Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1453/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-114/2023-59 od 30. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-114/2023-59 od 30. srpnja 2025. u dijelu toč. I izreke u odnosu na dosuđenu naknadu štete u iznosu od 1.380,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2025. pa do isplate i u toč. III izreke.

II Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda u dijelu toč. I izreke u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.380,00 eura počev od 2. listopada 2021. do 29. srpnja 2025. na način da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.380,00 eura počev od 2. listopada 2021. do 29. srpnja 2025. kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.380,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2021. pa do isplate. U toč. II izreke odlučeno je da se odbija preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iznad dosuđenog iznosa od 1.380,00 eura do iznosa od 1.459,96 eura. U toč. III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.760,47 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2025. pa do isplate u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude u odnosu na toč. I i III izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i da se naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.459,96 eura a koja šteta je nastala na vozilu tužiteljice a do koje štete je došlo 21. kolovoza 2021. zbog naleta divljači na kolniku u Jelenju, Ratulje.

6. Tijekom postupka je nesporno da se 21. kolovoza 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica sudjelovala osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] pri čemu je nastala imovinska šteta te da Lovačko društvo Jelen, Čavle u trenutku prometne nezgode je bilo osigurano kod tuženika a sporna je pasivna legitimacija, dinamika nastanka prometne nezgode, objekt u kojeg je tužiteljica udarila kao i visina štete.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja saslušanjem tužiteljice i svjedoka EČ čiji iskaz je u cijelosti prihvaćen kao vjerodostojan utvrđuje:

-da je tužiteljica pretrpjela štetu na njezinom vozilu koja je nastala naletom jelena na njezino vozilo u mjestu Ratulje, da tužiteljica nije mogla izbjeći navedeni nalet na divljač, da se je tužiteljica kretala brzinom od 40 km/h što je utvrđeno provođenjem vještačenja i da je tužiteljica vozila unutar ograničenja za tu vrstu ceste, da je jelen bio udaljen od vozila tužiteljice oko 1m i da niti kočenjem nije mogla izbjeći nalet na jelena,

-da je vještačenjem utvrđeno da je na vozilu nastupila totalna šteta koja iznosi 1.380,00 eura.

8. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja ne prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik ističe da šteta nije nastala u lovištu niti je divljač došla iz lovišta jer utvrđuje da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari, budući da je do štete na vozilu došlo neočekivanim iznenadnim naletom jelena na vozilo, da taj nalet jelena tužiteljica nije mogla izbjeći jer se kretala unutar dozvoljenih granica pa da sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) za štetu koja je nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete i da prema čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

9. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da divljač koja se nekontrolirano kreće cestom kojom se prometuje predstavlja opasnu stvar i da stoga prema čl. 1045. st. 3.

ZOO-a radi o objektivnoj odgovornosti.

10. Utvrđuje nadalje sud prvog stupnja da se Zakon o lovstvu („Narodne Novine“ br. 39/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: ZOL) primjenjuje na divljač i da određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj, razmnožavanje u svrhu lova i korištenja prema čl. 4. tog zakona dok da prema čl. 9. istog zakona životinjske vrste se smatraju kao divljač i da u tu divljač ulazi i jelen, da se vlasnikom divljači smatra njegov imatelj, odnosno lovoovlaštenik iz čijeg lovišta je jelen uspio izaći. Stoga da je neosnovan prigovor tuženika da je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana nastankom štete u lovištu jer da prema pravilima objektivne odgovornosti za nastalu štetu od opasne stvari odgovara vlasnik stvari te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 1067. ZOO-a da bi se vlasnik opasne stvari oslobodio od odgovornosti, i to u slučaju ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti izbjeći ili otkloniti, kao i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti čije posljedice nije mogao ni izbjeći, otkloniti niti pretpostavke za djelomično oslobođenje odgovornosti ako je oštećenik pridonio nastanku štete. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da je neodlučna činjenica da li mjesto prometne nesreće predstavlja lovište ili ne odnosno da li se provodi lov na tom području i da lovačko društvo odgovara prema pravilima o objektivnoj odgovornosti sukladno u ustaljenoj sudskoj praksi te da ne postoje zakonske pretpostavke da bi se lovovlaštenika oslobodi od odgovornosti za konkretnu štetu pa da je stoga dužan nadoknaditi štetu koje je pretrpjela tužiteljica.

