Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj K-304/2023.-46.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničara Igora Đorđevića, u kaznenom predmetu protiv optuženog VA, zbog kaznenog djela iz članka 244. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom izmijenjene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 17. siječnja 2023., poslovni broj KO-DO-60/2022.-9, nakon javne rasprave održane 15. travnja 2025., 11. rujna 2025. i 25. studenog 2025., a održane i zaključene 27. studenog 2025., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice SA, te optuženog VA i njegove braniteljice Snježane Popović, odvjetnice u Osijeku, 3. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŽA i OA, rođene V, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, sa završenom SSS, nije stalno zaposlen no povremeno obavlja poslove prijevoza, s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 500,00 eura, suvlasnik kuće na adresi prebivališta (nije mu poznato u kojem udjelu), oženjen, otac petero djece od kojih je dvoje maloljetno (14 i 6 godina), bez čina i odlikovanja, osuđivan, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je:

dana 8. studenoga 2015., u Silašu, u nakani da ĆA i TA omogući prodaju osobnog automobila Range Rover Sport, registarskih oznaka [registarska oznaka], premda je morao znati da je navedeni automobil prethodno otuđen, isti smjestio u dvorište svoje obiteljske kuće i time ga pomogao sakriti,

dakle, stvar za koju je morao da ju je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine pomogao sakriti,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje iz članka 244. stavka 1. KZ/11.

II. Optuženi HA na temelju članka 244. stavka 1. KZ/11.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA

III. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VA u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i trajanje istražnog zatvora od 9. studenog 2015. do 12. veljače 2016.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu ZKP/08.) u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. nalaže se optuženom VA platiti troškove kaznenog postupka i to paušal u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura), u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi HA oslobađa se obveze naknade troškova za svjedoke.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 24. studenog 2015., poslovni broj K-DO-1168/2015-9 optuženi su ĆA, TA, HA i EA i to da su ĆA, TA i HA zajedno počinili kazneno djelo protiv imovine – krađu iz članka 228. stavka 1. i 3. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11., a EA da je počinila kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje iz članka 244. stavka 1. KZ/11.

1.2. Podneskom od 17. siječnja 2023., poslovni broj KO-DO-60/2022-9 ODO u Osijeku od 17. siječnja 2023, izmijenilo je optužnicu tako da je HA optužen zbog kaznenog djela protiv imovine – prikrivanja iz 224. stavka 1. KZ/11. (stranica 616 spisa).

1.3. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, od 24. veljače 2023., poslovni broj K- 38/2022-38, sukladno članku 380. stavku 1. točki 1. ZKP/08., obustavljen je kazneni postupak protiv EA.

1.4. Raspravnim rješenjem od 14. travnja 2023. u predmetu poslovni broj K-38/2022 postupak je na temelju članka 26. stavka 1. ZKP/08. razdvojen u odnosu na optuženog VA, te je odlučeno da će se protiv imenovanog optuženika postupak nastaviti i dovršiti pod novom oznakom predmeta, dok su ĆA i TA pravomoćnom presudom ovog suda od 14. travnja 2023., poslovni broj K- 38/2022-45 proglašeni krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe iz članka 228. stavka 1. i 3. KZ/11.

2. Optuženi HA očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo iz izmijenjene optužnice.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ĆA i TA. Nadalje, pročitan je zapisnik o očevidu Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj KU-67/15 od 8. studenoga 2015., zapisnici o pretrazi doma i drugih prostorija Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije s potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 778917, 778918 i 779420, zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije od 8. studenoga 2015. s potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 778920, 778921, i 591935 od 9. studenoga 2015., zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave osječko- baranjske, Sektora kriminalističke policije od 9. studenoga 2015. s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], e-ASF rezultat pretrage vozila od 8. studenoga 2015., izvršen je uvid u preslike vozačkih dozvola i slike nadzornih kamera, pročitana je obavijest Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek od 30. studenog 2022., izvještaj Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta, pravomoćna presuda ovog suda, od 14. travnja 2023., poslovni broj K-38/2022-45 i izvaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika, te je ispitan optuženi HA, time da je na temelju članka 435. stavka 1. ZKP/08. reproducirana snimka ranijeg ispitivanja optuženika pred državnim odvjetnikom, te je pročitan pripadajući zapisnik o ispitivanju, a također pročitane su sve obrane optuženika iznesene na ranijim raspravama.

