Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6151/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe PROTIS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe EĆ, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 46., 64. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 11. svibnja 2023., broj: 25. Pp-995/2022, na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe PROTIS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe EĆ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se točka 1. izreke prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) I-okr. pravna osoba PROTIS d.o.o. i II-okr. odgovorna osoba EĆ

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

1. da bi

kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi dana 22. veljače 2022. u 11.45 sati obavljali nepoštenu poslovnu praksu koja se smatra zavaravajućom poslovnom praksom u odnosu na osnovna obilježja proizvoda tako što su kao trgovac na internetskoj stranici www.protis.hr putem koje vrše sklapanje ugovora na daljinu stavili u prodaju proizvod pod nazivom DVDRW HLDS GTC2N SATA slim inter bare s istaknutom fotografijom proizvoda na kojoj je prikazan proizvod s kućištem (opis proizvoda, odnosno osnovna obilježja proizvoda nisu navedena), a prilikom isporuke spornog proizvoda potrošača ČĆ isporučili proizvod koji ne uključuje kućište uređaja, dakle proizvod koji ne odgovara proizvodu prikazanom na web ponudi,

čime bi počinili prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

II. Uslijed odluke iz točke I. žalba I-okr. pravne osobe PROTIS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe EĆ, je bespredmetna u navedenom dijelu.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe PROTIS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe EĆ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u točki 2. izreke, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 64. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku okrivljenici su proglašeni krivima i oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. podstavka 46., 64. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su oslobođeni obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je istina da je kupac 4.1.2022. naručio proizvod putem njihovih internet stranica, koji mu je poslan dostavnom službom Overseas 10.1.2022. za što mu je izdan račun 100322-22, a kupac je proizvod preuzeo od dostavljača 11.1.2022. te su 20.1.2022. putem pošte od kupca zaprimili izjavu za jednostrani raskid ugovora i robu koju vraća, što su pisano potvrdili i napravili povrat novca 24.1.2022. Kupcu su poslali originalno zapakiran proizvod kako dolazi od distributera, da li je unutra bio priložen dio (kućište) za kojeg kupac kaže kako ga nije dobio ne znaju jer ne otvaraju pakiranje, a i da su otvorili pakiranje i da su provjerili da su svi dijelovi u kutiji opet to ne bi mogli na nikakav način dokazati, možda kupac zaista nije dobio taj dio kako je naveo prilikom raskida ugovora, a možda ga je dobio ali ga nije vratio već ga je zadržao i napisao kako ga nije dobio, što također ne mogu dokazati niti su kupca optuživali za to. Obzirom da ne postoji nikakvi dokazi da kupcu nije isporučen dio za koji je naveo da fali da su mu isporučili robu u originalnom pakiranju kako dolaze od distributera i kako su mu odmah vratili novac nakon što je kupac iskoristio svoje pravo da jednostrano raskine ugovor, smatra kako nisu krivi za prekršaj koji ih se teret te mole Sud da donese oslobađajuću presudu. Za drugu točku optužbe također smatra kako nisu krivi jer su kupcu vratili iznos od 145 kn koliko je platio proizvod dok iznos od 30 kn za dostavu zaposlenik nije vratio jer je u st. 2. čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača navedeno da iznimno od stavka 1. ovoga članka, trgovac nije u obvezi izvršiti povrat dodatnih troškova koji su rezultat potrošačeva izričitog izbora vrste prijevoza koji je različit od najjeftinije vrste standardnog prijevoza koji je ponudio trgovac, a kupac je odabrao najskuplji način prijevoza te mu zbog toga nije napravljen povrat za prijevoz. Kako mu je inspektorica prilikom nadzora rekla kako im je najjednostavnije da mu vrate i troškove dostave u iznosu od 30 kn odmah je javio zaposlenicima da naprave povrat te su kopiju uplate dostavili i inspektorici. Smatra kako su postupili u najboljoj namjeri i sukladno zakonskim odredbama te da nisu krivi za prekršaj za koji ih se tereti te mole da ih se oslobodi.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna za djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude, a neosnovana je za djelo pod točkom 2. izreke.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je u ovom predmetu za djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude počinjena povreda odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo okrivljenika nije prekršaj.

