Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-2105/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja P) ĐEREK ANĐELKO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i Ad2) PK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] oba zastupana po punomoćnici Dini Džaja Kovač, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 17. listopada 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno zajedno sa punomoćnikom Dina Džaja Kovač, odvjetnica u Šibeniku i zz tuženika FK, više savjetnice u ODO Šibenik, po objavi, dana 03. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelj ad.1. ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Donje Polje 22000 Šibenik i tužitelj ad.2. PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Mravnica 22000 Šibenik suvlasnici, svaki za po ½ suvlasnička dijela, fizički određenog dijela nekretnine oznake čest.br. 2944/1 upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] površine 2154 m2, koji dio je na Geodetskom situacijskom nacrtu koji izradio VK, mag.ing.geod., dana 26. lipnja 2023. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A, a što odgovara skici mjesta očevida od dana 11. lipnja 2025, i koja skica je sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji ZK i ZK PK oboje zastupani po punomoćnici Dini Džaja Kovač, odvjetnici u Šibeniku, podnijeli su ovom suda, dana 24. studenog 2023. godine, tužbu protiv tuženika Republika Hrvatska i dr., radi utvrđenja prava vlasništva.

1.1. Tužitelji u tužbi navodi kako su suvlasnici, svaki za po ½ dijela, fizički određenog dijela nekretnine oznake čest. br. 2944/1 upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na Geodetskom situacijskom nacrtu izradio VK, mag. ing. geod. dana 26. lipnja 2023. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A površine 2154m2. Predmetna nekretnina da je sa svih strana ograđena suhozidom i betonskim zidom, a u naravi da predstavlja obiteljsku kuću sa pomoćnim objektima, okućnicom te vrtom i zasadima smokava, oraha starim preko sto godina, a u posjedu tužitelja i njihovih prednika da je preko 200 godina. U predmetnoj nekretnini da je živjela majka tužitelja a danas da u istoj stanuje tužitelj Ad2 ZK PK. Pravo vlasništva predmetne nekretnine tužitelji da su stekli iza smrti svoje majke SK koja da je istu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza smrti svog supruga SK IK. SK IK je vlasništvo stekao iza smrti svog oca SK ŠK a ovaj nasljeđivanjem iza smrti svog oca SK F. S obzirom na sve navedeno tužitelji su predložili da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja te iste utvrdi vlasnicima utužene nekretnine.

2. Odredbom čl. 186. a st. 1 i 5 Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Ako navedeni zahtjev ne bude prihvaćen ili ako o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

2.1. Iz spisa je vidljivo kako su tužitelji, postupajući u skladu s naprijed navedenom zakonskom odredbom, podnijeli dana 03. listopada 2023. godine, zahtjev za mirno rješenje spora i to nadležnom državnom odvjetništvu u Šibeniku, koje je odlučujući o istom, dana 13. listopada 2023. godine odbilo, pa je tužitelj dana 24. studenog 2023. godine podnio tužbu.

3. U svom odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako iz dokaza koji prileže tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, isticala je kako tužitelju nisu dostavili dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da su utuženu nekretninu stekli nasljeđivanjem, pa da isti nisu doveli u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu tužene, niti predložili dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na imenu tužene pogrešna pa je predloženo da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Podredno se napominje kako je tužena u svom odgovoru na tužbu isticala da je za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 305 upisan posjed grada Šibenika, dok povijest posjedovanja da nije poznata. Međutim sud predmetne navode nije posebno cijenio budući da nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije bila predmetom tužbenog zahtjeva tužitelja.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike geodetskog situacijskog nacrta izrađenog od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Luka Lakoš mag. ing. geod. dana 26. lipnja 2023. godine, preslike rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Nakić pod poslovnim brojem O-466/2010, preslike rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Nakić pod poslovnim brojem O-1733/2019 od dana 13. studenog 2019. godine, izvatka iz zemljišnih knjiga za utuženu nekretninu, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Pjera Sladoljev od dana n20. lipnja 2025. godine, saslušanjem svjedoka ŽK, OK i ŠK te saslušanjem tužitelja P ZK.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

7. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

7.1. Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, ovdje tužena.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljeva od dana 20. lipnja 2025. godine, proizlazi da je dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prikazan slovima A-B-C-D-E-F-G-A, da je nekretnina ograđena betonskim zidom i suhozidom. Na nekretnini da se nalaze kulture dunje, smokve, breskve i oraha, stambeni objekt, pomoćni objekt u vidu štale te bunar. Vještak u svom nalazu i mišljenju posebno napominje da budući da nije bilo mjerenja geodetskim instrumentima nije u mogućnosti iskazati površinu, ali navodi kako dio nekretnine prikazan slovima u nalazu i mišljenu odgovara likovima označenim istim slovima na geodetskom situacijskom nacrtu koji preleži tužbi.

9. Iz iskaza svjedoka ŽK, stare 79 godina, a kojeg je sud cijenio kao istinit i vjerodostojan, proizlazi da joj je poznat predmet spora budući se ista doselila 1963. godine u susjedstvo nekretnine koja je predmet spora te je na istoj već tada postojala kuća u kojoj su živjeli roditelji tužitelja i tužitelji. Nadalje, da joj nije poznato tko je kuću sagradio ali da je ista već 1963. godine bila useljena. 1971. godine da su prednici tužitelja pored kuće sagradili i vrt te gusternu te su tada imali životinje te obrađivali vrt. Isto tako, da su 1971. godine kada su sagradili gusternu, nekretninu ogradili suhozidom. Roditelji tužitelja da su preminuli 2015. i 2020. godine a onda da su predmetnu nekretninu naslijedili tužitelji, te da na istoj sada stanuje PK. Nekretnina da je prvotno bila ograđena suhozidom a kasnije betonskim zidom, da ista čitav svoj život stanuje u susjedstvu te da nikada nitko niti prednicima tužitelja niti tužiteljima nije osporavao posjed utužene nekretnine.