4. Iznoseći obranu optuženi HA naveo je da je vezano za kazneno djelo za koje ga se tereti već sve iskazao u ovom postupku. Ne smatra se krivim iz razloga jer on nije znao da je predmetni automobil kojeg su ĆA i TA kod njega dovezli ukraden. ĆA poznaje od ranije. ĆA je upoznao nekoliko mjeseci prije kritičnog događaja i to u kafiću u [adresa] na benzinskoj postaji (ĆA je također vozač kao i on), te je to jedini put da je ĆA vidio uživo prije nego li je sa TA dovezao automobil. Nisu imali ni međusobne kontakte, nego je ĆA nabavio njegov broj preko osobe pod imenom ili nadimkom " S" iz [adresa]. Kao što je to naveo, po zanimanju je vozač, te se kritičnog dana u ranim jutarnjim satima, negdje oko 4,00 ujutro vratio kući u [adresa], 1. maja 6. Negdje oko 8,00 sati primio je poziv s talijanskog broja, te kad se javio predstavio mu se ĆA i upitao ga može li ostaviti automobil na nekoliko dana kod njega, s tim da mi nije ništa rekao o tome niti o kojem se automobilu radi, niti čiji je to automobil, nije mu rekao niti točan razlog zbog čega ostavlja automobil, samo je rekao da bi netko kroz koji dan trebao doći po taj automobil. ĆA mu je rekao da će odmah doći s automobilom, na što je on njemu rekao neka dođe. U njihovom telefonskom razgovoru ĆA nije spominjao da bi s njim bila još neka osoba. Nedugo nakon ovog telefonskog razgovora ĆA je s automobilom BMW došao kod njega, a s njim je došao i TA kojeg on do tada nije uopće poznavao, te je on dovezao automobil Range Rover. S obzirom da nije imao prostora u svom dvorištu predložio je da automobil Range Rover smjeste u natkrivenu garažu koja se nalazi u dvorištu kuće njegove tetke, također u [adresa]. ĆA je odvezao Range Rover na tu lokaciju, a on je također išao otvoriti kapiju. Kad je ĆA parkirao automobil pokazao mi je prometnu dozvolu koja se nalazila na sjedalu automobila, te ključ od automobila. Potom su se vratili kod njega kući gdje je TA bio ostao, doručkovali su, te je ĆA primijetio da je ponio ključ od Range Rovera sa sobom. Rekao je svojoj supruzi EA da odnese ključ kod njegove tetke, ali tako da ključ ne bude blizu automobila, te da ga stavi u drugu prostoriju jer je ĆA rekao da se automobil sam otključava u blizini ključa. Potom su ĆA i TA otišli, on je otišao također od kuće, a kad se nakon nekoliko sati vratio sve je bilo opkoljeno s policijom. Dakle taj automobil je u garaži njegove tetke bio svega nekoliko sati.

4.1. Nakon što je optuženiku predočeno da je u svojoj ranijoj obrani iznesenoj na raspravi od 11. veljače 2016. (stranica 230 spisa) izjavio da je "sumnjao da bi auto mogao biti ukraden", optuženik naveo je kako je to rekao iz razloga jer je čuo da se ĆA pored svog posla vozača bavi i prevoženjem automobila iz inozemstva u Republiku Hrvatsku, te prevoženjem auto dijelova te moguće prijevarama osiguranja, ali to se radilo u dogovoru s vlasnicima. Njemu je sve to poznato po priči koje je čuo iz kafića kad je upoznao ĆA. On se s tim ne bavi. On ne razumije što se podrazumijeva pod "prijevarama osiguranja", kao što je to naveo on je čuo samo neke priče u kafiću. Kad je rekao da je znao da se ĆA bavi prijevozom auto dijelova pod tim misli na legalan prijevoz auto dijelova, a ne prijevoz auto dijelova koji bi bili ukradeni. Kad je ĆA dovezao automobil on je vidio da se radi o skupom automobilu, pitao je ĆA u smislu pa što je ovo, na što je ĆA rekao sve je u redu, te da automobil tu treba biti samo par dana, te je vidio da automobil ima originalan ključ. Na to je rekao ĆA da može ostaviti automobil, a ostavio je i original prometnu dozvolu. Dvorište u kojem se nalazila garaža gdje je bio parkiran predmetni automobil tada je, misli, bilo u vlasništvu njegovog oca (tetka je već tada bila umrla), s tim da su oni tamo parkirali njihove strojeve. Taj predmetni automobil mogao se vidjeti s ulice, budući da je kapija niska, odnosno otvorena, vidi se u dvorište skroz do bašće. Kapija je od rešetaka kroz koje se može vidjeti, a samo je na donjem dijelu zatvorena, odnosno stavljen je lim, na oko 70-80 cm. Nisu pokrivali automobil ni s čim, automobil se nalazio pod nadstrešnicom, koja nema vrata. Njegova supruga odnijela ključ od Range Rovera i ostavila ga pod otvorenom nadstrešnicom koja se nalazila preko puta ove gdje je bio automobil. Nije na automobilu vidio nikakva oštećenja, to je bio nov automobil, nije bilo nikakvih ni ogrebotina. Njega ĆA i TA nisu nikada pitali da preveze taj automobil na područje Republike Srbije. Nije nikada prevozio za određene novčane iznose vozila na područje Republike Srbije ili do granice. On je ĆA dopustio da ostavi automobil iz razloga jer je htio izaći u susret kolegi vozaču. Kad je ĆA rekao preko telefona da želi dovesti automobil, misli da sam mu je on objasnio na koju adresu treba doći. Ne zna zašto mu nije odmah rekao da dođe na adresu kod njegove tetke, misli zato jer kad ga je on zvao on nije znao da će dovesti automobil. Nadstrešnica je otvorena s jedne strane i to cijelom dužinom. Vozilo nije bilo prekriveno ceradom. Ne zna zašto je ranije iskazivao da je prethodno vozio vozila do granice, možda zato jer je bio u istražnom zatvoru. Govorili su neka prizna jer će na taj način izaći iz istražnog zatvora. Ranije je na raspravi priznao da je počinio kazneno djelo samo zato da bi izašao iz istražnog zatvora, ali ne na način na koji mu se to stavljalo na teret. Vezano za vozilo vidio je prometnu dozvolu i ključeve od vozila. Nije ni razmišljao o tome da vozilo eventualno nije Vladicino. Nije mu bilo čudno da je Vladica u posjedu takvog vozila. S obzirom da je ĆA radio u Italiji on je mogao da "podigne" takav automobil. On je (optuženik) poslije kritičnih događaja osuđen zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora. S ĆA nije uopće bio u komunikaciji, niti je imao njegov kontakt broj, jedini put kada je bio s njim u kontaktu prije ovog događaja je kada ga je i upoznao u kafiću u [adresa].

