Poslovni broj: 19 Gž-1076/2022-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 19 Gž-1076/2022-2

 

 

   R E P U B L I K A   H R V A T S K A

                                                                     

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i suca Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.V., OIB: ….., iz S.N., S., zastupane po punomoćnici L.H.G., odvjetnici iz Z., , protiv tuženice Z…. banke d.d. Z., OIB: …., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici S.P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5542/2019-30 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2023.,

 

  r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5542/2019-30 od 25. svibnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              ''I. Utvrđuje se odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 3208183365, kreditna partija 7103458774 od 3. siječnja 2007. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetnom.

 

              II. Nalaže se tuženiku Z. banci d.d. Z., OIB: ….., da isplati tužiteljici A.V. iz S.N., S., OIB: ….., iznos od 76.774,20 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

 

- na iznos od 599,61 kn od 1.2.2008. do isplate

- na iznos od 599,61 kn od 1.3.2008. do isplate

- na iznos od 785,51 kn od 1.4.2008. do isplate

- na iznos od 780,42 kn od 1.5.2008. do isplate

- na iznos od 780,42 kn od 1.6.2008. do isplate

- na iznos od 780,42 kn od 1.7.2008. do isplate

- na iznos od 772,72 kn od 1.8.2008. do isplate

- na iznos od 774,56 kn od 1.9.2008. do isplate

- na iznos od 776,79 kn od 1.10.2008. do isplate

- na iznos od 771,08 kn od 1.11.2008. do isplate

- na iznos od 799,34 kn od 1.12.2008. do isplate

- na iznos od 799,34 kn od 1.1.2009. do isplate

- na iznos od 799,04 kn od 1.2.2009. do isplate

- na iznos od 800,24 kn od 1.3.2009. do isplate

- na iznos od 800,74 kn od 1.4.2009. do isplate

- na iznos od 794,92 kn od 1.5.2009. do isplate

- na iznos od 787,84 kn od 1.6.2009. do isplate

- na iznos od 792,93 kn od 1.7.2009. do isplate

- na iznos od 1.054,18 kn od 1.8.2009. do isplate

- na iznos od 1.057,82 kn od 1.9.2009. do isplate

- na iznos od 1.047,39 kn od 1.10.2009. do isplate

- na iznos od 1.056,18 kn od 1.11.2009. do isplate

- na iznos od 1.052,07 kn od 1.12.2009. do isplate

- na iznos od 1.051,55 kn od 1.1.2010. do isplate

- na iznos od 1.056,66 kn od 1.2.2010. do isplate

- na iznos od 1.048,65 kn od 1.3.2010. do isplate

- na iznos od 1.048,11 kn od 1.4.2010. do isplate

- na iznos od 1.047,74 kn od 1.5.2010. do isplate

- na iznos od 1.044,44 kn od 1.6.2010. do isplate

- na iznos od 1.039,33 kn od 1.7.2010. do isplate

- na iznos od 1.041,75 kn od 1.8.2010. do isplate

- na iznos od 1.051,42 kn od 1.9.2010. do isplate

- na iznos od 1.057,84 kn od 1.10.2010. do isplate

- na iznos od 1.063,88 kn od 1.11.2010. do isplate

- na iznos od 1.068,57 kn od 1.12.2010. do isplate

- na iznos od 1.068,87 kn od 1.1.2011. do isplate

- na iznos od 938,15 kn od 1.2.2011. do isplate

- na iznos od 935,67 kn od 1.3.2011. do isplate

- na iznos od 932,16 kn od 1.4.2011. do isplate

- na iznos od 933,44 kn od 1.5.2011. do isplate

- na iznos od 936,71 kn od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 938,85 kn od 1.7.2011. do isplate

