Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-12/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠCJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika Europa – upravljanje nekretninama d.o.o., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186, zastupan po direktoru ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri, Zagreb, Masarykova ulica 3, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. Pr-32/2022-23 od 24. prosinca 2024., u sjednici održanoj 03. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. Pr-32/2022-23 od 24. prosinca 2024. u pobijanom dijelu – točkama I. i II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186 da tužitelju ŠCJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.654,46 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 2. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te troškove odlaska liječniku iznos od 332,72 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenje presude 24. 12. 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186 da tužiteljici ŠCJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.566,92 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 24. 12. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te dio zahtjeva za zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete od 332,72 eura za razdoblje od 2. 3. 2022. do 23. 12. 2024".
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik u dijelu pod točkama I. i II. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za naknadom štete nastale tužiteljici kao posljedica ozljede na radu.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 25.01.2019. do 09.08.2019.,
- da je tužiteljica 08.02.2019. ozlijeđena na radu na način da ju je druga djelatnica s viličarom i robom na njemu, dok je sjedila za radnim stolom, s leđa gurala naprijed prema stolu,
- da je tužiteljica zbog ozljeđivanja bila na bolovanju dva i pol mjeseca,
- da je zbog štetnog događaja tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg sedam dana, te slabog 30 dana, da je trpjela primarni strah pet minuta,
strah jakog intenziteta za vrijeme dok se nije mogla samostalno kretati i u tome joj je pomagao suprug, a što je trajalo 14 dana, strah slabijeg intenziteta 30 dana, te da je kod tužiteljice došlo do akutno stresnog poremećaja i poremećaja prilagodbe u trajanju od tri mjeseca,
- da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć od ukupno 59,5 sati, koju joj je pružao suprug koji je zbog toga koristio godišnji odmor,
- da je tužiteljica zbog ozljeđivanja putovala liječniku iz [adresa] u [adresa] puta,
- da se tužiteljica obratila UNIQA osiguranju d.d., kod kojeg je tuženik bio osiguran od odgovornosti, 1. kolovoza 2019., radi naknade štete,
- da je na zahtjev tužiteljice između parničnih stranaka zaključen Sporazum o prestanku radnog odnosa 06.08.2019. godine.
7. Prvostupanjski sud zaključuje:
- da se Sporazumom o prestanku radnog odnosa (dalje: Sporazum) kojeg je zaključila 06.08.2019. tužiteljica nije odrekla potraživanja s osnove naknade štete, niti ga se mogla odreći jer se u trenutku sklapanja Sporazuma nije završilo njezino liječenje niti se stabiliziralo zdravstveno stanje,
- da se tužiteljica ne bi te tražbine odrekla svjesno i namjerno jer se neposredno prije sklapanja Sporazuma, 01.08.2019., obratila tuženikovom osiguratelju radi naknade štete, od kojeg da je dobila tek simboličan iznos,
- da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljici na temelju članka 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14., 118/,14., 154/14., 94/18., 96/18.) kojom je određeno da se ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, ne nalazeći razloga za isključenje tuženika od odgovornosti za nastalu štetu,
pa osnovanim nalazi zahtjev za naknadu zatražene štete i to:
- za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje za fizičke bolove u iznosu od 1.327,23 eura,
- za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.061,78 eura,
- za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje zbog straha u iznosu od 265,45 eura,
- za tuđu njegu i pomoć 200,00 eura (3,36 eura po satu),
- za odlaske liječniku 132,72 eura.
7.1. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na odredbama članaka 19. stavak 1. i 2., 1100. stavak 1. i 2., te 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) sudsku praksu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske kada je u pitanju naknada neimovinske štete, članka 1095. ZOO-a i 223. ZPP-a kada je u pitanju imovinska šteta.
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
8.1. Počinjena je međutim bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer razlozi o odlučnim činjenicama nisu jasni, kako će biti u nastavku obrazloženo.
9. Prije svega valja reći da neosnovano žalitelj ustrajava na tvrdnji kako se tužiteljica odrekla tražbine s osnova naknade štete zaključivši Sporazum u kojem je u članku 4. navedeno:
"Ukupne obveze poslodavca prema Radniku s naslova radnog odnosa zajedno s eventualnim odrađenim prekovremenim satima i dodacima za iste, te sa svim drugim eventualnim davanjima bit će namirena zajedno sa isplatom plaće i jednokratnom naknadom troškova za mjesec kolovoz 2019.
Neiskorišteni dani godišnjeg odmora isplatit će se s plaćom za mjesec kolovoz 2019. i biti će iskazani na platnom listiću.
Radnik izričito i neopozivo izjavljuje da su isplatom iznosa gornje naknade podmirene sve njegove tražbine prema Poslodavcu, te da nema nikakvih daljnjih tražbina koje bi proizlazile iz radnog odnosa ili bilo kojeg drugog osnova u odnosu na Poslodavca, odnosno izjavljuje da se takvih tražbina odriče.“
9.1. Kako iz navedene odredbe stavka 3. proizlazi kako tužiteljica izjavljuje da isplatom iznosa, koja isplata tek treba uslijediti i koja nije specificirana niti po osnovama niti po visini (stavak 1.), nema daljnjih tražbina prema tuženiku, odnosno da ih se odriče, takva izjava ne može se tumačiti odricanjem od svega što joj tuženik duguje ali neće isplatiti u budućnosti.
9.2. Stoga su žalbeni navodi tuženika u odnosu na tumačenje ove odredbe Sporazuma neosnovani.
10. U odnosu na tvrdnju kako bi postojale okolnosti zbog kojih bi on bio oslobođen odgovornosti za naknadu štete treba reći da takve okolnosti ne postoje, te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici zbog ozljede na radu, na temelju članka 25. ZR-a. Osim toga takve tvrdnje tuženika kontradiktorne su njegovim tvrdnjama da je tužiteljici šteta isplaćena od strane njegova osiguratelja, budući je riječ o osiguranju od odgovornosti i za ovu istu štetu odgovara tuženik, kao poslodavac, i društvo kod kojeg se osigurao, radi čega je tuženik i predlagao da se to društvo obavijesti o ovoj parnici (točka 10. obrazloženja prvostupanjske presude).
11. U pogledu visine dosuđene štete osnovano žalitelj problematizira visinu dosuđene neimovinske štete točnije iznos od 1.061,78 eura koju je prvostupanjski sud ocijenio kao pravičnu naknadu za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smanjenja životne aktivnosti.
11.1. U prvom redu valja ukazati da je pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na (fizičko i duševno) zdravlje naknada koja se dosuđuje prema kvalifikatornim okolnostima svakog pojedinog slučaja, u koje spadaju i fizičke boli, strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženost, a pravična novčana naknada se ne dosuđuje posebno za povredu prava osobnosti na fizičko, a posebno na duševno zdravlje. Ovdje valja reći i da su Orijentacijski kriteriji ono što im i ime govori – Orijentacijski, pa dosuđenje naknade neimovinske štete 2024. godine i u eurocentima nema za ovaj sud logičan i prihvatljiv razlog, posebno kada nije riječ o tome da se tužbeni zahtjev prihvaća u cijelosti.
12. No, ono zbog čega, u pobijanom dijelu, prvostupanjsku presudu nije moguće ispitati je i to što prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge u vezi nesporne činjenice da je tužiteljica, od UNIQA osiguranja d.d., kod kojeg je tuženik bio osiguran od odgovornosti, zatražila naknadu štete, te joj je po tom zahtjevu nešto i isplaćeno. Ako je tužiteljici nešto isplaćeno (a nesporno jest, jer kako navodi prvostupanjski sud, tužiteljica je iskazala da joj je isplaćena simbolična naknada) tada bi tužiteljici pripadala samo razlika između isplaćene i pripadajuće naknade, naravno ako takva razlika postoji. U pobijanoj presudi o ovome su razlozi izostali.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a.
14. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Dubrovniku, 03. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Zoran Nikolić
