Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-637/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Senki Zuanović, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević d.o.o. u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti ugovora ,odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 240/2021-14 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-240/2021-14 od 13. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je utvrđeno da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina koji je sklopljen između tužiteljice kao darovateljice i tuženika kao obdarenika (točka I. izreke), zatim je utvrđeno da je nevaljana uknjižba vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća i dvor u površini od 449 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tuženika za 1/3 dijela te uknjižba prava osobne služnosti-prava plodouživanja u korist tužiteljice UŠ te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja po pravomoćnosti presude izvršiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice te brisanje uknjižbe prava ploduživanja u korist tužiteljice (točka II. izreke) te je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.128,28 eura[1] /23.570,03 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi ističe da je nejasno koji je pravi motiv tužiteljice za podnošenje tužbe, budući da tužiteljica ukazuje na nezadovoljstvo s cjelokupnom situacijom koja je nastala po sklapanju prijepornog ugovora o darovanju smatrajući da je tuženik trebao brinuti o njoj, pri čemu da ne pojašnjava ono što bi bila pravna osnova tužbe, glede izostanka faktične predaje nekretnine u samostalan posjed. Pritom ukazuje i na iskaz svjedokinje ŠŠ, koja je navela da je majka odlučila podnijeti tužbu kada je shvatila da tuženik ne izvršava obveze koje je preuzeo. Takav zaključak da proizlazi i iz iskaza same tužiteljice iz kojeg proizlazi da je tužbu podnijela kako bi vratila vlasništvo predmetne nekretnine zbog navodne nebrige tuženika za nju. Ove iskaze da sud prvog stupnja uopće ne cijeni, iako smatra da su krucijalni, jer ukazuju na to da je tužiteljica iskonstruirala osnovu tužbe s ciljem uspjeha u parnici.

3.1. Naglašava da je prava namjera tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o darovanju sa svojom djecom, bilo uređenje međusobnih odnosa u svezi diobe predmetne nekretnine, da iz podataka u spisu jasno proizlazi da je žalitelj stupio u posjed darovane nekretnine, da je izvodio radove te je nakon završetka radova tužiteljica nastavila koristiti nekretninu u skladu s postignutim dogovorom. Navodi da je tužiteljica istovremeno sklopila i ugovor o darovanju u korist kćeri ŠŠ, koja je po sklapanju ugovora preselila iz prizemlja na prvi kat kuće, ustupajući posjed nekretnine žalitelju, kako bi mogao prizemlje urediti. Ukazuje da je iskaz tužiteljice pun nejasnoća, jer da najprije tvrdi da kćerki ŠŠ nije ništa darovala, iako svjedokinja potvrđuje da je majka potpisala ugovor i ovjerila potpis kod javnog bilježnika. Smatra da su neodlučne činjenice glede korištenja prijeporne nekretnine prije sklapanja ugovora o darovanju, budući da je relevantno samo razdoblje nakon sklapanja ugovora, pri čemu da nije nužno da osoba živi u određenoj nekretnini da bi ostvarila faktičnu vlast na toj stvari. Naglašava da je preuzeo ključeve prijeporne nekretnine, da je izvodio građevinske radove u njoj, da ju je opremio namještajem, sve nakon sklapanja ugovora o darovanju, a po dovršetku radova da se u isti prostor vratila živjeti tužiteljica sa sinom AŠ, što je i bio smisao ugovaranja prava plodouživanja. Osim toga, da je izvršena i uknjižba prava vlasništva u korist žalitelja, rješenje da je tužiteljica uredno primila te nije podnijela žalbu protiv rješenja, budući da nije imala prigovora, a primjedbe da su nastale naknadno, u dogovoru sa sestrom žalitelja ŠŠ, u odnosu na koju nije pokrenut parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora koji je sklopljen između tužiteljice i kćeri ŠŠ.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo ocijenivši osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti prijepornog ugovora o darovanju te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je između tužiteljice kao darovateljice i tuženika kao obdarenika 27. rujna 2020. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnine i o osnivanju prava doživotnog ploduživanja, pri čemu je kao predmet darovanja označena nekretnina, u naravi prizemlje objekta sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u1/3 dijela;

- da je pravo doživotnog plodouživanja ugovoreno u korist tužiteljice te njezinog sina, AŠ, brata tuženika koji stanuje u istoj kući;

- da je istog dana sklopljen Ugovor o darovanju između tužiteljice i njezine kćeri, sestre tuženika ŠŠ te da je predmetom darovanja bio suvlasnički udio od 2/3 dijela iste nekretnine, u naravi prvi i drugi kat istog objekta, pri čemu je potpise darovateljice na oba ugovora istog dana, 7. listopada 2020. ovjerio javni bilježnik;

- da se narečena kuća sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata te potkrovlja, da je u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju u prizemlju živjela tužiteljica, njezina kćer ŠŠ, sin NŠ te unuk tužiteljice U;

- da je kćer tužiteljice ŠŠ nakon 1993. izvodila radove na istom objektu na način da je izgrađen prvi i drugi kat;

- da tuženik živi u obiteljskoj kući na Bilom Brigu sa svojom obitelji;

- da je ŠŠ do 2018. sa svojom obitelji živjela u prizemlju objekta, dok su tužiteljica i sin AŠ živjeli na katu, a nakon 2018. tužiteljica, kćer ŠŠ i unuk U žive zajedno u prizemlju objekta;

- da je svjedok CŠ izvodio električarske radove u prizemlju obiteljske kuće krajem 2020.;

- da je nakon sklapanja prijepornog Ugovora o darovanju tužiteljica dolazila kod tuženika zahtijevajući da se poništi Ugovor o darovanju, uz obrazloženje da se prevarila;

- da tuženik tvrdi kako mu je majka odmah po sklapanju ugovora predala ključeve prizemlja, dok tužiteljica tu tvrdnju osporava, međutim, priznaje da je u prizemlju izvodio radove električar CŠ.

8. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da prijeporni Ugovor o darovanju nije sklopljen u zakonom propisanoj formi, budući da je javni bilježnik samo ovjerio potpis darovateljice, a da je Ugovor trebao biti sklopljen u obliku sudskog zapisnika, javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave u skladu s čl. 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/05, 120/16 i 57/22 - dalje ZJB). Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da se radi o Ugovoru o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca (obdarenika) za valjanost kojeg ugovora zakon propisuje obvezu sklapanja u obliku javnobilježničkog akta.

8.1. U odnosu na pitanje je li nekretnina predana u posjed tuženiku kao obdareniku, sud prvog stupnja ocjenjuje da je odlučno utvrđenje je li po sklapanju Ugovora obdarenik stupio u samostalan posjed, uz volju ugovornih strana da on od tada izvršava vlasnički posjed nekretnine. Utvrđuje da je i tuženik u iskazu naveo da nikad nije živio u predmetnoj nekretnini, već je u njoj često boravio, a koja okolnost, prema stajalištu suda prvog stupnja ne može imati značenje prave predaje u neposredan, faktičan posjed. Stoga ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju te prihvaća tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti te utvrđenja da nije valjana uknjižba prava vlasništva na temelju istog pravnog posla u korist tuženika.

9. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142./12., 103./14., 118./14. i 107./15. - dalje Tarifa), te trošak sudske pristojbe, odnosno ukupan iznos od 3.128,28 eura.

10. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena provedenih dokaza na temelju koje je zaključeno da je prijeporni Ugovor o darovanju trebao biti sklopljen u obliku javnobilježnog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, jer se radi o Ugovoru o darovanju bez prave predaje u posjed obdareniku.

11. Naime, prema čl. 482. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - ZOO), ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku (stavak 1.), a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (stavak 2.). Prema čl. 53. st. 1. toč. 2. ZJB-a, javnobilježnički akt je potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, što znači da je takav oblik sklapanja ugovora uvjet njegove valjanosti, odnosno, da je ugovor koji nije sklopljen u tom obliku protivan zakonu, dakle ništetan (čl. 322. st. 1. ZOO-a).

12. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je pitanje je li izvršena predaja nekretnine u posjed činjenično pitanje. Čin predaje u posjed je čin kojim se omogućava obdareniku izvršavati sve vlasničke ovlasti, između ostalog i ovlasti propisane čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) kao što su pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

13. Već i na temelju iskaza samih stranaka se može zaključiti da u nazočnom slučaju nije došlo do takve predaje prijeporne nekretnine tuženiku. Naime, tuženik je u iskazu naglasio da mu je nakon potpisivanja Ugovora o darovanju majka predala ključ od prizemlja, da je on u prizemlju izvodio građevinske radove te da je njegov zadatak bio urediti prizemlje i osposobiti ga za stanovanje kako bi u tom prostoru živjeli majka i brat AŠ do kraja svog života, zbog čega je i ugovoren teret, pravo plodouživanja u njihovu korist. Tužiteljica je u iskazu navela da i nakon sklapanja Ugovora o darovanju, u prizemlju, u dijelu koji je bio predmetom darovanja, žive ona i drugi sin AŠ, s tim što negira da bi tuženiku nakon sklapanja Ugovora dala ključeve prizemlja. O izvođenju radova je iskazivao i svjedok CŠ, koji je izveo električarske radove u tom dijelu kuće, uz napomenu da su i tužiteljica i svjedokinja ŠŠ potvrdile iskaz tog svjedoka o izvođenju električarskih radova u prizemlju objekta.

14. S obzirom na činjenice koje su utvrđene na temelju provedenog dokaznog postupka, valja zaključiti da je sud prvog stupnja, nakon brižljive ocjene svih dokaza, pravilno zaključio da u nazočnom slučaju nije došlo do prave predaje nekretnine koja je bila predmetom Ugovora o darovanju, jer okolnost što je tuženik dobio ključeve tog prostora kako bi prizemlje uredio za stanovanje majke i brata, u odnosu na koje je ugovoreno pravo doživotnog uživanja, nema značenje vlasničke predaje nekretnine, jer je takva predaja odgođena i nije mogla biti realizirana za života majke i brata tuženika. Utoliko je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je zaključeno da je Ugovor morao biti sklopljen u posebnom obliku, u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave u smislu čl. 482. st. 2. ZOO-a te čl. 53. st. 8. ZJB-a.

15. Tuženik ni u žalbi ne dovodi u pitanje činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, već prije svega izražava dvojbu glede motiva tužiteljice za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti Ugovora, smatrajući da majka u osnovi iznosi nezadovoljstvo jer je očekivala da će žalitelj brinuti o njoj. U svakom slučaju, i kada bi takve tvrdnje bile točne, što je moguće, to ni na koji način ne poboljšava pravni položaj tuženika u ovom parničnom postupku, budući da je razlog ništetnosti Ugovora o darovanju nedostatak zakonom propisanog oblika, pa je sud prvog stupnja raspravljanje i ograničio samo na utvrđenje činjenica koje su relevantne za ishod postupka po takvoj tužbi.

15.1. Točni su navodi žalitelja da u osnovi nije potrebno da osoba živi u određenoj nekretnini da bi ostvarila faktičnu vlast, međutim, u svakom slučaju mora imati vlasnički posjed kojeg tuženik nije imao, iako je u prijepornoj nekretnini izvodio građevinske radove, kako je to već obrazloženo.

16. Još treba dodati da okolnost što je izvršen upis prava vlasništva u korist tuženika na temelju istog Ugovora, nije od odlučnog značaja za ishod ovog postupka, kao ni okolnost da tužiteljica protiv rješenja o upisu nije podnijela žalbu.

17. Kako je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim, valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara