uredno ispunio svoje ugovorne obveze, 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. navodi kako članak 25. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta eksplicitno ekskulpira tuženika u predmetnom slučaju jer isti određuje kako s površine ceste treba ukloniti odmah po saznanju ili najkasnije prilikom redovnog pregleda ceste, materijal osulina i odrona ili pojedinačno kamenje koje padne na kolnik, a članak 35. istog Pravilnika određuje kako nestabilno kamenje i manji odroni zemlje koji pokazuju tendenciju odvajanja ili klizanja se moraju skidati s pokosa usjeka i zasjeka kad se pojava uoči. Iz navedenih odredbi da je vidljivo da ne postoji obveza 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. da osigura da se kamen nikada ne nađe na cesti, kao niti da osigura da niti na jednom pokosu ne postoji nestabilan kamen koji može jednom pasti na cestu i to iz razloga što su 1. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zakonom o cestama povjereni poslovi redovnog i izvanrednog održavanja, koju samo obvezu redovnog održavanja je 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. ugovorom prenio na 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. Postavljanje mreže na pokos ili betoniranje pokosa kako bi se cestu zaštitilo od odrona predstavlja izvanredno održavanje, koje nije obveza 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., a koje je i člankom 45. Pravilnika o održavanju cesta određeno kao izvanredno održavanje, pri čemu je 2. tuženik CESTE

- RIJEKA d.o.o. neposredno prije nezgode obavio ophodnju predmetne dionice i to sukladno Godišnjem planu ophodnje. Pored ophodnje, 2. tuženik CESTE – RIJEKA d.o.o. da ima i obvezu obavljanja takozvanih hitnih intervencija koji način obavljanja intervencija je podrobnije razrađen člankom 5. i 6. Pravilnika o ophodnji javnih cesta.

2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. dalje navodi da je povodom predmetne prometne nezgode zaprimio od Policijske postaje Rijeka poziv povodom kojega je izvršena hitna intervencija na licu mjesta, a da uobičajeno nakon odrađivanja hitne intervencije 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. šalje 1. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. izvješće s fotografijama.

3.2. Navodeći kako 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. ima nekoliko zaposlenih nadzornih inženjera, u čijem opisu poslova jest, između ostalog, nadzirati sezonski pregled ceste koji se na svakoj državnoj cesti provodi dva puta godišnje i temeljem izvješća kojeg sezonskog pregleda, kojeg svojim potpisom ovjerava nadzorni inženjer, se donosi odluka o postavljanju mreže ili druge tehničke zaštite na pokose koji predstavljaju opasnost od odrona, 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. je istaknuo da je u konkretnom slučaju Izvješćem o sezonskom pregledu predmetne ceste od 05. svibnja 2020., 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. upozorio 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. kako je potrebno sanirati pokos i postaviti zaštitnu mrežu upravo na mjestu gdje je došlo do predmetnog odrona. Zaključno, 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu naknade istome troškova ovosudnog postupka.

3.3. Podneskom 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., od 12. svibnja 2025. (list 132 spisa), 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. je predložio da se trgovačko društvo Allianz Hrvatska d.d. obavijesti o ovosudnom sporu i da se istome eventualno dozvoli miješanje u ovosudni postupak na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., s kojim imenovano osiguravajuće društvo ima zaključenu policu osiguranja iz djelatnosti temeljem koje odgovara s 2. tuženikom CESTE - RIJEKA d.o.o. solidarno do iznosa određenog policom osiguranja.

4. Trgovačko društvo Allianz Hrvatska d. d. je podneskom dostavljenim na ovosudni spis predmeta 26. lipnja 2025. (list 139-141 spisa), prihvatilo sudjelovanje u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani 2. tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o., kojega da je osiguratelj, sve temeljem dostavljene police osiguranja.

4.1. Umješač na strani 2. tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o., osporio je tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, kako u pogledu osnova, tako i visine, pridružujući se pritom navodima, prigovorima i dokaznim prijedlozima 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., te osporavajući nastanak štetnog događaja, uzročno- posljedičnu vezu, te aktivnu i pasivnu legitimaciju.