- na iznos od 812,45 kn od 1.8.2011. do isplate

- na iznos od 816,79kn od 1.9.2011. do isplate

- na iznos od 816,29 kn od 1.10.2011. do isplate

- na iznos od 816,01 kn od 1.11.2011. do isplate

- na iznos od 817,79 kn od 1.12.2011. do isplate

- na iznos od 954,27 kn od 1.1.2012. do isplate

- na iznos od 959,27 kn od 1.2.2012. do isplate

- na iznos od 855,61 kn od 1.3.2012. do isplate

- na iznos od 849,20 kn od 1.4.2012. do isplate

- na iznos od 852,36 kn od 1.5. 2012. do isplate

- na iznos od 857,79 kn od 1.6.2012. do isplate

- na iznos od 851,48 kn od 1.7.2012. do isplate

- na iznos od 851,71 kn od 1.8.2012. do isplate

- na iznos od 843,01 kn od 1.9.2012. do isplate

- na iznos od 852,36 kn od 1.10.2012. do isplate

- na iznos od 855,59 kn od 1.11.2012. do isplate

- na iznos od 855,84 kn od 1.12.2012. do isplate

- na iznos od 744,07 kn od 1.1.2013. do isplate

- na iznos od 745,22 kn od 1.2.2013. do isplate

- na iznos od 748,18 kn od 1.3.2013. do isplate

- na iznos od 748,18 kn od 1.4.2013. do isplate

- na iznos od 743,10 kn od 1.5.2013. do isplate

- na iznos od 735,50 kn od 1.6.2013. do isplate

- na iznos od 739,56 kn od 1.7.2013. do isplate

- na iznos od 723,20kn od 1.8.2013. do isplate

- na iznos od 729,29 kn od 1.9.2013. do isplate

- na iznos od 730,46 kn od 1.10.2013. do isplate

- na iznos od 731,06 kn od 1.11.2013. do isplate

- na iznos od 732,83 kn od 1.12.2013. do isplate

- na iznos od 726,89 kn od 1.1.2014. do isplate

- na iznos od 638,27 kn od 1.2.2014. do isplate

- na iznos od 644,61 kn od 1.3.2014. do isplate

- na iznos od 641,55 kn od 1.4.2014. do isplate

- na iznos od 637,83 kn od 1.5.2014. do isplate

- na iznos od 637,75 kn od 1.6.2014. do isplate

- na iznos od 640,46 kn od 1.7.2014. do isplate

- na iznos od 529,62 kn od 1.8.2014. do isplate

- na iznos od 528,22 kn od 1.9.2014. do isplate

- na iznos od 531,75 kn od 1.10.2014. do isplate

- na iznos od 531,75 kn od 1.11.2014. do isplate

- na iznos od 531,83 kn od 1.12.2014. do isplate

- na iznos od 533,48 kn od 1.1.2015. do isplate

- na iznos od 368,51 kn od 1.2.2015. do isplate

- na iznos od 440,82 kn od 1.3.2015. do isplate

- na iznos od 437,72 kn od 1.4.2015. do isplate

- na iznos od 435,36 kn od 1.5.2015. do isplate

- na iznos od 437,18 kn od 1.6.2015. do isplate

- na iznos od 437,78 kn od 1.7.2015. do isplate

- na iznos od 353,38 kn od 1.8.2015. do isplate

- na iznos od 357,58 kn od 1.9.2015. do isplate

- na iznos od 356,92 kn od 1.10.2015. do isplate

- na iznos od 356,47 kn od 1.11.2015. do isplate

- na iznos od 357,55 kn od 1.12.2015. do isplate

- na iznos od 358,86 kn od 1.1.2016. do isplate

- na iznos od 269,09 kn od 1.2.2016. do isplate

- na iznos od 266,76 kn od 1.3.2016. do isplate

- na iznos od 263,72 kn od 1.4.2016. do isplate

- na iznos od 263,87 kn od 1.5.2016. do isplate

- na iznos od 265,47 kn od 1.6.2016. do isplate

- na iznos od 263,60 kn od 1.7.2016. do isplate

- na iznos od 145,31 kn od 1.8.2016. do isplate

- na iznos od 145,37 kn od 1.9.2016. do isplate

- na iznos od 145,72 kn od 1.10.2016. do isplate

- na iznos od 145,85 kn od 1.11.2016. do isplate

- na iznos od 146,43 kn od 1.12.2016. do isplate

- na iznos od 146,81 kn od 1.1.2017. do isplate

- na iznos od 19,89 kn od 1.2.2017. do isplate

- na iznos od 19,83 kn od 1.3.2017. do isplate

- na iznos od 19,85 kn od 1.4.2017. do isplate

- na iznos od 19,81 kn od 1.5.2017. do isplate

- na iznos od 19,77 kn od 1.6.2017. do isplate

- na iznos od 19,76 kn od 1.7.2017. do isplate
sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 13.935,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.''

