1

Poslovni broj: Gž-1027/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-1027/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Veljka Kučekovića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice N. M. (rođ. J.), OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćnici J. N., odvjetnici iz Z., protiv tuženika novine d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1499/16-13 od 20. siječnja 2017., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2023.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1499/16-13 od 20. siječnja 2017.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn (slovima: tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa/petnaest tisuća kuna)[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 7. svibnja 2016. do isplate,

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn (slovima: tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa/petnaest tisuća kuna)1 sa zakonskom zateznom kamatom od 7. svibnja 2016. do isplate i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.002,06 EUR/7.550,00 kn/ (slovima: tisuću dva eura i šest centi/sedam tisuća petsto pedeset kuna)1 tako da se sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn (slovima: tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa/ petnaest tisuća kuna)1 sa zakonskom zateznom kamatom od 7. svibnja 2016. do isplate.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 501,03 EUR/3.775,00 kn (slovima: petsto jedan euro i tri centa/tri tisuće sedamsto sedamdeset pet kuna)1 i trošak revizije u iznosu od 311,90 EUR/2.350,00 kn (slovima: tristo jedanaest eura i devedeset centi/dvije tisuće tristo pedeset kuna)[1], u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 195,26 EUR/1.471,25 kn (slovima: sto devedeset pet eura i dvadeset šest centi/tisuću četiristo sedamdeset jedna kuna i dvadeset pet lipa)1, u roku 15 dana.

 

IV. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku novine d.o.o., Z., OIB … da tužiteljici N. J. iz Z., OIB … isplati iznos od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2016. god. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.550,00 kn, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica na iznos od 30.000,00 kn potražuje zakonske zatezne kamate u razdoblju od 7. travnja 2016. god. do 6. svibnja 2016. god. kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 6. veljače 2017. zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužiteljicu na plaćanje troškova parničnog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tužiteljica tužbom traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to ugleda i časti, u iznosu od 30.000,00 kn, a koju štetu je pretrpjela zbog objave teksta novinarke I. P. u tiskanom izdanju lista novine d.o.o. i na Internet portalu www… od 5. travnja 2016., a koji sadrži netočne informacije.

 

5.1. Tuženik je osporio tužbu u cijelosti jer da kad bi i objavljene informacije bile netočne, da iste nisu bile uvredljive. Isto tako, predložio je odbaciti tužbu kao nepravovremenu.

 

5.2. Prvostupanjski sud je uvidom u zahtjev za ispriku i ispravak informacije od 6. travnja 2016. utvrdio da je ista od nakladnika zatražila objavljivanje isprike i ispravka informacija koje su predmet tužbe. Tuženik da je odgovorio tužiteljici da ne može udovoljiti njezinom zahtjevu. Kako je tužiteljica podnošenjem zahtjeva za ispriku i ispravak informacije ispunila procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe iz članka 22. stavak 2. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04., 84/11. i 81/13.; dalje: ZM) te kako su sporni članci objavljeni u tisku i na Internet portalu tuženika 5. travnja 2016., a tužba je podnesena 6. svibnja 2016., da je podnesena u roku iz članka 23. ZM-a.

 

5.3. Uvidom u tekst koji je objavljen na Internet portalu www… s naslovom „Često skupa: N. J. i G. B. skrivaju vezu“ i u tekstu koji je u tiskanom izdanju novina d.o.o. objavljen istog dana pod naslovom „Dodiri u tami: J. i B. skrivaju vezu“, prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o istom tekstu koji je objavljen pod različitim naslovima i da je autorica tog teksta I. P.. U naslovu oba teksta da je sadržan navod kako tužiteljica i G. B. skrivaju vezu, a u samom tekstu je navedeno da se tužiteljica „skrivala od znatiželjnih pogleda u mračnim kutovima kluba“, zatim „par su vidjeli zajedno u noćnom izlasku“, „J. i B. obnovili su romansu“, „nakon prekida sa sarajevskim redateljem A. N. prije osam godina završila na sudu i od njega je tražila pola stana na T. koji su zajedno kupili na kredit. J. se na kraju izborila da živi u tom stanu.“ i „s J. L., koji je zbog nje ostavio suprugu, prekinula jer financijski nisu mogli opstati“.

