Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-41/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica iz Zagreba, protiv prvotuženika Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Zaprešić, Zaprešić, Vladimira Novaka 23, OIB: 70921936463, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba i drugotuženika Grad Zaprešić, Zaprešić, Nova ulica 10, OIB: 92840587889, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Zaprešić protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1746/2024-89 od 30. travnja 2025., u sjednici održanoj 03. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tužitelja se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana a žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1746/2024-89 od 30. travnja 2025. se:

a) preinačuje u dijelu točke I.2. u kojem je odbijen zahtjev za isplatom 1.294,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u točki I.3. (odluci o troškovima) i sudi:

„2. Nalaže se I. tuženom, VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Vladimira Novaka 23, /OIB: 70921936463/ i II. tuženom, GRADU ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Nova ulica 10, /OIB: 92840587889/ da tužitelju, ĆM iz [adresa], /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ solidarno isplate iznos od 1.294,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 47,55 eura od 16.11.2015.g. do isplate

- na iznos od 49,94 eura od 16.12.2015.g. do isplate

- na iznos od 45,68 eura od 16.01.2016.g. do isplate

- na iznos od 50,04 eura od 16.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 50,06 eura od 16.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 45,70 eura od 16.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 50,06 eura od 16.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 48,01 eura od 16.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 48,01 eura od 16.07.2016.g. do isplate

- na iznos od 50,29 eura od 16.08.2016.g. do isplate

- na iznos od 46,15 eura od 16.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 48,25 eura od 16.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 51,33 eura od 16.01.2017.g. do isplate

- na iznos od 48,47 eura od 16.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 48.47 eura od 16.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 50,78 eura od 16.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 46,37 eura od 16.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 53,32 eura od 16.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 48,47 eura od 16.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 50,78 eura od 16.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 46,37 eura od 16.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 50,78 eura od 16.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 48,70 eura od 16.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 46,58 eura od 16.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 53,57 eura od 16.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 46,90 eura od 16.01.2019.g. do isplate

po stopi koja teče od 16. studenoga 2015.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se I. tuženom, VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Vladimira Novaka 23, /OIB: 70921936463/ i II. tuženom, GRADU ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Nova ulica 10, /OIB: 92840587889/ naknaditi tužitelju, ĆM iz [adresa], /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, troškove parničnog postupka u iznosu od 894,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

b) potvrđuje u dijelu pod točkom I.1., preostalom dijelu točke I.2. kojim je odbijen zahtjev za isplatom svote preko iznosa iz točke I.a) ove drugostupanjske presude i točki II. izreke.

II. Svaka stanka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se I. tuženom, VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Vladimira Novaka 23, /OIB: 70921936463/ i II. tuženom, GRADU ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Nova ulica 10, /OIB: 92840587889/ da tužitelju, ĆM iz [adresa], /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ solidarno isplate iznos od 9.469,17 eura/ 71.345,77 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.536,20 kn/203,89 eura od 16.11.2015.g. do isplate

- na iznos od 1.507,27 kn/200,05 eura od 16.12.2015.g. do isplate

- na iznos od 1.482,31 kn/196,74 eura od 16.01.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.482,31 kn/196,74 eura od 16.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.476,93 kn/196,02 eura od 16.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.476,93 kn/196,02 eura od 16.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.476,93 kn/196,02 eura od 16.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.417,64 kn/188,15 eura od 16.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.417,64 kn/188,15 eura od 16.07.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.485,00 kn/197,09 eura od 16.08.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.11.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,33 kn/188,51 eura od 16.12.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,33 kn/188,51 eura od 16.01.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,33 kn/188,51 eura od 16.02.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.03.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.04.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.05.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.06.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.07.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.487,70 kn/197,45 eura od 16.08.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,42 kn/189,58 eura od 16.09.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.10.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,42 kn/189,58 eura od 16.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,42 kn/189,58 eura od 16.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.436,49 kn/190,65 eura od 16.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.436,49 kn/190,65 eura od 16.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.436,49 kn/190,65 eura od 16.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.436,50 kn/190,66 eura od 16.11.2018.g. do isplate

- na iznos od 2.724,74 kn/361,64 eura od 16.12.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.364,84 kn/181,15 eura od 16.01.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.02.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.03.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.04.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.05.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.06.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.07.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.318,82 kn/175,04 eura od 16.08.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.264,40 kn/167,81 eura od 16.09.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.264,39 kn/167,81 eura od 16.10.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.264,39 kn/167,81 eura od 16.11.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.264,39 kn/167,81 eura od 16.12.2019.g. do isplate

po stopi koja teče od 16. studenoga 2015.g. do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I. tuženom, VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Vladimira Novaka 23, /OIB: 70921936463/ i II. tuženom, GRADU ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Nova ulica 10, /OIB: 92840587889/ da tužitelju, ĆM iz [adresa], /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ solidarno isplate iznos od 45.547,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.11.2015.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.12.2015.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.01.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.07.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.08.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.10.2018.g. do isplate

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ, Zaprešić, Vladimira Novaka 23, OIB 70921936463 isplati iznos od kn 70.733,77 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od kn 2.094,55 od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.094,55 od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.094,55 od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.100,89 od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.100,89 od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.100,89 od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,50 od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,51 od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,51 od 16.02.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.03.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.04.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.07.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.08.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.09.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.10.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.01.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.02.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.413,52 od 16.03.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.04.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,51 od 15.05.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.309,09 od 16.08.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.309,10 od 16.09.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.309,09 od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.309,08 od 16.11.2018. do isplate,

po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata za razdoblje trajanja posebnih okolnosti sukladno odredbama Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, te mu naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

2. Ovu presudu pravovremenim i dopuštenim žalbama pobijaju i tužitelj i tuženik Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Zaprešić, Zaprešić (u daljnjem tekstu: Veleučilište).

3. Obje stranke žalbu podnose protiv onog dijela presude u kojem nisu uspjele u sporu, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tužitelj predlaže u pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsku odluku, podredno istu preinačiti, a tuženik predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti njegovu žalbu i provesti postupak te donijeti odluku sukladno članku 366.a ZPP-a.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Postupak je pokrenut tužbom iz članka 186.b ZPP-a u kojoj je tužitelj tražio da mu tuženici i to Veleučilište, kao poslodavac, a Grad, kao njegov osnivač, dostave dokumentaciju o tome koliko je iznosila prosječna bruto plaća Grada 2014., 2015., 2016. i 2017. godine, te koliko je iznosila prosječna bruto plaća gospodarstva Grada za III. i IV. kvartal 2018., te po kvartalima za 2019. godinu. U predmetnoj tužbi tužitelj je postavio zahtjev za solidarnu isplatu manje isplaćene plaće u akademskim godinama 2015/2016, 2016/17, 2017/18, 2018/19 i 2019/20, čiju će visinu odrediti kada se, po primitku navedene dokumentacije, provede knjigovodstveno vještačenje.

6. Tužbenim je navodima tužitelj tvrdio da mu je za utuženo razdoblje manja plaća isplaćena jer mu nisu isplaćeni prekovremeni sati te dodaci na "uvjete rada", kao i zbog toga što tuženo Veleučilište nije vršilo usklađivanje osnovice za izračun plaće.

7. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu razlike plaće za razdoblje od listopada 2015. (dospijeće u studenom 2015.) do studenog 2019. (dospijeće u prosincu 2019.) nastale zbog obračuna po manjoj osnovici od pripadajuće (točka I.1. izreke), te isplatu razlike plaće zbog neplaćenih prekovremenih sati za akademsku godinu 2015./2016 u razdoblju od listopada 2015. (dospijeće u studenom 2015.) do rujna 2016. (dospijeće u listopadu 2016.), te za akademsku godinu 2017./2018. u razdoblju od listopada 2017. (dospijeće u studenom 2017.) do rujna 2018. (dospijeće u listopadu 2018.), (točka 1.2. izreke).

8. Protutužbenim zahtjevom Veleučilište je od tužitelja tražilo povrat više isplaćene plaće do koje je došlo zbog pogreške u rješenju o obračunu plaće od 29.02.2016. , po kojem je tužitelju plaća obračunata prema koeficijentu "višeg predavača", umjesto "predavača", što je tužitelj bio.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da su parnične stranke zaključile:

- Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 28.2.2013. (u daljnjem tekstu: Ugovor/13) za radno mjesto "visokoškolski nastavnik" s nastavnim zvanjem "predavač",

- Aneks ugovora o radu 26. veljače 2015. (u daljnjem tekstu: Aneks/15) kojim tužitelj nastavlja raditi na radnom mjestu "veleučilišni nastavnik",

- Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. studenog 2018. (u daljnjem tekstu: Ugovor/18), a radi usklađivanja ugovora o radu s odredbama Pravilnika o radu (koji spisu nije priložen), sukladno kojem Ugovoru/18 tužitelj nastavlja raditi na radnom mjestu "veleučilišni" nastavnik", u nastavnom zvanju "predavač".

9.1. Dalje je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je rješenjem o obračunu plaće od 29. veljače 2016. tužitelju utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,25 (koeficijent 2,50 - 10%) za nastavno zvanje viši predavač, raspoređen na radno mjesto "veleučilišni nastavnik", da tužitelj sukladno izvedbenim planovima nastave obavlja 540 norma sati od ukupno propisanih 450 norma sati godišnje i da nema priznatih dodatnih aktivnosti, čime ostvaruje 90 i više % od ukupno propisanih godišnjih norma sati te mu se osnovna plaća dodatno ne umanjuje, da ima dodatke od 0,5% na godine staža i 8% za znanstveni stupanj magistra znanosti, a rješenje se primjenjuje na obračun i isplatu plaće za veljaču 2016.,

- da je rješenjem o obračunu plaće od 6. studenoga 2018. tužitelju kao predavaču, raspoređenom na radno mjesto "veleučilišni nastavnik", utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,025 (koeficijent 2,25 - 10%) uz dodatke od 0,5% na godine staža i 8% za znanstveni stupanj magistra znanosti, a rješenje se primjenjuje na obračun i isplatu plaće za studeni 2018., a prestaje važiti rješenje o obračunu i isplati plaće od 29. rujna (ispravno veljače) 2016.

9.2. Prvostupanjski sud utvrđuje i da su u utuženom razdoblju kod tuženog Veleučilišta na snazi bili Statut od siječnja 2014., Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 3. listopada 2012. (Pravilnik/12), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 19. ožujka 2014. (Pravilnik/14), Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 30. studenoga 2018. (Pravilnik/18) i Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 28. studenoga 2019. (Pravilnik/19), Odluke Upravnog vijeća Veleučilišta o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost od 15. siječnja 2015., Odluka o racionalnijoj uporabi kadrovskih i materijalnih resursa Veleučilišta od 3. veljače 2016., Odluka o osnovici za obračun bruto plaće od 15. studenoga 2019., te da su svi bili doneseni sukladno Zakonu o ustanovama, Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao i Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje.

10. Prvostupanjski sud navodi što je pojedinim odredbama navedenih općih akata veleučilišta propisano (točke 26.-30. obrazloženja) i zaključuje:

- da primjenom Pravilnika od 1. prosinca 2018. za ostvarene norma sate do 495 godišnje tužitelju ne bi pripadalo pravo na dodatnu naknadu već isključivo za norma sate realizirane iznad 496 sati godišnje i to uz Odluku dekana o uvećanjima, odnosno potrebu mora obrazložiti prodekan uz odobrenje dekana prije donošenja izvedbenih planova nastave za akademsku godinu i to do najviše 37,5% (točka 31. obrazloženja)

- da spisu ne prileže Odluke dekana kojima bi tužitelju bilo određeno uvećanje osnovne plaće za otežane uvjete rada, a niti Odluka o uvećanju osnovne plaće do 10%, kao niti pisani mjesečni izvještaji o održanoj nastavi, ovjereni od strane pročelnika katedre i prodekana za nastavu, a odobrenih od dekana za obračun plaća temeljem stvarno odrađenog nastavnog zaduženja temeljem čl. 17. koja bi bila donesena u utuženom razdoblju (točka 32. obrazloženja),

- da osnovice koje navodi tužitelj nisu primjenjive na konkretni slučaj iz razloga što se kod I-tuženika primjenjuju odredbe Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012. i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima od 13. studenoga 2018., kojima je izričito određeno u čl. 5. st. 3. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama da osnovicu za obračun plaće čini 80% prosječne bruto plaće grada Zaprešića u prethodnoj godini, koja će se usklađivati sukladno službenim podacima, istovremeno kao i gradskoj upravi, koja odredba je bila na snazi do 30. studenoga 2018. kada je na snagu stupio čl. 12. Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima po kojem je osnovica za izračun plaće 85% iznosa prosječne mjesečne bruto plaće gospodarstva grada Zaprešića za kvartal koji prethodi mjesecu za koji se obračunava i isplaćuje plaća zaposlenika Veleučilišta, i koju Upravno vijeće može korigirati krajem svake poslovne godine, ovisno o broju ukupno upisanih studenata i utvrđenoj masi sredstava za plaće iz čl. 4. ovog Pravilnika (točka 33. obrazloženja).

11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud zaključuje da je tuženo Veleučilište primjenjivalo i veću osnovicu nego je trebalo prema općim aktima, jer je osnovica za izračun plaće bila 4.990,90 kn, što je 90% osnovice za obračun plaća službenika i namještenika gradske uprave, pa osnovica nije umanjena za propisanih 20% već samo za 10%, a da je osnovica grada Zaprešića, zaključkom gradonačelnika od 12. studenoga 2015. utvrđena je u visini 5.540,40 kn od 1. prosinca 2015. i bila je na snazi do 18. lipnja 2019. kada je Odlukom gradonačelnika iznosila 5.900,00 kn s primjenom od 1. lipnja 2019., pa je u utuženom razdoblju tuženik primjenjivao za obračun plaće i veću osnovicu u odnosu na propisanu svojim aktima, a sukladno donesenim Odlukama o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost i Zaključaka sjednice Upravnog vijeća, koje odluke su donesene sukladno Statutu i Pravilnicima I-tuženika.

12. Za odluku o protutužbenom zahtjevu prvostupanjski sud navodi da je osnova za isplatu plaće tužitelju bilo rješenje o obračunu plaće tuženog Veleučilišta i tužitelj ne može biti odgovoran za obračun plaće po većem koeficijentu jer je odredbom članka 1112. Zakona o obveznim odnosima propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Do umanjenja imovine tuženog Veleučilišta došlo je pogreškom samog tog tuženika koji rješenjem o obračunu plaće nije utvrdio pravilni koeficijent, zbog čega za takvu pogrešku tužitelj ne može snositi posljedice i tuženik nema pravo na vraćanje isplaćenog iznosa a naknadno saznanje o pogrešnoj primjeni koeficijenta za obračun plaće tužitelju ne može imati učinak pridržaja prava zahtijevati natrag onog što je dano.

O žalbi tužitelja

13. Tužitelj ukazuje na ponovno počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i to:

a) kada je u pitanju (točka I.2.) odluka o zahtjevu za isplatom razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati (zbog koje povrede je ranije donesena istovjetna presuda bila ukinuta, opaska drugostupanjskog suda) jer su razlozi proturječni, obrazloženje suprotno dokumentaciji, a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, jer se zahtjev za isplatom na ime prekovremenih sati odnosi na razdoblje do rujna 2018. na koje se ne odnosi Pravilnik od 1. prosinca 2018. koji je prvostupanjski sud primijenio, a po niti jednoj varijanti izračuna kojeg je dala vještakinja ne proizlazi da ne bi bilo razlike plaće po ovoj osnovi,

b) kada je u pitanju (točka I.1.) osnovica koja se ima primijeniti za obračun plaće, jer nije obrazložio zašto primjenjuje Kolektivnu ugovor (za znanost i visoko obrazovanje), nije obrazložio koje je pravo za tužitelja povoljnije s obzirom na istovremeno postojanje više pravnih akata, te ističe kako je u čitavom utuženom razdoblju tuženo Veleučilište obračunavalo plaću tužitelja po osnovici od 4.990,90 kn, a da je osnovica prema Pravilniku/12 propisivala osnovicu u visini 80% prosječne bruto plaće grada Zaprešića u prethodnoj godini, koja će se usklađivati sukladno službenim podacima, istovremeno kao i gradskoj upravi, a prema Pravilniku/18 iznosi 85% prosječne mjesečne bruto plaće gospodarstva grada Zaprešića za kvartal koji prethodi mjesecu za koji se obračunava i isplaćuje plaća, i ukazuje na podatke koje je dostavila Financijska agencija – 5.561,55 kn za 12/2018, te 5.518,20 za 01/2019 - 11/2019.

14. U prvom redu valja ukazati da se Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje primjenjuje u razdoblju do donošenja Pravilnika/18 na temelju članka 7. Pravilnika/12 kojim je propisano da ostala prava djelatnici ostvaruju temeljem Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za javne službe, odnosno visoko obrazovanje. Sadržajno takvu odredbu nije sadržavao Pravilnik/18.

15. Ugovori o radu iz 2013. i Aneks/15 zaključeni su u vrijeme važenja Pravilnika/12 i u člancima 4. ugovoreno je da VeIeučilište tužitelju sukladno zakonu, Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i plaćama te ovim ugovorom izdaje pojedinačno rješenje o obračunu plaće, a na temelju kojega će se radniku za uredno obavljanje poslova iz ovog ugovora, svakog mjeseca obračunavati i isplaćivati mjesečna plaća za prethodni mjesec, sa svim pripadajućim na propisima zasnovanim dodacima.

16. Pravilnikom/12 – članak 5. stavak 3. bilo je propisano (cit.) "Osnovicu za obračun plaća čini 80% prosječne bruto plaće grada Zaprešića u prethodnoj godini, koja će se usklađivati sukladno službenim podacima, istovremeno kao u gradskoj upravi."

17. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovica od 4.990,90 kuna više od 80% prosječne bruto plaće Grada Zaprešića, a u žalbi se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ukazivanjem na podatke Fine o osnovicama za kasnije razdoblje (5.561,55 kn za 12/2018 te 5.518,20 za 01/2019-11/2019.), jasno je da taj žalbeni razlog nije ostvaren budući podaci na koje ukazuje žalitelj nisu relevantni te da nije bilo osnove za utvrđenje kako je tužitelju u ovom razdoblju, dakle do 1. prosinca 2018., od kada je na snazi Pravilnik/18 i Ugovor/18, tužitelju isplaćivana plaća po manjoj osnovici od pripadajuće.

18. Pravilnikom/18 u članku 12. bilo je propisano da je osnovica za izračun plaće 85% iznosa prosječne mjesečne bruto plaće gospodarstva grada Zaprešića za kvartal koji prethodi mjesecu za koji se obračunava i isplaćuje plaća zaposlenika Veleučilišta (stavak 1.) i koju Upravno vijeće može korigirati krajem svake poslovne godine, ovisno o broju ukupno upisanih studenata i utvrđenoj masi sredstava za plaće iz čl. 4. ovog Pravilnika (stavak 2.).

19. Ugovorom/18, članak 9., ugovoreno je da tužitelju, u nastavnom zvanju predavač, pripada osnovna mjesečna plaća obračunata primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,02 na osnovicu za izračun plaće, uvećana za 0,5% po svakoj navršenoj godini radnog staža, uvećana za 8% temeljem znanstvenog stupnja magistra znanosti i svim pripadajućim dodacima sve temeljem Zakona, Statuta Veleučilišta i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika, a osnovica je određena Pravilnikom/18 kako je to navedeno u prethodnoj točki.

20. Pravilnik/18 važio je sve do donošenja Pravilnika/19, a isti je donesen 15. studenog 2019., pa sve kada bi se i uzeo podatak Fine na kojeg žalitelj ukazuje u žalbi (točka 17. obrazloženja ove drugostupanjske presude), zbog načina na koji se utvrđuje osnovica prema tom Pravilniku/18 (navedeno u točki 18. obrazloženja ove drugostupanjske presude), nije bilo osnove za utvrđenje da je tužitelju isplaćivana plaća po manjoj osnovici od pripadajuće.

21. Stoga je pravilna prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I.1. izreke prvostupanjske presude, radi čega je odlučeno kao pod točkom I.b) izreke prvostupanjske presude na temelju članka 373.a) stavak 1. točka 2. ZPP-a, u vezi stavka 3., a temeljem ove odredbe zbog toga što su osnovani žalbeni navodi tužitelja kako je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama i u ovoj prvostupanjskoj presudi (kao i u onoj ranijoj) ostali nejasni ili su čak i izostali.

23. U odnosu na odluku pod točkom I.2. osnovano žalitelj ukazuje da se prvostupanjski sud poziva na Pravilnik/18, a razdoblje na koje se odnosi ovaj zahtjev nije ono u kojem je na snazi bio taj Pravilnik/18, već onaj raniji, Pravilnik/12. Osnovano žalitelj ukazuje i na činjenicu da iz nalaza i mišljenja vještaka, po svakoj verziji obračuna postoje neisplaćeni prekovremeni sati, pa je obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na ovu odluku takvo da se ne može ispitati.