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da pobijana presuda dijelom ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dijelom su ti razlozi proturječni. Sud prvog stupnja nije obrazložio razloge ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu relevantnim razlozima, već prepričava utvrđenja iz presuda radi kolektivne zaštite potrošača s CHF kreditima koji nemaju učinka prema tužiteljici kao korisnici EUR kredita. Sud je izašao iz sadržajnog okvira presuda za kolektivnu zaštitu potrošača, jer poštenje, odnosno ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope kod EUR kredita nije bilo predmetom niti jednog kolektivnog spora. Zbroj pojedinačnih iznosa iz toč. II. izreke ne daje dosuđeni iznos od 76.774,20 kn već iznos od 76.774,48 kn i presuda se ne može ispitati. Predmetom postupka je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i sud prvog stupnja navodi da je tužiteljica kao korisnik kredita dovedena u neravnopravan položaj, iako sud prvog stupnja nije proveo test nepoštenosti. Činjenicu da je ugovor sadržavao odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi automatski povezuje sa znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica se nikada po pitanju navodne nemogućnosti pregovaranja nije izjasnila u smislu da li je uopće pokušala pregovarati o pojedinoj odredbi i da li joj je to bilo onemogućeno. Činjenica da se o nekoj odredbi potrošačkog ugovora nije pregovaralo, što ovdje i nije slučaj, ne vodi neposredno na zaključak da je među ugovornim stranama nastala znatna neravnoteža. Izreka kondemnatornog tužbenog zahtjeva nerazumljiva je i proturječna ispravama u spisu. Uplate su vršene u različite dane u mjesecu, pa nema osnove za dosuđenje zakonske zatezne kamate od 1. dana u mjesecu. Tužiteljica je stranka ugovora kao korisnik kredita, ali je stranka ugovora još i založni dužnik koji nije obuhvaćen tužbom, pa se po takvoj tužbi nije moglo postupati, jer su sudionici pravnog posla ujedno i nužni suparničari, što vrijedi i za djelomičnu ništetnost. U tužbi je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev, kojim uz deklaratorni zahtjev postavlja i neodređeni tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 186.b Zakona o parničnom postupku. Međutim, ne dostavlja nikakav dokaz da joj je tuženica odbila dostaviti dokumentaciju. Razvidno je da nije imala namjeru podnijeti redovnu tužbu s obzirom da je poziv za dostavljanje dokumentacije tuženici uputila tek 5. lipnja 2019. Već prilikom podnošenja stupnjevite tužbe tužiteljica je u stadiju prethodnog ispitivanja tužbe morala dokazati osnovanost svog manifestacijskog zahtjeva i dokazati iz kojeg razloga podnosi stupnjevitu, a ne redovnu tužbu. Riječ je o neurednoj tužbi za isplatu neodređenog iznosa novca. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 10. ožujka 2022. kojim potražuje iznos od 76.774,20 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, čime je povećala svoj tužbeni zahtjev u odnosu na početno postavljeni. Takav je preinačeni zahtjev prvostupanjski sud dopustio, iako svoju odluku nije obrazložio. Prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku te odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Predmet kolektivnog spora nisu bili krediti u drugim valutama osim CHF i utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu se automatski primijeniti u postupcima vezanim za druge valute i druge kredite, s obzirom da se konkretni spor vodi u vezi s kreditom uz primjenu EUR valutne klauzule. Iz čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da je predmet kredita kupnja stana, ali je ostalo nepoznato o kojem se stanu radi, tko ga koristi i sl. Osim toga, na tužiteljici je bio teret dokaza da je potrošač. Iz spisa predmeta proizlazi da u postupku nije utvrđena znatna neravnoteža kao ključna pretpostavka u provedbi testa nepoštenosti. Kamatna stopa na dan odobrenja kredita iznosila je 4,90% te je tužiteljica do 31. prosinca 2007. uživala fiksnu kamatnu stopu, a u razdoblju od 2008. do kolovoza 2019. kredit otplaćivala uz promjenu kamatne stope i anuiteta. Ignorirana je činjenica da je u određenim periodima plaćala nižu kamatnu stopu od početno ugovorene. Tijekom otplate kredita nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Prvostupanjski sud nije obrazložio kretanje kamatne stope ni kako se ta promjena manifestirala na razliku u ukupnom anuitetu tužiteljice. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u predmetu sud prvog stupnja nije mogao utvrditi ispunjenje pretpostavki u pogledu testa nepoštenosti. Kod utvrđenja sadržaja konkretnih ugovornih odredbi nije uzet u obzir sadržaj Općih uvjeta poslovanja iz 1999. iz kojih odredbi slijedi da se izmjena kamatnih stopa temelji na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta koju banka obavlja kontinuirano s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora rukovodeći se zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta. Tužiteljica je kao klijent u slučaju povišenja kamatne stope mogla predložiti okončanje poslovnog odnosa, ali povećanju kamatne stope nije prigovarala niti je raskinula Ugovor. Prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima glede pitanja zastare. Zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana pojedinih uplata. U trenutku pokretanja predmetnog spora 10. lipnja 2019. zastarni rokovi za tužiteljičine zahtjeve već su istekli u odnosu na sve anuitete. Prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare kojeg temelji na stajalištu kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva proizašlog iz ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. U konkretnom predmetu još nema te pravomoćne odluke. Tužiteljičini restitucijski zahtjevi dospijevaju u smislu odredbe čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dan nakon pravomoćnosti odluke koje nema u ovom sporu, pa sve dok tražbina nije dospjela, vjerovnik i nije ovlašten obračunavati zateznu kamatu na takvu tražbinu. Iz prometa po kreditu razvidno je da se u utuženom razdoblju uplate ne mogu povezivati s tužiteljicom, jer su vršene od strane trećih osoba. Tužiteljica u postupku nije dokazala da je plaćala sve svoje obveze iz Ugovora pa stoga i nema pravo tražiti navodnu preplatu. Prigovora odluci o troškovima postupka. Tužiteljica troškovnik nije dostavila putem e-komunikacije pa ga i nije trebalo uzeti u obzir. Podneskom od 13. prosinca 2019. tužiteljica se samo paušalno očitovala na odgovor na tužbu i ne iznosi nikakve nove činjenice pa nema osnove da se taj podnesak smatra obrazloženim. Isto tako nije osnovana dosuda troška za sastave podnesaka od 4. listopada 2021. i 10. ožujka 2022. u najvišem dopuštenom iznosu Odvjetničke tarife. Predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu naknade tuženici troškova postupka, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženice navela da je u spis dostavila svu potrebnu dokumentaciju za utvrđivanje visine i osnovanosti svog zahtjeva. Njezin status potrošača je nedvojben. Predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnom odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208183365 od 3. siječnja 2007. zaključenog između stranaka, tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao davateljice kredita po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te za isplatu iznosa od 82.571,68 kn, razlike naplaćene i početne kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

6. U postupku nije sporno da su stranke 3. siječnja 2007. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208183365 kojim je čl. 1. tuženica kao kreditor odobrila i stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 105.606,35 EUR, obračunatog prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s tim da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu redovnu kamatnu stopu u visinu sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama kreditora.

 

7. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi slijedeće:

 

              - da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208183365 od 3. siječnja 2007. (dalje: Ugovor o kreditu), da se radilo o kreditu na iznos od 105.606,35 EUR, sve u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 30 godina (čl. 3. Ugovora o kreditu),

 

              - da je odredbom čl. 2.2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,90% godišnje,

 

              - da je tuženica tijekom otplate kredita više puta mijenjala kamatne stope od početne 4,90% pa do najviše stope od 6,80%,

 

              - da tužiteljica i tuženica prije sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu nisu pojedinačno pregovarale o odredbi Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu niti je tuženica kao kreditor u Ugovoru o kreditu a ni u Općim uvjetima utvrdila egzaktne parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračunatih parametara,

 

              - da je nalazom sudskog vještaka Z.R. iz "R. vještačenja d.o.o." za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja iz Z. utvrđeno da u razdoblju od dana dospijeća prvog anuiteta (1. ožujka 2007.) do dana dospijeća posljednjeg anuiteta (1. kolovoza 2019.), razlika obveze a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 11.105,70 EUR, odnosno 82.571,68 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu EUR važećem na dan plaćanja pojedine obveze).

             

8. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i u toč. I. izreke utvrdio ništetnom odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu od 3. siječnja 2007. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je u toč. II. izreke naložio tuženici isplatiti tužiteljici novčani iznos od 76.774,20 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine novčane iznose za razdoblje od 1. veljače 2008. do 1. srpnja 2017.

 

8.1. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja neosnovan je žalbeni prigovor tuženice da su druge osobe obuhvaćene Ugovorom o kreditu od 3. siječnja 2007. i to sudužnik i založni dužnik nužni suparničari s tužiteljicom kao korisnicom kredita. Tužiteljica je osoba koja ima najveći interes ostvariti pravnu zaštitu podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnosti i ostvariti naknadu štete od tuženice platežom razlike preplaćene kamate u spornom razdoblju, pa je spor osnovano pokrenula bez obuhvaćanja ostalih stranaka Ugovora o kreditu, jer to nije bilo nužno, u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP).

 

9. Da u parnici za utvrđenje ništetnosti pravnog posla (sve) stranke tog Ugovora nemaju svojstvo nužnih suparničara izneseno je pravno stajalište u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-299/12-2 od 19. ožujka 2014., a isto vrijedi i kada treća osoba zahtijeva utvrđenje ništetnosti pravnog posla, o čemu se Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio kroz više odluka (npr. Rev-x-985/2013 od 5. prosinca 2019.).

