REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-226/2025
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LI, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), kojeg brani odvjetnici Odvjetničkog društva Rožman & Oredić, u Karlovcu, odlučujući o žalbi okrivljenika LI, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 31. listopada 2024. godine, broj: Pp-451/2023-6, na sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I) Odbija se žalba okrivljenika LI kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik LI je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik LI proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, u koju se uračunava vrijeme u kojem mu je bila privremeno oduzeta vozačka dozvola prema naredbi o određivanju mjere opreza.
3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik LI, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava, jer da nije odbio ponuđeno testiranje, budući se podvrgao preliminarnom testu koji je pokazao prisutnost THC-a, pa je smatrao da nema potrebe daljnjeg testiranja, to više što ima psihičke posljedice od ranije prometne nesreće u kojoj je sudjelovao kao putnik u vozilu i u kojoj je poginuo njegov mlađi brat. Smatra da je pogrešno popunjen zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola opojnih droga ili lijekova u organizmu, na kojem se temelji presuda, koja je kontradiktorna stanju spisa predmeta. Opreza radi prigovara i izrečenim sankcijama, koje da su prestrogo odmjerene obzirom na njegovu materijalnu situaciju, te neophodnost mogućnosti korištenja osobnog vozila.
Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno preinačiti u odluci o sankcijama.
5. Žalba nije osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.
7. Neosnovano žalitelj ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanju, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu obranu okrivljenika u kojoj je iznio da je odbio ponuđeno vađenje krvi jer se boji igle, ali da se ne osjeća krivim, te ostale provedene materijalne dokaze, u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
8. Ocjenom obrane okrivljenika, uz druge provedene materijalne dokaze koji prileže optužnom prijedlogu, prije svega uvidom u zapisnik o ispitivanju na prisutnost alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, iz kojeg proizlazi da je isti odbio ponuđeno testiranje na prisutnost droga u organizmu koji mu je bio ponuđen u tijeku kontrole budući je preliminarni test pokazao prisutnost droge, te posebice ocjenom izjave saslušanog svjedoka, policijskog službenika EI, koji je proveo kontrolu nad okrivljenikom, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda, imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom.
Okrivljenik je bio dužan prihvatiti ponuđeno testiranje od strane službene osobe, budući je zatečen da upravlja motornim vozilom u prometu na cestama, kako je to propisano odredbom članka 282. stavak 1. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, važećim u vrijeme počinjenja prekršaja.
9. Stoga su neosnovani navodi žalbe te je na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.
10. Razmotrivši dakle odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Izrečena novčana kazna primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini donje granice propisane za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 114/2022), propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana, te ovaj Sud ne nalazi uvjeta za njezino smanjenje i ublažavanje.
Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.
11. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
13. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. prosinca 2025. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r.
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.