Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-769/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RD vl. Frizerski [obrt]", sada pod nazivom "B.B.", Vinkovci, Ante Starčevića 45, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Hrvoju Joviću odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 zastupana po punomoćniku Sibili Jagar Marčik odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković&Partneri d.o.o. iz Zagreba (generalna punomoć za zastupanje), radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pn-240/2019-106 od 09. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 03. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pn-240/2019-106 od 09. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici s osnova izgubljene zarade u periodu od listopada 2015. zaključno sa prosincem 2021. isplati iznos od 51.260,89 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos izgubljene zarade od dospijeća pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.352,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) i predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Tuženik navodi kako je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da se prilikom vještačenja izgubljene zarade mora uzeti u obzir zarada koju bi tužiteljica ostvarivala sa 100% učinkovitošću odnosno da u periodu nakon povratka s bolovanja iznos zarade koju bi tužiteljica ostvarila s 50% radne sposobnosti treba uvećati za 50%. Naime za utvrđivanje sposobnosti zarađivanja tužiteljice jedino je mjerodavno u obzir uzeti mogućnosti i sposobnost zarade koju je ostvarivala prije nesreće i to treba biti jedina polazišna osnova za utvrđivanje izgubljene zarade za vrijeme bolovanja i vrijeme kada je tužiteljica ponovno nastavila s radom.

2.2. Činjenica da je tužiteljica nakon štetnog događaja svoj posao organizirala na način da nakon nesreće radi pet sati dnevno ne znači ujedno da ista gubi zaradu jer je opće poznato da zarada ovisi i o drugim čimbenicima a ne samo o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice.

2.3. Tuženik nadalje navodi da je vještakinja Tkalec Gradinšćak izradila dvije varijante nalaza u pogledu izgubljene zarade pri čemu je druga varijanta izrađena samo po prijedlogu tužiteljice a prvostupanjski sud se uopće ne osvrće na prvu varijantu koja je utemeljena na zaradi u prethodnom razdoblju u skladu s uobičajenom praksom i koja metoda odgovora konkretnom slučaju.

2.4. Nadalje navodi da se prvostupanjski sud ne poziva niti na jednu zakonsku odredbu u obrazloženju presude niti na jedno stručno mišljenje odnosno sudsku praksu a njegov stav je u suprotnosti s odredbom članka 1089. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) prema kojem se visina izmakle koristi ocjenjuje imajući u vidu dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari.

2.5. Dakle tužiteljica prema redovitom tijeku stvari nije mogla očekivati udvostručenje svoje zarade jer nisu kumulativno ispunjene sve zakonske pretpostavke.

2.6. Nadalje navodi kako se nalazi i mišljenja vještakinja Tkalec Gradinšćak i Dajane Vuković razilaze te su u proturječnosti imajući u vidu pismena očitovanja navedenih vještakinja na prigovore stranaka.

2.7. Gubitkom sposobnosti za rad koji je posljedica štetnog događaja oštećenik ne trpi štetu u vidu izgubljene zarade već je nužno da upravo zbog posljedica štetnog događaja gubi zaradu a što samo po sebi povlači i ostvarenje drugih pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene.

Naknada štete na ime izgubljene zarade ne može se temeljiti samo na jednoj pretpostavci odnosno da bi tužiteljica u utuženom razdoblju udvostručila svoje primitke da nije bila ozlijeđena u štetnom događaju pri čemu se tuženik poziva na odluku VSRH poslovni broj: Rev-483/2022-2.

2.8. Zbog nezakonitosti odluke o glavnom zahtjevu tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da prvostupanjski sud nije mogao priznati tužiteljici svaku radnju koju joj je priznao i to po konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode te predlaže drugostupanjskom sudu odbijanje iste kao neosnovane uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete u vidu izgubljene zarade za vrijeme dok je bila na bolovanju i nakon toga perioda (studeni 2015. – prosinac 2021.).

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tužiteljica nastradala u prometnoj nesreći 11. listopada 2015. u svojstvu pješaka kada je na nju naletjelo teretno vozilo osigurano kod tuženika; da je ista vlasnica frizerskog obrta u Vinkovcima; da je uslijed ozljeđivanja bila na bolovanju od prosinca 2015. do studenog 2016. i da je nastavila s radom u svom obrtu ali sa skraćenim radnim vremenom od pet sati. Prema nalazu sudskog vještaka medicine rada zbog posljedica štetnog događaja radni učinak tužiteljice na poslovima frizerke je 50% u odnosu na zdravu osobu istog zanimanja i dobi.

Naime preostala radna sposobnost tužiteljice za obavljanje frizerskog posla je utvrđena na 60% punog radnog vremena pri čemu ne može raditi sa učinkovitošću zdrave osobe već ove poslove obavlja sa 80% efikasnosti zbog potrebe češćih odmora tijekom rada.

Nadalje prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da tužiteljica za utuženi period trpi imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 51.260,89 eura.

7.1. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 1089. ZOO-a usvaja tužben zahtjev a svoju odluku u bitnom obrazlaže da tužiteljica zbog štetnog događaja i smanjene učinkovitosti u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti ostvaruje pravo na isplatu izgubljene zarade pri čemu se mora uzeti u obzir zarada koju bi tužiteljica ostvarila da nije bilo štetnog događaja odnosno da je nastavila obavljati poslove frizera sa 100% učinkovitošću.

7.2. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud a žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane odluke.

7.3. Prema odredbi članka 1089. stavak 1. i 3. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi a pri ocijeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Nadalje prema odredbi članka 1090. ZOO-a sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

7.4. O osnovanosti zahtjeva prema citiranim odredbama može se odlučivati u određenom stupnju izvjesnosti imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja pa tako između ostalog i zaradu koju je tužiteljica ostvarivala prije štetnog događaja međutim iznos te zarade ne može biti jedini kriterij prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva. Dakle suprotno žalbenim navodima iznos zarade koju je tužiteljica ostvarivala prije štetnog događaja u svom frizerskom obrtu ne može biti jedini kriterij za odlučivanje o tužbenom zahtjevu napose imajući u vidu okolnosti koje su nastale nakon štetnog događaja odnosno činjenicu da je tužiteljica nakon bolovanja nastavila s radom ali sada u radnom vremenu od pet sati dnevno obzirom na smanjenu učinkovitosti i mogućnosti obavljanja svoje profesije koja je direktna posljedica štetnog događaja.

7.5. Pri tome se tuženik neosnovano poziva na odluku VSRH u predmetu Rev- 483/2022. jer se ne radi o istom činjeničnom supstratu.

Naime u tome predmetu je VSRH ukinuo nižestupanjske odluke sa obrazloženjem kako je preuranjena odluka sudova nižeg stupnja da se kod utvrđivanja naknade štete na ime izgubljene zarade može poći samo od pretpostavke da bi tužitelj u utuženom razdoblju, da nije ozlijeđen u štetnom događaju, ostvario isti obrtnički potencijal kao i drugi obrtnici u njegovoj djelatnosti (bravar) a da se pri tome ne uzimaju u obzir i drugi dokazi primjerice podaci porezne uprave.

U ovome predmetu vještačenje je provedeno na temelju svih raspoloživih podataka o visini prihoda dobivenih od strane porezne uprave, preslika računa, podataka HZMO, pregleda dnevnog prometa i periodičnih izvještaja za trgovački obrt. Dakle prvostupanjski sud je pravilno postavio zadatak vještacima te je jasno i dostatno obrazložio zbog čega smatra da se treba prihvatiti tzv. druga varijanata vještačenja koja ima u vidu smanjenu sposobnost tužiteljice za obavljanje svoje profesionalne djelatnosti ali isto tako imajući u vidu i svu dokumentaciju u spisu koja se odnosi na poslovanje obrta prije štetnog događaja i tijekom rada tužiteljice nakon dolaska s bolovanja.

7.6. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava a imajući u vidu provedeno vještačenje obvezao tuženika na naknadu štete u vidu izgubljene zarade vodeći računa, između ostalog i o smanjenoj mogućnosti tužiteljice za ostvarivanje prihoda (o tome VSRH, Rev-502/2005.).

7.7. Slijedom gore navedenog neosnovani su i žalbeni navodi u navodim suprotnostima u nalazima i mišljenjima vještaka jer iz sadržaja zapisnika s ročišta od 25. veljače 2025. na kojem je proveden dokaz saslušanjem već navedenih vještaka jasnim proizlazi da su vještaci usuglasili svoje nalaze odnosno da izgubljena zarada tužiteljice iznosi 51.260,89 eura koji iznos je i dosuđen.

7.8. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT) uz pravilu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

Pri tome ovaj sud napominje da tuženik samo paušalno navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno priznao određene procesne radnje tužiteljici zastupanoj po odvjetniku obzirom da ove svoje tvrdnje ne konkretizira.

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio OT kada je za procesne radnje tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznao nagradu prema vrijednosti predmeta spora u trenutku zaključenja glavne rasprave obzirom na tbr 52.1. i 2. OT. 8. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP- a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je također odbijen jer se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

Vukovar, 03. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić