Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

K-71/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Tomislava Mijatovića i Klaudije Papić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gorane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. EE, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO-1323/2016-20 od 15. ožujka 2017. koja je izmijenjena dana 19. siječnja 2024., nakon zaključene javne rasprave održane dana 1. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Ivana Barne, punomoćnika oštećenika Slavka Nedića, odvjetnika iz Osijeka, okrivljenika EE i branitelja Berislava Krnica, odvjetnika iz [adresa], a objavljene dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - u daljnjem tekstu: ZKP)

okr. EE, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1986. u [adresa], R [adresa], sin NE i RE rođ. E, državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], oženjen, otac troje maloljetne djece, završio SSS, vozač, zaposlen u u Republici Njemačkoj u Streicher GMBh Deggendorf, sa primanjima od oko 2.000,00 EUR, bez nekretnina, vlasnik dva osobna automobila (Audi A3 2005. i VW Passat 2008), neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 11. studenog 2016. u 08.05 sati u Osijeku, u Ulici Martina Divalta, uz čiju se desnu stranu kolnika nalazi biciklistička staza, upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u smjeru istoka gdje se nalazi križanje sa ulicom Woodrowa Wilsona, protivno odredbi članka 57. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u navedenom križanju započeo obavljati radnju skretanja u desno, a da prethodno nije propustio biciklisticu AE koja se biciklom „Capriolo“ kretala biciklističkom stazom u istome smjeru zadržavajući smjer kretanja preko križanja s ulicom Woodrowa Wilsona, olako držeći da unatoč takvom načinu vožnje neće prouzročiti opasnost za druge sudionike u prometu, pa kada je s teretnim vozilom skrenuo u desno u ulicu HE i zaustavio se te, prednjim dijelom teretnog vozila zauzeo biciklistički prijelaz preko kolnika [adresa] HE, a kada ga je biciklistica AE pokušala zaobići preko obilježenog pješačkog prijelaza, ponovno pokrenuo teretno vozilo i prednjim desnim dijelom svoga teretnog vozila udario u bicikl i tijelo AE i oborio ju na kolnik, a zatim prednjim lijevim kotačem prešao preko njenog tijela, nanijevši joj brojene teške i po život opasne ozljede uslijed čega je AE odmah preminula,

dakle, iz nehaja je kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 6. u vezi članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1., 6., 7. i 8. ZKP, troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja Berislava Krnica, odvjetnika iz Osijeka, padaju na teret proračunskih sredstava o kojima će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 1323/2016-20 od 15. ožujka 2017., koja je izmijenjena 19. siječnja 2024., optužen je okr. EE zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 6. u vezi članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, okr. EE je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitani su okr. EE i stalni sudski vještak prometne struke Dražen Jeđud, te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o prvom ispitivanju okr. EE sa snimkom od 16. siječnja 2017.g., ispis tahografa vozila [registarska oznaka] i potvrda o priv. oduzimanju istoga broj 1044204, zapisnik o očevidu PPP Osijek KU-48/2016 od 11.11.2016. , situacijski plan i fotoelaborat mjesta nesreće, izvješće Zavoda za hitnu medicinu od 11.11.2016.,, zapisnik KBC Osijek broj 240/2016 o obdukciji tijela pok. AE, zapisnik o ispitivanju svjedoka BE od 12. siječnja 2017. i 30. prosinca 2019., nalaz i mišljenje prometnog vještačenja „Intelex“ d.o.o. Osijek od 20. veljače 2017., obavezni prekršajni nalog od 1. prosinca 2016. s povratnicom, zapisnik o vještačenju – analiza alkohola u krvi i mokraći na ime okr., zahtjev za liječnički pregled, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu , potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 1044204, toksikološko vještačenje Centra ''Ivan Vučetić'', Zagreb, iskaz prometno tehničkog vještaka Dražena Jeđuda s rasprave od 8. srpnja 2019. i od 20. listopada 2023., zapisnik o očevidu prometne nesreće, zapisnik o djelomičnoj rekonstrukciji od 19. svibnja 2023., dopuna prometnog vještačenja od 28. svibnja 2023. i od 28. listopada 2023., zapisnik o rekonstrukciji događaja na mjestu prometne nesreće, dopuna prometnog vještačenja od 28. svibnja 2025, te je pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime okrivljenika.