4.2. Umješač na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. ističe da je 2. tuženiku CESTE - RIJEKA d.o.o. povjereno odražavanje cestovne infrastrukture, no da isti u tom pravcu ne odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti već samo u granicama sklopljenog ugovornog odnosa. Ne postoji obveza 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. osigurati da se kamen nikada ne nađe na cesti jer je na njega prenesena samo obveza redovnog održavanja.

4.3. Ističući prigovor isključive, odnosno podijeljene odgovornosti vozača vozila koji u kritično vrijeme očito nije prilagodio svoju vožnju i brzinu kretanja uvjetima na cesti, umješač na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. istaknuo je kako je 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. svoju obvezu ophodnje prema planu izrađenom od strane ovlaštenika, obavio, a kako obveza 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. nije permanentni nadzor predmetne ceste 24 sata dnevno. Zakonski upravitelj ceste odgovara za štetu neovisno o tome što je radove na održavanju ustupio 2. tuženiku CESTE - RIJEKA d.o.o. jer isti prijenos poslova redovnog održavanja na 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., nije od utjecaja na odgovornost zakonskog upravitelja ceste prema tužitelju zbog eventualno nastale štete uslijed stanja kolnika predmetne ceste, a koja odgovornost zakonskog upravitelja ceste jest na temelju zakona.

4.4. Umješač na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naložiti istome da umješaču na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. naknadi troškove ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Tužitelj se podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 21. svibnja 2025. (list 136 spisa), protivio stupanju trgovačkog društva Allianz Hrvatska d.d. u parnicu u svojstvu umješača na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., međutim, imajući u vidu pravni interes navedenog trgovačkog društva za sudjelovanjem u ovoj parnici uslijed svojstva istoga kao osiguratelja 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. u trenutku predmetnog štetnog događaja, temeljem odredbe članka 206. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje: ZPP), ovosudnim raspravnim rješenjem od 10. rujna 2025. (list 145-146 spisa), trgovačkom društvu Allianz Hrvatska d.d., dopušteno je miješanje u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o.

6. Radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u tijeku dokaznog postupka, a sukladno prijedlozima stranaka iznesenima u tužbi i odgovorima na tužbu, te tijekom postupka, u ovoj pravnoj stvari proveo dokaze čitanjem spisu priležeće materijalne dokumentacije i to: račun broj PC RIJEKA 0023, izdan od Pevex d.d. 06. veljače 2021. (list 5 spisa), račun broj 202/BIVIO01/01, izdan od Autoservis BIVIO vl. ŽP i ČP **.**.2021. (list 6 spisa), račun broj: 68/POSL1/1, izdan od MOT- VAR d.o.o. 15. veljače 2021., na ime tužitelja (list 7 spisa), nalog za postupanje Oryx asistencije, broj 221345, od 06. veljače 2021. (list 8 spisa), izvid štete Allianz Hrvatska d.d., broj štete: OD00209/21/1/1 (list 9 spisa), dopis 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., klasa: 702-01/21-01/45, ur. broj: 345-932. 10/534-21-2, od 06. svibnja 2021., adresiran na punomoćnika tužitelja (list 10 spisa), poruku elektroničke pošte punomoćnika tužitelja trgovačkom društvu Allianz Hrvatska d.d., od 26. kolovoza 2021. (list 11 spisa), Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 4, sklopljen između 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., s jedne strane, te 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. i trgovačkog društva Istarske ceste d.o.o., s druge strane, klasa: 003-01/20-06/100, ur. broj: 345-100-800-810/121-20-01, od 16. prosinca 2020. (list 25-47 spisa i list 72-94 spisa), Troškovnik radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta u 2021. godini, Grupa 4: Županija Primorsko-goranska (list 48-68 spisa), Godišnji plan ophodnje državnih cesta u Primorsko-goranskoj županiji za 2021. godinu (od 02. ožujka 2021.), iz ožujka 2021 (list 96-108 spisa), s dopisom 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. od 02. ožujka 2021., adresiranog 2. tuženiku CESTE - RIJEKA d.o.o., Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i Policijskoj upravi Primorsko- goranskoj, Sektoru policije (list 95 spisa), Izvješće o obavljenom sezonskom pregledu ceste iz svibnja 2020., 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. kao nadležnog tijela za ceste i 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. kao ugovornog izvoditelja (list 109-110 spisa) s dopisom s predloženim mjerama (list 111-114 spisa), Putni radni list 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. za motorno vozilo, broj: 143974, od 05. veljače 2021. (list 115- 116 spisa), Izvještaj o putovanjima i vožnjama za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], Renault Kangoo, od 05. veljače 2021. do 06. veljače 2021. (list 117-118 spisa), Putni radni list 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. za motorno vozilo, broj: 143975, od 06. veljače 2021. (list 119-120 spisa i list 155-156 spisa), bilješku 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. o dojavi za intervenciju broj 156/21, od 06. veljače 2021. (list 121 spisa i list 157 spisa), podnesak 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. od 12. svibnja 2025. (list 132 spisa), podnesak tužitelja od 21. svibnja 2025 (list 136 spisa), podnesak umješača na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., od 26. lipnja 2025. (list 139- 141 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-174412189, ugovaratelja i osiguranika 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., osiguratelja Allianz Hrvatska d.d. (list 143-144 spisa), podnesak 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. od 16. rujna 2025. (list 148 spisa), ophodarske dnevnike 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o.: broj 072488 od 05. veljače 2021. (list 149 spisa), broj 072489 od 05. veljače 2021. (list 150 spisa), broj 072490 od 05. veljače 2021. (list 151 spisa), broj 072491 od 06. veljače 2021. (list 152 spisa), broj 072492 od 06. veljače 2021. (list 153 spisa), broj 072493 od 06. veljače 2021. (list 154 spisa), fotografije predmetnog vozila (list 158 spisa), Radni nalog 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. broj 13573 od 01. veljače 2021. (list 159-160 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 161-163 spisa).

