Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Poslovni broj: P-609/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, u pravnoj stvari tužiteljice ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u OD Kallay & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 29. listopada 2025. godine, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Marka Popovića, odvjetnika u Osijeku i zamjenika punomoćnika tuženika, Jurice Jurića, odvjetnika u Đakovu, objavio je dana 3. prosinca 2025. i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 528-50-4085010, koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Biserki Arambašić, iz Osijeka, dana 10. svibnja 2007., pod br. OV-6468/07. zaključen dana 8. svibnja 2007., između tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, iz Zagreba, Petrinjska 59, kao kreditora i tužitelja ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita,

- u čl. 1. kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF)

- u čl. 2. kojim je ugovorena promjenjiv kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika

- u čl. 3., kojim je za korist tuženika ugovorena jednokratna naknada od 3,30% od iznosa kredita.

II. a) Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužiteljici, ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, isplati iznos od 652,53 EUR, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- 7,44 EUR od 01.12.2007. pa do isplate

- 7,38 EUR od 01.01.2008. pa do isplate

- 7,32 EUR od 01.02.2008. pa do isplate

- 7,25 EUR od 01.03.2008. pa do isplate

- 7,18 EUR od 01.04.2008. pa do isplate

- 7,12 EUR od 01.05.2008. pa do isplate

- 10,88 EUR od 01.06.2008. pa do isplate

- 10,78 EUR od 01.07.2008.pa do isplate

- 10,68 EUR od 01.08.2008. pa do isplate

- 10,58 EUR od 01.09.2008. pa do isplate

- 10,47 EUR od 01.10.2008. pa do isplate

- 10,36 EUR od 01.11.2008. pa do isplate

- 10,26 EUR od 01.12.2008. pa do isplate

- 10,15 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

- 10,05 EUR od 01.02.2009. pa do isplate

- 9,93 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

- 16,00 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

- 15,82 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

- 15,64 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

- 15,46 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

- 15,28 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

- 15,09 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

- 14,91 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

- 14,71 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

- 14,52 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

- 14,33 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

- 14,13 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

- 13,93 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

- 13,73 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

- 13,53 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

- 13,32 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

- 13,11 EUR od 01.07.2010.pa do isplate

- 12,90 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

- 12,69 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

- 12,47 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

- 12,26 EUR od 01.11.2010. pa do isplate

- 12,04 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

- 11,82 EUR od 01.01.2011. pa do isplate

- 11,59 EUR od 01.02.2011. pa do isplate

- 11,37 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

- 11,14 EUR od 01.04.2011. pa do isplate

- 10,90 EUR od 01.05.2011. pa do isplate

- 10,67 EUR od 01.06.2011. pa do isplate

- 10,44 EUR od 01.07.2011. pa do isplate

- 9,26 EUR od 01.08.2011. pa do isplate

- 9,04 EUR od 01.09.2011. pa do isplate

- 8,82 EUR od 01.10.2011. pa do isplate

- 6,00 EUR od 01.11.2011. pa do isplate

- 5,84 EUR od 01.12.2011. pa do isplate

- 5,68 EUR od 01.01.2012. pa do isplate

- 5,51 EUR od 01.02.2012. pa do isplate

- 5,35 EUR od 01.03.2012. pa do isplate

- 5,18 EUR od 01.04.2012. pa do isplate

- 5,01 EUR od 01.05.2012. pa do isplate

- 4,84 EUR od 01.06.2012. pa do isplate

- 4,67 EUR od 01.07.2012. pa do isplate

- 4,49 EUR od 01.08.2012. pa do isplate

- 4,32 EUR od 01.09.2012. pa do isplate

- 4,14 EUR od 01.10.2012. pa do isplate

- 3,96 EUR od 01.11.2012. pa do isplate

- 3,78 EUR od 01.12.2012. pa do isplate

- 3,59 EUR od 01.01.2013. pa do isplate

- 3,41 EUR od 01.02.2013. pa do isplate

- 3,23 EUR od 01.03.2013. pa do isplate

- 3,04 EUR od 01.04.2013. pa do isplate

- 2,85 EUR od 01.05.2013. pa do isplate

- 2,66 EUR od 01.06.2013. pa do isplate

- 2,46 EUR od 01.07.2013. pa do isplate

- 2,26 EUR od 01.08.2013. pa do isplate

- 2,07 EUR od 01.09.2013. pa do isplate

- 1,87 EUR od 01.10.2013. pa do isplate

- 1,67 EUR od 01.11.2013. pa do isplate

- 1,47 EUR od 01.12.2013. pa do isplate

- 1,26 EUR od 01.01.2014. pa do isplate

- 1,06 EUR od 01.02.2014. pa do isplate

- 0,85 EUR od 01.03.2014. pa do isplate

- 0,64 EUR od 01.04.2014. pa do isplate

- 0,43 EUR od 01.05.2014. pa do isplate

- 0,19 EUR od 01.06.2014. pa do isplate,

b) Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužiteljici, ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, isplati iznos od 2.775,97 EUR, na ime tečajne razlike osnovom ništetne odredbe Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- 0,25 EUR od 01.09.2007. pa do isplate