9.1. Iz iskaza svjedoka MK, stare 74 godine, proizlazi da je ista došla živjeti u susjedstvo utužene nekretnine 1972. godine i isti da su tužitelji već tada, zajedno sa svojim roditeljima, živjeli u kući koja se nalazi na utuženoj nekretnini. Kada je svjedokinja došla živjeti u blizinu, točnije 1972. godine, ispred kuće tužitelja da je tada bio vrt koji su obrađivali roditelji tužitelja koji da su također imali i životinje. Danas da je nekretnina ograđena betonskim zidom te da danas vidi tužitelje na predmetnoj nekretnini kako obrađuju različite kulture, sezonsko voće i povrće. Od kada stanuje u blizini nikada da nitko nije niti prednicima tužitelja niti tužiteljima osporavao posjed.

9.2. Svjedok UK, star 74 godine, u svom je iskazu naveo da čitav svoj život živi u blizini utužene nekretnine te da se sjeća djeda tužitelja koji se zvao AK te je 60-tih godina prošlog stoljeća na predmetnoj nekretnini imao mali vrtić. Nakon smrti djeda tužitelja predmetnu nekretninu da su dobili roditelji tužitelja. Djed tužitelja UK ŠK da je sagradio malu kuću a otac tužitelja UK IK istu nadogradio. Roditelji tužitelja da su se u kuću uselili 60-tih godina prošlog stoljeća te su na predmetnoj nekretnini imali vrt sa sezonskim voćem i povrćem te su imali ovce. Kada su se roditelji tužitelja uselili u kuću nekretnina da je bila ograđena suhozidom i to u istim gabaritima kako je ograđena i danas. Nakon smrti roditelja tužitelja nekretnina da je pripala tužiteljima te danas tako živi PK i IK koji da je sin tužitelja P. Danas na nekretnini da postoji vrt u kojem se obrađuju različite kulture te životinje, točnije ovce. Isto tako, nikada da nije čuo da bi prednicima tužitelja ili samim tužiteljima netko osporavao posjed utužene nekretnine.

10. Dakle, iz iskaza svih naprijed navedenih svjedoka, a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im osobno poznate, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to prvo djed tužitelja koji je na nekretnini imao vrt te sagradio kuću, zatim roditelji tužitelja koji su kuću nadogradili te se u istu uselili 60-tih godina prošlog stoljeća, te naposljetku sami tužitelji koji i danas tamo žive.

11. Tužitelj P ZK je u svom stranačkom iskazu u odnosu na utuženu nekretninu naveo kako je na isti prvo došao njegov pradjed Z, nakon njega njegov djed ŠK zvani AK, zatim njegov otac IK a nakon smrti oca istu da su naslijedili njegov brat i on, dok se njihova sestra iste odrekla. Predmetnu nekretninu da je obrađivao njegov pradjed koji je još počeo sa gradnjom kuće, kasnije nastavio djed ŠK te potom njegov otac IK. Njegovi roditelji da su se uselili u kuću 60-tih godina prošlog stoljeća te su na predmetnoj nekretnini imali vrt koji su obrađivali, također i životinje. Nekretnina da je bila ograđena suhozidom, a danas da je suhozid zamijenjen betonskim zidom u istim gabaritima kao što je to bio i suhozid. Danas u kući da živi njegov brat ĆK, tuženik Ad2. Nikada nitko da niti njegovim prednicima niti njemu nije osporavao posjed utužene nekretnine.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Nakić pod poslovnim brojem O-466/10 iza smrti HK pok. ŠK vidljivo je kako je u dijelu rješenja, točnije toč. I u kojoj je utvrđeno koje nekretnine predstavljaju ostavinu navedeno, između ostalog, kuća u [adresa] na adresi [adresa], kao izvanknjižno vlasništvo, dok je pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti SK pod poslovnim brojem O-1733/2019 doneseno od strane javnog bilježnika Nevenke Nakić, utvrđeno da njezinu ostavinu čine, između ostalog, kuća u [adresa] na adresi [adresa], sagrađena na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo, a koju nasljeđuju PK i ZK, ovdje tužitelji, svaki za po ½ dijela.

13. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

13.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

13.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne nekretnine K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu V protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

13.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

13.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

14. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka, koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora i to dio nekretnina označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prednika tužiteljice, točnije pradjeda tužitelja, zatim djeda tužitelja ZK ŠK koji je tamo sagradio kuću, obrađivao vrt te imao životinje, zatim oca tužitelja Đerek IK koji je nadogradio kuću te također obrađivao vrt i imao životinje pa sve do danas tužitelja.

15. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i o zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed, nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

16. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši najranije od 60-tih godina prošlog stoljeća a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to djed istih odgovarajući realni dio nekretnine stekao ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužiteljice.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala budući strane isti nisu potraživale.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 03. prosinca 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- Tužitelji po punomoćnici Dini Džaja Kovač, odvjetnici u Šibeniku

- za tuženu ODO Šibenik