4.2. Budući da je optuženik na zadnjoj raspravi iznosio obranu koja je sadržajno bila u bitnom drugačija od njegove obrane iznesene pred državnim odvjetnikom, te na ranijim raspravama pred sudom, reproducirana je snimka njegovog prvog ispitivanja u kojem je naveo da, što se tiče tih vozila, rečeno je da vozila nisu ukradena, oteta, da se ne traže, te da ih treba samo prevesti do granice. Tako je bilo i ovo. Vozilo je imalo originalne "papire", ključ, nigdje nije imalo oštećenja, da bi se vidjelo da je obijano i slično. Samo se trebalo prodati. On je tako prije ovog predmetnog prevezao još jedan automobil, nešto manji, kojeg je odvezao na granicu i ostavio "da ga drugi preuzme", a za to je dobio naknadu od 500,00 eura (taj automobil bio je kod njega nekoliko dana). Istu naknadu je trebao dobiti i za prijevoz ovog automobila, no nije ju dobio. Njih dvojica (TA i ĆA) dovezli su automobil kod njega u dvorište. On njih nije od ranije poznavao, vidio ih je dva puta u životu. Nije znao da će oni dovesti auto, samo su ga dovezli. Telefonom ga je nazvao "onaj visoki", ništa mu nije rekao zašto dolaze, samo je rekao da će njih dvojica doći s automobilom. Njemu (optuženiku) taj telefonski poziv nije bio neobičan jer je "on" to tako napravio i prvi put. Rekli su mu kad su došli da džip treba odvesti do granice, te su rekli "da se auto ne traži". Nadalje, rekli su da ga ne mogu oni odmah odvesti do granice jer je problem s izbjeglicama i ne znaju da li će ga moći odmah prevesti preko granice pa da zato auto treba biti kod njega. Auto je trebao biti kod njega dok se ne vidi može li se prevesti preko granice, a on ga je trebao samo odvesti do granice i ostaviti, gdje ga je trebao preuzeti netko drugi. Kad su dovezli auto kod njega, sjeo je s ovom dvojicom nešto popiti, te je prošao neki sumnjivi auto, moguće policija, a onda su mu rekli da bolje da sklone automobil na neko drugo mjesto, iako je legalan. On je pristao na to, te je zajedno s ĆA, sjedeći na suvozačkom mjestu, odvezao auto u drugu ulicu gdje mu kćerka živi, te su ostavili tamo auto u garaži. Prethodno je pokrio auto ceradom. Nakon toga ova dvojica su otišla, on je čekao poziv da auto vozi do granice, no kad se vratio kući već ga je dočekala policija. To se sve odvilo jako brzo, kroz sat, sat i pol vremena. Nisu mu dali punomoć za odvoz automobila, rekli su da su svi "papiri" u autu. On nije pregledavao automobil, no zna da je u prtljažniku automobila bio uređaj za ometanje signala, taj uređaj je "zujao", tj. radio dok su on i ĆA vozili automobil iz njegovog dvorišta na drugu lokaciju. Taj uređaj služi za to da se automobil ne može locirati. Prije nego li je pokrio auto ceradom napunio je taj uređaj i ostavio ga u automobilu. Ključevi od automobila prvo su bili kod njega u kući, a onda ih je on dao svojoj supruzi da ih ona odnese blizu automobila, kako se ne bi zagubili u njegovoj kući.

4.3. Nadalje, optuženik je na raspravi od 11. veljače 2016. naveo da mu je jedan čovjek koji se zove S prišao na pumpi u [adresa] i pitao ga da li bi htio još nešto dodatno zaraditi obzirom da on povremeno vozi autobus. Njemu su se ĆA i TA javili neposredno prije dolaska u Osijek. Za prvi auto zadržali su se kratko, kao i za drugi auto. Dan prije bio je u Ljubljani gdje je vozio, njemu je ĆA samo rekao da dolazi. Taj S rekao mu je da prvi auto odveze kod H na groblje, a drugi auto je isto tako trebao odvesti. Njegova supruga EA nije znala, niti je mogla znati da su ti auti ukradeni, jer on ne provodi vrijeme kod kuće, odnosno često vozi, pa je na terenu. Ne zna točno koje vrijeme i koji mjesec je bio kad mu je S prišao za taj auto, to je bilo prije prvog auta Rekao mu je da će mu se javiti neki njegovi "drugari", ali to sve njemu nije bilo tako sigurno. Njemu nije bilo nelogično što mu je prišao taj S i nudio nešto što ne zna ni što, obzirom da mu je nudio zaradu, a i nije mu se to činilo tako sigurno. Njima se inače kao vozačima autobusa nudi sve i svašta. Taj auto je odvezao u drugu kuću i spremio ga u šupu jer nije htio da se ''slika''. Naime, sumnjao je da bi auto mogao biti ukraden. Oni ga nisu prevezli do tog Ž jer ne znaju put, jedva su došli do njega do O.

4.4. Nadalje, optuženik je na raspravi od 17. prosinca 2018. ostao u cijelosti kod svoje ranije obrane, te dodao da nije ništa znao o tim autima niti su se oni prethodno čuli vezano za njih, auto je samo dovezen kod njega u garažu, zajedno s ključevima. Auto nije dirao, kad je došla policija oni su sve u autu našli. Njemu su ĆA i TA rekli da vozilo nije ukradeno.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da su kritičnog dana ĆA i TA dovezli osobni automobil Range Rover Sport, registarskih oznaka [registarska oznaka] kod optuženika koji je automobil smjestio u dvorište svoje obiteljske kuće u [adresa] (radi se o kući u kojoj je u kritično vrijeme živjela optuženikova kćerka, po navodima optuženika kuća je tada već bila u vlasništvu njegovog oca s obzirom da mu je tetka tada već bila umrla).

6. Bilo je sporno je li optuženik znao ili morao znati da je predmetni automobil pribavljen kaznenim djelom protiv imovine, te je li smjestio taj automobil u dvorište obiteljske kuće svjesno i želeći ĆA i TA pomoći ga preprodati.

7. Svjedok ĆA u iskazu je naveo da mu je poznato zbog čega se vodi ovaj kazneni postupak protiv optuženog VA. TA i on su kritičnog dana došli kod VA te su ga upitali može li predmetni automobil marke Range Rover ostati kod njega, ali nisu točno precizirali na koje vremensko razdoblje, u to vrijeme radilo se o regularnom automobilu te tvrdi kako HA nije znao ništa vezano za počinjenje ovog kaznenog djela. Optuženik nije tražio nikakve dokumente od automobila da mu pokažu. Optuženika je poznavao, može reći da su bili u prijateljskim odnosima, upoznali su se prije ovoga kritičnog događaja. U trenutku kad su automobil dovezli kod VA on je smatrao da se radi o regularnom automobilu, odnosno u tom trenutku nije znao da je automobil ukraden. Smatra da je to bio pokušaj prevare osiguranja vozila. Kad su dovezli automobil oni su od automobila imali originalni ključ za paljenje automobila, imali su prometnu dozvolu i svu potrebnu dokumentaciju. Automobil je od Italije vozio TA, čak su bili i zaustavljeni od strane policije u Sloveniji. Tada ništa nije bilo sumnjivo. Oni su automobil ostavili kod VA i kroz par dana je trebao netko iz Srbije doći po taj automobil kako bi ga prevezao preko granice, on misli da HA nije u tome sudjelovao, ali ne može točno utvrditi. Kritičnog dana kod VA zadržali su se najviše petnaest minuta do pola sata. Njemu je TA rekao da automobil trebaju ostaviti kod VA. Nisu taj dan uhićeni, uhićeni su u Zagrebu nakon nekih sat i pol vremena.

8. Svjedok TA u iskazu je naveo da on s VA nije komunicirao vezano za automobil Range Rover. Kritičnog dana je dovezao automobil Range Rover u dvorište gdje ga je dočekao HA i tamo je ostavio automobil. Pri tome s VA nije ništa konkretno razgovarao o tom automobilu. Prije tog dana s VA nije ni na koji način komunicirao, a oni nisu niti danas u kontaktu. Automobil Range Rover imao je originalni ključ, te sve potrebne "papire" odnosno dokumentaciju koja se nalazila u ladici u automobilu. Na automobilu nije bilo nikakvih tragova niti oštećenja. Ne može se sjetiti kakva je bila ograda dvorišta u koje je dovezao automobil. Pojašnjava da kada je dovezao automobil Range Rover kod VA, tamo je bio i ĆA, međutim on je kod VA došao svojim automobilom. Oni su se kod VA kratko zadržali, nakon čega su se ĆA i on s njegovim automobilom odvezli u Italiju. U trenutku kad je dovezao automobil kod VA on nije znao da se radi o ukradenom automobilu, s obzirom da na automobilu nije bilo nikakvih oštećenja, te je automobil imao sve uredne dokumente, čak misli da ga je u Italiji s tim automobilom zaustavila policija te je i njima te dokumente predočavao i sve je bilo u redu. Ne zna je li tko kasnije prijavio da je to vozilo ukradeno. Ne sjeća se točno na koji način je došao u Italiju prije otuđenja automobila, ne zna je li to bilo autobusom ili s kamionom s kolegom koji je vozač. On nije imao "memoriran" broj od VA. Uređaj koji je prilikom pretrage pronađen u automobilu, a radi se o uređaju za ometanje GPS signala, nije njegov, on je za taj uređaj saznao tek u MUP-u na ispitivanju, nije ni znao da se taj uređaj nalazi u automobilu. On je sam dovezao automobil Range Rover kod [adresa], ĆA nije bio tada s njim u automobilu.

8.1. Nakon što je svjedoku predočen dio iskaza svjedoka ĆA s rasprave od 23. rujna 2024. u dijelu u kojem je isti naveo da je njemu " TA rekao da automobil trebaju ostaviti kod VA", svjedok je naveo kako to nije točno, ĆA rekao je da trebaju automobil ostaviti kod VA. On ostaje u cijelosti kod onoga što je naveo, a to je da do dana kad je dovezao automobil nije uopće bio u kontaktu s VA i tada ga je prvi put vidio, on njega nije niti poznavao. Koliko se sjeća razlog zbog kojeg je morao dovesti automobil kod VA je taj što nije s njim mogao ući u Republiku Srbiju jer bi time činio carinski prekršaj. Njegov jedini zadatak je bio da on doveze automobil kod VA, a što je dalje s tim autom trebalo biti ne zna. Nije mu poznato koliko je taj automobil trebao biti kod VA niti što se s automobilom trebalo poslije događati.

9. Sud iskaze svjedoka ĆA i TA nije prihvatio vjerodostojnim budući da su njihovi iskazi, u dijelu u kojem poriču da bi oni (a i optuženi HA) znali da je automobil bio ukraden, suprotni obrani optuženog VA iznesenoj na ranijim raspravama i kod državnog odvjetnika, a iz koje proizlazi da je optuženi HA i po vlastitim tvrdnjama, sumnjao da bi automobil mogao biti ukraden, a također njihovi su iskazi u suprotnosti i s rezultatima pravomoćno okončanog kaznenog postupka koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem K-38/2022, a u kojem su ĆA i TA proglašenim krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađe iz članka 228. stavka 1. i 3. KZ/11. i to upravo osobnog automobila Range Rover Sport, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Osim toga, njihovi su iskazi međusobno proturječni u dijelu u kojem su isti opisivali tko je "rekao" da automobil trebaju ostaviti kod VA. Nelogično je i neživotno da bi ĆA i TA vrijedan automobil, prethodno pribavljen na zakonit način, ostavili na čuvanju kod osobe koje uopće ne poznaju od ranije, bez ikakvog prethodnog dogovora i najave, te bez logičnog obrazloženja o razlozima zbog kojih su ostavili automobil kod optuženog VA. Posebno valja imati u vidu i dio obrane optuženog VA u kojem je isti naveo da "kad su dovezli auto kod njega, sjeo je s ovom dvojicom nešto popiti, te je prošao neki sumnjivi auto, moguće policija, a onda su mu rekli da bolje da sklone automobil na neko drugo mjesto…" što upućuje na zaključak da su ĆA i TA znali da je automobil ukraden i htjeli ga kod optuženog VA sakriti. Sud drži da svjedoci ĆA i TA svojim iskazima žele pogodovati optuženiku, otklanjajući njegovu kaznenopravnu odgovornost.

10. Iz zapisnika o očevidu Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj KU-67/15 od 8. studenoga 2015. proizlazi da je predmetni osobni automobil Range Rover Sport, registarskih oznaka [registarska oznaka] pronađen na adresi u [adresa] i to parkiran u dvorištu u garaži. Na navedenoj adresi nalazi se kuća u vlasništvu ŽA iz [adresa], u kojoj kući borave FA iz [adresa] i KA iz [adresa]. Također, pronađen je unutar krunjača kukuruza na alki daljinski uređaj, te ključ i daljinski za zaključavanje i otključavanje vozila na kojem je natpis "Range Rover". Nadalje u automobilu je pronađen uređaj za ometanje GPS signala, a koji je bio priključen na ispravljač za punjenje akumulatorske baterije.

11. Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije s potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 778917, 778918 i 779420 proizlazi da je od optuženika privremeno oduzet daljinski upravljač za automobil, jedan ključ, daljinski upravljač za automobil s natpisom "Range Rover", ključ crne boje s natpisom "Elkron", osobni automobil Range Rover Sport, registarskih oznaka [registarska oznaka], elektronički uređaj crne boje, ispravljač za punjenje akumulatorske baterije, prometna dozvola Republike Italije za predmetno vozilo, polica Allianz osiguranja za predmetno vozilo, te preslika putnih isprava Republike Italije na ime ČA i RA, kao i mobilni uređaj marke "Samsung" s pripadajućom SIM karticom.

12. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko- baranjske, Sektora kriminalističke policije od 8. studenoga 2015. s potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 778920, 778921, i 591935 od 9. studenoga 2015. proizlazi da je od optuženika oduzeto više raznih predmeta, nevažnih za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku.

13. Iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave osječko- baranjske, Sektora kriminalističke policije od 9. studenoga 2015. s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] proizlazi da je od ĆA privremeno oduzeto više različitih SIM kartica.

14. Iz e-ASF rezultata pretrage vozila od 8. studenoga 2015. proizlazi da je predmetni automobil Range Rover registarskih oznaka [registarska oznaka] ukraden u Italiji 7. studenog 2015.

15. Iz izvješća Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta proizlazi da je predmetni automobil zajedno s ključem i pripadajućom dokumentacijom vraćen predstavniku društva Pliabel d.o.o.

Pula, ovlaštenom za povrat automobila.

16. Iz pravomoćne presude ovog suda, od 14. travnja 2023., poslovni broj K-38/2022- 45 proizlazi da su ĆA i TA proglašeni krivima što su 8. studenog 2015., u [adresa], u nakani neovlaštenog pribavljanja osobnog automobila velike vrijednosti, nakon što su prethodno na području Republike Italije uporabom podesnog predmeta nasilno ušli u osobni automobil Range Rover Sport, registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo RA vrijedan 850.000,00 kuna, isti preko graničnog prijelaza Rupa-Pasjak uvezli u Republiku Hrvatsku i dovezli u [adresa] te ga predali optuženom VA radi daljnje prodaje, dakle da su tuđu pokretnu stvar oduzeli drugome s ciljem da je protupravno prisvoje, a vrijednost ukradene stvari je velika i počinitelji su postupali s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti, čime su počinili kaznena djela protiv imovine i to kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. i 3. KZ/11. U tom postupku ĆA i TA očitovali su se da se smatraju krivima. ĆA tamo je u obrani naveo da u cijelosti priznaje počinjenje djela na način i u vrijeme kako je to optužen izmijenjenom optužnicom od 17. siječnja 2023., te se iskreno kaje zbog počinjene krađe. Djelo je počinio zbog nepromišljenosti, a inače je obiteljski čovjek, ima dvije maloljetne kćeri, suprugu, te obitelj uzdržava kao vozač kamiona u Italiji. Prije dolaska u mjesto [adresa] nazvao je VA i rekao mu je da mu treba pomoć u vezi prijevoza auta preko granice, te ga je pitao može li parkirati auto pred njegovom kućom na par dana. HA se složio s tim i pristao je da auto bude parkiran u njegovom dvorištu. HA je rekao da je vozilo iz Italije i pokazao mu je kopiju osobne iskaznice od vlasnice vozila. Auto ima originalan ključ, te originalnu prometnu i knjižicu vozila. Nadalje, i TA je u cijelosti priznao počinjenje djela i izrazio je iskreno kajanje, a motiv zbog kojeg je počinio ovu krađu bio je novčane prirode, jer je u kritično vrijeme bio u vrlo teškoj financijskoj situaciji. Bio je nezaposlen, imao je jedno maloljetno dijete, a supruga je očekivala porod drugog djeteta i nisu imali novaca. Dogovor je bio da preveze vozilo iz Italije u Hrvatsku, ali nije znao točno gdje treba dovesti auto. Zato su zvali VA i auto su parkirali kod njega. Upravljao je osobnim automobilom marke Range Rover, a ispred njega u svom osobnom automobilu bio je ĆA. Preko interneta je kupio uređaj za ometanje signala i priključio ga je u vozilu, te se uređaj punio dok je motor radio. Dugi niz godina poznaje ĆA i u nekoliko navrata je boravio u njegovoj kući. Auto je otključao njemu nepoznati mladić uz pomoć tog uređaja, dok on nije imao nekakvu posebno aktivnu ulogu prilikom otvaranja vrata. Auto je vozio sve do [adresa], a telefonski broj VA im je dala jedna osoba kojoj ne zna ime i taj ih je savjetovao da je najbolje da auto ostave upravo kod VA u [adresa].

17. Iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženika (stranice 748 do 750 spisa) proizlazi da je optuženi HA višestruko osuđivan, između ostalog u dva navrata zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora.

18. Iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da optuženik nije prekršajno kažnjavan.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi HA počinio kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

20. Da je tomu tako proizlazi prvenstveno iz prve iznesene obrane optuženika, u kojoj isti nije osporio da je na traženje ĆA i TA pristao predmetni automobil smjestiti u dvorište svoje obiteljske kuće te ga potom odvesti do granice za iznos od 500,00 eura (kako je to već učinio i ranije, također za iznos od 500,00 eura), a sumnjao je da je automobil ukraden. Nadalje, da je optuženik pomogao ĆA i TA sakriti automobil za kojeg je morao znati da je ukraden proizlazi iz činjenice da su imenovani u postupku koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem K-38/2022 pravomoćno osuđeni zbog kaznenog djela krađe predmetnog automobila, te tijekom tog postupka nisu osporili da su imali dogovor s optuženim VA da kod njega ostave automobil nakon što uđu u Republiku Hrvatsku. Nadalje, u automobilu je nesporno pronađen i uređaj za ometanje GPS signala, za kojeg je optuženi HA znao da se nalazi u automobilu (u prvoj je obrani naveo da je taj uređaj "zujao" dok su ĆA i on vozili automobil na drugo mjesto), a također nedvojbeno je da je ključ automobila pronađen unutar krunjača kukuruza, dakle da skrovitom mjestu u blizini automobila.

20.1. Sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem je isti naveo kako je smatrao da je automobil stečen na zakonit način. Naime, nelogično je i neživotno da bi itko pristao smjestiti u dvorište svoje obiteljske kuće tuđi, vrlo vrijedan automobil talijanskih registarskih oznaka, na traženje osoba koje jedva poznaje, odnosno koje je vidio možda jednom ili dva puta u životu, znajući pri tom da se u automobilu nalazi uređaj za ometanje GPS signala (koji služi za to da se automobil ne može locirati), te skrivajući ključeve "legalnog" automobila unutar krunjača kukuruza, a pri tom misleći da je taj automobil stečen na zakonit način. Za istaknuti je da je optuženik tijekom ovog postupka u više navrata mijenjao svoje obrane, pri čemu sud drži da je najbliža istini prva obrana optuženika u kojoj je opisao način na koji su ĆA i TA kod njega ostavili automobil (da su nakon što je prošao automobil za kojeg su sumnjali da je policija, tražili od optuženika da premjesti automobil na drugo mjesto), te u kojoj je priznao da je pristao za iznos od 500,00 eura preuzeti predmetni automobil i odvesti ga do granice. Premda je optuženik naveo kako na automobilu nije bilo oštećenja, te da je automobil imao originalne ključeve i sve potrebne "papire", sud drži da je zbog ponašanja ĆA i TA (koji su tražili da se automobil sakrije), postojanja uređaja za ometanje GPS signala, kao i preslika putnih isprava Republike Italije na ime ČA i RA, optuženik morao znati da je predmetni automobil prethodno otuđen, posebno imajući u vidu da je isti po zanimanju vozač, koji kao takav učestalo prelazi granicu, te pored toga živi svega 20-tak km od granice s Republikom Srbijom, dakle poznaje granične prijelaze i pravila prijelaza istih, te pravila prijevoza robe i putnika bolje od prosječne osobe. Obrana optuženika u kojoj je isti u konačnici osporio i da je sumnjao da bi automobil mogao biti ukraden (što na početku optuženik nije osporavao) neistinita je i usmjerena na izbjegavanje njegove kaznenopravne odgovornosti.

21. Kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje iz članka 224. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko stvar za koju je morao da ju je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine pomogne sakriti.

22. Optuženi HA počinio je navedeno kazneno djelo tako što je kritičnog dana, u [adresa], u nakani da ĆA i TA omogući prodaju osobnog automobila Range Rover Sport, registarskih oznaka [registarska oznaka], premda je morao znati da je navedeni automobil prethodno otuđen, isti smjestio u dvorište svoje obiteljske kuće i time ga pomogao sakriti.

22.1. Pri tom se ističe da je sud izmijenio činjenični opis izmijenjene optuženice na način da umjesto riječi "znajući" stoje riječi "premda je morao znati", imajući u vidu da tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da je optuženik sa sigurnošću znao da je predmetni automobil prethodno otuđen, no nedvojbeno je da je to zbog svih okolnosti (kako je to obrazloženo u točki 20.1. obrazloženja presude) morao znati. Također, iz činjeničnog opisa ispuštene su riječi "nakon čega ga je trebao prevesti na područje Republike Srbije radi daljnje prodaje" budući da tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da je optuženik upravo to trebao učiniti (i u prvoj obrani optuženik je naveo da je automobil trebao prevesti samo do granice, gdje ga je trebao preuzeti netko drugi). No, tijekom postupka je nedvojbeno dokazano da je optuženik predmetni automobil, smjestivši ga u dvorište svoje obiteljske kuće, pomogao sakriti. U tom smjeru, u činjenični opis dodane su riječi "i time ga pomogao sakriti", što je također modalitet počinjenja kaznenog djela prikrivanja, međutim koji nosi nešto manju kriminalnu količinu, te je u tom je smislu blaži za počinitelja.

23. Ubrojivost optuženika, kao niti njegova svijest o protupravnosti tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

24. Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

25. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi HA počinio kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje iz članka 224. stavka 1. KZ/11. koje mu se stavlja na tereti, te je za navedeno kazneno djelo i proglašen krivim.

26. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna za kazneno za koje je optuženik proglašen krivim po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (za kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11. propisana je kazna zatvora u trajanju do tri godine).

26.1. Tako je sud optuženom VA od olakotnih okolnosti uzeo u obzir njegovu prekršajnu nekažnjavanost, činjenicu da je otac petero djece od kojih je dvoje maloljetno (14 i 6 godina), te činjenicu da isti ima niska mjesečna primanja od oko 500,00 eura koja ostvaruje povremenim radom.

26.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženom VA uzeo u obzir njegovu raniju osuđivanost.

27. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog VA ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići osudom optuženika na kaznu zatvora u zakonom propisanim granicama za kazneno djelo za koje je proglašenim krivim, te je optuženog VA osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, što je ujedno zakonski minimum propisane kazne za kazneno djelo prikrivanja (članak 244. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 44. stavka 1. KZ/11.). Naime, premda na strani optuženika, pored niza olakotnih okolnosti, egzistira i otegotna okolnost njegove ranije osuđivanosti, sud je uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja kaznenog djela (više od deset godina) mišljenja da će se svrha kažnjavanja ostvariti i osudom optuženika na kaznu zatvora u minimalnom trajanju.

28. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VA u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja, lišenja slobode i trajanje istražnog zatvora od 9. studenog 2015. do 12. veljače 2016.

29. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. naloženo je optuženom VA platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura koja je odmjerena s obzirom na složenost i trajanje ovog postupka sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 145/11.). Navedeni trošak optuženik je dužan uplatiti u državni proračun nakon pravomoćnosti presude, o čemu će optuženik primiti pisani poziv suda s uplatnicom.

30. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi HA oslobođen je obveze naknade troškova za svjedoke budući da bi plaćanjem navedenih troškova (pored troškova na ime paušalne svote) bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati (maloljetna djeca), sve imajući u vidu da ostvaruje mjesečna primanja od oko 500,00 eura.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i braniteljica mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj KO-DO-60/2022

2. optuženi HA

3. braniteljica optuženika Snježana Popović, odvjetnica u Osijeku