- 1,30 EUR od 22.12.2007. pa do isplate

- 2,67 EUR od 25.01.2008. pa do isplate

- 5,01 EUR od 01.03.2008. pa do isplate

- 1,49 EUR od 12.04.2008. pa do isplate

- 0,10 EUR od 01.05.2008. pa do isplate

- 1,84 EUR od 03.06.2008. pa do isplate

- 0,93 EUR od 12.09.2008. pa do isplate

- 12,40 EUR od 03.10.2008. pa do isplate

- 4,72 EUR od 19.11.2008. pa do isplate

- 14,49 EUR od 06.12.2008. pa do isplate

- 15,99 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

- 16,67 EUR od 28.01.2009. pa do isplate

- 15,17 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

- 15,54 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

- 12,60 EUR od 18.05.2009. pa do isplate

- 10,45 EUR od 03.06.2009. pa do isplate

- 11,02 EUR od 04.07.2009. pa do isplate

- 12,16 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

- 12,06 EUR od 29.08.2009. pa do isplate

- 10,91 EUR od 24.10.2009. pa do isplate

- 13,07 EUR od 24.10.2009. pa do isplate

- 14,80 EUR od 02.12.2009. pa do isplate

- 17,26 EUR od 23.12.2009. pa do isplate

- 16,69 EUR od 30.01.2010 pa do isplate

- 20,04 EUR od 24.02.2010. pa do isplate

- 19,40 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

- 20,64 EUR od 05.05.2010. pa do isplate

- 31,33 EUR od 30.06.2010. pa do isplate

- 29,13 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

- 35,85 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

- 33,53 EUR od 05.10.2010. pa do isplate

- 29,79 EUR od 06.11.2010. pa do isplate

- 37,68 EUR od 22.12.2010. pa do isplate

- 47,71 EUR od 12.01.2011. pa do isplate

- 40,61 EUR od 12.02.2011. pa do isplate

- 43,10 EUR od 10.03.2011. pa do isplate

- 39,93 EUR od 22.04.2011. pa do isplate

- 40,50 EUR od 20.05.2011. pa do isplate

- 53,95 EUR od 28.06.2011. pa do isplate

- 55,26 EUR od 26.07.2011. pa do isplate

- 66,26 EUR od 13.08.2011. pa do isplate

- 60,50 EUR od 17.09.2011. pa do isplate

- 54,21 EUR od 07.10.2011. pa do isplate

- 53,00 EUR od 17.11.2011. pa do isplate

- 52,52 EUR od 17.12.2011. pa do isplate

- 55,50 EUR od 18.01.2012. pa do isplate

- 58,09 EUR od 19.02.2012. pa do isplate

- 58,44 EUR od 10.03.2012. pa do isplate

- 56,64 EUR od 19.04.2012. pa do isplate

- 57,85 EUR od 19.05.2012. pa do isplate

- 58,68 EUR od 15.06.2012. pa do isplate

- 57,29 EUR od 21.07.2012. pa do isplate

- 57,65 EUR od 23.08.2012. pa do isplate

- 56,61 EUR od 22.09.2012. pa do isplate

- 54,35 EUR od 16.10.2012. pa do isplate

- 56,76 EUR od 25.11.2012. pa do isplate

- 57,91 EUR od 19.12.2012. pa do isplate

- 57,11 EUR od 22.01.2013. pa do isplate

- 52,56 EUR od 16.02.2013. pa do isplate

- 56,42 EUR od 26.03.2013. pa do isplate

- 56,76 EUR od 19.04.2013. pa do isplate

- 55,25 EUR od 21.05.2013. pa do isplate

- 50,54 EUR od 21.06.2013. pa do isplate

- 50,43 EUR od 27.07.2013. pa do isplate

- 51,58 EUR od 24.08.2013. pa do isplate

- 53,43 EUR od 21.09.2013. pa do isplate

- 56,00 EUR od 20.10.2013. pa do isplate

- 54,67 EUR od 16.11.2013. pa do isplate

- 55,61 EUR od 22.12.2013. pa do isplate

- 56,67 EUR od 21.01.2014. pa do isplate

- 57,33 EUR od 20.02.2014. pa do isplate

- 58,73 EUR od 22.03.2014. pa do isplate

- 58,27 EUR od 26.04.2014. pa do isplate

- 56,73 EUR od 25.05.2014. pa do isplate

- 56,23 EUR od 19.06.2014. pa do isplate,

c) Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužiteljici, ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, isplati na ime ništetne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-4085010, od 8. svibnja 2007. - naknade za obradu kredita, iznos od 309,85 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2007., pa do isplate - i to kamatu koja se na iznose navedene u točki II/. a), b) i c) dospjele do 31.12.2007. obračunava po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, za potraživanja dospjela od 1.01.2008. do 31.07.2015. kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za potraživanja dospjela od 1.08.2015. pa do 31.12.2022. kamatu u visini zatezne kamate određenje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužiteljici, ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.136,63 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 3. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu broj 528-50-4085010, dana 8. svibnja 2007. godine, na iznos od 15.895,59 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca. Odredbom članka 1. određeno je da kredit iznosi 15.895,59 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Odredbom članka 2. određena je redovna kamata 5,20% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Odredbom članka 3. određena je naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Odredbom članka 7. određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Nesporno je da je kredit u cijelosti otplaćen.

2. Tužiteljica navodi u tužbi da prilikom zaključenja ugovora tuženik nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za ugovaranje valutne klauzule te je takva odredba ništetna. Ugovor sadrži i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala u skladu s internom odlukom kreditora te je takav način promjene kamatne stope ništetan. Tečaj CHF izravno je utjecao na visinu glavnice, dok visina kamate predstavlja cijenu kredita te su isti za tužiteljicu bili nepoznati, odnosno nisu bili "makar odredivi", što je protivno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a, a prema odredbi članka 270. ZOO-a određeno je da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva. Tužiteljica navodi da je ugovaranje ulazne naknade za korist banke nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba. Tužiteljica se u tužbi poziva ne presude Trgovačkog suda u Zagrebu kojima su utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Budući da tužiteljica ne raspolaže cjelokupnom kreditnom dokumentacijom, obratila se tuženiku za dostavu dokumentacije, ali on toj zamolbi nije udovoljio već je dostavio poziv za plaćanje za dostavu dokumentacije. Stoga se tužiteljica pozvala na odredbu članka 186. b. stav 3. ZPP-a i postavila je tužbeni zahtjev da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i jednokratnoj naknadi te je postavila tužbeni zahtjev na iznos od 10.001,00 kuna.

2.1. Podneskom od 24. srpnja 2025. godine, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je uvodno istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku jer prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem području se nalazi njegovo registrirano sjedište. Prema članku 70. ZPP-a stranke su se sporazumjele i ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika.

3.1. Tuženik navodi da nije dopušteno postaviti tužbeni zahtjev na način kako je to učinila tužiteljica koji je postavila temeljem članka 186. b stav 3. ZPP-a i predložio je da se tužbe odbaci.

