Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-970/2018-65

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljice AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Zagrebačke banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porbija & Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, a ovo Margita Kiš Kapetanović, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 21. listopada 2025. godine u nazočnosti tužiteljice s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženice Filipa Fuština, odvjetnika u Zagrebu, a na ročištu objave odluke dana 3. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu broj 057/05 zaključen dana 1.12.2005. godine, između tužiteljice AR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnice kredita i tuženice Zagrebačke banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao kreditora, te ovjeren dana 5.12.2005. g. kod Igora Lučeva, javnog bilježnika u Šibeniku, pod poslovnim brojem OU-771/05.

2. Utvrđuje se ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava na nekretnini upisanoj u K. O. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], zemljište sa zgradom, Rbr.9., suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), u naravi stan na četvrtom katu, ukupne površine 87,26 m[2] , u korist ZAGREBAČKE BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, u listu C, pod rednim brojem 1., na suvlasnički dio 9., 1.1., poslovnim broj Z-7815/05 od 6.12.2005., za novčani iznos 103.000,00 CHF, koji je izvršen temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 5.12.2005, ovjerenog po javnom bilježniku u Šibeniku Igoru Lučevu, pod poslovnim brojem OU-771/05 (upisano kao OV-771/05) te upis u točki 1.2. kojim se zabilježuje veza sa sporednim uloškom u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude nalaže Općinskom sudu u Šibeniku, ZK odjelu, da izvrši brisanje založnog prava upisanog na nekretnini upisanoj u K. O. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], zemljište sa zgradom, Rbr. 9., suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), u naravi stan na četvrtom katu, ukupne površine 87,26 m[2] , u korist ZAGREBAČKE BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, u listu C, pod rednim brojem 1., na suvlasnički dio 9., 1.1., poslovni broj Z-7815/05 od 6.12.2005., za novčani iznos 103.000,00 CHF, koji je izvršen temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 5.12.2005, ovjerenog po javnom bilježniku u Šibeniku, Igoru Lučevu, pod poslovnim brojem OU-771/05 (upisano kao OV-771/05) te upis u točki 1.2. kojim se zabilježuje veza sa sporednim uloškom u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]."

II. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

" 1.Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku 15 dana isplati iznos od 4.959,99 eura, na ime povrata bez osnova stečenih iznosa valute i kamata, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom po stopi 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate

teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to kako slijedi:

na iznos od

25,48 EUR 15.3.2008.

23,17 EUR 15.4.2008.

10,10 EUR 15.5.2008.

16,25 EUR 16.6.2008.

11,17 EUR 15.7.2008.

10,35 EUR 15.8.2008.

10,21 EUR 15.9.2008.

25,04 EUR 15.10.2008.

34,06 EUR 15.11.2008.

21,24 EUR 15.12.2008.

55,86 EUR 15.1.2009.

58,68 EUR 16.2.2009.

51,42 EUR 23.3.2009.

54,03 EUR 27.4.2009.

43,61 EUR 25.5.2009.

46,66 EUR 28.6.2009.

43,26 EUR 27.7.2009.

54,21 EUR 19.8.2009.

56,11 EUR 30.9.2009.

61,78 EUR 30.10.2009.

63,57 EUR 29.11.2009.

49,52 EUR 30.12.2009.

71,94 EUR 2.2.2010.

75,92 EUR 25.2.2010.

13,54 EUR 18.5.2010.

61,32 EUR 10.6.2010.

50,71 EUR 12.8.2010.

154,23 EUR 29.9.2010.

235,81 EUR 21.12.2010.

43,02 EUR 2.2.2011.

146,58 EUR 18.8.2011.

174,37 EUR 12.11.2011.

115,38 EUR 31.1.2012.

203,38 EUR 30.4.2012.

7,67 EUR 5.7.2012.

180,77 EUR 23.8.2012.

180,77 EUR 5.9.2012.

96,23 EUR 28.9.2012.

180,77 EUR 9.10.2012.

180,77 EUR 9.11.2012.

180,77 EUR 7.12.2012.

135,91 EUR 10.1.2013.

180,77 EUR 7.2.2013.

180,77 EUR 15.5.2013.

180,77 EUR 4.6.2013.

160,43 EUR 5.7.2013.

160,87 EUR 7.8.2013.

167,50 EUR 9.9.2013.

170,46 EUR 10.10.2013.

167,50 EUR 11.11.2013.

174,14 EUR 16.12.2013.

101,14 EUR 11.2.2014.

2. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu o d4.999,76 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, Ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005., zaključenog između tužitelja i tuženice, i to članak 1. u dijelu u kojem se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, odnosno u dijelu u kojem se tužitelj obvezuje ovaj iznos vratiti uz valutnu klauzulu, članak 2. u dijelu u kojem se tužiteljica obvezuje platiti u anuitetima iznos u valuti CHF, odnosno u dijelu u kojem se kamate plaćaju u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, članak 7. u dijelu u kojem se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 716,88 CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005., zaključenog između tužiteljice i tuženice, i to članak 2. u dijelu u kojem se navodi kako je redovna kamata, tijekom postojanja obveze po ugovoru, promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te članak 7. u dijelu u kojem se navodi kako tužiteljica, kao korisnica kredita, pristaje da tuženica kao kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati anuitete izmijenjene izmjenom redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženice kao Kreditora.

3. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 23. C, ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005., zaključenog između tužiteljice i tuženice, a u dijelu u kojem se navodi kako je tužiteljica kao korisnica kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno Općim uvjetima poslovanja.

4. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 23. M Ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005, zaključenog između tužiteljice i tuženice, a u dijelu u kojem se navodi kako se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti sve eventualne poreze (porez na uslugu, porez na kamate i sl.) kojima bude terećena tuženica kao kreditor s naslova odobrenja i naplate predmetnog kredita."

IV. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi: "1. Utvrđuje se da je nezakonit i bez pravnog učinka otkaz ugovora o kreditu broj 057/05 zaključen između tužiteljice i tuženice dana 1.12.2005. godine.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 23. J Ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005, zaključenog između tužiteljice i tuženice, a u dijelu u kojem se navodi kako se na ovaj ugovorni odnos primjenjuju sve izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog ugovornog odnosa."

Obrazloženje

1.Tužiteljica AR je u tužbi i na ročištima navela da je dana 1. prosinca 205. godine sklopila sa tuženicom kao kreditorom ugovor namjenskom kreditu broj 057/05 solemniziranog kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] dana 5. prosinca 2005. godine pod brojem OU-771/05, a temeljem kojeg joj je tuženica stavila na raspolaganje iznos od 494,048.86 kuna iskazan kao iznos od 103.000,0 CHF na temelju kojeg je ugovora tuženica izvršila upis založnog prava na stanu tužiteljice oznake čest. br. 5701 Z. U. [broj ZK uloška] E-9 K. O. [katastarska općina].

2. Tuženica je pritom gore navedeni, unaprijed formulirani standardizirani ugovor koji ugovor o kreditu je proizvod tuženice sastavio na način da je u isti uglavio niz nepoštenih ugovornih odredbi i to prije svega kao bitne sastojke ugovora, nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu članka 1. i 2. ugovora kojim se ugovorna obveza povrata danog iznosa kredita vezuje uz špekulativnu valutu švicarski franak i to na način da je putem anuitetne otplate kredita (članak 2. i 7. ugovora) ta obveza povezana sa drugom nepoštenom i ništetnom ugovornom odredbom i to onom iz odredbe članka 2. ugovora u kojoj je tuženik uglavio promjenu kamatne stope na način da ista ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na način će se ona mijenjati.

3. U predmetnom ugovoru se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženice iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je kreditirana u kunama te joj je uostalom i sam kredit isplaćen u kunama. U članku 1. ugovora se navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužiteljica i tuženica dogovarali jedino je i vijek bila kuna. Troškovi obrade kredita naplaćeni su u kunama, kao i svi popratni troškovi koje je imala tužiteljica u svezi predmetnog kredita, a tuženica je procjenu kreditne sposobnosti tužiteljice vršio u kunama, jer je notorna činjenica da tužiteljica plaću prima u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u nacionalnoj valuti.

4. Ključna odredba u samom mehanizmu ugovora je odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku koja klauzula je upotrjebljena njenoj svrsi i cilju na način da je ista ugrađena u švicarski franak. Takvim mehanizmom tuženica je dovela tužiteljicu u stanje kašnjenja po uplatama i otkaza kredita, iako je nedvojbeno tužiteljica samo do dana 13. travnja 2012. godine platila 287.353,33 kuna, a tuženica je zaduživala za nedospjelu glavnicu u iznosu od 64.848,39 CHF odnosno 404.060,01 kuna, a do danas je ista platila 561.655,41 kuna.

5. Tužiteljica je vezano za nepošteno postupanje tuženice prema njoj opširno navela kako u tužbi, tako i u podnescima od dana 9. svibnja 2022. godine (list 271 do 315 spisa), 14. siječnja 2025. godine (list 404), 19. srpnja 2025. godine (list 466 i 467 spisa) i 17. listopada 2025. godine (list 498 do 504 spisa).

6. Zbog izloženog tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 17. listopada 2025. godine (list 499 do 503 spisa) uz obvezu tuženice na nadoknadu parničnog troška.

7. Punomoćnica tuženica se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice te je predložila da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice na nadoknadu parničnog troška.

8. U odgovoru na tužbu je istakla da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine, kao i razloge kojima je tužiteljica obrazložila tužbu u ovom sporu.

9. Tužiteljica u točki 1. prvo-postavljenog tužbenog zahtjeva traži utvrđenje ništavim cijelog ugovora o kreditu, dok u točki 2. traži utvrđenje ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava, te brisanje istog iz zemljišne knjige, dok u točki 3. traži povrat bez osnova stečenih iznosa kamata. Tuženica prigovora naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 43.126,77 kuna budući da se ista odnosi samo na kondemnatorni zahtjev, dok zahtjevi postavljeni pod točkom 1. i 2. očito nisu od prejudicijelnog značaja za zahtjev iz točke 3., te je predložio sudu odbaciti zahtjev pod točkom 2. u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava.