7. Cijeneći sve provedene dokaze, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za solidarnom naknadom od strane 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. i 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i zahtjev tužitelja za solidarnom naknadom od strane 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. i 2. tuženika CESTE

- RIJEKA d.o.o., imovinske štete nastale na vozilu, a sve kao posljedica prometne nezgode od 06. veljače 2021. kada je tužitelj, vozeći dionicom 5 ceste D8, udario o kamen koji je pao na kolnik ispred tužitelja, odnosno tužiteljevog vozila.

9. U ovoj pravnoj stvari sporno je postoji li valjani pravni osnov temeljem kojeg bi 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. i 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o. bili u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu, odnosno egzistiraju li razlozi za oslobađanje istih od odgovornosti u cijelosti ili djelomično. Dakle, sporna je pasivna legitimacija, kao i visina tužitelju nastale štete, odnosno iznos tužbenog zahtjeva, te osnov tužbenog zahtjeva. Sporan je nadalje nastanak predmetne prometne nesreće, odnosno štetnog događaja, kao i dinamika istog događaja, te eventualni doprinos tužitelja nastanku predmetne prometne nesreće. Zaključno, sporna je i aktivna legitimacija tužitelja.

10. Tužitelj CP, saslušan kao stranka u postupku (list 161-163 spisa), naveo je da je predmetnog dana padala kiša te da je na dionici ceste D-8, otprilike 200 metara prije skretanja za Meju, grota pala sa stijene koja se nalazi pored ceste, i to ispred njegovog vozila, a da se sve to dogodilo toliko brzo da nije bilo prilike da se zaustavi. Tužitelj da je desnim krajem automobila prešao preko grote koja je pala na cestu, nakon čega je nastavio voziti još otprilike 100 metara do raskrižja za Meju gdje je imao mogućnost zaustavljanja pa se i zaustavio jer je osjetio „cupkanje“ auta. Tužitelj je potom zvao vučnu službu koja je po dolasku odšlepala automobil, te policiju koja je napravila zapisnik i sve foto dokumentirala. Naknadno je utvrdio da je razbijen unutarnji dio blatobrana automobila koji je u trenutku predmetnog događaja bio u njegovom vlasništvu, te felga, most, vilica, poklopac motora, te je morao zamijeniti i gume, a sve popravke je platio oko 4.000,00 HRK. Radi naknade štete da se obratio i Županijskim cestama i Hrvatskim autocestama, te možda i još kome, ali da su svi prebacivali odgovornost na drugoga. Tužitelj je zaključno naveo da je nakon predmetnog događaja izbjegavao tu cestu, da je bio u šoku te mu nije bilo ugodno sjesti za volan, što je rezultiralo time da je manje vozio, ali danas vozi normalno. Psihologa nije posjećivao, a u trenutku predmetnog događaja ispred tužitelja da nije bilo vozila, ali da se vozilo kretalo iz suprotnog smjera u traci do njegove.