3.2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu i to kako osnovanosti tako i visini. Tuženik navodi da se tužiteljica ne može pozivati na presude Visokog trgovačkog suda te navodi da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive te da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo i iste nisu u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja. Potpisom predmetnog ugovora o kreditu i to u članku 9. tužiteljica je izjavila da je upoznata ne samo s općim aktima tuženika nego i svim uvjetima kredita uključujući i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik navodi da je odredba ugovora o jednokratnoj naknadi troškova obrade u iznosu od 3,30% definirana suglasnošću volja ugovornih stranaka, a tuženik ima pravo na navedenu naknadu. Tuženik je istakao prigovor zastare temeljem članka 214. stav 3. Zakona o obveznim odnosima.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice sud je saslušao tužiteljicu, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Lidije Balog te dopuna nalaza i mišljenja, izvršen je uvid u ugovor o kreditu i svu priloženu dokumentaciju vezanu uz kredit.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužiteljica ČA iskazala je da je imala namjeru kupiti osobni automobil marke Ford te su joj u auto kući u [adresa] rekli da auto može kupiti na kredit, što je ona i htjela, ali da oni rade samo s Raiffeisen bankom koja će joj dati kredit. Ona je u toj auto kući dala svu potrebnu dokumentaciju i kada je došla u banku čekao ju je pripremljen ugovor. U banci je nju i njezinog supruga dočekao službenik banke na hodniku, odveo ih je do nekog šaltera gdje joj je predan ugovor. Ona nije obavljala nikakav razgovor sa službenikom banke, otišla je do javnog bilježnika gdje je potpisala ugovor, a bilježnik nije isti pročitao. Tužiteljica je iskazala da zna što je valuta i promjenjiva kamatna stopa, znala je visinu rate, ali nije očekivala da će ista rasti. Početna rata bila je negdje oko 890,00 kuna, a kasnije je narasla na 1.400,00 kuna.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda Republike suda broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. godine, utvrđeno je da je tužena Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača pa je time tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90. a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača 07 (Narodne novine 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine utvrđeno je da je IV-tužena Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena Raiffeisenbank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tužena Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP-03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Gore navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) temeljem odredbe članka 138. a istog zakona. Odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Pravna utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi su ona kojima je sud vezan u parnici u kojoj se osoba na njih poziva (čl. 502. c ZPP-a), što je ovdje slučaj. Stoga nije osnovan prigovor tuženika kako se utvrđenja iz parnice potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet.

11. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi određene u tipskom ugovoru od strane tuženika u unaprijed formuliranom obrascu te da o navedenim ugovornim odredbama tužiteljica nije mogla pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovora. Sud smatra da su gore navedene ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja te da iste uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i iste su suprotne odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 - dalje ZZP), a time su i ništetne temeljem članka 87. stavak 1. istog Zakona. Stoga je sud presudio kao pod točkom I. izreke ove presude.

12. Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 3,30% od iznosa kredita, sud je u vidu imao prigovor tuženika da je navedena odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, zbog čega je riječ o odredbi koja je transparentna u smislu članka 85. ZZP-a.

Odredbom članka 81. ZZP-a određeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

Članak 84. ZZP-a dopušta testiranje poštenja glavnog predmeta ugovora i primjerenosti cijene samo u slučaju netransparentnosti navedenih odredbi, zato što su člankom 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, i 35/05 – dalje ZOO) definirani glavni predmet ugovora o kreditu i cijena. Ostali aspekti financijskih obveza (osim glavnog predmeta ugovora) u koje spada i sporna naknada podliježu testu nepoštenosti i kada su potpuno transparentni. Odredba članka 6. točka 1. Ugovora ne sadrži nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ta naknada odnosi.

Člankom 59. točka 3. ZZP-a propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati odredbe o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Između stranaka je zaključen ugovor koji ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora.

Po ocjeni ovog suda neutvrđeni troškovi koji terete tužiteljicu unošenjem sporne odredbe u ugovor o kreditu su nerazmjerni i po svom sadržaju i po visini. Tuženik je na tužiteljicu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima čime je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ostvarena značajna neravnoteža na štetu tužiteljice, osobito jer tuženik nije dokazao da sporna naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je odredba o naknadi za obradu kredita određena u tipskom ugovoru od strane tuženika u unaprijed formuliranom obrascu te da o navedenoj ugovornoj odredbi tužiteljica nije mogla pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovora, a iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da bi ista neprihvaćanjem odredbe o naknadi bila ograničena u ostvarivanju svoga prava, odnosno ista ne bi mogla dobiti kredit.

Stoga sud smatra da je odredba članka 6. točka 1. Ugovora o kreditu suprotna odredbi članka 81. ZZP-a, odnosno načelu savjesnosti i poštenja, da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da je ista nepoštena, a temeljem članka 87. stav 1. ZZP-a ista je i ništetna. Stoga je sud presudio kao pod točkom III. izreke ove presude.

13. Temeljem članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja odluke. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima.

14. Prema odredbi članka 1111. stavka 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratit ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

15. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje na način da vještak izračuna svakomjesečnu razliku između plaćenih mjesečnih anuiteta po ugovoru o kreditu u odnosu na anuitete koje bi tužiteljica bila u obvezi plaćati po osnovnom ugovoru o kreditu bez ugovorene promjenjive kamatne stope, odnosno po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i bez ugovorene valutne klauzule uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, za sve vrijeme trajanja otplate kredita. Vještak Lidija Balog je u svom nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja utvrdila da je kredit odobren u iznosu od 15.895,59 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste bake važećem na dan korištenja kredita, da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20% godišnje. Rok otplate kredita je 84 mjeseca. Tečaj na dan isplate kredita 11.05.2007. godine iznosio je 4,450608 kn/CHF.