 

5.4. U svom iskazu tužiteljica je ostala kod tvrdnje, kao i u tužbi, da su citirane informacije netočne te je pojasnila da je G. B. njen bliski prijatelj, da su zajedno glumili u predstavama, da je bio na njenom vjenčanju i da nikad nisu bili u vezi. Informacija o prestanku njenog braka s J. L. zbog financijskih razloga da je netočna jer su u tom braku oboje zarađivali, a netočna je i informacija vezana uz sudski spor s A. N. jer je ona u tom sporu tražila razvrgnuće suvlasništva, što je logičan potez nakon raskida veze. Prije objavljivanja članka da joj se obratila jedna novinarka e-mailom u kojem ju je obavijestila da piše članak o njenoj obnovljenoj vezi s G. B. i pitala ju za komentar, ali ona na isti nije odgovorila niti komentirala. Tužiteljica navodi da je nakon objave članka svima morala objašnjavati da nije u vezi s G. B., a članci o toj navodnoj vezi da su izlazili još mjesecima nakon toga. Da su ju zvali njezini roditelji, poznanici i rodbina i ispitivali zašto se rastala zbog financijskih razloga, zašto se uselila u stan A. N. i slično. Objava članaka da ju je pogodila i utjecala na njezin život.

 

5.5. Iz iskaza svjedokinje I. P., koja je napisala sporne članke, utvrđeno je da je informaciju o tome kako je tužiteljica obnovila romansu s G. B. dobila iz glumačkih krugova, koje nije željela imenovati, a da su viđeni u klubu da je saznala od prijateljice koja ih je vidjela. U odnosu na navode o sporu s A. N. navela je da je i sama tužiteljica o tome ranije dala izjavu i da se ranije po novinama pisalo da su na sudu te je sama tužiteljica rekla da je stan njeno vlasništvo, a nije se mogla sjetiti kako je došla do informacije da se tužiteljica izborila da živi u navedenom stanu. Informacije o braku tužiteljice s J. L. da je dobila iz glumačkih krugova, da se o tome pisalo i prije nekoliko godina jer je J. L. zbog tužiteljice ostavio trudnu suprugu i trebao plaćati tri alimentacije za troje djece, što je bila prepreka u vezi njega i tužiteljice. U vrijeme njihovog razvoda da J. L. nije radio, pa misli da tužiteljica to više nije mogla financirati.

 

5.6. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tužiteljice u cijelosti kao životan, logičan i neposredno uvjerljiv, te je na temelju njezinog iskaza utvrdio da su sporni navodi u tekstovima od 5. travnja 2016. netočni i neistiniti.

 

5.7. Zaključak je prvostupanjskog suda da objavljena informacija iz koje proizlazi da je tužiteljica od A. N. u sudskom postupku tražila pola stana i da se izborila da živi u tom stanu te da je sa suprugom J. L. prekinula jer nisu mogli financijski opstati kod tužiteljice prouzročilo teške duševne boli jer je tužiteljica na ponižavajući način oklevetana i prikazana kao osoba koju pokreću isključivo financijski motivi. Isto tako, i neistiniti navodi o postojanju ljubavne veze s G. B. da su kod tužiteljice izazvali neugodnosti jer je u svojim pojavljivanjima u javnosti i drugim novinskim člancima morala objašnjavati da to nije istina. Ocjenjuje da su navedene informacije objektivno podobne narušiti tužiteljičinu čast i ugled, jer se radi o informacijama koje, uz uvažavanje društvenog konteksta položaja osobe na koju se odnose, mogu izazvati prijekor, prezir i poniženje te umanjiti ugled i moralno ocrniti tužiteljicu, pa objava takvih informacija predstavlja objektivno protupravnu štetnu radnju koja je u uzročnoj vezi s nastalom štetom koju je tužiteljica pretrpjela. Duševne boli koje je tužiteljica opisala, po mišljenju prvostupanjskog suda, opravdavaju naknadu neimovinske štete.