10. Tuženica ne osporava da je među strankama sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 057/05 dana 1. prosinca 2005. godine, kojim se tužiteljica zadužila u iznosu od 103.000,00 CHF, na razdoblje otplate od 17 godina i 10 mjeseci, u skladu s odredbama sklopljenog Ugovora. Kamata se tijekom poslovnog odnosa mijenjala. Početna kamatna stopa iznosila je 4,90%, te se mijenjala kako slijedi: s učinkom od 1.10.2007. - 5,55%,

s učinkom od 1.2.2008. - 6,30%, s učinkom od 1.7.2009. — 6,80%, s učinkom od 1.7.2011. — 6,55%, s učinkom od 1.1.2014.

- do otkaza 3,23%.

11. Kredit je zbog neurednosti u plaćanju, odnosno dospjelog duga od 11.687,53 CHF, otkazan dana 20. veljače 2014. godine, a tražbina iz kredita ustupljena je dana 29. svibnja 2017. godine trećoj osobi, o čemu je tužiteljica obaviještena.

12. Tuženica je opreza radi istakla prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije dana 4. svibnja 2013. godine. Tužiteljica traži da sud utvrdi kako je u cijelosti ništetan predmetni ugovor o kreditu, te naloži brisanje založnog prava.

13. Prema odredbi članka. 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske na temelju tečaja valute Republike Hrvatske prema stranoj valuti.

14. Ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja (stavak 2.).

15. Tužiteljica je uzela kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.000,00 CHF i visina mjesečnih anuiteta utvrđena je u CHF, a tužiteljica ih je otplaćivala po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (članak. 2. stavak 1. i 7. stavak 1. Ugovora). Obveza tužiteljice je stoga i u vrijeme sklapanja ugovora i u vrijeme otplate mjesečnih anuiteta, bila kristalno jasno odrediva, kao što je redovito kristalno jasno odrediva u svim obvezama koje hrvatski potrošači ugovaraju ili sklapaju svakodnevno, a pogotovu u svojim važnijim i dugotrajnim poslovima; i tako već desetljećima.

16. Tužiteljica je upoznata s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom.

17. Isto tako, nije prijeporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,90%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose.

18. Tužiteljičina izlaganja o „špekulativnoj valuti”, „fiktivnim francima” i slično su očito netočna i nemaju veze sa zakonskim odredbama. Naime, postoji normativna obveza banaka da svoju imovinu (tražbine prema svojim dužnicima) svakodobno drže usklađenom s obvezama prema svojim vjerovnicima. I to za svaku valutu posebno, pri čemu pojam valute obuhvaća i tražbine/obveze izražene u kunskoj protuvrijednost pojedine valute.

19. U postupku pred Trgovačkim sudom, sud je službeno od Hrvatske narodne banke zatražio „dostavu podataka iz koje se može utvrditi da li su se banke zaduživale u inozemstvu u švicarskim francima u razdobljima navedenim u zamolbi”. HNB odgovorio je na taj zahtjev dostavljajući sudu tražene podatke za svaku pojedinu banku, za traženo razdoblje, pa je tuženica priložila tablicu s podacima što ih je HNB bio dostavio za Zagrebačku banku d.d., za CHF. Iz stupca (6) i (8) te tablice vidljivo je da je na posljednji dan u kvartalu za razdoblje od 31.12.2003. do 31.12.2008. Zagrebačka banka imala dugu otvorenu poziciju (imala je neznatno više imovine u CHF - iskazanu u stupcu (2), nego li obveza u CHF), na sve datume osim jednog, kad su obveze bile neznatno više od imovine u CHF (31. ožujka 2004. obveze su premašivale imovinu za 618,000.00 kuna)

20. Jedan od tužitelja/individualnih korisnika kredita zatražio je i dopunsko tumačenje Hrvatske narodne banke o tome da li je tužena banka doista i imala obveze u CHF sučeljene s tražbinama u CHF, kako je to bilo navedeno u potvrdi koju je HNB dostavio TS Zagreb. Hrvatska narodna banka je u svojem dopisu od dana 14. studenog 2014. odgovorila kako slijedi: ”Hrvatska narodna banka ponovno ističe da dostavljeni podaci prikazuju zaduživanje Zagrebačke banke u švicarskim francima, dakle da su u to zaduživanje uključene sve bilančne obveze banke u švicarskim francima (uključujući i obveze u kunama uz valutnu klauzulu u švicarskim francima) što, kako je i obrazloženo, uključuje i inozemno zaduživanje u toj valuti. Dodatno, Hrvatska narodna banka napominje da su obveze i imovina banke u švicarskom franku bile uravnotežene u promatranom razdoblju, te da banka nije temeljem iskazanog stanja ostvarila značajnu materijalnu korist od promjene tečaja.'

21. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/2016 od 3. listopada 2017. godine ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda RH broj PZ7129/ 2013 od 13. lipnja 2014. godine u dijelu kojim se traži utvrđenje kako je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. (...) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.' Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF.

22. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj Revt 575/2016, bitno je utvrditi „jesu li tužene banke kao financijske ustanove znale, odnosno po redovnom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav i u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule. U tom smislu postavlja se i pitanje: jesu li postojale naznake na globalnom, svjetskom planu kao i gospodarstvu Republike Hrvatske, a koje su upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj tih valuta prema kuni u budućem razdoblju (strana 16.).

23. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti” tečaj kune prema EUR, tako i švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (İzvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF.

24. Tuženica ne samo da nije imala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, ističe se kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Aguvernera švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke.