7. Naime, odredbom članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača bilo je propisano kao prekršaj pravne osobe - trgovca i odgovorne osobe ako se koriste praksom koja je nepoštena u smislu članaka 32. do 38. ovoga Zakona, te je materijalnom odredbom članka 32. stavka 4. Zakona bilo propisano da nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra: zavaravajuća poslovna praksa, kako je uređena u člancima 33. do 35. ovoga Zakona, te je odredbom članka 33. stavka 1. Zakona bilo propisano da poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, te je člankom 33. stavkom 2. točkom 2. Zakona propisano da okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu: osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu.

8. Slijedom navedenoga, da bi se u konkretnom predmetu radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta i to je prvi uvjet isticanje netočne informacije ili činjenično točne informacije, ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, a drugi uvjet je da se takvim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

9. Nadalje, točkom 1. izreke pobijane presude okrivljenicu su proglašeni krivima da su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi dana 22. veljače 2022. u 11.45 sati obavljali nepoštenu poslovnu praksu koja se smatra zavaravajućom poslovnom praksom u odnosu na osnovna obilježja proizvoda tako što su kao trgovac na internetskoj stranici www.protis.hr putem koje vrše sklapanje ugovora na daljinu stavili u prodaju proizvod pod nazivom DVDRW HLDS GTC2N SATA slim inter bare s istaknutom fotografijom proizvoda na kojoj je prikazan proizvod s kućištem (opis proizvoda, odnosno osnovna obilježja proizvoda nisu navedena), a prilikom isporuke spornog proizvoda potrošača ČĆ isporučili proizvod koji ne uključuje kućište uređaja, dakle proizvod koji ne odgovara proizvodu prikazanom na web ponudi, čime su počinili prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

10. Međutim, iz konkretnog činjeničnog opisa djela navedenog u točki 1. izreke pobijane presude ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer nije naveden drugi propisani uvjet, a da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi, odnosno da se istaknutim netočnim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a takvi nedostaci postoje i u činjeničnom opisu izreke optužnog akta, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje konstitutivan element prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, pa opisano djelo nije prekršaj.

11. Slijedom navedenoga, budući izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je, u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, presudu preinačio, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju u točki 1., na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.

12. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom u točki 2. izreke nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, a prekršaj ima pravni kontinuitet u odredbi članka 149. stavka 1. točke 73. i stavka 2. novog Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22), te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Sisku točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

13. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 64. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

14. Naime, okrivljenici su u obrani priznali da u konkretnom slučaju potrošaču nisu u propisanom roku vratili iznos od 30,00 kuna koji se odnosi na troškove dostave, te niti u obrani a niti u žalbi nisu istaknuli da su kao trgovci ponudili jeftiniju vrstu standardnog prijevoza, a kada bi bio ispunjen uvjet iz članka 76. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, kojom je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, trgovac nije u obvezi izvršiti povrat dodatnih troškova koji su rezultat potrošačeva izričitog izbora vrste prijevoza koji je različit od najjeftinije vrste standardnog prijevoza koji je ponudio trgovac, pa se neosnovano žalitelji pozivaju u žalbi na navedenu iznimku.

15. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su se u propustu okrivljenika ostvarila obilježja prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 64. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, kojom je propisan prekršaj pravne i odgovorne osobe ako nije izvršio potrošaču povrat plaćenog iznosa sukladno članku 76. stavku 1. ovoga Zakona, a kojom odredbom je propisano da iskoristi li potrošač svoje pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 72. ovoga Zakona, trgovac mora bez odgađanja, a najkasnije u roku od 14 dana od dana kad je zaprimio obavijest o odluci potrošača da raskida ugovor sukladno članku 74. ovoga Zakona, vratiti potrošaču sve što je ovaj platio na temelju ugovora.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku prekršaja, ovaj sud je našao da je prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenicima, donesena najpovoljnija odluka, budući su oslobođeni od kazne, na temelju odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki 2. izreke.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.