Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe javne ustanove Gradski bazeni Varaždin i II okrivljene odgovorne osobe ŽOM, zastupani po braniteljici Senki Zuber Šanjek, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 20. stavak 1. točka 17. i stavak 2. Zakona o provedbi Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa stavljanjem na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (Narodne novine broj 39/2013, 47/2014, 115/2018 i 62/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika i tužitelja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 27. siječnja 2025., broj: 2746/2022-10, na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe javne ustanove Gradski bazeni Varaždin i II okrivljene odgovorne osobe ŽOM i žalba Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba sanitarne inspekcije i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba javna ustanova Gradski bazeni Varaždin i II okrivljena odgovorna osoba UOM proglašeni su krivim i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.500,00 eura, te II okrivljena odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura, zbog prekršaja iz članka 20. stavak 1. točka 17. i stavak 2. Zakona o provedbi Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa stavljanjem na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 25,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno, putem braniteljice, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povreda materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog i odluke o troškovima prekršajnog postupka. Predlažu da se pobijano presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje odnosno okrivljenici oslobode optužbe te da im se smanji iznos kazne i oslobode troškova postupka.

3.1. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu na visinu izrečene kazne koja im je izrečena ispod minimuma propisanog Zakonom.

4. Žalbe okrivljenika i tužitelja su neosnovane.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku odluku iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici i tužitelj pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz sadržaja žalbe okrivljenika proizlazi da se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, budući da se žalbom iznosi tvrdnja da je nejasno na temelju čega je sud zaključio da su žalitelji počinili prekršaj koji im se stavlja na teret i to s nejasnim obrazloženjem, nepotkrjepljenim dokazima.

7. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući da pobijana odluka ima sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječje i nelogičnosti između razloga presude i sadržaja optužnog akta, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji žalitelja.

8. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stalje žalbom se navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navode okrivljenika da čl. 22. Uredbe (EU) br. 528/2012 u st. 1. propisuje da odobrenje biocinidnog proizvoda uključuje sažetak svojstava tog proizvoda a provedenim dokazima osobito Sigurnosno – tehničkih svojstava predanih na ročištu 8. studenog 2024. vidi se da su svojstva proizvoda navedenog u prekršajnom nalogu ista kao i svojstva biocidinih proizvoda koja se danas koriste za dezinfekciju bazenske vode, radi se o potpuno istom kemijskom sastavu što je potvrdio i svjedok ŽO.

9. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenici osporavaju utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio ih krivim za počinjeni prekršaj. Neosnovano okrivljenici pobijaju presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tome pogrešnom zaključku da su počinili prekršaj za koji se optužuju. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kada su uzmu u obzir svi dokazi izvedeni tijekom postupka, obrana okrivljenika i iskazi ispitanih svjedoka i materijalni dokazi izvedeni u postupku po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud savjesno i kritički ocjenio provedene dokaze.

10. Naime, iz iskaza svjedoka UO, kojem je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru a čiju vjerodostojnost ne osporavaju ni žalitelji utvrđeno je da su okrivljenici koristili biocidni pripravak natrijev hipoklorit 15% koji je prema rješenju Ministarstva zdravstva od 13. ožujka 2012. bio odobren isključivo za dezinfekciju vode za piće (kategorija proizvoda 5), a ne za dezinfekciju bazenske vode (kategorija proizvoda 2). Prema propisima, za dezinfekciju bazenske vode potrebno je koristiti biocidni proizvod odobren za kategoriju proizvoda 2, s odgovarajućim rješenjem Ministarstva što predmetni pripravak od dobavljača Jakom d.o.o. nije imao. Pokušaj prebacivanja odgovornosti na dobavljača Jakom d.o.o. opravdano nije prihvaćen jer je obveza korisnika da koristi isključivo proizvode u skladu s odobrenjima i kategorijama propisanim za specifične svrhe, u ovom slučaju za dezinfekciju bazenske vode, a ne pitke vode.

11. Neosnovano žalitelji ističu da pripravak koji se koristio u vrijeme inspekcijskog nadzora – natrijev hipoklorit 15% dobavljača Jakom d.o.o. i sredstvo koje se danas koristi za dezinfekciju bazenske vode, pripravak dobavljača Ivero d.o.o. imaju istu aktivnu tvar te da su samim time jednako prikladni za korištenje. Međutim, ova tvrdnja promašuje bit činjenične i pravne osnove prekršaja. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o sastavu samog biocidnog pripravka, već o kršenju uvjeta iz odobrenja, suprotno članku 17. stavku 5. Uredbe (EU) 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, kojim je propisano da se biocidni proizvodi smiju koristiti isključivo u skladu s uvjetima iz danog odobrenja. Svjedok ŽO, viši sanitarni inspektor, jasno je iskazao kako je rješenje Ministarstva zdravstva od 13. ožujka 2012. godine za pripravak dobavljača Jakom d.o.o. odnosilo isključivo na vrstu proizvoda 5, za dezinfekciju vode za piće, dok za dezinfekciju bazenske vode treba biti izdano odobrenje za vrstu proizvoda 2, što taj pripravak nije imao. Suprotno tome, sredstvo koje se danas koristi, Ivero hipoklor, ima rješenje Ministarstva iz 2020. godine za vrstu proizvoda 2, dakle za dezinfekciju bazenske vode, što je i zakonita svrha uporabe. Dakle, iako je kemijska tvar ista (natrijev hipoklorit), zakonitost uporabe proizlazi iz odobrenja nadležnog Ministarstva koje mora biti usklađeno s Uredbom i Zakonom o provedbi Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa stavljanjem na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda. Upotreba pripravka bez odgovarajućeg odobrenja za konkretnu svrhu predstavlja jasno kršenje navedenih odredbi i opravdava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju prekršajne odgovornosti okrivljenika.

12. Pogrešno žalitelji ističu da je nastupila zastara prekršajnog progona, jer prema mjerodavnom Prekršajnom zakonu, članak 13., prekršajni progon zastarjeva nakon četri godine. Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kada je prekršaj počinjen (čl. 13.a), što u konkretnom slučaju znači danom završetka razdoblja za koje se okrivljenici terete da nisu koristili biocidni pripravak sukladno uvjetima iz odobrenja. Budući od navedenog dana do donošenja ove drugostupanjske odluke nisu protekle četri godine, to je prigovor zastare neosnovan.

13. Razmatrajući odluku o novčanim kaznama izrečenim okrivljenicima, ovaj drugostupanjski sud smatra da im je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona., budući da upravo postojanje olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i u potpunosti cijenio, uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, daju punu osnovu za primjenu odredaba o ublažavanju kazne i to do mjere do koje je to učinio prvostupanjski sud. Pritom se naglašava da je okrivljenoj pravnoj osobi i okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna ublažena daleko ispod zakonom propisanog minimuma.

14. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji tužitelj traži da se okrivljenicima izreknu kazne propisane zakonom.

14.1. Međutim, iz naprijed navedenih razloga, i po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna I okrivljenoj pravnoj osobi javnoj ustanovi Gradski bazeni Varaždin u iznosu od 3.500,00 eura, a II okrivljenici odgovornoj osobi ŽOM u iznosu od 700,00 eura, primjerena je ostvarivanju opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, radi čega žalba tužitelja nije osnovana.

15. U odnosu na troškove postupka, valja napomenuti kako okrivljenici nisu obrazložili ovu žalbenu osnovu već je samo paušalno navode kako se žale i na troškove postupka. Budući su okrivljenici proglašeni krivim, isti su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka, a kako je to i odredio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Troškovi postupka u paušalnom iznosu određeni su sukladno složenosti i trajanju postupka te u okviru određenom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013) gdje je propisano da se paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61). Stoga je odluka prvostupanjskog suda o trošku pravilna i zakonita.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbe okrivljenika i tužitelja odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku odluku potvrditi.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.