25. Tuženica je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije, a korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati.

24. Način promjenjivosti redovne kamate iz članka 2. Ugovora u vezi s OUP/99 utemeljen je na odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine., a za pravni odnos između tužitelja i tuženika su bili, odnosno jesu mjerodavni i opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. i to, uz Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. od dana 6. srpnja 1999. godine, a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. (u daljnjem tekstu „OUP/1999"), koji se primjenjuju i danas, kao temeljni opći uvjeti, dok se, međutim, za samo pitanje promjene kamatnih stopa od 1. siječnja 2011. primjenjuju i posebni opći uvjeti, kako slijedi: Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 14. prosinca 2010. koji su bili u primjeni od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2012. (u daljnjem tekstu „OUP/2011”); Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu „OUP/2013”).

25. U ovom postupku treba uzeti u obzir okolnost da je ugovorni odnos između tužitelja i tužene banke pravno evoluirao, te da pri donošenju zaključka o poštenosti ili nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati, valja uzeti u obzir sadržaj tih općih uvjeta poslovanja u cjelini, a napose i sljedeće činjenice:

a) okolnost da je u OUP/1999, bila sadržana formulacija koja je dopunjavala odredbu o promjenjivosti kamatne stope kako slijedi, u odredbi članka 5.1: "Izmjene (akata kojima se utvrđuje kamatna stopa op. punomoćnika) temelje se na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta, koju Banka obavlja kontinuirano, s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora, rukovodeći se pritom zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa. u odredbi članka 5.2: "Ako se zbog promjene kreditnim poslom ugovorene kamatne stope.. povisi obveza Klijenta prema Banci, Klijent je ovlašten, ako što drugo nije ugovoreno, u roku od 30 dana nakon priopćenja promjene, predložiti okončanje poslovnog odnosa zahvaćenog povišenjem kamatne stope... U tom će slučaju poslovni odnos biti okončan u primjerenom roku i na način kojim se osigurava jednaka zaštita poslovnih interesa ugovornih strana.”

b) Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1.1.2011. u kojima je, između ostaloga, bilo navedeno:

u odredbi 2. Osnovna načela promjene kamatne stope

"Visina i promjene kamatnih stopa ovise prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara koji određuju uvjete pod kojima se Banka može zadužiti na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala, a koji se odnosi na referentne kamatne stope za pojedinu valutu i kreditni rizik Republike Hrvatske.

Pored utjecaja kretanja tržišnih parametara. na visinu i promjene kamatnih stopa utječe i regulatorni trošak poslovanja Banke, odnosno financijski efekti promjena zakonske i pod zakonske regulative. .. itd.”

c) I naposljetku, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1.1.2013. godine, a kojima je u odredbi 3. Krediti - načini određivanja visine promjene kamatne stope, kojom se uvodi sustav promjenjivog elementa kamatne stope zasnovane na promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: šestomjesečni LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope - u konkretnom slučaju: 6,485.

26. Jednostavnije rečeno, od 1.1.2013. godine redovna kamata se i u konkretnom ugovornom odnosu utvrđivala uz primjenu objektivnih parametara, sukladno članku 5. i članku 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine” br. 127/12 - u daljnjem tekstu „ZID ZPK/12”), radi čega valja odbiti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na povrat navodno preplaćenih iznosa glavnice i kamata nakon 1.1.2013. godine

27. Tužiteljica točkom 1. eventualnog zahtjeva, odnosno točkom 4. traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, odnosno u dijelu u kojem se tužiteljica obvezuje taj iznos vratiti uz valutnu klauzulu, a koji zahtjev je neosnovan zbog naprijed iznesenih razloga.

28.Tužiteljica istom točkom eventualnog zahtjeva traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu i u dijelu u kojem se obvezuje vraćati kredit u anuitetima.

29. Tužiteljica u tom dijelu tužbe polemizira sama sa sobom navodeći kako je „odredba o anuitetnoj otplati C..) sama po sebi dopuštena ugovorna odredba (.. O,” no ista bi trebala biti nezakonita, jer „C. .) je dodatno omogućila tuženici da ugovorenim nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenje otplate glavnice, koja je pak glavnica sama rasla zbog činjenice da je onda bila i povezana uz valutu švicarski franak”

Tuženica je istakla kako anuitetska otplata kredita nije zakonom zabranjena, te se radi o očito neosnovanom zahtjevu.

30. Odredba članka 1065. ZOO govori o tome kako će korisnik kredita plaćati banci ugovorene kamate. ZOO ne navodi da bi bilo zabranjeno ugovoriti promjenjive kamate. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine (ZZP/2003), kao poseban propis zaštite potrošača, u odredbama članka 59. i 60. izričito navodi kako se kamatna stopa iz ugovora o potrošačkom zajmu, kao što je ovaj, može mijenjati.

31.Tužiteljica točkom 3. eventualnog zahtjeva, odnosno točkom 6. traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužiteljica može prijevremeno otplatiti kredit uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno Općim uvjetima poslovanja.

32. Kako je predmetni kredit otkazan, tuženica je predložila odbaciti predmetni zahtjev zbog nedostatka pravnog interesa.

