1              Poslovni broj: 6 Kž-664/2023-8

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Kž-664/2023-8

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

 

           Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. C., zbog kaznenog djela neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15 i 101/17 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje je protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-686/2022-17 od 19. svibnja 2023. podnio okrivljeni D. C., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2023., u prisutnosti, na javnom dijelu sjednice, okrivljenika D. C. i branitelja okrivljenika odvjetnika K. A.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. C. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-686/2022-17 od 19 svibnja 2023., okrivljeni D. C. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari, opisano i kažnjivo po članku 234. stavku 2. KZ/11., u vezi članka 52. KZ/11, te je okrivljenik, na temelju članka 234. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08), sud je okrivljenika u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

 

 

2.               Protiv prvostupanjske presude žalbu je podni okrivljenik osobno i po branitelju K. A., odvjetniku iz O. U obje žalbe okrivljeni D. C. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlažu da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe odnosno, blaže kazni ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Kako se žalbe okrivljenog D. C. i njegovog branitelja nadopunjuju, o njima će se odlučiti jednom odlukom.

 

3.               Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4.               Prije sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5.               O sjednici vijeća, na zahtjev branitelja okrivljenika odvjetnika K. A., izvješteni su okrivljenik, njegov branitelj i državni odvjetnik. Na sjednicu vijeća pristupio je branitelj okrivljenika odvjetnik K. A. a nazočnost okrivljenika osigurana je, sukladno članku 475. stavak 9. ZKP/08, putem konferencijskog uređaja za prijenos slike i tona iz Kaznionice Lepoglava, dok je sjednica vijeća u odnosu na uredno izvještenog državnog odvjetnika, u smislu odredbe članka 475. stavak 5. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti. Branitelja okrivljenika odvjetnik K. A. i okrivljenik na sjednici vijeća iznijeli su navode iz žalbi.

 

6.               Žalba okrivljenog D. C. nije osnovana.

 

7.               Okrivljeni D. C. u žalbama navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pri čemu samo citira tekst odredbe članka 468. stavak 1. točka 7. i 11. ZKP/08, ali tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže već samo analizira provedene dokaze na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima presude i na temelju takve analize smatra da nije dokazano da bi počinio inkriminirano mu produljeno kazneno djelo. Iz navedenog proizlazi da se okrivljeni, u stvari, žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu također navodi u žalbama. Prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe temeljito analizirao, međusobno usporedio i konfrontirao dokaze te je svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi, bez proturječja, zbog čega žalba okrivljenog zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

 

8.               Okrivljeni osporava pravilnost činjeničnog stanja predlažući, u suštini, drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i zaključak da nije dokazano da je počinio inkriminirano mu produljeno kazneno djelo iz članka 234. stavak 2. KZ/11. Naime, okrivljeni osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka T. B., D. B. i L. B. koji su suglasno iskazali da su primijetili da nema automobila C. B. parkiranog pred kućom o čemu su i obavijestili policiju da bi kasnije taj automobil vidjeli ponovno parkiranog pred kućom. Slijedeće noći „nestao“ je automobil V. G. koji je vraćen slijedećeg jutra. U oba slučaja ključevi su ostavljeni u bravama automobila. Svjedok T. B. navodi da je slijedeće noći, nakon dvije noći kada su nestali automobili, trčao za osobom koja je neovlašteno ušla u njihovu kuću i prepoznao je okrivljenika kao osobu za kojom je trčao i kod kojeg je policija pronašla i oduzela ključ njihovog podruma. Okrivljenik mu je, samoinicijativno, putem članova obitelji, vratio dio predmeta koje je oduzeo.

Taj iskaz svjedoka T. B. potvrđuje i svjedok D. B. navodeći da mu je okrivljenik prišao i potvrdio da je on radi vožnje uzeo automobile C. B. i V. G. te mu vratio bratovu jaknu. Stoga je sud pravilno kao vjerodostojne i istinite prihvatio suglasne iskaze svjedoka T. B., D. B. i L. B. Prilikom prvog ispitivanja okrivljenik je naveo da je predmetne automobile C. B. i V. G. uzeo radi vožnje i potom ih vratio pa kako je takva obrana suglasna iskazima svjedoka T., D. i L. B. to je, ispravno, prvostupanjski sud prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu nasuprot obrani okrivljenika s rasprave u kojoj se poziva na nezakonito postupanje djelatnika policije. Ispravno je prvostupanjski sud tu obranu s rasprave cijenio kao obranu usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti jer je potpuno neživotno da okrivljenik nezakonito postupanje policijskih službenika ne bi prijavio nadležnim tijelima ili državnom odvjetniku.

 

8.1.               Kako okrivljenik u žalbi nije obrazložio u čemu se sastoji nepotpuno utvrđeno činjenično stanje to je, suprotno stavu okrivljenog, prvostupanjski sud ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11, pa žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.

 

9.              Okrivljeni D. C. se žali zbog odluke o kazni navodeći da prvostupanjski sud nije dostatno cijenio olakotne okolnosti a dosadašnju osuđivanost nije mogao cijeniti kao otegotnu okolnost s obzirom da je za neke osude nastupila rehabilitacija te da je dosadašnje osude na bezuvjetnu kaznu zatvora izdržao čime je dao „svoj obol društvu“ zbog čega bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom.

 

9.1.               Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljenom D. C. pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je ispravno na strani okrivljenog kao olakotno cijenio obiteljske prilike okrivljenika koji je otac dvoje maloljetne djece i njegove imovinske prilike jer je okrivljenik nezaposlen i lošeg imovnog stanja, dok je otegotno cijenio višestruku osuđivanost okrivljenika i zbog istovrsnog kaznenog djela. Iako okrivljenik u žalbi ne navodi u odnosu na koje presude je nastupila rehabilitacija prema odredbama Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“, broj 143/12, 105/13, 32/17 i 53/22) no uvidom u izvod iz kaznene evidencije (list 766-773) evidentno je da je okrivljenik nakon počinjenja ovog kaznenog djela osuđivan pa nisu ispunjeni uvjeti za rehabilitaciju prema članku 19. stavak 4 i članka 20. citiranog zakona.

 

9.2.               Imajući na umu navedeno, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci

primjerena kazna svim utvrđenim okolnostima na strani okrivljenika te okolnostima kaznenog djela, društvenoj opasnosti i posljedicama istog, te da će se tom kaznom ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenog D. C. nije osnovano.

 

10.               Kako žalbenim razlozima okrivljenog D. C. nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, i nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

 

U Zagrebu, 17. listopada 2023.

 

 

                                                                                                               PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

                                                                                                      Dušanka Zastavniković Duplančić,v.r.