24. Dakle, za razdoblje na koje se odnosi tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pod točkom I.2. prvostupanjske presude, na snazi je bio Pravilnik/12, koji je propisivao, kako je već navedeno, primjenu i Kolektivnog ugovora za djelatnost visokog obrazovanja, a to je bio Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje iz 2010. („Narodne novine“ 142/10, dalje KU/10). Kako odredbe Ugovora/13, a niti Pravilnika/12 nisu konkretizirale visinu povećane plaće za prekovremene sate, na koju radnik ima pravo sukladno članku 86. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, dalje: ZR), to je valjalo primijeniti ovaj KU/10, a kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi, primjenjujući ovaj KU/10, tužitelju pripadala naknada za prekovremene sate uzimajući samo one sate koje proizlaze iz isprava koje je izdalo samo Veleučilište, to je tužitelju trebalo dosuditi tako ukupno izračunatu svotu, a to je svota od 9.753,33 kune, što preračunato u EUR prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,5345 kune, sukladno Zakonu o uvođenju EUR kao službene valute u Republiku Hrvatsku ("Narodne novine" 57/22, 88/22") iznosi 1.294,49 EUR. Na jednak način preračunati su i pojedinačni mjesečni iznosi koji zbrojeni daju navedenu svotu, pa je slijedom izloženog odlučeno kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 373.a.) stavak 1. točka 2. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu (u kojem je tužitelj, čini se omaškom, tražio isplatu 45.547,20 EUR, a ne 45.547,20 kuna) prvostupanjsku je presudu, na temelju iste zakonske odredbe, valjalo potvrditi radi čega je odlučeno kao pod točkom I.b) izreke ove drugostupanjske presude. Na dosuđene svote dosuđene su i zakonske zatezne kamate koje tužitelju pripadaju na temelju članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

O žalbi tuženog Veleučilišta

25. Žalitelj u žalbi upire na to da je tužitelj bio, odnosno morao biti svjestan činjenice da je njegovom (žaliteljevom) omaškom tužitelju rješenjem iz 2016. priznat veći koeficijent nego što je onaj na kojeg je imao pravo po njegovim općim aktima, a što je tužitelj i sam priznao dopisom od 13. studenog 2018., priznajući da nikad nije obavljao poslove „višeg predavača“, da ne bježi od duga prema tuženiku čime da je priznao dug ali da ga nema namjeru podmiriti. Smatra da nema mjesta primjeni članka 1112. ZOO- a na koji se pozvao prvostupanjski sud.

26. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani jer je, po shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno istumačio i primijenio materijalno pravo kada je protutužbeni zahtjev odbio. To što je žalitelj tužitelju isplaćivao plaću po većem koeficijentu nego ga je sam svojim općim aktima propisao, bilo je utemeljeno na rješenju koje je sam donio, pa to što je to bila posljedica njegove greške za koju je tužitelj znao i morao ju je biti svjestan, ne znači da je došlo do stjecanja bez osnove. Nastavno na to, a u vezi navoda o priznanju duga, valja reći to da bi se dug mogao priznati samo ako dug i postoji, a ovdje duga nema, jer nema ni izvanugovornog odnosa (stjecanja bez osnove).

27. Slijedom navedenog odluku o protutužbenom zahtjevu valjalo je potvrditi i odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

28. S obzirom na uspjeh stranaka u parnici odluku o troškovima valjalo je preinačiti i odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 154. stavak 4. u vezi članka 156. stavak 1. ZPP-a. Naime, s obzirom na tri zahtjeva, dva tužbena i jedan protutužbeni, uspjeh stranaka mjeren je na način da u odnosu na prvi zahtjev tužitelj nije uspio ni s osnovom ni visinom, u odnosu na drugi s osnovom je uspio 100%, a s visinom 21%, dok je u odnosu na protutžbeni zahtjev uspio i s osnovom i s visinom 100%. Kada se njegovi uspjesi s osnove zbroje (0+100+100) i podijele s tri dobije se uspjeh od 67%, tome treba dodati uspjeh po visini koji iznosi (0+21+100, podijeljeno s tri) 40%, ukupno 107% što podijeljeno sa dva iznosi 53,5%. Uspjeh tuženika mjeren na isti način predstavlja po osnovu (100+0+0) 33%, po visini (100+79+0) 60%, dakle 93% što podijeljeno s dva iznosi 46,5% i kada se od većeg odbije manji dobije se 7%, što ovaj sud smatra neznatnim uspjehom. Tužitelju su dosuđeni samo troškovi vještačenja koji su bili potrebni neovisno o postotku uspjeha, u ukupnom iznosu od 894,22 eura.

29. O troškovima žalbe odlučeno je pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 4. ZPP-a.

U Dubrovniku, 03. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte