REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9923/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EHĆ i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbama okr. EHĆ i okr. EH, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2025., broj Pp-6159/2025, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe okr. EHĆ i okr. EH, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2025., broj Pp-6159/2025, okr. EHĆ i okr. FH su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakome, izrečena novčana kazna 300,00 eura, koju su dužni platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenicima je, svakome, izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja - okr. EHĆ u odnosu na okr. EH, a okr. EH u odnosu na okr. FHĆ, u trajanju šest mjeseci.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da se okrivljenici oslobađaju obveze naknade istih.

2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okr. EHĆ putem braniteljice odvjetnice Nade Milić, zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

2.1. Žalbu je podnio i okr. FH, putem branitelja odvjetnika Bojana Opačića, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Žalbe su osnovane.

4. Razmotrivši predmet i navode žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenici osnovano prigovaraju ocjeni izvedenih dokaza.

5. Prije analize potrebno je navesti da odredba čl. 3. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.), koja se supsidijarno primjenjuje i u prekršajnom postupku, propisuje da će sud dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakona riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika. Ovo postupovno pravilo, poznato i kao načelo in dubio pro reo, određuje dokazni standard prema kojemu one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle, na način da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje. Čim postoji sumnja glede takvih činjenica, one se ne mogu smatrati utvrđenima. Iz citirane odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika: te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle, kada postoji sumnja na njihovo postojanje, pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.

6. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao oboje okrivljenih, proveo njihovo suočenje, pročitao zapisnik o ispitivanju okr. EHĆ u svojstvu osumnjičenice, podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 7. svibnja 2025., izvod iz prekršajne evidencije za oboje okrivljenih te presliku poruka razmijenjenih između okrivljenika putem WhatsApp-a jedan dan prije inkriminiranog događaja. Okrivljenici su u svojim obranama u cijelosti poricali počinjenje prekršaja te teretili jedan drugog.

7. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je selektivno ocijenio obranu svakog okrivljenika - istinitom u dijelu kojim terete suokrivljenika, a neistinitom u dijelu kojim poriču svoju krivnju, zanemarujući pritom činjenicu da se okrivljenici imaju pravo braniti na način koji žele, pa dakle i neistinitim iskazivanjem. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio da se iz obrana okrivljenih, koji poriču svoju krivnju i prebacuju krivnju na suokrivljenika, može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je potreban stupanj utvrđenja odlučnih činjenica za donošenje osuđujuće presude, kako je to navedeno u petom odlomku ove odluke) da su počinili prekršaj za koji se terete.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, u obrazloženju pobijane presude navodi da je „prilikom provođenja dokaza suočenjem ... potvrdio svoju ocjenu o tome da su si okrivljenici u predmetnom razgovoru izgovorili riječi koje im se stavljaju na teret“. Ovaj zaključak nije jasan jer iz zapisnika s glavne rasprave održane 7. srpnja 2025. proizlazi da su okrivljenici, i kod provođenja dokazne radnje suočenja, samo teretili jedan drugog, bez priznavanja ijednog dijela svoje protupravne radnje pa je ovaj sud mišljenja da suočenje okrivljenih nije dalo nikakve rezultate u pravcu utvrđenja odlučnih činjenica.

9. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, sadržaj poruka razmijenjenih između okrivljenika putem WhatsApp-a jedan dan prije inkriminiranog događaja, iz kojeg je vidljivo da okrivljenici nisu uspjeli postići dogovor u vezi viđanja oca s djetetom koje je trebalo biti slijedeći dan, nikako ne može upućivati na zaključak „da su si okrivljenici međusobno u prethodnom telefonskom razgovoru uputili tj. razmijenili riječi u optuženju“, kako to zaključuje prvostupanjski sud, nego može biti samo jedan indicij da inkriminirani telefonski razgovor nije bio u mirnom tonu, a nikako ne dokaz pa čak ni indicij da su si okrivljenici međusobno uputili riječi za koje ih se tereti. Ovo bez obzira na činjenicu da je okr. FH nakon inkriminiranog telefonskog razgovora zatražio intervenciju policije, jer niti ta činjenica, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ne dokazuje jesu li si okrivljenici međusobno uputili riječi za koje ih se tereti. Imajući na umu cijeli kontekst događanja već od prethodnog dana (inzistiranje okr. EHĆ da otputuje s djetetom zbog čega se kontakt oca s djetetom ne bi mogao održati u predviđenom terminu te inzistiranje okr. EH da se njegov kontakt s djetetom održi u predviđenom terminu), po ocjeni ovog suda, ni činjenica da je u izvješću o pruženoj intervenciji naznačeno da su policijski službenici, dolaskom na mjesto događaja, primijetili uznemirenost oboje okrivljenih, nema snagu dokaza da su okrivljenici počinili prekršaje za koje ih se tereti, nego tek jednu indiciju u tom pravcu, jer se ne može isključiti da je do uznemirenosti došlo zbog prijepora oko putovanja okrivljenice s djetetom odnosno susreta okrivljenika s djetetom.

10. Kod počinjenja prekršaja psihičkog nasilja u obitelji verbalnom komunikacijom, a o tome se radi u ovom predmetu, odlučan je sadržaj izgovorenih riječi, jer se tek iz konkretnih izraza i riječi može utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da bi se osobu kojoj su te riječi upućene moglo smatrati žrtvom nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Iz navedenih razloga, sadržaj izgovorenih riječi je odlučna činjenica koja čini konstitutivni element prekršaja psihičkog nasilja u obitelji počinjenog verbalnom komunikacijom i mora, kao i svaka druga odlučna činjenica, biti utvrđena s potpunom izvjesnošću (izvan svake razumne sumnje). Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud, provedenim dokaznim postupkom, odlučnu činjenicu sadržaja izgovorenih riječi nije mogao utvrditi s potpunom izvjesnošću pa se ne može prihvatiti zaključak da je izvan svake razumne sumnje dokazano da bi okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Pritom, ovaj sud nije prihvatio žalbene prijedloge okrivljenih da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem, jer propusti zbog kojih je prvostupanjska presuda ukinuta nisu takve težine i naravi da bi zahtijevali održavanje nove rasprave pred drugim sucem.

12. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, donijeti novu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Pritom će prvostupanjski sud, a imajući na umu da u spisu predmeta nema ni jednog podatka o nazočnosti neke treće osobe inkriminiranom razgovoru, kako to tvrdi okr. FH, predlažući da se ta osoba ispita kao svjedok, a u žalbi tvrdi da je ta osoba pričekala intervenciju policijskih službenika i obavila razgovor s njima, ispitivanjem policijskih službenika koji su izašli na mjesto tražene intervencije i obavili razgovore provjeriti je li itko, osim okr. EH, bio nazočan na njegovoj adresi stanovanja pa u skladu s tim odlučiti o predmetnom dokaznom prijedlogu.

13. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.