Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-326/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-161/2024- 11 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 03. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 161/2024-11 od 28. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-161/2024-11 od 28. ožujka 2025. presuđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 2.844,69 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 18.03.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. troškove postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći kako je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu i preinačiti presudu, odnosno pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
6. Predmet ovoga postupka je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku HKZ temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za vremensko razdoblje od 01. travnja 2021. do 31. prosinca 2023. u visini od 2.844,69 eur.
7. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:
- da je rješenjem tužitelja od **.**.2019. HKZ priznato pravo na invalidsku mirovinu i to zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja je nastala kao posljedica ozljede na radu 30% i bolesti 70 %,
- da je ozljeda nastala 30. ožujka 2010. u prometnoj nesreći kada je korisnica tužitelja HKZ zadobila teške tjelesne ozljede na stražnjem desnom sjedalu, a kojim vozilom je upravljala HK čije vozilo je bilo osigurano kod tuženika, kao i vozilo kojim je upravljala PK, a koje vozilo se sudarilo sa vozilom u kojem se nalazila osiguranica tužitelja,
- da nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja,
- da iz obračuna isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 01. travnja 2021. do 31. prosinca 2023. isplatio na ime mirovine ukupno 9.482,30 eur, a kako su ozljede s osnove predmetnog štetnog događaja sudjelovale u invalidnosti osiguranice u omjeru 30%, a s osnova bolesti 70%, za tužitelja je nastala šteta u iznosu od 2.844,69 eur.
8. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u ukupnom iznosu od 2.844,69 eur zajedno sa zateznim kamatama primjenom članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu ZOOP).
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.844,69 eur zajedno sa zateznom kamatom na ime naknade štete nastale zbog isplate invalidske mirovine osiguranice tužitelja primijenivši pri tome odredbe ZOOP.
10. Naime, odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istoga članka propisano je kako se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Nadalje, člankom 27. stavak 3. ZOOP je propisano kako se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dok je stavkom 4. istoga članka propisano kako se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
11. Nadalje, prema članku 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 i 18/18 dalje: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je stavkom 2. točka 1. istog članka propisano kako naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.
12. Prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, za odluku radi povrata invalidske mirovine koju pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja-štetnika mjerodavne su odredbe ZOOP, a ne odredbe ZOMO. Naime, u opisanoj situaciji, kad se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP primjenjuje se taj Zakon. To stoga, što ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetu, općenito. Prema tome, valjalo je primijeniti ZOOP, kao posebniji zakon (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 1359/24 od 05. studenoga 2024.), a ne ZOMO stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
13. Treba ukazati, kako tuženik nije štetnik već je društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP. Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema tome, tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
14. Slijedom navedenih zakonskih odredbi, a osobito odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP društvo za osiguranje (tuženik) obvezno je zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja (ovdje tužitelju) naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi, ako se radi o obvezi osiguranja iz okvira djelatnosti tužitelja.
15. Prema tome, a kako je već navedeno, prema odredbi članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP proizlazi da u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim s osnovama invalidske mirovine obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-12/2022-2 od 15. siječnja 2022).
16. Dakle, tužitelj pogrešno smatra kako stvarnu štetu, u konkretnom slučaju, predstavlja puni iznos isplaćene invalidske mirovine, a ne razmjeran iznos mirovine koji bi trebao naknaditi tuženik tužitelju, a tužitelj je u postupku osim osnovanosti dužan dokazati i visinu svog zahtjeva, što tužitelj nije učinio. Tužitelj je na okolnost visine štete koju potražuje dostavio samo dokaze o obavljenim isplatama iznosa mirovine koju potražuje, ali nije dostavio niti jedan dokaz o visini štete u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP, iako je na njemu bio teret tog dokaza temeljem članka 221.a. ZPP, a imajući u vidu kako je tuženik osporio visinu štete. Dakle, kako tužitelj nije dokazao visinu utuženog potraživanja iz članka 27. stavak 3. ZOOP, niti je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost izračuna stvarne štete, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP).
15. Prema tome, kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe ZOOP koje su bile važeće u trenutku isplate predmetne mirovine, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 03. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Krešimir Biljan