 

10. Imajući u vidu da prema općoj odredbi čl. 109. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) sudužnikova obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika, jasno je da na podnošenje tužbe radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu ne pretpostavlja u procesnom smislu da na tužiteljnoj strani bude i sudužnik te založni dužnici, tim više, jer nužno jedinstveno suparničarstvo postoji samo na pasivnoj strani.

 

11. Sud prvog stupnja je glede tužbenog zahtjeva tužiteljice ocijenio da ugovorne strane o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu pojedinačno pregovarale niti je tužiteljici objašnjen način i mehanizam izmjene kamatne stope a niti je na tu odredbu Ugovora mogla utjecati. Nadalje, smatra da je obračun kamata bio vezan za više akata tuženice koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama s ekonomskom naobrazbom i onima koji se bave bankarskim poslovima te da tužiteljici kao potrošaču nisu mogle biti razumljive. Tuženica u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije navela objektivne kriterije pomoću kojih bi tužiteljica kao prosječni potrošač mogla provjeriti opravdanost razloga promjene kamatne stope. Prvostupanjski se sud glede osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 koji se spor vodio radi zaštite kolektivnih prava i interesa i predmetom kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a koji je postupak pravomoćno okončan na način da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima u CHF (švicarski franak) koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe glede promjenjive kamatne stope.

 

12. Sud prvog stupnja smatra da se utvrđenja iz navedenih presuda u kolektivnim sporovima mogu primijeniti i na kunske kredite, uz valutnu klauzulu u EUR-u kakav je i predmetni i da se povreda kolektivnih prava i interesa u navedenim odlukama odnosi na sve kredite bez obzira na valutu, a ne samo na kredite u kojima je glavnica vezana uz švicarski franak (CHF), pri čemu se pozvao na odredbu čl. 502.c ZPP, koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZID ZPP ocjenjujući da je tužiteljica kao potrošač ovlaštena pozvati se na utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu i u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u takvoj parnici.

 

13. Međutim, u konkretnom slučaju pravna zaštita kakvu tužiteljica traži odnosi se na ugovor o kreditu u kunama i to uz ugovorenu valutnu klauzulu u EUR. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, u sporu radi utvrđenja ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu u kunama prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope tužiteljica se ne može pozivati na pravomoćnu presudu iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o kreditu koji sadrži pravno utvrđenje o ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu u švicarskim francima.

 

14. Odredba čl. 502.c ZPP, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, ne može se primijeniti u situaciji u kojoj se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu) kojeg su zaključile parnične stranke, o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

 

15. Sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa.

 

16. Takav je pravni stav izražen i u recentnoj revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.

 

17. Revizijski sud u toj odluci ne dovodi u pitanje pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, jer je, s obzirom na prirodu poslovanja banaka kao novčarskih institucija njihov legitimni i krajnji cilj ostvarivanje zarade, posebno kada je riječ o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje i kada ekonomski čimbenici izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine.

 

18. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 1. ožujka 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. istog Zakona bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 15/07 i 79/09 - ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuju identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

 

19. Dakle, i prije stupnja na snagu ZID ZPK/13 postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima na način da se definiraju parametri promjenjivosti kamatne stope.

 

20. Prema utvrđenjima iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 i broj Pž-3129/13 donesene povodom tužbe "Udruge Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, predmet tog spora bila je zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim je odredbama bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamata koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenjiva, dok je u konkretnom slučaju tužiteljica s tuženicom zaključila Ugovor o kreditu s valutom u kunama i valutnom klauzulom vezanom za EUR, pa se utvrđenja iz navedenih presuda ne mogu koristiti u odnosu na ugovor o kreditu u kunama, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena a ni utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu u kunama. Isto isključuje primjenu odredbe čl. 502.c ZPP o pravu potrošača da se u pojedinačnoj parnici poziva na utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer s odnose na kredite u švicarskim francima (CHF).

 

21. Stoga je irelevantno i neosnovano pozivanje suda prvog stupnja, pa tako i tužiteljice u tužbi, na utvrđenja suda iznesena u presudi broj Pž-7129/13 te odredbu čl. 502.c ZPP, slijedom čega je zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja činjenično stanje ostale nepotpuno utvrđenim te je iz tog razloga pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, po čl. 370. ZPP.

 

22. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku utvrditi da li se o spornoj ugovornoj odredbi koje tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti pojedinačno pregovaralo te da li je istu unaprijed formulirala tuženica kao kreditor; da li je tužiteljica na njezin sadržaj imala utjecaja i da li se ta odredbe može ocijeniti nepoštenom i suprotnom načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da li je kao takva mogla prouzročiti znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Nakon toga ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice i troškovima cijelog postupka.

 

 

                                                 Zadar, 17. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                     Katija Hrabrov