10.1. Punomoćnik 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. stavio je generalnu primjedbu na iskaz tužitelja u dijelu u kojem je isti protivan navodima iz odgovora 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., na tužbu.

11. U parničnom postupku kao što je konkretni, a sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, koja je dužnost obje parnične strane u odnosu na navode i tvrdnje svake od njih, dok sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pritom, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11.1. Na okolnost utvrđivanja spornih činjenica, navedenih u točki 9. obrazloženja ove odluke, prvenstveno, ali ne isključivo, aktivne legitimacije tužitelja, osnova i visine štete, te nastanka štetnog događaja i štete, ovaj sud je proveo sve po strankama predložene dokaze.

12. U ovom postupku tužitelj sadržajem dostavljene dokumentacije, niti svojim iskazom, nije dokazao da bi 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. i 2. tuženik CESTE - RIJEKA d.o.o., bili obvezi tužitelju naknaditi utuženi novčani iznos s osnove imovinske i neimovinske štete, a teret dokaza koje činjenice je ležao na tužitelju, odnosno, tužitelj nije u prilog svojim navodima, odnosno tvrdnjama ponudio relevantne dokaze, a predloženim i izvedenim dokazima, koji su svi po strankama predloženi dokazi od strane suda i izvedeni, nije dokazao sporne okolnosti navedene u točki 9. obrazloženja ove odluke.

12.1. U situaciji kao što je konkretna, kada tuženici i umješač na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., osporavaju osnovanost zahtjeva tužitelja, kako u pogledu visine, tako i u pogledu osnova, istovremeno osporavajući i aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja, te dinamiku istog, te ističući prigovor isključive, odnosno suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, na tužitelju je bio teret dokaza tih spornih okolnosti, što tužitelj u ovom postupku nije učinio. Štoviše, tužitelj nije niti predložio izvođenje relevantnih dokaza s ciljem utvrđivanja spornih okolnosti.

13. Naime, opće pretpostavke za odgovornost za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost. Uzročna veza između štete i štetne radnje se mora dokazati, a teret dokazivanja kako uzročne veze, tako i ostalih općih pretpostavki odgovornosti za štetu, jest na tužitelju. Pri tome je postojanje štetnika, kao i oštećenika, bitna pretpostavka nastanka obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu.

13.1. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08., 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. U okolnostima tuženikovog osporavanja aktivne legitimacije tužitelja, na tužitelju je bio teret dokaza ovlaštenosti istog za podnošenje tužbe kao ovopredmetne, odnosno na tužitelju je bio teret dokaza vlasništva predmetnog, oštećenog vozila, obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev koji pored zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sadrži i zahtjev za naknadu imovinske štete nastale na predmetom vozilu. Tužitelj niti jednim u spis dostavljenim materijalnim dokazom nije potkrijepio navode da bi isti bio vlasnikom predmetnog vozila na kojemu su nastala određena oštećenja i da bi posljedično bio ovlašten zahtijevati od tuženika naknadu nastale štete na vozilu, pa je sud odluku o tako istaknutom prigovoru, donio primjenom pravila o teretu dokazivanja. U svezi navedenoga, za istaknuti je kako tužitelj niti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti, nije ponudio relevantne dokaze kojima bi se mogla utvrditi kako osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva, tako i visina istog. Navedeno osobito imajući u vidu odredbu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kojom je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Neovisno od prednjeg utvrđenja, a posljedično kojemu u suštini nije niti bilo uvjeta za odlučivanje o ostalim činjenicama, budući tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju u ovosudnom postupku, ovaj sud drži oportunim istaknuti kako se i u pogledu ostalih, u ovom postupku spornih činjenica, odnosno prigovora tuženika i umješača na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., imaju primijeniti navedena pravila o teretu dokazivanja.