4. Iz tahografskog listića te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 1044204, dokazano je da je tahografski listić izuzet iz teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], te da na njemu vrijeme nije vraćeno jedan sat unatrag, kao i da se prometna nesreća dogodila 11. studenoga 2016. oko 8 h i 3 min.. Dokazano je da se teretno vozilo zaustavilo iz prethodnog kretanja u kojem je postiglo brzinu oko 10 km/h, te da je nakon kraćeg vremena ubrzalo do brzine oko 7 km/h i nakon toga je usporilo do zaustavljanja.

5. Na temelju pregleda zapisnika o očevidu dokazano je da je na mjestu nesreće postavljena vertikalna i horizontalna signalizacija, tj. postavljeni sljedeći prometni znaci, prometni znak broj B01 "Križanje s cestom s prednošću prolaska", prometni znak broj C02 "Obilježen pješački prijelaz", prometni znak broj B02 "Obavezno zaustavljanje", prometni znak broj B48 "Pješačko biciklistička staza", prometni znak broj B37 "Ograničenje brzine na 30 km/h" i prometni znak broj B39 "Zabrana zaustavljanja i parkiranja". Dokazano je da su na kolniku označene oznake: puna razdjelna crta, puna zaustavna linija, obilježeni pješački prijelaz, obilježen prijelaz biciklističke staze, isprekidana zaustavna linija, oznake H20, oznake H49, te semafor koji je bio uključen u normalan režim rada.

6. Na temelju uvida u fotografski elaborat mjesta prometne nesreće dokazano je da je na kolniku Ulice W. Wilsona u Osijeku bio postavljen prijelaz biciklističke staze preko kolnika koji povezuje biciklističku stazu sa zapadne i istočne strane raskrižja, te da se uz desni kolnički trak Ulice M. Divalta (kojom je vozilom upravljao okrivljenik prije skretanja) nalazi biciklistička staza, a desno od nje nogostup, te da se prometom na raskrižju upravljalo pomoću uređaja za davanje znakova prometnim svjetlima (semaforima), kao i da na križanju na prijelazu biciklističke staze preko kolnika nije bio postavljen semafor za promet biciklista, već je bio semafor za promet pješaka. Nadalje, iz navedenog dokaza utvrđeno je da je uz biciklističku stazu sa zapadne strane križanja bio postavljen prometni znak br. B02: "Obavezno zaustavljanje".

7. Na temelju rezultata provedene obdukcije tijela oštećene AE (Zapisnik KBC Osijek broj 240/2016 o obdukciji tijela pok. AE) dokazano je da je smrt ošt. AE prouzrokovana pregaženjem kotačima teretnog vozila preko natkoljenica, trbuha i prsnog koša te da je ona preminula na licu mjesta nasilnom smrću uslijed mnogostrukih teških tjelesnih ozljeda.

8. Iz svjedočkog iskaza BE proizlazi da je ispitan u ODO-u u Osijeku 12. siječnja 2017. i na ročištima 30. prosinca 2019. i 19. siječnja 2024.

9. Na ročištu od 30. prosinca 2019. u svom iskazu svjedok BE navodi da se 11. studenog 2016. kao biciklist kretao Divaltovom ulicom u smjeru istoka na križanju Divaltove ulice prema Gradskom stadionu te je na križanju vidio da mu u susret dolazi ženska osoba koja se biciklom kretala biciklističkom stazom. Kada je došao do pješačkog prijelaza, vidio je kamion koji je polako skretao u ulicu W. Wilsona, ali je već s prednjim dijelom kamiona prešao dio biciklističkog prijelaza preko raskrižja. Njima kao i vozaču kamiona bilo je upaljeno zeleno svjetlo. Biciklistkinja koja mu je dolazila iz suprotnog smjera pokušala je na biciklističkom dijelu prijelaza zaobići kabinu kamiona s desne strane preko obilježenog pješačkog prijelaza te ju je vozač kamiona udario i srušio prednjim desnim dijelom kamiona, a oštećena je pala s bicikla pod točkove kamiona i to tako da ju je kamion pregazio prednjim lijevim kotačem. Kamion se kretao vrlo polako u skretanju.