33.Podredno, tuženica je istakla kako je predmetna odredba zakonita, jer obvezuje korisnika kredita da prilikom prijevremene otplate kredita, plati paušaliziranu naknadu troškova (dakle stvarne štete) koji svakoj kreditnoj instituciji nastaju u slučaju prijevremene otplate kredita.

34. Kreditne institucije imaju niz izravnih i neizravnih troškova vezanih za pribavljanje izvora sredstava namijenjenih kreditiranju (zaduživanjem kod štediša i drugih vjerovnika), i ta se naknada ne naplaćuje zbog toga da bi kreditor kompenzirao buduće (izostale) kamatne prihode koje bi banka ostvarila da je kredit otplaćen u skladu s otplatnim planom, nego isključivo s ciljem da kreditor tom naknadom primjereno, u paušalno ugovorenoj svoti, naknadi vlastite troškove vezane uz pribavljanje izvora sredstava radi sklapanja ugovora o kreditu i zatim plasiranja korisniku kredita, koji uvijek u određenoj mjeri nastaju i nakon prijevremene otplate pojedinog kredita. Naime, budući da se banka kreditno zadužuje na tržištu za pribavljanje sredstava za kreditiranje, ona i sama plaća naknade za prijevremenu otplatu takvih kredita, pri čemu i nije moguće permanentno prijevremeno otplaćivati svaki pojedinačni iznos kredita kojeg je bančin dužnik prijevremeno otplatio na pojedini dan. Riječ je o tipičnoj šteti koja nastaje za banku uslijed prijevremene otplate kredita.

35.Smisao takvog paušaliziranog ugovaranja naknade troškova kao stvarne štete prouzrokovane prijevremenom otplatom kredita, izvodi se iz toga da je za vjerovnika stvarni iznos tih troškova objektivno teško procjenjiv u svakom pojedinom slučaju, te se stoga paušalizira. Riječ je o neimenovanom ugovoru kojeg poznaju i anglosaksonska i kontinentalna prava pod nazivom „liquidated damages” ili Schadenspauschale”

36. Kad iznos troška uzrokovanog prijevremenom otplatom kredita ne bi bio paušaliziran, tada bi banka u svakom sporu morala dokazivati troškove koje je stvarno pretrpjela, a morala bi to učiniti i izvan spora, pri svakom konkretnom slučaju prijevremene otplate kredita, što bi bilo spojeno s disproporcionalnim troškovima vještačenja. Takvo vještačenje bi rezultirao troškovima koji bi u odnosu na tužiteljev zahtjev bili enormni. Navedeni stav potvrđen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2732/1995 od 5. listopada 1999. godine.

37.Tužiteljica točkom 4. eventualnog zahtjeva, odnosno točkom 7. traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u dijelu u kojem se „na ugovorni odnos primjenjuju sve izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog ugovornog odnosa.

38.Predmetna odredba se ne može gledati odvojeno od samih općih uvjeta koji su bili na snazi prilikom sklapanja ugovora i koji se primjenjuju na ugovor temeljem članka 23. J. Naime, opći uvjeti 1999 u članku 1.2. pod naslovom Izmjene sadrže sljedeću odredbu: „Klijent prihvaća izmjene ako Banka u roku od mjesec dana, računajući od dana kada su Klijentu izmjene postale dostupnima, ne primi njegov pisani prigovor protiv izmjene pojedine odredbe Općih uvjeta poslovanja, ili posebnih uvjeta poslovanja na to ima banka posebno upozoriti Klijenta čineći mu dostupnim odnosne izmjene.

39. Vidljivo je kako opći uvjeti 1999 omogućuju klijentu banke da od sebe otkloni primjenu izmijenjenih ili novih općih uvjeta u roku od 30 dana od dana kada su klijentu novi/izmijenjeni opći uvjeti dostupni. Jasno je, kako banka time, klijentu jednostrano ne nameće nove opće uvjete kako tu navodi tužitelj, niti je klijent time doveden u neravnopravan položaj.

40. Tužba ne sadržava razloge zbog kojih tužiteljica smatra da bi bila ništetna odredba prema kojoj je tužitelj pristao platiti poreze koji za tuženicu nastanu u svezi s predmetnim kreditom. Tuženica drži da se radi o zakonitoj odredbi koja je jasna i razumljiva i predstavlja sporazum stranaka oko snošenja određenog troška vezanog uz kreditu. Isto kao što je tužiteljica, primjerice dužna snositi trošak javnog bilježnika ili procjene vrijednosti nekretnine za zalog.

41. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom ugovora o priopćenja za medije br. 103/17 Suda Europske unije od 20.9.2017., ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. i tužiteljice AR od 1.12.2005., otplatnog plana odnosnog kredita, financijsko-računovodstvenog vještačenja vještaka Mate Zeljka, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo u Splitu od 17.4.2018., preslike presuda Europskog suda (list 137170 spisa), isječaka iz novina (list 171 do 176 spisa), Općih uvjeta poslovanja tuženice (list 177199 spisa), Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1991., svih predloženih materijalnih dokaza od strane tužiteljice i tuženice, pismenog nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa dipl. oecc. stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove u [adresa] iz 12/2024 i 10/2025, te saslušanjem tužiteljice AR.

42. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

43. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, kao i eventualni tužbeni zahtjev.

