REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-4424/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Nediljki Dereta, na temelju prijedloga sudske savjetnice Petre Barać, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Čulina, odlučujući u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog JU, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, KLASA: 211-07/25-5/18543, UR.BROJ: 511-18-07- 25-1 od 14. kolovoza 2025., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 1. prosinca 2025. u prisutnosti okrivljenika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, 3. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UU i FU, djev. J, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, autolimar, nezaposlen, lošeg imovinskog stanja, razveden, otac dvoje djece, prekršajno neosuđivan

k r i v  j e

I. što je 15. srpnja 2025. oko 09:30 sati u Zadru, u Ulici Franje Tuđmana, ispred zgrade Općinskog suda, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoga oca CU (1956), osobe starije životne dobi, na način da je po završetku sudske rasprave izišao iz zgrade Općinskog suda, sačekao svoga oca PU te pljunuo u njegovom smjeru, vičući i vrijeđajući istog riječima: "Smeće jedno", čime je kod svog oca CU izazvao osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 5. cit. Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.),

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU 1.200,00 (tisuću dvjesto) EUR.

II. Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti prema odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

III. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine naprijed izrečene novčane kazne u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna.

IV. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Zadar je 14. kolovoza 2025. protiv okrivljenika podnijela optužni prijedlog, gornjeg broja, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Pozvan da se očituje o krivnji za prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim.

3. Ispitan u svojstvu osumnjičenika (list spisa 12-13), okrivljenik je iskazao da je15. srpnja 2025. oko 09:00 sati bio u zgradi Općinskog suda u Zadru, na prekršajnom odjelu, u Ulici Franje Tuđmana, zbog nasilja u obitelji prema majci FU, gdje je kao svjedok bio pozvan njegov otac UU. Po završetku rasprave uputio se prema svom električnom romobilu koji je bio parkiran nekoliko metara od ulaznih vrata suda, te da je tamo obavio telefonski razgovor. Nakon toga da je sjeo na romobil i uputio se iz dvorišta suda prema kući kada je izašao njegov otac, pogledao prema njemu i nešto rekao sebi u bradu, ali nije čuo što je rekao. Naveo je da je laž da bi te prilike ocu rekao da je smeće kao i da bi pljunuo u njegovom pravcu, te da je otac na toj sudskoj raspravi stalno mijenjao iskaz, da konstantno laže jer se radi o osobi koja je oboljela od PTSP-a zbog čega su s njim imali strašnih problema i ranije, kao i njegova sestra i njezin suprug. Duže vremena da ne razgovara s njim niti s majkom FU jer su ga provocirali, uznemiravali, te da je blokirao njihove brojeve telefona pošto su ga učestalo zvali i na taj način uznemiravali. Ne žive na istoj adresi već nekoliko godina, njegov otac i majka žive u [adresa] kod [adresa], dok on živi u [adresa] na adresi [adresa] gdje se nalazi njihova obiteljska kuća, te otkako su se odselili ne dolaze u [adresa] u tu kuću.

4. Ispitan na glavnoj raspravi 1. prosinca 2025. (list spisa 22-23), okrivljenik je iskazao da bi prije svega istaknuo da je njegov otac prije ovog događaja došao u njegovu kuću dok su mu djeca bila unutra, a djeca su starosti 3 i 5 godina, i vikao da će ga prijaviti da mu uzmu djecu, a to sve iz razloga jer je on navodno pitao majku zašto je metlom tukla psa u dvorištu dok su se djeca kupala u bazenu u dvorištu. Tada da je pozvao policiju i rekao im da želi da ga privedu, a nakon što su obavili razgovor s ocem, priveli su njega jer im je otac rekao da ga je nokautirao, a majka je potvrdila priču iako tu nije niti bila. Tako da su na kraju priveli njega, iako je on pozvao policiju i bio žrtva očevog ponašanja. Tada da su i njegova djeca doživjela traumu jer su svemu tomu nazočila. Tog dana, 15. srpnja 2025., nije imao s njim nikakav kontakt po izlasku sa sudske rasprave. Potvrđuje da su se sreli, ali se ne može sjetiti jesu li jedno drugom što rekli, ali pljuvanja da nije bilo. Iako je on dobio zabranu prilaska ocu, 5. listopada je otac ponovno došao u njegov stan, nasrtao na vrata, lupao i vikao, razbio pojilicu za psa, a to da je vidio njegov prijatelj koji se tu našao na kavi. Ističe da je to sve snimio. Inače da otac i on žive na istoj adresi, ali u odvojenim stanovima, s tim da otac živi na selu. Otac da je bio u domovinskom ratu i da ima PTSP pa ne zna je li možda takvo njegovo stanje utječe na njegovo ponašanje. Inače da ga je uvijek strah hoće li doći dok su djeca kod njega pa da zato zaključava vrata.

5. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka UU (list spisa 23- 26) te pročitao zakoniti dio izvješća Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar od 15. srpnja 2025. (list spisa 5), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave u nasilju u obitelji (list spisa 6-8), zapisnik o ispitivanju svjedoka UU od 15. srpnja 2025. (list spisa 9-11), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 16. srpnja 2025. (list spisa 12-13) i obrazac procjene rizika od ponavljanja nasilničkog ponašanja (list spisa 15-16). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu (list spisa 33-34).

6. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7. Člankom 10. točkom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

8. Prije svega treba reći da je psihičko nasilje u obitelji tzv. materijalni prekršaj odnosno prekršaj koji u biću djela sadrži i opisanu posljedicu. Djelo se smatra dovršenim kada je nastupila posljedica. Drugim riječima, da bi prekršaj nasilja u obitelji psihičkim nasiljem bio počinjen, potrebno je da je ponašanjem počinitelja kod žrtve prouzročena povreda dostojanstva ili uznemirenost kao posljedica.

9. Nadalje, psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima između ostalog i ponižavanje te svaka vrsta diskriminacije (rasna, spolna, religijska…) i svi oblici psihičkih pritisaka koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah.

10. Nasilje u obitelji počinjeno na štetu osobe starije životne dobi se smatra kvalificiranim (težim) oblikom prekršaja nasilja u obitelji, a u postupku nije bilo sporno da je žrtva UU osoba starije životne dobi u smislu članka 8. stavka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obzirom na to da je rođen 1956. godine.

11. S obzirom na obranu okrivljenika, sud je u postupku trebao utvrditi je li okrivljenik prema ocu UU poduzeo inkriminirane radnje i ako je, jesu li navedene radnje imale težinu psihičkog nasilja odnosno jesu li imale potreban stupanj agresivnosti da bi kod žrtve nasilja uzrokovale posljedice ugroženosti ili povrijeđenosti, što je biće inkriminiranog prekršaja.

12. Ispitan u svojstvu svjedoka pred policijskim službenicima (list spisa 9-11), UU je iskazao da je tog dana oko 09:30 sati bio na sudu sa svojim sinom JU jer su imali zakazanu parnicu zbog obiteljskog nasilja koje je JU počinio dvadesetak dana prije prema svojoj majci FU i prema njemu. Kada je izašao iz zgrade Općinskog suda u Zadru, JU ga je čekao ispred, pljunuo ga i rekao mu da je smeće, nakon čega se udaljio električnim romobilom, dok je on otišao prijaviti događaj na policiju.

