Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9127/2023
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene UV, koju brani Tihomir Kovačić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljene UV, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje KLASA: 413-01/22-26/1803, URBROJ: 513-02-7002/22-23-11 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljene UV, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljena UV, proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. (pravilno: i stavka 2.) Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Na temelju članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona fizičkoj osobi vlasniku obrta UV, oduzima se imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 1.115,09 eura, koju je dužna uplatiti na račun MF CURHR RCU OSIJEK.
3. Navedenim rješenjem okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
4. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenica je putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi i troškovima prekršajnog postupka. U žalbi okrivljenica u bitnome ističe da je pravni opis prekršaja nejasan, a razlozi rješenja proturječni i nedostatni. Navodi kako prvostupanjsko tijelo neosnovano povezuje počinjenje prekršaja s vozilima koja nisu u vlasništvu njezina obrta, već se koriste temeljem leasinga, pri čemu se radi o teretnim vozilima koja nisu namijenjena prijevozu putnika. Ističe da se u obrazloženju spominje i vozilo reg. oznake [registarska oznaka], koje nesporno nije u vlasništvu obrta niti ga je okrivljenica koristila, niti je osobno upravljala vozilom, naplaćivala prijevoz ili obavljala prijevoz putnika preko državne granice. Nadalje, navodi da prvostupanjsko tijelo nije cijenilo njezinu obranu u međusobnoj vezi s ostalim dokazima, niti je prihvatilo predložene dokazne prijedloge, osobito ispitivanje svjedoka BV, pribavljanje podataka o prijelazima državne granice te neposredno ispitivanje svjedoka ispitanih u inspekcijskom postupku. Time je, prema navodima žalbe, okrivljenici povrijeđeno pravo obrane i načelo kontradiktornosti, budući da svjedoci nisu ispitani na raspravi niti je okrivljenici i njezinu branitelju omogućeno postavljanje pitanja i očitovanje na njihove iskaze.
5. Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je osnovana.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije u pravilno i u potpunosti utvrđeno, na što osnovano ukazuje žaliteljica.
8. Okrivljenica u žalbi navodi da je tijekom prvostupanjskog postupka predložila izvođenje više dokaznih radnji, i to ispitivane svjedoka BV, pribavljanje podataka o prelascima državne granice vozila obrta, kao i neposredno ispitivanje svjedoka koji su prethodno ispitani u postupku pred inspekcijskim tijelom. Ističe da su navedeni svjedoci ispitani bez nazočnosti okrivljenice i njezina branitelja, pri čemu im nije bila omogućena aktivna obrana u smislu postavljanja pitanja, iznošenja primjedbi na iskaze svjedoka te njihova suočavanja, čime je, prema njezinim navodima, teško povrijeđeno pravo obrane i načelo kontradiktornosti postupka.
9. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odbilo dokazni prijedlog okrivljenice da se službenim putem pribavi rješenje o prekršaju Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, doneseno protiv BV (KLASA: 336-02/22-92/2335, URBROJ: 443-02-01-02-23-7), pozivajući se na odredbu članka 168. stavka 5. Prekršajnog zakona, uz obrazloženje da se radi o nesvrsishodnom dokazu usmjerenom na odugovlačenje postupka, te da se odluka temelji isključivo na činjenicama i dokazima iznesenima na glavnoj raspravi, sukladno članku 179. stavku 5. Prekršajnog zakona. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je odbilo i prijedlog za ispitivanje svjedoka BV, kao i prijedlog da se na raspravi neposredno ispitaju svi svjedoci saslušani tijekom inspekcijskog nadzora, ocijenivši da su odgovornost okrivljenice i odlučne činjenice već nesporno utvrđene dostavljenom dokumentacijom i iskazima svjedoka, s kojima su svjedoci navodno kontaktirali, te činjenicom da je okrivljenica vlasnica obrta. Kao dodatni razlog odbijanja navedenih dokaznih prijedloga istaknuto je da okrivljenica, kao ni njezin branitelj, nisu pristupili na glavnu raspravu, uz pozivanje na navode iz pisane obrane o lošem zdravstvenom stanju okrivljenice, zbog čega, prema ocjeni prvostupanjskog tijela, neposredno ispitivanje svjedoka ne bi bilo svrhovito. Istaknuto je i da su svjedoci ispitani od strane službenih osoba, uz upozorenje na njihova prava i obveze, o čemu su sastavljeni zapisnici.
10. Takvo postupanje prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije u skladu s odredbom članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona, prema kojoj je sud dužan potpuno i točno utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, vodeći jednaku pažnju i o činjenicama koje terete okrivljenika i o onima koje mu idu u korist. Paušalno odbijanje svih dokaznih prijedloga obrane, uz obrazloženje da su nesvrsishodni i usmjereni na odugovlačenje postupka, bez njihove stvarne ocjene u odnosu na sporne i odlučne činjenice, predstavlja povredu navedene odredbe, kao i prava okrivljenice na djelotvornu obranu. Odbijanjem svjedoka obrane i onemogućavanjem njihove neposredne konfrontacije s obranom, osobito u situaciji kada okrivljenica poriče počinjenje prekršaja i osporava odlučne činjenice, prvostupanjsko tijelo je povrijedilo i načelo kontradiktornosti postupka te neposrednosti izvođenja dokaza. Nadalje, ocjena je ovog Suda da se iskazi svjedoka pribavljeni u inspekcijskom postupku ne mogu bezrezervno prihvatiti kao vjerodostojni dokaz krivnje, ako okrivljenici nije omogućeno da sudjeluje u njihovu izvođenju, postavlja pitanja i iznosi primjedbe, osobito kada se na takvim iskazima u bitnome temelji odluka o krivnji. U konkretnom slučaju, prihvaćanjem zapisnika sastavljenih od strane službenih osoba, bez provođenja neposrednog dokaznog postupka na raspravi, prvostupanjsko tijelo je preuranjeno zaključilo o odgovornosti okrivljenice, čime je dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.
11. Iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju proizlazi da se prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ograničilo na razmatranje pisane obrane okrivljenice i uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te je postupak okončalo nakon jedne glavne rasprave održane 19. veljače 2025. Takvim postupanjem činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, zbog čega u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni jasni, potpuni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu krivnje okrivljenice. Ovaj Sud smatra da je neprovođenjem potpunog dokaznog postupka radi razjašnjenja svih odlučnih okolnosti na koje je okrivljenica ukazivala u svojoj obrani, ostalo nerazjašnjeno jesu li u konkretnom slučaju ostvarena sva bitna obilježja inkriminiranog prekršaja. Osobito je izostalo ispitivanje predloženih svjedoka i njihovo eventualno suočenje s okrivljenicom, kao i ispitivanje ovlaštenih carinskih službenika ĐV i LV na okolnosti provedenog nadzora nad provođenjem postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika UV, uslijed čega činjenično stanje glede predmetnog prekršaja nije u potpunosti razjašnjeno.
12. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljenice i ukinuti rješenje o prekršaju, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak, koje će u ponovljenom postupku provesti potrebne i dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog činjeničnog utvrđenja, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku.
U Zagrebu 3. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