44.Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o namjenskom kreditu od dana 1. prosinca 2005. godine i za isplatu onoga što je tužiteljica ispunila na temelju ugovora za koji smatra da je u cijelosti ništetan (4.959.99 eura), kao i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti samo onih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i ostalih ugovornih odredbi pobliže navedenih u izreci.

45. S timu svezi u postupku je neprijeporno utvrđeno;

- da su tužiteljica kao korisnik kredita te tuženica, kao kreditor, dana 1. prosinca 2005. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao gotovinski kredit uz hipoteku, koji je tuženica isplatila tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj

- da je ugovorena redovna kamatna stopa 4.90 % godišnje, promjenjiva, u skladu s važećim odlukama banke

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženice na dan plaćanja, na rok od sedamnaest (17) godina i deset (10) mjeseci i da tražbina kreditora dospijeva najkasnije dana 1. rujna 2023. godine – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o kreditu – list 46 do spisa)

- da je tuženica tužiteljici uz navedeni kredit dostavila otplatni plan kredita – (list spisa)

- da je Ugovor zbog neispunjavanja obveza korisnika kredita otkazan dana 20.veljače 2014. godine

46. Prije svega valja istaknuti da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013. od dana 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u dijelu kojim je utvrđeno da su u razdoblju od dana 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. banke, među kojima i ovdje tuženca, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

47. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 14. lipnja 2018. godine poslovni broj Pž 6632/2017 utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba u Ugovorima o kreditu, koje su sklopile banke, između ostalih i ovdje tuženca, kojima se ugovarala valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak (CHF) i to iz razloga jer se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, pa je tuženik postupao suprotno odredbama članka 81., 82., i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003 koji je stupio na snagu 19.6.2003., a primjenjuje se 90 dana od objave i u konkretnom dalje: ZZP/03).

48. Navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu u smislu odredbe članka 502.a stavka 1. i članka 502.c ZPP-a imaju učinak i na ovaj predmet, pa je sud vezan za navedena utvrđenja u predmetnoj parnici, što znači da su ništetne odredbe predmetnoga ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženice kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF, odnosno kojim je glavnica vezana za valutu CHF i da je tuženica dužna vratiti tužiteljici iznose koje je primila na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.

49. Prijeporno je je li cijeli predmetni Ugovor o kreditu ništetan zato što su ništetnima utvrđene njegove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

50. Prema odredbi članka 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO) ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

51. Odredbom članka 324. stavka 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

52. Ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2.).

53. Odredbom članka 87. ZZP/03 odnosno člankom 102. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

54. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO-a i ZZP-a, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire člankom 324. stavkom 2. ZOO.

55. Dakle, bitni sastojci ugovora o kreditu u smislu odredbe članka 1021. ZOO jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

56. U konkretnom, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno.

57. Visina anuiteta koji korisnik plaća ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

58. Valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je

zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže.

59. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.

60. Naime, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (članak 324. ZOO).

61. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Nije sporno da je predmetnim Ugovorom o kreditu bila ugovorena početna kamatna stopa (4,90%).

62. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP-a i ZOO-a, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalih, i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu opstati na snazi bez ništetnih odredbi, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

63. Postupak u kojemu je donesena ta presuda pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga, koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača, nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti. Niti jedna stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije zastupala tezu o ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti.

64. Nakon pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se eksplicitno ili implicitno temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev-1172/18 od 19. Ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. I Rev-807/2023-2 od 29.1.2025., Rev-274/2022 i druge).

65. Ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u, radi čega je valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice istaknut u tom pravcu.

66. Valja istaknuti da dobrovoljno založno pravo, zasniva se dobrovoljno i to na temelju pravnoga posla kojem je cilj zasnivanje založnog prava na stvari ili pravu, a radi osiguranja namirenja određene tražbine iz vrijednosti zaloga. Sklapa se ugovor o zasnivanju založnog prava kojim se dužnik (zalogodavac) obvezuje da će radi osnivanja založnog prava predati vjerovniku (zalogoprimcu) određenu pokretnu stvar u zalog ili će mu dopustiti da se založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari.

67. Prema odredbi članka 57. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/2009, 128/2022, 155/2023, 127/2024 dalje: ZZK) uknjižba će se dopustiti samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan zakonom.

68. Predbilježba založnoga prava dopustit će se samo kad su dovoljno određeni i ispravom dokazani i tražbina i pravna osnova založnoga prava (članak 62. ZZK-a).

69. U konkretnom, cijeneći sadržaj članak 13. prijepornog ugovora o kreditu u kontekstu citiranih odredbi Zakona nedvojbeno je da se radi o dobrovoljnom založnom pravu, koje je u zemljišne knjige upisano sukladno odredbama ZZK-a, radi čega u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice također valjalo odbiti.

70. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice da je nezakonit i bez pravnog učinka otkaz predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud je ocijenio neosnovanim.

71. Sukladno odredbi članka 23. točki B ugovora o kreditu kreditor - tuženica ima pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita-tužiteljica na pridržava bilo koje odredbe i učiniti dospjelom cjelokupnu tražbinu i zahtijevati naplatu istog. Međutim, takvim ugovaranjem slijedi da se otkazom Ugovor ne smatra raskinutim, već samo dospijeva cjelokupna tražbina po ugovoru i tuženik, banka ima pravo odmah zahtijevati naplatu dospjelog dugovanja; dakle ima pravo odmah zahtijevati ispunjenje obveze tužiteljice kao korisnika kredita.

72. Odredbom članka 1023. stavka 1. ZOO-a propisano je da ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišten protivno ugovorenoj namjeni.

73. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj (stavak 2.).

74. Odredbom članka 368. stavka 1. ZOO-a propisan je učinak raskida, odnosno da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

75. Dakle otkazom predmetnog Ugovora cjelokupna tražbina dospijeva na naplatu, a ne raskida se ugovor jer se raskidom ugovora svaka strana oslobađa svojih obveza, izuzev obveze na naknadu štete, a što ovdje konkretno nije ugovoreno kao posljedica otkaza Ugovora. Drugačije tužiteljica nije dokazala.

76. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredbna članka 23. C ugovora vezana za prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita te tuženica kao kreditor dana 1. prosinca 2005. godine sklopile Ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao gotovinski kredit uz hipoteku koji je tuženica isplatila tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, da su odredbom članka 9. Ugovora sudionici ugovorili da je prijevremena otplata kredita moguća samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, da se radi o standardnom ugovoru čiji sadržaj je odredila tuženica, kao i o potrošačkom kreditu, što je razvidno iz ugovora, a proizlazi i iz iskaza tužiteljice, te da se prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo vezano za spornu ugovornu odredbu, pa tužiteljica na bilo koji način nije mogla utjecati na sadržaj te odredbe niti je bila upoznata u čemu se troškovi tzv. izlazne naknade sastoje, obzirom da sporna odredba ne sadrži podatke o parametrima temeljem kojih je tuženik kao kreditor svojom Odlukom odredio visinu naknade niti podatke koji mu troškovi nastaju u slučaju prijevremene otplate kredita.

77. Iz stranačke izjave tužiteljice (koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnom i prihvatio je ) proizlazi da je predmetni kredit uzela radi kupnje stana u [adresa], kada je došla u banku čija je dugogodišnja klijentica htjela je dignuti kredit u eurima, ali joj je osobni bankara kazao da j eto nemoguće i da jedino može dignuti kreditu CHF uz napomenu da je kredit u toj valuti super jer da se kamatne stope kao i iznos valute neće mijenjati, a što je povoljnije za nju nije bilo. Ponuđen joj je unaprijed pripremljen ugovor, nejasnoće nije imala jer je vjerovala osobnom bankaru (list 507 i 508 spisa)

78. Po ocjeni ovog suda tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti prijepornu ugovornu odredbu kako bi mogla predvidjeti njezine posljedice, a o kojoj odredbi tužiteljica očito nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, što je u konkretnom izostalo.

79. Uz to je za istaknuti da je teret dokaza o tome da se pregovaralo o spornoj odredbi bio na tuženici, što ista nije dokazala, o čemu je stajalište zauzeo i Ustavni sud RH u odluci U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.godine.

80. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja prijepornog ugovora pa je tako odredbom članka 81. stavka 1., 2., 3. i 4., propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati, dok je odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

81. Prema odredbi članka 1024. stavka 2. ZOO-a, korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.

82. U slučaju vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje kredita, korisnik kredita je dužan naknaditi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio (stavak 3.), a u slučaju vraćanja kredita prije određenoga roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti (stavak 4.).

83. Citirana odredba ugovora o kreditu je u smislu odredbe članka 81. stavka 1. i 2. i članka 87. stavka 1. ZZP/03, te članka 322. stavka 1. ZOO-a, u vezi s člankom 324. ZOO-a ništetna.

84. Valja napomenuti da Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama povodom restitucijskog zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadu za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022- 2 od 14. lipnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da banka imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), a da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne smije odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

85. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice da je ništetna i bez pravnog učinka ugovrena odredba članka 23. J u dijelu kako se navodi da se na ugovorni odnos primjenjuju sve izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, ovaj sud je ocijenio neosnovnaim.

86. Imajući na umu da je riječ o jasnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženice na isplatu kredita, nije riječ o obvezi koja u smislu odredbe članka 81. stavka 1. tada važećeg ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača.

87. Riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju odredbe članka 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je zahtjev za utvrđenje ništetnosti citirane odredbe valjalo odbiti.

88. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice da je ništetna i bez pravnog učinak uzgovorena odredba članka 23. M u dijelu u kojem se navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti sve eventualne poreze kojima bude terećen kreditor-tuženik s naslova odobrenja i naplate kredita, ovaj sud je ocijenio osnovanim.

89. Ugovorom o kreditu banka kao kreditor - tuženica se obvezuje korisniku kredita - tužiteljici staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (članak 1021. ZOO-a).

90. Dakle, predmet ugovora o kreditu jest pozajmljivanje određenog iznosa novca s obvezom njegova povrata, nakon određenog vremena, a korisnik kredita za to korištenje tuđeg novca plaća cijenu u vidu ugovorenih kamata, za vrijeme dok pozajmljeni iznos u potpunosti ne vrati.

