REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-703/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice JZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Raić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi troškova postupka – razmjernog dijela obiteljske mirovine, 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da u roku od 60 dana od dostave ove presude donese i otpremi odluku o preostalom dijelu žalbe tužiteljice JZ zaprimljene u prvostupanjskom tijelu 24. lipnja 2024., putem dopunskog rješenja kojim će biti odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka koji se odnose na sastav navedene žalbe.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tužiteljici JZ nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u ostavljenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-03/24-03/07003236786, URBROJ: 341-99-06/2-24-3856 od 25. travnja 2025., uvažio žalbu tužiteljice, te je naložio prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dostave drugostupanjskog rješenja izvrši potrebne radnje vezane uz dostavu prvostupanjskog rješenja tužiteljičinom skrbniku, odnosno opunomoćeniku.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je tuženik uvažio njezinu žalbu izjavljenu zbog šutnje uprave, ali tim rješenjem tužiteljici nije dodijeljen procesni trošak žalbe, pri čemu je žalba bila nužna za ostvarivanje tužiteljičinih prava. Tužiteljica predlaže da Sud oglasni ništavim podredno da poništi dio tuženikova rješenja od 25. travnja 2025. kojim tužiteljici nije priznat navedeni trošak. Traži i naknadu troškova upravnog spora, u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen), uvećano za zatezne kamate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, opisuje tijek predmetnog upravnog postupka i dodaje, u bitnome, da žalbeni navodi koji se odnose na potraživanje troška sastavljanja žalbe nemaju osnovu u Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), ni u Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 19. studenoga 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U osporavanom rješenju tuženika citirane su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o općem upravnom postupku. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

7. Prema članku 98. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku, odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (upravnog akta). Međutim, izrekom osporavanog rješenja tuženika od 25. travnja 2025. nije odlučeno o dijelu tužiteljičine žalbe u kojem je zatraženo da se tužiteljici nadoknadi trošak sastava žalbe po opunomoćeniku - odvjetniku, u kontekstu troškova upravnog postupka. Kasnija tuženikova argumentacija u pogledu spornog dijela žalbenog zahtjeva ne može nadomjestiti dužnost tuženika kao javnopravnog tijela da i o tom dijelu zahtjeva odluči izrekom rješenja. U tom je dijelu nastupila šutnja uprave, budući da tuženik u propisanom roku nije odlučio o rečenom dijelu žalbenog zahtjeva tužiteljice.

8. Sud je, stoga, naložio tuženiku da donese i otpremi odluku o preostalom dijelu tužiteljičine žalbe u primjerenom roku od 60 dana od dostave ove presude (članak 117. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), putem donošenja dopunskog rješenja u odnosu na rješenje od 25. travnja 2025. (članak 100. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku), čime je tuženik vezan prema članku 151. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Upravni sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva, pa Sud ovdje nije poništio osporavano rješenje tuženika, jer bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u tekstu koji je sadržan u tužbi tužiteljica došla u nepovoljniju situaciju od postojeće, pri čemu izrekom osporavanog rješenja nije odlučeno o spornom dijelu tužiteljičina zahtjeva. U osnovi, tužiteljica je sudsku zaštitu tražila zbog propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči i o troškovnom dijelu njezina žalbenog zahtjeva, u kojim okvirima je Sud i rješavao ovaj spor. Da se tužiteljica odazvala na raspravu, Sud bi na to dodatno skrenuo pozornost tužiteljici i omogućio joj odgovarajuće preciziranje tužbenog zahtjeva.

9. Sud ne nalazi da je osporavano rješenje opterećeno nekim od razloga ništavosti, taksativno propisanih u članku 128. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku. No, imajući u vidu prethodno izneseno, to ne utječe na rješavanje ovoga spora.

10. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

11. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika tužiteljice podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, dok se odluka o zateznim kamatama kao dijelu troškova spora temelji na članku 144. stavku 3. ZUS-a.

U Rijeci 3. prosinca 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Zvonimiru Raiću, Zagreb, Dalmatinska 18/II

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.

Mihanovića 3,