15.1. Naime, tužitelj nije ponudio relevantne dokaze za utvrđivanje eventualno nastale imovinske štete na predmetom vozilu, koje bi bile posljedica predmetne prometne nesreće, kao niti visinu tako eventualno nastale štete i to prvenstveno u pogledu predvidivih troškova potrebnih za kompletno popravljanje predmetnog vozila, u odnosu na koje tužitelj nije niti dostavio, niti ponudio relevantne dokaze koji bi išli u prilog tako zatraženom iznosu od 1.500,00 HRK / 199,08 EUR. U odnosu na, od strane tužitelja dostavljene račune koji da bi se imali odnositi na popravak štete na predmetnom vozilu, koji popravak da je izvršio sam tužitelj, ističe se kako iz računa trgovačkog društva Pevex d.d. (list 5 spisa) ne bi bilo razvidno što je bio predmet konkretne kupoprodaje, kao niti tko je u konkretnom slučaju bio kupac, a obzirom da jedino ime navedeno na predmetnom računu ne bi bilo istovjetno tužiteljevom. Nadalje, računom Autoservisa BIVIO, vl. ŽP i ČP (list 6 spisa), određeno je na koje vozilo se isti ima odnositi, ali isti račun ne sadrži podatke o kupcu, odnosno primatelju usluge, kao niti podatke o stvarnom platitelju samoga računa, a samom spisu ne prileži niti dokaz o plaćaju računa trgovačkog društva MOT-VAR d.o.o. (list 7 spisa) i Oryx asistencije (list 8 spisa), odnosno dokaz da je iste zaista podmirio tužitelj.

15.2. Osim navedenog, u situaciji u kojoj tuženici i umješač na strani 2. tuženika ističu prigovor isključive odgovornosti, odnosno suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, na strani tužitelja je bilo dokazivanje izostanka tužiteljevog doprinosa nastanku iste. U svrhu potonjega, tužitelj nije u tijeku postupka dostavio na spis predmeta niti zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, od 06. veljače 2021., na koji se u ovopredmetnoj tužbi poziva, niti je u svrhu istoga predložio izvođenje kakvih drugih dokaza, odnosno pribavu kakve druge dokumentacije.

16. Odredbom članka 7. stavka 1. ZPP-a propisana je obveza stranaka za iznošenjem svih činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i predlaganja dokaza kojima se te činjenice utvrđuju. Naime, svaka stranka koja tvrdi određenu činjenicu, temeljem pravila o teretu dokaza navedeno mora i dokazati, a što tužitelj, sukladno poviše utvrđenome, u ovom postupku nije učinio. Pritom se ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Međutim, sud se rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine pa je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice a koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko bi stranke išle za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, kako to propisuje odredba članka 7. stavka 2. ZPP-a.

17. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe članka 221.a ZPP-a, obzirom je sud utvrdio neosnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

18.1. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je isti temeljem poviše navedenih zakonskih odredbi obvezan umješaču na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., u cijelosti naknaditi troškove ovosudnog postupka. Pritom je umješaču na strani 2. tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o. priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za radnje: sastava podneska od 26. lipnja 2025., sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa) u iznosu od 100,00 eura, zastupanja na ročištima 10. rujna 2025. i 16. listopada 2025., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife, u iznosu od 100,00 eura za svako ročište, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 75,00 eura.

18.2. Umješaču na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a, pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom zahtjevu umješača na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a, pri čemu je paricijski rok određen u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, od 15 dana.

18.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je umješaču na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 375,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U Rijeci 03. prosinca 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- 1. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o.

- 2. tuženiku CESTE - RIJEKA d.o.o.

- umješaču na strani 2. tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., po punomoćniku