91. Tako je bilo ugovoreno i predmetnim Ugovorom o kreditu. Dakle, korisnici kredita dan je na raspolaganje novčani iznos od 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, radilo se je o stambenom kreditu građana za kupnju nekretnine, a korisnica ga je trebala vratiti u razdoblju od 17 godina i 10 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima koji su se sastojali od određenog iznosa glavnice i redovnih (ugovorenih) kamata, s time da su kamate ugovorene po promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,90% godišnje (čl. 1., 2., 3. i 7. Ugovora o kreditu).

92. Iz toga proizlazi da odredba članka 23. M Ugovora o kreditu kojom se, pored obveze plaćanja ugovorenih kamata na korištenu glavnicu kredita, ugovara plaćanje dodatne naknade za samu obradu i odobravanje kreditnog zahtjeva, ne može biti i nije niti predmet niti cijena Ugovora o kreditu.

93. Bespredmetno je utvrđivati je li ta odredba bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva u smislu odredbe članka 84. ZZP-a/03, budući da je taj test potrebno provesti samo kada se radi o odredbi koja predstavlja predmet i/ili cijenu ugovora.

94. Kraj izloženog utvrđenja a vezano za dio tužbenog zahtjeva tužiteljice na isplatu iznosa od 4.959,99 eura na ime povrata bez osnova stečenih iznosa valaute i kamata, ovaj sud je proveo financijsko-računovodstveno vještačenje po vještaku Goranu Miljasu dipl. oecc. stalnom sudskom vještaku za financijsko-računovodstvene poslove u [adresa] kako bi utvrdio da li je primjenom ništetniih odredbi predmetnog ugovora o kreditu došlo do pretplate ugovora o kreditu od dana kada je tužiteljici plasiran do otkaza ugovora.

95. Iz pismenog nalaza i mišljenja imenovanog vještaka (koji nalaz i mišljenje je ovaj sud cijenio vjerodostojnim, danim prema pravilima struke i u cijelosti prihvatio) je utvrđeno da je tužiteljica do dana 11.02.2014. uplatila (po odbitku zateznih kamata i troškova) ukupno 365.948,34 kuna a bila bi zadužena u varijanti isključenih nepoštenih odredbi za 365.772,25 kuna, čime je tužiteljica ostvarila preplatu po osnovi promjene kamatne stope i tečaja (koja uključuje pozitivne i negativne razlike) za iznos od 176,09 kn, te u ovoj varijanti izračuna ne postoje uvjeti za proglašenje otkaza kredita.

96. Pozitivne razlike anuiteta (preplata) nastale uslijed plaćanja po uvećanoj kamatnoj stopi (u odnosu na ugovorenu) i većem tečaju valute CHF (u odnosu na početni tečaj) iznose 37.371,35 kuna (4.960,03 EUR), odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika pobliže navedenih u nalazu i mišljenju odnosnog vještaka (list spisa) iznosi ukuno 37.371,35 kuna ili 4.960,03 eura – (list 476 do 491 spisa).

97. Kako je dakle zbog gore navedenih ništetnih odredbi doista došlo do pretplate, tužiteljici pripadaju i zatezne kamate na tako utvrđene preplaćene iznose i to od dana plaćanja svakog tako utvrđenog iznosa do dana otkaza ugovora o kreditu, je potrošač u smislu pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev-586/2019 od dana 21. prosinca 2022. godine u slučaju pretplate zbog ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ima pravo na isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose od dana plaćanja pa do dana otkaza ugovora o kreditu.

98. Vezano za prigovor zastare potraživanja tuženice ističe se da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine zastara prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih pravnih poslova) (istovjetno pravno stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. godine) i da je pravomoćnošću odluke u tom postupku dana 13. lipnja 2014. godine (odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi), petogodišnji zastarni rok (članak 225. ZOO-a) ponovno počeo teći, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine zastara počela teći glede tražbine s osnova ugovorene valute.

99. Kako je dakle tužba podnesena dana 2. svibnja 2018. godine, imajući u vidu izloženo utvrđenje, očigledno je da je tužba podnesena u roku.

100. Kraj takva stanja stvari navodi punomoćnice tuženice izneseni u odgovoru na tužbu u dijelu kojim je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice ne mogu se prihvatiti.

101. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a) a tužiteljici su priznati troškovi koje je imala za:

- sastav tužbe po kvalificiranom punomoćniku (v.p.s. = 43.126,77 kuna/5.723.91 eura) – 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav sedam (7) obrazloženih podnesaka po kvalificiranom punomoćniku (9.5.2022., 23.6.2023., 14.1.2024., 27.6.2025., 19.7.2025. i 17.10.20256.) - 700 bodova (7 x 100 bodova) sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- šest (6) zastupanja kvalificiranog punomoćnika na ročištima (19.5.2022., 9.6.2022., 21.9.2022., 22.1.2025., 28.2.2025. i 21.10.2025.) – 600 bodova (6 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t.1. Tarife - ukupno 1.400 boda ili 2.800,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos je za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (700 eura), trošak vještačenja (1.300 eura), sudsku pristojbu tužbe (103,69 eura) i odluke (96.05 eura) sukladno Tar. br.1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) predstavlja parnični trošak tužiteljice u ukupnom iznosu od 4.999,74 eura.

Šibenik, 3. prosinca 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužiteljice, odvjetniku Srđanu Kaleboti

- punomoćniku tuženika, Odvjetničkom društvu Porobija & Porbija u Zagrebu – odvjetnici Margiti Kiš Kapetanović