Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-537/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici KHR dipl.iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: Pn-28/2021-42 od 30. lipnja 2025., na sjednici vijeća od 03. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci broj: Pn-28/2021-

42 od 30. lipnja 2025.:

- potvrđuje u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke) i u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 1.132,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. lipnja 2025. do isplate (dio točke II. izreke),

- ukida u dijelu u kojem je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku zatezne kamate na parnični trošak za razdoblje od 27. lipnja 2025. do 29. lipnja 2025. (dio točke II. izreke).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 38.490,16 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe sudu do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana"

Točkom II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.132,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 27. lipnja 2025. do isplate u roku od 15 dana.

2.Tužitelj je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – nastavno: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu, te pobijanu presudu preinačiti na način da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, a osnovana je glede odluke o početku tijeka zateznih kamata parničnog troška.

5. Tužitelj u žabi navodi da pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ne precizirajući u čemu se ta bitna povreda sastoji, pa je ovaj sud o tom žalbenom razlogu odlučivao u granicama u kojima sukladno odredbi članka 365. stavak 2 ZPP-a vodi računa po službenoj dužnosti.

Ispitujući prvostupanjsku presudu, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud smatra kako prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od prethodno navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 38.490,16 kuna na ime dijela obiteljske mirovine kojeg je tužitelj kao osiguratelj mirovinskog osiguranja isplatio članovima obitelji svog osiguranika u razdoblju od 1. travnja 2018. do 23. rujna 2020.

7. U postupku po žalbi u prvom redu sporna je primjena materijalnog prava, odnosno primjena zakonskih odredaba na konkretan slučaj.

8. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev pozivajući se prvenstveno na odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a).

9. I prema mišljenju ovoga suda, a protivno navodima u žalbi, u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se ZOOP (tako i VSRH u odlukama broj: Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/21 od 8. rujna 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2022.).

10. Odredbama članka 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

11. Kako je osiguranica tužitelja pokojna KH stradala u prometnoj nesreći, a kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa obiteljske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

11.1. Međutim, kako je tužitelj u spis priložio rješenje od 20. listopada 2011. kojim je K Č, udovcu umrle K KH i djetetu K E priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a iz kojeg proizlazi da je to pravo priznato zbog smrti osiguranika tužitelja nastale zbog ozljede na radu, pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da na strani tužitelja ne postoji potraživanje budući se takva mirovina isplaćuje. Pri tom pravilno se prvostupanjski sud poziva i na nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je u svom nalazu i mišljenju pravilno sačinio obračun temeljem kojega je dao mišljenje navodeći kako nema razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćivala i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, iz razloga jer se obiteljska mirovina osiguranika isplaćivala kao mirovina osiguranika čija smrt je uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću.

11.2. Dakle, kako u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete s osnove obiteljske mirovine koju je isplaćivao na temelju ozljede na radu, ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, uslijed čega je protivno navodima u žalbi pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Temeljem izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP- a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke) i u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 1.132,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. lipnja 2025. do isplate (dio točke II. izreke).

13. Nasuprot tome žalba tužitelja glede odluke o početku tijeka zateznih kamata na parnični trošak je osnovana.

13.1. Pravilno je prvostupanjski sud tuženiku na dosuđeni parnični trošak, dosudio i sporedna davanja u vidu zateznih kamata, koju odluku o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka pravilno je temeljio na članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i članku 151. stavak 3. ZPP-a pri čemu je pravilno naveo i da zatezne kamate pripadaju tuženiku od dana donošenja presude, jer od tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

13.2. Međutim, kako je presuda donesena 30. lipnja 2025. sukladno navedenom tuženik od toga dana ima pravo na zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, a ne od 27. lipnja 2025. kako je očito omaškom, a svakako pogrešno navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

14. Stoga je ovaj sud u tom dijelu uvažio žalbu tuženika kao osnovanu, te primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuo presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku zatezne kamate na parnični trošak za razdoblje od 27. lipnja 2025. do 29. lipnja 2025. (dio točke II. izreke).

Vukovar, 03. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Vrkić Perak