11. Utvrđeno je nadalje da šteta na vozilu koja je totalna iznosi 1.380,00 eura pa stoga tužiteljici dosuđuje navedeni iznos navodeći da zatezne kamate su određene sukladno čl. 29. st. 1. ZOO. -a dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice odbijen kao neosnovan.

12. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a te sukladnoj važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

13. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda iz odredbe koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je za štetu odgovoran osiguranik tuženika, jer da iz dokaznog postupka proizlazi da se štetni događaj dogodio izvan lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika na mjestu za koje su lov i zaštita od divljači uređeni Programom zaštite divljači za površine izvan lovišta za Općinu Jelenje te a je za štetu odgovorna lokalna i područna samouprava te se pri tome poziva na odredbu čl. 20. i čl. 47. navedenog programa u kojima je navedeno da na površine na kojima je zabranjeno ustanovljene lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine te da lov divljači s površine na kojima je zabranjeno ustanovljene lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova.

15. Ovo iz razloga što je sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1063. čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a kada utvrđuje da je jelen koji se nalazi na cesti kojom prolaze vozila zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu predstavlja opasnu stvar u smislu čl. 1063. ZOO-a prema kojoj odredbi se smatra da šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari i da prema čl. 1064. ZOO- za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik odnosno osiguranik tuženika pa da stoga postoji obveza tuženika kao osiguratelja sukladno čl. 949. st. 1. ZOO-a da nadoknadi štetu koju je pretrpjela tužiteljica.

16. Navedeni Program na koji se poziva tuženik nije od utjecala na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer u tom programu nije propisana drugačija odgovornost imatelja opasne stvari od one kako je to propisano navedenim odredbama ZOO-a. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju ne mogu se primijeniti utvrđenja iz odluke Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-4388/2023 a na koju odluku se poziva tuženik u žalbi kako i sam tuženik navodi u žalbi u tom postupku primjenjuje se Program za zaštitu divljači sukladno čl. 46. st. 1. ZOO-a koja propisuje provedbu Programa zaštita divljači u pravcu da ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi na površinama izvan lovišta pripadaju osobi koja provodi zaštitu divljači na tim površinama, te se u tom Programu ne govori o odgovornosti za nastalu štetu nailaskom divljači na cestu na kojoj se nalaze vozila.

17. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđenu imovinsku štetu dosudio kamatu od 2. listopada 2021. jer se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj šteti koja je tek presuđenjem postala novčana obaveza tuženika na vozilu te se navedena odštetna tražbina sudskom odlukom pretvara u novčanu tražbinu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava na dosuđeni iznos imovinske štete zateznu kamatu trebalo odrediti temeljem donošenja sudske odluke sukladno odredbi čl. 1085., čl. 1086., čl. 1089. st. 2. i čl. 29. st. 1. ZOO-a i to od 30. srpnja 2025. pa do isplate.

18. Stoga budući da zatezne kamate na imovinsku štetu teku sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a od dana presuđenja u tom pravcu je i preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu.

19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešnom primjenom materijalnog prava u okviru odredbe čl. 154. st. 5. čl. 155. ZPP-a donio pogrešnu odluku o troškovima parničnog postupka jer je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a dosudio trošak tužiteljici u cijelosti sve sukladno navedenoj Tarifi te uzimajući u obzir troškove sudskih pristojbi na tužbu i na presudu, te dosuđujući tužiteljici troškove naknade prema navedenoj Tarifi sukladno Tarifnom br. 7.1, Tarifnom br. 8.1, Tarifnom br. 9.7, Tarifnom br. 9.1 i Tarifnom br. 9.5 Tarife kao i troškove preslike te je pravilno tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.760,47 eura.

20. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP- a odlučeno je kao u toč. I i II izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. II izreke ostaje neizmijenjena.

21. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. III izreke ove presude.

U Rijeci 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić