REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1111/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Piskač d.o.o., OIB: 96012421705, Gačice, Gačice 41, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, koju zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4125/2022-2 od 5. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1496/2017 od 20. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je u toč. I. izreke naloženo tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 303.673,54 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih glavnica do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženici u istom roku isplatiti tužitelju iznos od 71.796,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih glavnica do isplate, a u pobijanoj točki III. izreke prvostupanjskog rješenja odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 177/2023 od 14. ožujka 2023. tuženici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja: „1. Ako je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa na način da se kamatna stopa određuje primjenom referentne kamatne stope uvećano za brojčano određeni broj postotnih poena (kamatnu maržu), je li tuženik, kao davatelj kredita, ovlašten mijenjati i visinu kamatne marže?
2. Zastarijeva li tražbina korisnika kredita po osnovi ugovornih odredaba koje prethodno nisu utvrđene ništetnima u zastarnom roku od tri godine koji je propisan za tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga na temelju članka 374. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05)?“
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) zbog naznačenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud „preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku, podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.“
3. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio reviziju odbiti kao neosnovanu te je zatražio naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1496/2017 od 3. studenog 2023. utvrđen je prekid i nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari. Naime, uvidom u sudski registar utvrđeno je da je dotadašnja tuženica Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9, zbog pripajanja društvu Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, brisana iz sudskog registra. Slijedom navedenog, postupak je nastavljen u odnosu na sveopćeg pravnog sljednika pripojenog društva - Hrvatsku poštansku banku d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je pravna prednica tuženice kao kreditor, protivno ovlaštenju iz odredaba Ugovora o kreditu, mijenjala ugovorenu visinu marže te takvom promjenom protivno ugovoru i moralu društva bez osnove stekla od tužitelja novčani iznos, kao i zahtjev za isplatom novčanog iznosa koji prema tvrdnjama tužitelja predstavlja razliku između ugovorene kamatne stope te kamatne stope koju mu je obračunala tuženica.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da su stranke 7. travnja 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 500983, a 8. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj 500604,
- da su stranke u pogledu redovne kamatne stope po gore navedenim Ugovorima o kreditu ugovorile "...tromjesečni euribor prema Reutersu za EUR+4,00 (četiri) postotna poena godišnje, promjenjiva; kamatna stopa se mijenja kvartalno, zadnji dio kalendarskog kvartala." i "...tromjesečni euribor prema Reutersu za EUR+3,40 (tricijelačetrdeset) postotnih poena godišnje, promjenjiva; kamatna stopa se mijenja kvartalno, zadnji dio kalendarskog kvartala.".
- da je Ugovore o kredite pripremila pravna prednica tuženice,
- da je pravna prednica tuženice za vrijeme trajanja ugovornog odnosa obračunavala kamatu primjenom izmijenjene marže,
- da je tužitelj 13. ožujka 2017. prijevremeno otplatio kredit po ugovoru broj 500983 kao i da je 10. veljače 2021. prijevremeno otplatio kredit po ugovoru broj 500604.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su u skladu s odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) naložili tuženici isplatiti tužitelju preplaćene ugovorne kamate po predmetnim ugovorima o kreditima s obzirom na to da tuženica nije dokazala da je obrazložila razloge povećanja kamatne marže. Također, s obzirom na to da je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa kojeg je tuženik stekao bez osnove, naplaćujući tužitelju kamate suprotno ugovorenim, nižestupanjski sudovi ocijenili su da se u ovome slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. Tuženica je u reviziji u odnosu na prvo pitanje navela da je ona kao kreditna institucija bila ovlaštena mijenjati kamatnu maržu „jer je Ugovorom o kreditu 1 i Ugovorom o kreditu 2 ugovorena promjenjiva kamatna stopa na način da se kamatna stopa određuje primjenom referentne kamatne stope uvećano za brojčano određeni broj postotnih poena (kamatnu maržu).“
11.1. Odredbom čl. 319. ZOO propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase (st. 1.). Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (st. 2.). Prema odredbi čl. 320. st. 1. ZOO, u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.
11.2. Iz Ugovora o kreditu, sklopljenih između tužitelja i pravne prednice tuženice, ne proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivost kamatne marže, tj. da je ona podložna izmjenama. Naime, stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja kvartalno, čija visina je vezana za tromjesečni euribor prema Reutersu za EUR + 4,00, odnosno 3,40 postotna poena godišnje. Slijedom navedenog, ugovorena je promjenjivost visine kamatne stope koja se utvrđuje u visini tromjesečnog euribora te da će se u skladu s tim stopa mijenjati uz dodatak marže od 4,00, odnosno 3,40 %. Dakle, ugovoren je parametar promjenjivog dijela kamatne stope na način da se isti vezuje za tromjesečni euribor, dok je fiksni dio kamatne stope marža od 4,00, odnosno 3,40 %. Sadržaj Ugovora o kreditu ne upućuje da je ugovorena mogućnost promjene stope marže vezano uz određene parametre. Zato su nižestupanjski sudovi, primjenjujući pravila o tumačenju ugovora, pravilno zaključili da su stranke ugovorile kamatnu stopu na način da se ista sastoji od promjenjive komponente, i to 3- mjesečnog euribora prema Reutersu koja kategorija je sama po sebi promjenjiva, dok ugovorenih 4,00 odnosno 3,40 postotnih poena godišnje predstavlja maržu banke koja je fiksna, a ne promjenjiva kategorija (tako je ovaj sud odlučio i u presudi poslovni broj Revt 389/2018-3 od 4. listopada 2022.).
11.3. Slijedom navedenog, odgovor na prvo pitanje je taj davatelj kredita nije ovlašten mijenjati visinu kamatne marže ako je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa na način da se kamatna stopa određuje primjenom referentne kamatne stope uvećano za brojčano određeni broj postotnih poena.
12.1. U odnosu na drugo pitanje tuženica je u reviziji navela da se na potraživanje tužitelja trebao primijeniti trogodišnji rok zastare s obzirom na to da potraživanja iz ugovora o kreditu sklopljenog između pravnih osoba zastarijevaju za tri godine.
12.2. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Tužitelj je u ovome predmetu zahtijevao isplatu iznosa kojeg je tuženik stekao bez osnove naplaćujući tužitelju kamatu suprotno ugovorenoj pa se stoga primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Zato se u ovome slučaju ne radi „o tražbini iz ugovora o prometu robe i usluga“, kako se to navodi u drugom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija, već o zahtjevu za isplatu onoga što je tuženica stekla bez pravne osnove, tj. bez valjane ugovorne odredbe.
12.3. Slijedom navedenog, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili prigovor zastare te je odgovor na drugo pitanje iz revizije taj da tražbine korisnika kredita po osnovi ugovornih odredaba koje prethodno nisu utvrđene ništetnima zastarijevaju u zastarnom roku od tri godine koji je propisan za tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga, međutim u predmetnom slučaju predmet spora je zahtjev za povrat stečenog bez osnove pa se stoga primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina.
13. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I. izreke presude.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju nije prihvaćen s obzirom na to da u navedenom podnesku u većem dijelu ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, za što je već dosuđena naknada parničnog troška, pa navedena parnična radnja nije bila potrebna za donošenje ove odluke (čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