10. Na ročištu od 19. siječnja 2024. u iskazu svjedok BE navodi da se zaustavio na biciklističkoj stazi ispred pješačkog prijelaza, te da se ne može očitovati da li se oštećena vozila bicikl po biciklističkoj stazi ili po nogostupu jer je teretno vozilo skretalo, pa od kamiona više nije mogao vidjeti njeno kretanje. Vidio je da biciklistica leži ispred prednjeg desnog dijela kamiona, a sam kontakt, odnosno udarac nije vidio. Ne sjeća se da li je imao bilo kakav kontakt očima ili rukama sa vozačem teretnog vozila. Koliko se sjeća teretno vozilo se zaustavilo negdje na pješakom prijelazu. Ne sjeća se udaljenosti biciklistice od pješačkog prijelaza u trenutku skretanja teretnog vozila, niti da li je vozač teretnog vozila pogledao u desno prilikom skretanja kao ni toga da li je vozač teretnog vozila propuštao njega ili on vozača.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog prometnog vještaka Dražena Jeđuda dokazano je da je kontakt između vozila ostvaren na području obilježenog pješačkog prijelaza, te da je nalet na bicikl ostvaren u početnoj fazi kretanja teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koji je ubrzavao i gurao bicikl uslijed čega je došlo do njegove destabilizacije i pada na kolnik, te do pregaženja bicikla i tijela vozačice bicikla. Prije naleta na bicikl teretno vozilo je bilo zaustavljeno, te je nakon pokretanja ubrzavalo do brzine oko 7 km/h i nakon toga se zaustavilo. U trenutku kontakta oštećena je vozila bicikl preko kolnika ulice W. Wilsona i to po obilježenom pješačkom prijelazu iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno sa desne na lijevu stranu gledano iz pozicije okrivljenika. U trenutku kontakta bicikl se kretao brzinom od 7 km/h. U trenutku pokretanja teretnog vozila bicikl se nalazio ispred prednjeg frontalnog dijela vozila. S obzirom na položaj sjedenja okrivljenik najvjerojatnije nije mogao uočiti bicikl. Vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće utvrditi da li je okrivljenik u trenutku zaustavljanja teretnog automobila na prijelazu biciklističke staze preko kolnika mogao uočiti bicikl. Za utvrđivanje te okolnosti bi bilo potrebno provesti rekonstrukciju na mjestu događaja. Istaknuo je da je na predmetnom raskrižju postavljen prijelaz biciklističke staze preko kolnika ulice W. Wilsona, ali na predmetnom raskrižju nije bio postavljen i semafor kojim bi se upravljalo prometom biciklista na prijelazu biciklističke staze preko kolnika, nego je bio postavljen semafor kojim se upravlja promet pješaka. Dakle, vještak je utvrdio da je predmetni semafor bio namijenjen samo pješacima, a ne i biciklistima. Za smjer kretanja oštećene kao vozačice bicikla bio je postavljen prometni znak br. B02 koji znači "obavezno zaustavljanje". Nadalje, s obzirom na konkretne uvjete vidljivosti i preglednosti vještak je utvrdio da je vozačica bicikla u fazi prilaza mjesta prometne nesreće mogla uočiti teretno vozilo kojim je upravljao okrivljenik. Analiza mogućnosti uočavanja oštećene biciklistice od strane okrivljenika provedena je 3D vizualizacijom u računalnom programu PC CRASH. Tako je utvrdio da u trenutku pokretanja vozila, okrivljenik najvjerojatnije nije mogao uočiti oštećenu biciklisticu. Nadalje, navodi da 3D vizualizacijom nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi okolnost da li je u trenutku zaustavljanja teretnog automobila okrivljenik mogao uočiti biciklisticu. Ta okolnost ovisi o prostorno-vremenskoj analizi, načinu kretanja vozila, te položaju sjedenja okrivljenika u teretnom automobilu, kao i visini biciklistice. U nalazu i mišljenju na stranici 10 su prikazane slike iz 3D vizualizacije za slučaj sjedenja okrivljenika u poziciji visine gledanja 3 metra od razine podloge i sa visine 2,6 metara od razine podloge. Analizom postavljene prometne signalizacije na predmetnom raskrižju vještak je utvrdio da ona nije bila postavljena prema pravilima struke. Tako je ustanovio da je na mjestu nesreće promet bio reguliran semaforom koji je važio za sve sudionike u prometu, osim biciklista. Naime, za kretanje biciklista nije bio postavljen svjetlosni signalni uređaj (semafor) kojim bi se regulirao njihov način kretanja. U trenutku prometne nesreće je bio postavljen semafor koji se odnosio na motorni promet koji se odvijao na kolniku Divaltove ulice i Wilsonove ulice, te semafor koji se odnosio na pješake. Ne i za bicikliste. Posebno je naglasio da se pješački semafor ne odnosi na regulaciju prometa biciklista. Stoga ponavlja da prometna regulacija na predmetnom raskrižju nije bila postavljena po pravilima struke jer je kretanje bicikala preko kolnika bilo omogućeno postavljenim prijelazom biciklističke staze preko kolnika, ali za bicikliste nije bio postavljen i semafor. U situaciji kada se na semaforiziranom raskrižju ne nalazi semafor za bicikliste, tada se prema pravilima struke ne postavlja prijelaz biciklističke staze preko kolnika. U tom slučaju biciklisti prelaženje kolnika trebaju izvršiti kao pješaci te preko pješačkog prijelaza ne smiju voziti bicikl. Svjetlosni signalni uređaj postavljen uz kolnik odnosi se na vozila koja se istim kreću. Utvrdio je da je s južne strane kolnika bila izgrađena biciklistička staza koja predstavlja posebnu prometnu površinu koja je fizički odvojena od kolnika i ta biciklistička staza ima svoju prometnu signalizaciju. Na fotografijama s očevida utvrdio je da je za biciklističku stazu bio postavljen prometni znak broj B02 "obavezno zaustavljanje". Taj se znak odnosio samo na bicikliste koji se kreću stazom. Dodao je da su moguća tehnička rješenja regulacije prometa na semaforiziranom raskrižju takva da se signali za pješake i bicikliste uključuju istovremeno, ali i da se oni uključuju u različitim intervalima. U slučajevima kada su biciklistička staza i pješački nogostup postavljeni jedno uz drugo, tada je moguće rješenje postavljanje jednog semafora koji u istom polju ima simbol i pješaka i bicikla.

12. Iz dopune prometnog vještačenja od 28. svibnja 2023. utvrđeno je da je dana 19. svibnja 2023. vještak proveo rekonstrukciju prometne nesreće na mjestu događaja na način da je koristio teretni automobil i bicikl koji su sudjelovali u prometnoj nesreći te je u rekonstrukciji sudjelovala ženska osoba visine 164 cm (pokojna je prema obdukcijskom nalazu bila visoka 161 cm). Vještak je ustanovio da su na mjestu događaja izvršene promjene stanja prometne signalizacije u odnosu na ono kakvo je bilo u vrijeme prometne nesreće i to na način da su za smjer kretanja bicikala postavljeni svjetlosni signali na semaforu kojima se upravlja prometom pješaka i biciklista (G15 i G16; i nove oznake br. G09-1 i G09-2), a da je za smjer kretanja bicikla na biciklističkoj stazi uklonjen prometni znak br. B02 - "obavezno zaustavljanje". Nakon ovako provedene rekonstrukcije, vještak je utvrdio da okrivljenik prije ponovnog pokretanja vozila nije mogao uočiti biciklističku stazu, niti je mogao vidjeti bicikl i vozačicu bicikla u fazi prilaza mjestu prometne nesreće, neovisno u vremenu zaustavljanja, odnosno o putu koji je bicikl prešao. Dakle, time je nedvojbeno dokazano da u trenutku pokretanja teretnog vozila okrivljenik nije mogao vidjeti bicikl i vozačicu bicikla, niti je mogao uočiti biciklističku stazu i bicikl na stazi u ravnini teretnog automobila i ispred teretnog automobila. Nadalje, vještak je rekonstrukcijom utvrdio da je u fazi prilaza križanju okrivljeniku u desnom bočnom ogledalu (desni retrovizor) bilo otežano uočavanje bicikla na biciklističkoj stazi. Vještak tehničkim putem nije mogao definirati putanju, niti brzinu i način kretanja bicikla u fazi prilaza mjestu prometne nesreće naveo je da nije bilo moguće provesti vremensko-prostornu analizu, tj. nije moguće utvrditi da li se u fazi prilaza križanju bicikl nalazio ispred teretnog automobila na biciklističkoj stazi ili iza teretnog automobila. Novom dopunom prometnog vještačenja od 28. listopada 2023., vještak je utvrdio da se svjedok BE nalazio zaustavljen pored prometnog znaka br. B02 "obavezno zaustavljanje" na istočnom dijelu raskrižja (fotografija F7), tada je bio udaljen oko 7,0 m u smjeru istoka i oko 4,1 m od prednjeg desnog gabarita zaustavljenog teretnog automobila u smjeru sjevera, te da je do pregaženja tijela oštećene došlo neposredno prije početka traga struganja odjeće vozačice bicikla (trag br. 1), gledano iz smjera kretanja teretnog automobila. Utvrdio je da je tijelo oštećene pregaženo prednjim lijevim kotačem teretnog automobila (fotografije F37 do F39). Od mjesta primarnog kontakta do pregaženja teretno vozilo je prešlo put od oko 5,3 m i kretalo se brzinom od oko 4,6 sekundi. Okrivljenik je počeo reagirati i poduzimati radnju kočenja oko 0,8 s prije pregaženja tijela oštećene.

13. Ispitan na raspravnom ročištu od 1. prosinca 2025. vještak je ponovno iskazao da u trenutku prometne nesreće promet na predmetnom raskrižju nije bio reguliran u skladu s pravilima prometne struke. Ponovio je da je biciklistima u vrijeme inkriminiranog događaja bila omogućena vožnja preko kolnika Wilsonove ulice i to horizontalnom signalizacijom, odnosno postavljenim prijelazom biciklističke staze preko kolnika. Međutim, semaforom je bio reguliran samo promet pješaka na predmetnom prijelazu, ali ne i promet biciklista. Dakle, prometnom signalizacijom je bilo omogućeno kretanje biciklista preko kolnika Wilsonove ulice, no biciklisti semaforski nisu imali prometno svjetlo za njihovo kretanje. Vještak opetovano iskazuje da je prometno svjetlo na semaforu bilo postavljeno samo za kretanje pješaka i nije se odnosilo na promet biciklista. S obzirom na regulaciju prometa u trenutku prometne nesreće, oštećena je kao vozačica bicikla smjela voziti bicikl preko kolnika Wilsonove ulice samo u trenutku kada nema drugih vozila jer se na nju nije odnosilo pješačko zeleno svjetlo na semaforu, već je za nju vrijedio prometni znak obaveznog zaustavljanja (B02). Također je ponovio da je vozaču u fazi prilaska raskršću bilo otežano uočavanje biciklista u desnom bočnom ogledalu, a razlog tome je da se s mjesta vozača pogledom u desno bočno ogledalo zbog položaja stabala/drveća teže uočava biciklist koji se kreće biciklističkom stazom. To je prikazao na slici 24., stranici 7. dopune nalaza i mišljenja od 28. svibnja 2023. Rekonstrukcijom je utvrdio da se u zaustavljenom položaju s mjesta vozača teretnog automobila ne može vidjeti nogostup niti biciklistička staza. Ponovio je i to da nije mogao definirati putanju, brzinu i način kretanja oštećene u fazi prilaza, kao i da tehnički putem nije moguće provesti analizu mogućnosti uočavanja oštećene od strane okrivljenog u fazi prilaza mjestu prometne nesreće. Provedenom rekonstrukcijom je utvrdio da okrivljenik nije mogao uočiti oštećenu na biciklu ni u trenutku zaustavljanja, niti u trenutku ponovnog pokretanja teretnog vozila. Rekonstrukcijom je ustanovio da zaustavljenim položajem teretnog automobila okrivljenik nije onemogućio kretanje pješaka preko pješačkog prijelaza. To je vidljivo na fotografijama rekonstrukcije iz kojih je jasno da je pješački prijelaz bio slobodan skoro u cijelosti svoje širine. Zaustavljenim položajem teretni automobil je onemogućio kretanje biciklista po prijelazu biciklističke staze preko kolnika. U prometno-tehničkom smislu objasnio je da kada promet u raskrižju nije reguliran znacima ovlaštene osobe ili svjetlosnim signalnim uređajima (semaforima), tada je promet reguliran postavljenim prometnim znakovima.

14. Okrivljenik je u obrani naveo da je 11. studenog 2016. godine upravljao teretnim automobilom vozeći kamione Divaltovom ulicom u Osijeku. Dolaskom do raskrižja sa Wilsonovom ulicom, zaustavio je vozilo i čekao je na semaforu zeleno svjetlo za skretanje u desno. Kad se upalilo zeleno svjetlo, krenuo je, a dva auta koja su bila ispred njega su nastavili vožnju ravno. Prilikom skretanja udesno, vidio je da mu u susret dolazi dječak koji je vozio bicikl, pa ga je namjeravao propustiti. Međutim, on je zaustavio bicikl i uhvatio se za prometni znak te mu je rukom dao znak da prođe. Pogledao je na desnu stranu i nije vidio nikoga. Zatim je započeo je skretanje u Wilsonovu ulicu i u jednom trenutku je osjetio da se nešto dogodilo. Zaustavio je vozilo, izašao je i vidio da žena leži na kolniku. Pozvao je Hitnu. Nije vidio da oštećena nailazi do raskrižja i prelazi cestu, niti da ima namjeru preći na drugu stranu kolnika. Prednji dio kamiona je zaustavio na biciklističkoj stazi kad je vidio da mu dječak dolazi s njegove lijeve strane u namjeri da ga propusti. U prvotnoj obrani je iskazao da je vidio dječaka na biciklu, no kasnije u postupku je utvrdio da se zapravo radi o odrasloj osobi, svjedoku BE koji mu je djelovao kao dječak. Ne može se očitovati na kojoj udaljenosti od raskrižja je bio kada ga je uočio. Okrivljenik je na raspravi na situacijskom planu na stranici broj 24, prstom pokazao da se zaustavio na iscrtanom obilježenom pješakom prijelazu koje se nalazi desno od biciklističke staze, ali nije bio sasvim siguran. Možda je bilo djelomično i na pješakom prijelazu. Nakon što mu je navedeni svjedok dao znak da prođe, pogledao je udesno i vidio je da nema nikoga te je pokrenuo vozilo. Posebno je naglasio da je Wilsonova ulica uska pa je prilikom skretanja u desno zbog širine kamiona morao uzeti veći kut tako da je djelomično prešao i na suprotnu kolničku traku kako bi uspio ući u tu ulicu. Izrazio je iskreno kajanje i žaljenje zbog navedenog događaja, no ponavlja da nije kriv za prometnu nesreću. Bio je dugogodišnji profesionalni vozač i nikada nije imao prometnu kaznu, a zbog ovog događaja prestao je raditi u poduzeću čiji je vlasnik njegov otac i odselio je u Njemačku gdje sada radi kao građevinski radnik jer su posljedice kritičnog događaja teško djelovale na njegovu psihičku sposobnost daljeg upravljanja teretnim vozilom. Otac je troje maloljetne djece i jedini financijski uzdržava svoju obitelj.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, sud je stajališta da tužitelj nije dokazao da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako je optužen.

16. Naime, okrivljeniku je stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – nehajno izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11 i to na način da postupio protivno odredbi članka 57. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer da u navedenom križanju nije propustio biciklisticu AE koja je vozila bicikl po biciklističkoj stazi u Divaltovoj ulici u Osijeku i koja je nastavila zadržavati smjer kretanja preko pješačkog prelaza na raskršću Divaltove i Wilsonove ulice. Inkriminiranom odredbom članka 57. stavka 6. citiranog zakona (blanketna norma) propisano je da je vozač koji pri skretanju presijeca biciklističku stazu ili traku koja se pruža uzduž kolnika kojim se kreće, dužan propustiti bicikle i osobna prijevozna sredstva koji se kreću po biciklističkoj stazi ili traci u istom ili suprotnom smjeru.

17. Međutim, optužba gubi iz vida odlučnu činjenicu koja je u međuvremenu postala nedvojbena. Riječ je o krucijalnoj činjenici koju je prometni vještak u tijeku ovog dokaznog postupka istaknuo u nekoliko navrata i to kako u svojim pisanim dopunama, tako i u iskazima na raspravi. Naime, za kretanje biciklista preko obilježenog pješačkog prijelaza u vrijeme predmetnog događaja nije bio postavljen svjetlosni signalni uređaj (semafor), već je za biciklističku stazu bio postavljen prometni znak broj B02 - "obavezno zaustavljanje" i taj se znak odnosio na bicikliste koji se kreću biciklističkom stazom i prelaz biciklistički prijelaz preko Wilsonove ulice, ali ne i za pješake koji prelaze predmetni pješački prijelaz. Dakle, tempore criminis, biciklisti nisu imali semafor za kretanje preko kolnika Wilsonove ulice. To znači da je prometno svjetlo na semaforu bilo postavljeno samo za kretanje pješaka i nije se odnosilo na promet biciklista. S obzirom na regulaciju prometa u trenutku prometne nesreće, oštećena je kao vozačica bicikla smjela voziti bicikl preko kolnika Wilsonove ulice samo u trenutku kada nema drugih vozila jer se na nju nije odnosilo pješačko zeleno svjetlo na semaforu, već je za nju vrijedio prometni znak obaveznog zaustavljanja (kolokvijalno: ''STOP''). Drugim riječima i jednostavnije rečeno, dok je okrivljeniku na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo, oštećenoj je praktično i suštinski bilo crveno svjetlo, tj. znak STOP!

18. Ako je tome bilo tako, a nedvojbeno jest, tada se okrivljeniku ne može staviti na teret da je nehajno postupao jer da nije propustio biciklisticu da pređe preko predmetnog prijelaza i to zato jer je ona morala stati na pješačkom prelazu (zebri) i propustiti da prođe njegov kamion koji je imao zeleno svjetlo na semaforu dok je ona imala prometni znak ''STOP''. Taj prometni znak predstavlja izričitu naredbu u obliku crvenog osmerokuta i nalaže potpuno zaustavljanje vozila ispred raskrižja (ili željezničke pruge)! Dakle, biciklistica je morala ustupiti prednost svim vozilima na cesti s prednošću prolaska. Znak ''STOP'' se upravo zato i postavlja da bi se povećala sigurnost na mjestima s ograničenom vidljivošću. Vozač bicikla jednako je sudionik u prometu kao i vozač motornog vozila, te i on u slučaju približavanja raskršću mora voziti s povećanim oprezom. Stoga je u ovom sada već dugotrajnom kaznenom postupku, postalo nesporno da okrivljenik kao vozač kamiona nije trebao propustiti pokojnu biciklisticu, već je ona morala postupiti sukladno odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja glasi da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Naprosto ne može vrijediti obratan zaključak. Vozač bicikla se mora potpuno zaustaviti ispred poprečne crte na kolniku, a ako nje nema, na mjestu s kojeg ima pregled nad prometom na cesti s prednošću prolaska. Znak ''STOP'' svakom vozaču daje do znanja da se nalazi na sporednoj cesti i da mora propustiti sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska. Dužnost svakog vozača je da postupi u skladu s prometnim znakovima kojima se regulira promet na raskrižju, a posebno sukladno postavljenom prometnom znaku „obavezno zaustavljanje“ (B02).

19. Nakon ovih temeljnih i presudnih utvrđenja za odluku o meritumu, sva su ostala činjenična saznanja postala od sekundarnog značaja. Dakle, nije sporno da je okrivljenik kritične zgode započeo radnju skretanja u desno u ulicu HE, te da je zaustavio vozilo na obilježenom pješačkom prijelazu. Nije sporno da je na taj način okrivljenikovo teretno vozilo zauzelo i dio biciklističke staze, te da je u trenutku ponovnog pokretanja vozila prednjim lijevim kotačem pregazio bicikl i tijelo oštećene AE koja je počela zaobilaziti predmetni kamion. Nije sporno da okrivljenik u trenutku zaustavljanja i pokretanja teretnog vozila nije mogao vidjeti niti oštećenu ni njen bicikl, pa je došlo do već opisanog udarca teretnog vozila na bicikl oštećene, a onda i do njenog pada pod kotače kamiona. No, nakon svega postalo je nesporno i to da je pokojna oštećena trebala pričekati da okrivljenik upravljajući kamionom dovrši skretanje iz Divaltove u Wilsonovu ulicu i tek tada je oštećena trebala prijeći cestu vozeći bicikl preko biciklističkog prijelaza. Stoga je postalo nebitno da li ju je i kada ju je okrivljenik vozeći kamion prvi puta uočio da upravlja biciklom Divaltovom ulicom u smjeru od zapada prema istoku i da li je to bilo kod Gradskih bazena ili kod restorana Bijelo–plavi ili negdje drugdje u blizini. Oštećena je trebala stati na znaku STOP, a ne voziti bicikl uguravši se ispod vidnog polja vozača prilično velikog i visokog teretnog vozila. Nažalost, takva njena nepažnja jedini je uzrok ovog nesretnog događaja.

20. Slijedom utvrđenih činjenica postalo je jasno da je okrivljenik ekskulpiran od kaznenopravne odgovornosti jer kao vozač teretnog vozila nije prekršio terećeni propis o sigurnosti prometa na cesti, tj. nije poduzeo protuzakonitu prometnu radnju koja bi dovela do smrti oštećenice. Dakle, optužba nije uspjela dokazati svoje činjenične tvrdnje na takav način i sa takvim stupnjem izvjesnosti da bi one postale nesporne, tj. da bi predstavljale činjenice. Ona činjenica od relevantne važnosti za meritornu odluku i ona na kojoj počiva okrivljenikova krivnja zbog koje bi mu sud valjao uputiti društveno-moralni prijekor je ostala samo kao teza optužbe, ali nipošto ne i kao jedini mogući činjenični slijed kritičnog događaja. Da bi sud mogao donijeti odluku o tome da je okrivljenik kao vozač teretnog vozila nehajno postupajući počinio predmetni prometni delikt, prije svega se nedvojbeno i to izvan svake razborite dvojbe morao uvjeriti da je okrivljenik prekršio odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Okr. EE se kao sudioniku u prometu i vozaču kamiona ne može staviti na teret prometna nesreća i prouzročena smrt oštećene AE, kao kauzalni neksus, ako ova konkretna prometna tragedija nije rezultat povrede propisa o sigurnosti prometa na cestama i to na način da je okrivljenik tako ugrozio promet da je isključivo on uzročnik ove prometne nesreće. Okrivljenik je bio dužan predvidjeti samo one propuste drugog sudionika u prometu kada je takvo ponašanje, a s obzirom na sve konkretne okolnosti, očito i izgledno. Riječ je o načelu ograničenog pouzdanja u prometu koje se odnosi na situaciju kada se prema iskustvu i konkretnim okolnostima može predvidjeti da se drugi sudionici u prometu neće pridržavati prometnih propisa i da će svojim protupropisnim ponašanjem ugroziti promet. Nema takvih činjenica na temelju kojih bi sud mogao smatrati dokazanim da je za konkretnu prometnu nesreću jedini krivac okrivljenik i to zato što se nije pridržavao propisa o sigurnosti prometa. Nijedan izvedeni dokaz pojedinačno sam za sebe ili u svom zbroju ne daje valjanu osnovu za zaključak sudskog vijeća o tome da predmetna nesreća nije posljedica slučaja, odnosno nepažnje oštećene. Njen uzrok se ne može pripisati lakomislenom ili obijesnom ponašanju okrivljenika kao vozača teretnog vozila (svjesni nehaj). Nakon provedbe svih dokaza, očito je da se u konkretnom prometnom događaju, koji je rezultirao tragičnom posljedicom, nije radilo o predvidljivom, uobičajenom i očekivanom ponašanju biciklistice, koja prelazi cestu vozeći bicikl na prijelazu na kojem joj prometni znak nalaže da mora propustiti druga vozila koja dolaze iz Divaltove ulice. Opisano ponašanje oštećene se protivi općeprihvaćenom načelu pouzdanja u prometu.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopune prometnog vještaka, jer je on dan u skladu s visokim pravilima struke, vještačenje je jasno, razumljivo, objektivno i u njemu nema proturječnosti. Svjedočki iskaz BE je vjerodostojan dokaz jer je okolnosan, detaljan i uvjerljiv.

22. Sukladno obrazloženom, sud je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik svojim postupanjem kritične zgode prekršio odredbu članka 57. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da bi počinio kazneno djelo na način kako mu se optužnicom stavlja na teret.

23. S obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, ali će o njima biti doneseno posebno rješenje jer u vrijeme objave sud nije raspolagao svim podacima potrebnim za donošenje rješenja o trošku.

24. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 3. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na broj: KO-DO-1323/2016

2. Punomoćnik ošt. Slavko Nedić, odvjetnik iz Osijeka

3. Okr. EE

4. Branitelj Berislav Krnic, odvjetnik iz Osijeka