13. Ispitan u svojstvu svjedoka pred sudom (list spisa 23-26), UU je iskazao da je tog dana, 15. srpnja 2025., nakon sudske rasprave JU izašao prvi iz suda, a on je još nešto ostao, i kada je izašao, JU ga je sačekao na romobilu, držao je mobitel u ruci i tada je dva puta pljunuo prema njemu i rekao: "Smeće jedno." Nakon toga da se vratio na sud da prijavi taj događaj, ali da su mu rekli da je rasprava završena i da to može prijaviti na policiju, što je i učinio. Da je bio bliže, sigurno bi ga pljunuo. Nakon tog događaja da se osjećao jadno i bijedno. Ističe da inače poslije svakog događaja sa JU njemu dva puta mjesečno dolazi hitna kući radi pružanja pomoći. Nadalje ističe da je nakon tog događaja JU zvao sve moguće inspekcije da mu dolaze na vrata, a u 70 godina života da mu policija nije nikada došla. Ističe da je JU svojim ponašanjem doveo njega i svoju majku do toga da su jednom nogom u grobu, a njegovo ponašanje da je utjecalo i na njegovu suprugu i na baku i djeda. Također ističe da postoje pisani dokazi da je JU prijetio paljenjem kuće i ubojstvom, a što da je sve predano institucijama. JU da ih je ucjenjivao da mu isplate 50.000,00 eura da iseli iz stana, iako je njegova kuća. Svaki put nakon dolaska sa suda njega nešto dočeka pa je tako zadnji put masakrirao voćke iza kuće, ostavio smeće, a sve točno uz prozor. Također da bi i vrijeđao. Iz tog razloga da je dostavio Državnom odvjetništvu i policiji sve papire te se pita što će ga i sada dočekati nakon ovog te smatra da su došli u situaciju da će njemu i supruzi trebati policijska zaštita. Ističe i da nije dužan skrbiti se o njemu, da prima invalidsku imovinu, a da JU u svojih 44 godine života ima možda 5 godina radnog staža. Otkako mu je supruga otišla, da ne plaća režije, ne zna plaća li alimentaciju, a po stanju kuće ne zna kako mu centar dopušta skrb o djeci. Po potrebi može dostaviti medicinsku dokumentaciju, koje ima 1,5 kg do 2 kg, a u kojoj nigdje ne piše da je nasilnik ili alkoholičar. Ističe kako je JU prije bio dobar, ali da ne zna što mu se dogodilo, posebno nakon odlaska njegove supruge, a njegova supruga da je znala nalaziti i drogu po kući. Na upit okrivljenika zašto je, ako je već u tolikom strahu, 5. listopada 2025. došao na njegova vrata i nasrtao te zašto je bio preveden, svjedok UU je odgovorio da to nije istina i da je tu snimku koju je on sačinio 5. listopada 2025. njegov odvjetnik predložio kao glavni dokaz da se pokaže tko tu viče i tko je tu agresor.

13.1. Okrivljenik je na iskaz svjedoka UU izjavio primjedbu navodeći da ga navedene prigode nije pljunuo niti mu rekao da je smeće, da je supruga otišla jer joj je on tako rekao i zatražio razvod braka zbog njezine prevare, a 50.000,00 eura da ga se isplati jer je toliko potrošio na radove u stanu u kojem živi, te dodao da nikakvi prijetnji nije bilo, a u odnosu na njegove navode o stanju stana u kojem živi naveo je da centar uredno dolazi, da su vidjeli da se dječja soba radi i da nije nikakvo skladište u stanu u kojem živi.

13.2. Svjedok UU je potom iskazao da ga JU nije pljunuo, već da je pljunuo u njegovom smjeru dva puta.

13.3. Okrivljenik je potom izjavio primjedbu na zapisnik o ispitivanju svjedoka UU od 15. srpnja 2025. (list spisa 9-11) navodeći da je tada rekao da bi ga on pljunuo, dok je u iskazu pred sudom rekao da ga nije pljunuo, već da je dva puta pljunuo u njegovom smjeru.

14. Sud je iskaz svjedoka UU u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz budući da je svjedok iskazivao životno, uvjerljivo, vidno uznemiren, detaljno opisujući ne samo predmetni događaj, već pojašnjavajući uobičajeno nasilničko ponašanje okrivljenika, a radi boljeg razumijevanja situacije i njihovog odnosa. Svjedok je prilikom svog iskazivanja pred sudom jasno iskazivao strah od okrivljenika, posebice strah od odmazde. Sud je prihvatio iskaz svjedoka vjerodostojnim unatoč manjim odstupanjima između iskaza danog pred policijom i iskaza danog pred sudom. Naime, svjedok je pred policijom naveo da ga je okrivljenik pljunuo, dok je pred sudom precizirao da je okrivljenik dva puta pljunuo u njegovom smjeru, navodeći kako bi ga, da je bio bliže, zasigurno pljunuo. Sud smatra da se ne radi o bitnoj proturječnosti, već o naknadnom pojašnjenju i preciziranju ranije izjave, pri čemu je u oba iskaza svjedok dosljedno opisao isto ponašanje okrivljenika, a to je pljuvanje usmjereno prema svjedoku. Manja razlika u opisu radnje razumljiva je s obzirom na okolnosti davanja iskaza pred policijom, koji se u pravilu daje neposredno nakon događaja i bez detaljne razrade, te ne dovodi u sumnju vjerodostojnost svjedoka.

15. Sud nije prihvatio iskaz okrivljenika vjerodostojnim budući da je isti u suprotnosti s iskazom svjedoka UU. Naime, okrivljenik navodi da je točno da se navedene prigode susreo s ocem UU no da se ne može sjetiti jesu li jedan drugome išta rekli, dok kategorički isključuje mogućnost da bi ga pljunuo. Nelogično je i neuvjerljivo da se okrivljenik ne sjeća osnovnog tijeka komunikacije s ocem, a da se pritom s potpunom sigurnošću izjašnjava o tome da pljuvanja nije bilo. Okrivljenik se u svom iskazu opširno osvrnuo na ranije obiteljske nesuglasice i odnose s ocem, iznoseći navode o njegovu zdravstvenom stanju te ranijim postupanjima policije. Sud je ocijenio da takvi navodi predstavljaju pokušaj diskreditacije svjedoka UU i prebacivanja pozornosti s konkretnog događaja na ranije konflikte. Slijedom izloženih razloga, sud je ocijenio da je iskaz okrivljenika usmjeren na izbjegavanje prekršajnopravne odgovornosti.

16. S obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka, sud je intervenirao u činjenični opis djela prekršaja na način da je umjesto riječi: "te ga pljunuo", naveo riječi: "te pljunuo u njegovom smjeru".

17. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji kako je to činjenično opisano i pravno označeno kao u točki I. izreke ove presude, a za koje djelo je sud okrivljenika proglasio krivim.

18. Člankom 22. stavkom 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da će se počinitelj kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana ako je nasilje iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi.

19. Prilikom donošenja odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na okrivljenicu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti u smislu članka 36. Prekršajnog zakona.

20. Sud je kao olakotnu okolnost cijenio imovinsko stanje okrivljenika (nezaposlen) i prekršajnu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.

21. Slijedom navedenog, sud je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu, jer je ocijenio da će se i tako izrečenom kaznom kod ovog okrivljenika ostvariti svrha kažnjavanja.

22. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u roku određenim ovom presudom plati dvije trećine izrečenog iznosa novčane kazne.

23. Tužitelj je u optužnom prijedlogu predložio da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana na temelju članka 15. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, međutim sud takvom prijedlogu nije udovoljio. Naime, citiranom odredbom propisano je da se zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može izreći počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja njegova nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Iako je svjedok UU u svom iskazu naveo da se okrivljenik i ranije nasilnički ponašao, sud je uzeo u obzir da ti navodi nisu potkrijepljeni pravomoćnim sudskim odlukama niti drugim dokazima koji bi upućivali na postojanje kontinuiranog ili ponavljajućeg obrasca nasilja, a zbog kojeg bi bilo opravdano okrivljeniku izreći navedenu zaštitnu mjeru. Sud je pritom cijenio i okolnost da se protiv okrivljenika vode postupci za djela s elementima nasilja, međutim sama činjenica vođenja tih postupaka ne može predstavljati dostatnu osnovu za izricanje zaštitne mjere, budući da u službenoj prekršajnoj evidenciji ne postoji podatak o njegovoj osuđivanosti, a postupci u tijeku ne znače nužno i donošenje osuđujuće presude. U skladu s presumpcijom nedužnosti iz članka 28. Ustava Republike Hrvatske, svatko se smatra nedužnim dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

24. S obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivim, obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/2013.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Izrečena visina paušalnog iznosa primjerena je složenosti i trajanju postupka kao i imovinskim prilikama okrivljenice, a sve u skladu s odredbom članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zadar, 3. prosinca 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Petra Barać

Nediljka Dereta

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Okrivljeniku

3. U spis

Na znanje: žrtvi UU