15.1. Razlika između obračuna rata koje je banka obračunavala sukladno važećim tečajevima na dan valute i rata obračunata prema početno ugovorenom tečaju za CHF na dan korištenja kredita u periodu od 11.05.2007. do 31.05.2014. iznosi 2.775,97 eura.

15.2. Razlika između kamata koje je banka obračunala i naplatila temeljem izmjena kamatnih stopa i tečajeva za CHF i obračunatih kamata prema početno ugovorenoj stopi od 5,20% iznosi 652,53 eura.

15.3. Vještak je utvrdio da je tužiteljica dana 11.05.2007. godine platila tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.334,57 HRK odnosno 309,85 eura.

16. Kako je tuženik na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli primio ukupan novčani iznos od 2.775,97 eura, na ime ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 652,53 eura, odnosno novčane iznose kako je to naznačeno u točki II. izreke ove presude, to je sud tuženika temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezao na povrat te isplatu navedenog iznosa tužitelju te obvezao tuženika da u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima isplati zateznu kamatu tekuću od dana kada je dospio svaki preplaćeni anuitet na isplatu sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima jer je tuženik nepošteni stjecatelj.

16.1. Kako je tuženik na ime ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita primio novčani iznos od 309,85 eura, odnosno novčani iznos kako je to naznačeno u točki III. izreke ove presude to je sud tuženika temeljem članka 1111. ZOO-a obvezao na povrat te isplatu navedenog iznosa tužitelju. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade) jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Naknada je naplaćena dana 11.05.2007. pa su kamate dosuđene tekuće od 12.05.2007. godine.

17. Tužiteljica se u tužbi pozvala na odredbu članka 186. b stav 3. ZPP-a zbog čega nije postavila točno određen tužbeni zahtjev, a isti je točno odredila i postavila u podnesku od 24. srpnja 2025. godine. Nesporno je da je tužiteljica prije podnošenja tužbe tražila od tuženika dokumentaciju o kreditu ali da joj tuženik istu nije dostavio i da je tražio plaćanje za dostavu dokumentacije. Stav je ovog suda kako tužiteljica nije mogla postaviti točno određen tužbeni zahtjev prije provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja jer ista ne raspolaže stručnim znanjem za postavljanjem takvog zahtjeva zbog čega je provođenje navedenog vještačenja bilo nužno za ovaj postupak pa je sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva.

18. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Osijeku. Rješenjem od 20. travnja 2023. godine Općinski sud u Osijeku odbio je prigovor mjesne nenadležnosti. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je odredba članka 12. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora određena u tipskom ugovoru u unaprijed formuliranom obrascu, te da o navedenoj odredbi tužiteljica nije mogla pregovarati niti utjecati. Sud smatra da je navedena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, da ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ista nepoštena, a time i ništetna temeljem članka 87. stav 1. ZZP-a. Tužiteljica je tužbu podnijela sudu koji je nadležan za poslovnu jedinicu tuženika izvan svog sjedišta gdje je i sačinjen ugovor sukladno članku 57. Zakona o parničnom postupku, te je stoga sud odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.

19. Sud nije prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare jer prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/2017 od 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO (dakle 4. travnja 2012. godine) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe (dakle od 14. lipnja 2018. godine). Tužba u ovom predmetu podnesena je dana 31. svibnja 2021. godine te nije protekao rok iz članka 225. ZOO, odnosno opći zastarni rok od pet godina za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak broj Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stav 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenje ove presude. Stoga je sud odbio prigovor zastare tuženika kao neosnovan.

20. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu istoj su temeljem članka 154. stavka 1 . Zakona o parničnom postupku dosuđeni nastali parnični troškovi i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za obrazložene podneske od 14.10.2021., 03.03.2022., 25.07.2025. i 27.10.2025., za svaki podnesak 200,00 eura te za ročišta održana dana 20.04.2023., 28.09.2023. i 29.10.2025., za svako ročište 200,00 eura. Tužiteljici su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,63 eura i troškovi vještačenja u iznosu od 530,00 eura. Ukupno je tužiteljici dosuđen iznos od 2.136,63 eura koliko je ista i tražila.

Sud nije odlučivao o troškovima pristupa na ročište za objavu presude jer isti još nisu dospjeli.

U Đakovu 3. prosinca 2025.

S U D A C

Stanko Kuburić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika