Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3892/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HL, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog HL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Pp-288/2022 od 14. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HL i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni HL obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Pp-288/2022 od 14. studenog 2024., okrivljeni HL proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i izrečena mu je novčana kazna od 99,54 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 30,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni HL po svojoj braniteljici Marini Matković, odvjetnici iz Šibenika, pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbene navode, prvenstveno valja navesti da žalitelj niti na koji način nije konkretizirao žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava, te mu se stoga tek ponavlja da one povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene. Postupak pred prvostupanjskim sudom vođen je sukladno odredbama Prekršajnog zakona, a ono što žalitelj smatra nepravilno vođenim dokaznim postupkom, ustvari je njegovo nezadovoljstvo odlukom o krivnji.

6. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, osim što ovaj sud u cijelosti prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda i detaljno obrazloženje prvostupanjske presude na koju se žalitelj upućuje kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje, ovom odlukom se još dodaje sljedeće – potpuno je promašeno u žalbi se pozvati na upitno vjerodostojan iskaz policijskog službenika i ocjenu ostalih dokaza u situaciji kada vlastitom odlukom nije sudjelovao u neposrednom i kontradiktornom sudskom postupku gdje je imao priliku u potpunosti realizirati sva svoja prava koja su uključena u pojam konfrontacijskog prava i prava na pravično suđenje. Sam žalitelj ne spori da na člancima prstiju desne ruke ima tetoviran natpis teksta u obliku točkica značenja „1312“. U dokaznom postupku utvrđeno je da je prilikom postupanja policijskih službenika istima pokazao zatvorenu šaku desne ruke uz riječi „da sve znaju i sve ima je jasno“.

7. Na taj način u okrivljenikovu ponašanju ostvarena su sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji prekršaj čini onaj počinitelj koji omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja. Pri tome su zakonska obilježja prekršaja ostvarena izražavanjem odnosa koje može biti realizirano i gestom ili jednakovrijednom radnjom. Pokazivanje stisnute šake na kojoj je inkriminirani sadržaj je upravo to. Pri tome prvostupanjski sud niti u jednom trenutku nije zaključio, a ovaj sud potvrdio da bi postojala nekakva zakonska ograničenja u pogledu toga što će netko na svome tijelu tetovirati. Međutim, u određenim situacijama ciljano koristiti upravo sadržaj i značaj tetovaže kako bi prema nekome iskazao omalovažavanje i pokazao u kojoj mjeri negiraš njegovu vrijednosti, je u konkretnom slučaju prekršaj za koji je žalitelj i proglašen krivim.

8. Ispitujući potom odluku o kazni, prvenstveno valja navesti da je okrivljenik kažnjen novčanom kaznom kao blažom budući odredba članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje kažnjavanje i kaznom zatvora. Blaža kazna odmjerena unutar granica zakonskog okvira primjerena je počinitelju, okolnostima prekršaja i svrsi kažnjavanja. Točno je da je u odnosu na ranije kažnjavanje nastupila rehabilitacija, međutim, isto tako u postupku pred prvostupanjskim sudom nije utvrđena niti jedna olakotna okolnost na strani okrivljenika koja bi opravdala odmjeravanje kazne bliže donjoj granici zakonskog raspona odnosno novčanu kaznu kao blažu odmjerenu bliže gornjoj granici zakonskog okvira učinila prestrogom. Okolnosti propisane odredbom članka 37. Prekršajnog zakona na strani žalitelja ne postoje. Stoga niti vrsta niti mjera sankcije žalbom nije dovedena u sumnju.

9. Jednako i u odnosu na tek paušalno osporen trošak prvostupanjskog postupka, odmjeren zakonito i u gotovo najmanje mogućoj mjeri.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 ovjerenih prijepisa.