 

5.8. Tuženik da tijekom postupka nije dokazao da postoje razlozi za oslobođenje od njegove odgovornosti koji su predviđeni u članku 21. stavak 4. ZM-a.

 

5.9. Prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete, prvostupanjski sud je vodio računa o trajanju i intenzitetu pretrpljenih duševnih bolova, zatim o stupnju odgovornosti nakladnika koji je objavom neistinite informacije predstavio tužiteljicu u difamatornom i neistinitom kontekstu te o činjenici da je tiskano izdanje novina d.o.o. među najčitanijim tiskovinama u Republici Hrvatskoj i da je tuženikov internetski portal među najposjećenijim medijskim portalima, lako dostupan široj javnosti, a objavljeni članci da su dostupni još dugo nakon objave pa je informacija kojom je šteta uzrokovana dostupna velikom broju čitatelja. Prvostupanjski sud je vodio računa o tome da je tužiteljica profesionalna glumica te da po prirodi te profesije na realizaciju poslovnih angažmana, osim njenih sposobnosti i talenata, značajan utjecaj ima njen ugled u društvu koji je objavom spornih informacija narušen. Zbog toga je primjenom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate sukladno članku 1103. ZOO-a.

 

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je navod suda o tome da tuženik nije saslušan jer je pravna osoba, pravno neodrživ i neprihvatljiv argument o tome zbog čega tuženik nije saslušan kao stranka u postupku. Isto tako, da je počinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a jer da je tužba trebala biti odbačena kao nedopuštena. Ovo stoga što je tužiteljica 6. travnja 2016. podnijela zahtjev za ispriku i ispravak informacije, a isprika i ispravak da se ne mogu tražiti kumulativno. Tužiteljica u svojem zahtjevu da nije jasno naznačila za koje informacije traži ispravak, a za koje traži ispriku nakladnika.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede. To što je sud naveo kako nije saslušavao tuženika jer je pravna osoba ne čini pobijanu odluku nejasnom i proturječnom. Pravna osoba kao takova ne može se saslušavati, već se saslušava zakonski zastupnik pravne osobe, ukoliko je to potrebno i ako ima saznanja o spornim činjenicama, a u konkretnom slučaju tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušati svjedokinju I. P., novinarku koja je i napisala sporne tekstove, a koju je prvostupanjski sud i saslušao.

 

6.2. Nije učinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a koja postoji ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđen postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti. Pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete zbog objave neistinite informacije je da je tužitelj prije tužbe za naknadu nematerijalne štete zatražio od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, a sukladno članku 22. stavak 2. ZM-a. Tužiteljica je podnijela zahtjev za ispriku i ispravak informacije, pa je toj procesnoj pretpostavci za podnošenje tužbe udovoljeno. Procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete nije objava zahtjeva za ispravak, odnosno ispriku, već podnošenje takvog zahtjeva nakladniku.

 

6.3. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava. Navodi da su sve objavljene informacije točne te da objavljenim informacijama nije mogla nastati šteta za tužiteljicu. Prvostupanjski sud da je trebao utvrditi je li svaka pojedina sporna informacija objektivno podobna nanijeti štetu te je li ta informacija subjektivno podobna naštetiti konkretnoj osobi. Tužiteljica da na okolnost utvrđivanja nastanka i eventualne visine štete nije ponudila niti jedan dokaz osim vlastitog saslušanja, a da se saslušanje parnične stranke provodi kada drugih dokaza nema. Samo saslušanje stranke u postupku da nije dovoljan dokaz je li tužitelju doista nastala šteta. Ističe se da ne postoji niti jedan svjedok niti kakav materijalan dokaz u vidu medicinske dokumentacije koji bi potvrdio navod tužbe. I sama tužiteljica u svom iskazu da ne navodi da bi povreda izazvana spornom informacijom bila izuzetno teška na način da je izazvala jasno izraženu negativnu reakciju okoline prema njoj, a što bi moglo izazvati osobito intenzivnu bol koja bi opravdala dosudu naknade štete. Da je tome tako ukazuje i činjenica da tužiteljica nije podnijela privatnu tužbu radi nekog od kaznenih dijela protiv časti i ugleda te da nije podnijela tužbu radi objave ispravka, isprike ili sličnog oblika reakcije na objavljenu informaciju. Ističe se kako tuženik ima pravo na slobodu izražavanja, koje pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Tuženik da je prije objave spornog članka postupao u dobroj vjeri jer je kontaktirao tužiteljicu i omogućio joj da se očituje o informacijama kojima je tuženik raspolagao, a ona je odbila dati svoje očitovanje.

 

7.1. Prvostupanjski sud da je pogrešno primijenio članak 21. stavak 4. ZM-a, kao i članak 1100. ZOO-a.

 

8. Povodom žalbe tuženika ovaj sud je presudom broj Gž-754/17-2 od 14. veljače 2019. uvažio žalbu tuženika te preinačio pobijanu presudu prvostupanjskog suda na način da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjujući kako navedene informacije djelomično nisu uvredljive i ne prikazuju tužiteljicu u negativnom kontekstu, a djelomično da su neistinite, a kada bi neistinite informacije i bile podobne da kod tužiteljice izazovu duševne boli zbog povrede časti i ugleda, da duljina i intenzitet trajanja duševnih bolova u smislu članka 1100. ZOO-a ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.

 

8.1. Tužiteljica je protiv te odluke podnijela reviziju te je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj Rev-2505/2019-4 od 29. ožujka 2023. prihvatio reviziju i ukinuo presudu ovog suda broj Gž-754/17-2 od 14. veljače 2019. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

 

8.2. U svojoj odluci revizijski sud navodi: „15. Upravo je sloboda izražavanja medija s jedne strane ograničena zaštitom prava privatnosti odnosno drugih prava osobnosti onih o kojima se informacije iznose“. U točki 17. revizijske odluke navodi se: „Kada tužiteljica u svom iskazu potvrđuje da se objavljena informacija na nju negativno odrazila (jer je prikazana kao „sponzoruša“, odnosno osoba koju zanima samo novac, zbog kojeg se ne samo udala, već je pri prvim financijskim problemima iz braka izašla), da su tu informaciju dalje prenosili i drugi mediji, da su je nakon objave informacije nazivali roditelji, rodbina i poznanici ispitujući je o tome zašto se rastala (samo) zbog financija, onda nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljica povredu prava osobnosti trebala dokazivati i medicinskom dokumentacijom, odnosno da je osim umanjenja ugleda u javnosti, među rodbinom i poznanicima, bilo neophodno dokazati dodatne negativne reakcije okoline ili gubitak poslovnih ponuda“.

 

8.3. U točki 18. navedene revizijske odluke navodi se: „Iako svaka povreda prava osobnosti ne daje oštećeniku pravo na pravičnu novčanu naknadu iz članka 1100. stavak 1. ZOO, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o načinu dokazivanja povrede prava osobnosti, sud u pobijanoj odluci nije dao jasna mjerila za utvrđenje težine te povrede, odnosno za sada nije jasno opravdao zaključak o tome da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja ne daju osnovu za dosuđivanje pravične novčane naknade.“

 

9. U ovom postupku ovaj sud je ponovo ocijenio sporne informacije, kao i iskaz tužiteljice u odnosu na pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda. Isto tako, ocijenjeno je i postoje li razlozi iz članka 21. stavak 4. ZM-a za eventualno oslobođenje tuženika od odgovornosti.

 

9.1. Prema članku 21. stavak 4. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena, između ostalog, utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri. Prema stavku 6. istog članka, postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovog članka dokazuje tuženik.

 

9.2. Iz iskaza same svjedokinje I. P., novinarke koja je napisala tekst, proizlazi kako plasirane informacije nisu utemeljene na točnim činjenicama i kako novinarka nije poduzela sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacija koje je prenijela. Navedena svjedokinja ističe da je za informaciju o obnovljenoj vezi s G. B. saznala iz glumačkih krugova te da je njena prijateljica vidjela tužiteljicu i G. B. u izlasku. Za provjeru ove informacije novinarka se obratila tužiteljici, ali je tužiteljica njezin zahtjev za komentar ignorirala. Međutim, u samom tekstu spornog članka ispod podnaslova „Zabavljala se s V.“ navedeno je kako „G. B. nije bio raspoložen komentirati vezu s N. i njihov zajednički izlazak i prisnost koju su mnogi gosti primijetili“, ali da je rekao „nije s N. niti je s njom ikad bio u vezi“. Dakle, sam G. B. je demantirao tvrdnju da je bio ili da je u vezi s tužiteljicom, pa je to bio dovoljan razlog da novinarka u svom tekstu ne iznosi insinuacije o obnovljenoj romansi i o vezi između tužiteljice i G. B.. Dakle, novinarka je bila svjesna da ta informacija nije u potpunosti provjerena, odnosno da je demantirana od osobe koja je trebala biti u vezi s tužiteljicom prema navodima samog članka.

 

9.3. Informaciju da je tužiteljica nakon prekida s A. N. završila na sudu i od njega tražila pola stana na T. kojeg su zajedno kupili na kredit novinarka nije posebno provjeravala (njezin iskaz), jer je tužiteljica ranije o tome iskazivala u medijima, a i sama tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da se vodi sudski spor oko vlasništva na navedenom stanu, pa se ne radi o netočnoj informaciji. Netočan je, prema tvrdnji tužiteljice, dio informacije u kojem se navodi da se ona izborila da živi u tom stanu, jer da nakon prestanka veze ona u tom stanu nije živjela.

 

9.4. Informaciju o odnosu s J. L. i o razlogu njihovog razvoda zbog financijskih poteškoća novinarka nije ni na koji način provjeravala niti je zatražila komentar od same tužiteljice ili od J. L. o istom, pa istinitost te informacije nije ni na koji način provjerena niti je pokušala provjeriti istu.

 

9.5. Tužiteljica je javna osoba, kao takva izložena većem zanimanju javnosti u odnosu na osobe koje ne spadaju u glumačke i estradne krugove društva. Zbog toga bi se moglo reći da je javnost zainteresirana za ono što se događa i u privatnom životu takovih osoba, pa se može prihvatiti da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacija o tužiteljici, ali kao što je već naprijed rečeno novinarka koja je pisala članak nije postupila u dobroj vjeri, jer je u članku iznijela navode koje nije provjerila, a isti su mogli izazvati povredu časti i ugleda kod tužiteljice. Naime, kada se sagledava cijeli tekst, a ne samo pojedini citati koje je tužiteljica izvukla iz objavljenih tekstova, doista se može steći dojam da je tužiteljica osoba koja često mijenja partnere te koja raskida veze zbog financijskih problema koji se pojave u tim vezama, što kod određenog broja čitatelja može izazvati negativni stav prema tužiteljici prikazujući je kao „sponzorušu“.

 

9.6. Dakle, suprotno mišljenju tuženika, po ocjeni ovog suda nisu postojali razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled tužiteljice.

 

10. Iako pojedine informacije, konkretno one koje se odnose na obnovljenu romansu s G. B. te na borbu tužiteljice za pravo vlasništva na stanu, same po sebi nisu uvredljive, sagledavajući cjelokupni tekst objavljenih članaka unutar kojih su objavljene i konkretne informacije na koje se poziva tužiteljica može se reći da se tužiteljica prikazuje u negativnom svjetlu, pa kako nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od odgovornosti tuženika iz članka 21. stavak 4. ZM-a, to bi tužiteljica imala pravo i na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete sukladno članku 19. u svezi s člankom 1046. i člankom 1100. ZOO-a. Prema članku 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

10.1. Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnoj odluci navodi da nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljica povredu prava osobnosti trebala dokazivati i medicinskom dokumentacijom, odnosno da je bilo neophodno dokazati negativne reakcije okoline ili gubitak poslovnih ponuda, to je ovaj sud iskaz tužiteljice o tome kako je objavljena informacija djelovala u odnosu na nju i njezinu obitelj (roditelji, rodbina te na poznanike) prihvatio u cijelosti te je ocijenio kako su navedeni tekstovi kod tužiteljice izazvali povredu ugleda i časti, te su bili takvog intenziteta da opravdavaju dosuđenje naknade štete iz članka 1100. ZOO-a. Pri tome treba dodati da se radi o vrlo čitanom mediju te da se navedeni tekst može pronaći na Internet portalima i dugo vremena nakon što je isti objavljen.

 

10.2. Zbog toga je ovaj sud ocijenio da bi tužiteljica imala pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled te da bi novčani ekvivalent koji bi pripadao tužiteljici i kojim bi se navedena šteta mogla donekle naknaditi, uzimajući u obzir i činjenicu da tuženik nije objavio ispriku, a niti ispravak informacije, iznosila 15.000,00 kn/1.990,84 EUR.

 

11. Zbog toga je ovaj sud potvrdio pobijanu odluku za navedeni iznos, dok je istu preinačio i odbio za iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR.

 

12. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a donio i novu odluku o cjelokupnim troškovima postupka.

 

12.1. Parnični trošak tužiteljice sastoji se od nagrade za rad njezinog punomoćnika utvrđen prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i od sudske pristojbe na tužbu i presudu. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu parničnog troška koji bi pripadao tužiteljici s iznosom od 7.550,00 kn.

 

12.2. Prema članku 154. stavak 2. ZPP-a o parničnom trošku odlučeno je na temelju postotka uspjeha stranaka u postupku. Tužiteljica je s osnovom uspjela 100%, a s visinom 50%, pa je ukupan uspjeh uzimajući u obzir osnovu i visinu 75%, dok je uspjeh tuženika 25%. Od uspjeha tužiteljice odbija se uspjeh tuženika pa je konačan uspjeh tužiteljice 50%, u kojem postotku joj je tuženik dužan naknaditi trošak. 50% od priznatog troška tužiteljici u iznosu od 7.550,00 kn iznosi 3.775,00 kn/501,03 EUR te je to trošak kojeg je tuženik dužan naknaditi tužiteljici za prvostupanjski postupak.

 

12.3. Tužiteljica je protiv odluke ovog suda broj Gž-754/17-2 od 14. veljače 2019. podnijela reviziju s kojom je uspjela, a kao trošak revizije zatražila je nagradu u visini od 1.500,00 kn i pristojbu u visini od 850,00 kn. Na taj način je tužiteljica zatražila manje nego što joj pripada, a kako je ovaj sud vezan troškovnikom tužiteljice, to joj je taj trošak revizije i dosuđen, odnosno dosuđen joj je iznos od 2.350,00 kn/311,90 EUR.

 

12.4. Tuženik je uspio sa žalbom i to 50%, pa bi mu tužiteljica bila dužna naknaditi trošak žalbe prema njegovom uspjehu. Trošak žalbe sastoji se od nagrade za rad punomoćnika tuženika u iznosu od 1.562,50 kn s PDV-om prema Tbr. 10.1. Tarife i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.380,00 kn, ili ukupno 2.942,50 kn. Polovina od toga iznosa je 1.471,25 kn/195,26 EUR, koji iznos je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

 

13. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

14. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

 

Koprivnica, 17. listopada 2023.