Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2940/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, u pravnoj stvari tužitelja UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kalauzu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz, u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3 A, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 15. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem objave od 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuju su ništetnim dijelovi odredbe iz čl. 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5103580728 sklopljen dana 4. lipnja 2007.g. između tužitelja UN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (OIB: 23057039320) Rijeka, Jadranski trg 3a, a kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

II-Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe iz čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5103580728 sklopljen dana 4. lipnja 2007.g. između tužitelja UN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (OIB: 23057039320) Rijeka, Jadranski trg 3a, a kojima je kao ugovorenu valuta uz koju je vezana glavnica naveden švicarski franak.

III-Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (OIB: 23057039320) Rijeka, Jadranski trg 3a da tužitelju UN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], na ime preplaćenih mjesečnih rata zbog promjene kamatne stope i tečajne razlike isplati iznos od 18.606,56 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1.10.2015.g. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV-Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (OIB: 23057039320) Rijeka, Jadranski trg 3a da tužitelju UN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.467,74 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja tražbine u iznosu od 3.939,06 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od :

€ 87,12 od dana 02.07.2014. pa do isplate

€ 308,16 od dana 02.08.2014. pa do isplate

€ 305,85 od dana 02.09.2014. pa do isplate

€ 303,52 od dana 02.10.2014. pa do isplate

€ 301,18 od dana 02.11.2014. pa do isplate

€ 298,82 od dana 02.12.2014. pa do isplate

€ 296,45 od dana 02.01.2015. pa do isplate

€ 294,06 od dana 02.02.2015. pa do isplate

€ 291,65 od dana 02.03.2015. pa do isplate

€ 289,23 od dana 02.04.2015. pa do isplate

€ 286,79 od dana 02.05.2015. pa do isplate

€ 284,33 od dana 02.06.2015. pa do isplate

€ 281,86 od dana 02.07.2015. pa do isplate

€ 209,77 od dana 02.08.2015. pa do isplate

€ 100,3 od dana 02.09.2015. pa do isplate

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 10. lipnja 2019., navodi da je s tuženikom dana 4. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652- 5103580728, solemniziran kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, pod br. OV-16871/07, kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 113.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika vrijedećem na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom otplate od 179 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti za 1.099,37 CHF.

2.Člankom 8. Ugovora ugovorena je kamatna stopa od 8,25% godišnje i to kao promjenjiva u skladu s važećim odlukama tuženika. Člankom 7. Ugovora propisan je način otplate kredita u jednakim mjesečnim ratama i to na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od 826,61 CHF na dan plaćanja, a mjesečne su se rate plaćale do prvog dana u mjesecu, s time da je 60% kredita podmirivao tužitelj, a ostalih 40% se podmirivalo administrativnom zabranom s plaće dužnika KN. Prilikom sklapanja ugovora tužitelju nije bila uručena nikakva daljnja dokumentacija – opći uvjeti banke ili odluke o načinu obračuna kamatne stope.

3.Činidba u pogledu kamatne stope koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku da nije bila niti određena niti odrediva. Ista se mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu bez da je takvu odluku vezao za i jedan parametar koji bi tužitelju bio poznat ili provjerljiv, dapače, nikakvi kriteriji niti nisu utvrđeni te je o istome možda i obavijestio tužitelja samo pisanom obavijesti bez da je za takvu promjenu tražio suglasnot tužitelja, a čime je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima, a time i do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu.

4.Zbog anuitetnog načina obračuna, povećana kamatna stopa znači da se udio otplaćene glavnice u svakom auitetu smanjuje svakim povećanjem kamatne stope, zbog čega se glavnica spormije smanjuje nego kod otplate u ratama te je ukupni iznos kamate veći nego kod otplate u ratama.

5.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je u dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

6.Nadalje, predmetnim Ugovorom o kreditu u članku 7. propisan je način otplate kredita na način da su se mjesečne rate plaćale do prvog dana u mjesecu u iznosu od 1.099,37 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro računa tuženika.

7. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je u dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

8.Tužitelj navodi da u navedenom Ugovoru u članku 7. u kojemu se glavnica veže za valutu švicarski franak nisu sadržane odgovarajuće informacije o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF, odnosno tuženik nije pružio tužitelju dovoljno informacija o mogućim konzekvencama takvog postupanja prije sklapanja ugovora. Netočno je da je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat s mogućim posljedicama promjene anuiteta uslijed promjene tečaja kao i da ga je tuženik o tome informirao. Štoviše, tuženik je tijekom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjeravao tužitelja da je za njega povoljnije sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a što je vidljivo i iz činjenice da su na takvu vsrtu kredita nuđene i manje kamate, tvrdeći pri tome kako se radi o sigurnome ulaganju iako se to može reći samo za davatelje kredita, a svakako da se može reći da se ne radi o sigurnom ulaganju za korinike kredita.

9.Tužitelj navodi kako u vrijeme sklapanja ugovor nije znao, odnosno od strane tuženika nije bio obaviješten o tzv. riziku "valute utočišta", a koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, a što je bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, odnosno tuženik je sukaldno načelu savjesnosti i poštenja tužitelja kao potrošača trebao informirati o svim rizicima koje on sklapanjem predloženog ugovora prihvaća, ili te iste informacije uklopiti u sadržaj ugovora kako bi on mogao shvatiti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje tuženika dovelo je do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, na štetu tužitelja. Neizvjestan je i iznos glavnice i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u CHF.

10.Promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, s time da je tuženik znao da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je CHF valuta utočišta, koji rizik je u startu preuzeo tužitelj, a da to nije ni znao. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu CHF banka da na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u CHF pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije o nesigurnosti tečaja istoga i rizika "valute utočišta", a što je tuženik kao stručna osoba znao, u startu dovelo do znatne neravnoteže na štetu tužitelja, a protivno načeli savjesnosti i poštenja kojega su se dužni pridržavati sudionici obveznih odnosa.

11.Postupcima tuženika tužitelj je tijekom trajanja kredita isplatio viši iznos nego što je trebao u odnosu na prvotno ugovoreni iznos, iako u tom razdoblju nije došlo ni do devalvacije ni do veće inflacije, a tuženik je u kratkom roku ostvario ekstra profit.

12.Tužitelj tužbenim zahtjevom, konačno preciziranim nakon provedenog finacijskog vještačenja, predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.

13.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je istakao i prigovor zastare navodeći da se na zahtjev za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, jer da se radi o postupku radi naknade štete.

14.Nadalje navodi da su stranke 8. veljače 2016. zaključile Aneks 1. predmetnom Ugovoru o kreditu kojim su kredit konvertirali u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Aneksom je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime da je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu, a koja se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Potpisivanju Aneksa prethodio e prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere istih te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Sukladno ZIDZPK/15 početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama, zamijenio je novi otplatni plan u valutnoj klauzuli u eur. Tuženik je prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio i glavnicu i kamate koje su sastavni dio otplatnog plana kredita.

15.Tuženik je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Aneksa, a tužitelj je bio taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos a tuženikom. Slobodnim očitovanjem volje tužitelj je odlučio urediti ugovorni odnosa a tuženikom tako da se ima smatrati rurskim korisnikom kredita od početka, slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanom tužiteljevu tužbu. Tužitelju su sve uplate po predmetnom kreditu priznate i uračunate odnosno uzete u obzir.

16.Tuženik ističe da potrošači, koji su izvršili konverziju sukladno ZIDZPK/15, nemaju valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove. Provedenom konverzijom da je voljom potrošača izjednačena pozicija korisnika kredita u CHF s pozicijom korisnika kredita u eur, odnosno da su konverzijom riješena sva sporna pitanja među ugovornim stranama.

17.Tužitelju da su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF i to kroz reklamne materijale i prilikom savjetovanja u bankama. Također u samom ugovoru da je odredba o valutnoj klauzuli jasna, a i tužitelj je svojim potpisom potvrdio da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja.

18.Osim toga, tužitelj je imao pravo izbora valute za koju će biti vezane obveze iz ugovora o kreditu pa da se ne može smatrati da se nije pregovaralo o bitnim sastojcima ugovora, konkretno o valutnoj klauzuli. Tužitelj je dobio i brošuru Hipotekrani kredit s garičkim prikazom kertanja tečajeva CHF, USD i eur te da je bio informiran da je volatilnost tečaja kune u odnosu na CHF u zadnjih šest godina bila znatno veća u odnosu na volatilnost tečaja kune u odnosu na euro.

19.Tuženik tvrdi da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule uz CHF i bio itekako obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.

20.Tuženik da nije ostvario niti je mogao ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sam zadužen u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF.

21.Odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF nije bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača da ne predstavla nerazumljivu odrdedbu. Odredba da je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču da nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

22.Nadalje, tuženik navodi kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. On je tužitelja uredno obavještavao o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje 15 dana prije početka primjene nove stope uz dostavi i izmijenjenog otplatnog plana. Tvrdi da nije postupao nepošteno te je i donio novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos. Kroz ZPK da je tužitelju pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna.

23.Tuženik ističe i da je deklaratorna zaštita koju tužitelj traži usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa te osporava i da bi na strai tužitelja nastupila šteta, kao i dbi tuženik prouzročio ikakvu štetu tužitelju svojim postupanjem. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i potražuje naknadu parničnih troškova.

24.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51401652-5103580728, od 4. lipnja 2007., u otplatni plan, u pregled prometa, u Aneks br. 1 Ugovora o kreditu broj 5103580728 od 8. veljače 2016., u obavijest o izračunu konverzije i izračun, u reklamne materijale, osobnim saslušanjem tužitelja zamolbenim putem kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, financijskim vještačenjem po vještaku Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. te uvidom u nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu nalaza i mišljenja.

25.Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinje SN

26.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i založni dužnik te sudužnikKata KN i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5103580728, od 4. lipnja 2007., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama:

-U članku 2. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 113.000,00 CHF prema srednjem tečaju banke tuženika obračunato na dan puštanja kredita u tečaj.

-U članku 3. navodi se namjena kredita kao hipotekarni krediti građana, gotovinski krediti uz hipoteku.

-U članku 6. ugovoren je rok vraćanja 179 mjeseci

-U članku 7. st.2. utvrđen je iznos anuiteta od 1.099,37 CHF, a u stavku 4. ugovorena je valutna klauzula, odnosno povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banle za CHF na dan odobrenja žiro – računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

-U članku 8. st.1. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i u trenutku ugovaranja ista iznosi 8,250 %, a obračunava se primjenom proporcionalne metode. U st.2. istog članka ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

27.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika.

28.Vještak je imala na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju, prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

29.Stranke su sklopile u Aneks br. 1 Ugovora o kreditu broj 5103580728 od 8. veljače 2016., ovjeren 22. veljače 2016., kojim je izvršena konverzija ugovora u skladu s odredbama ZID ZPK.

30.Osobnim saslušanjem tužitelja utvrđeno je da ga je javni bilježnik pitao da li je pročitao ugovor, na što je odgovorio da nije jer nije imao kod sebe naočale pa je zamolio javnog bilježnika da mu pročita ugovor. No isti mu je odgovorio da on to nije dužan učiniti.

31.Tužitelj je već imao jedan kredit na svoje ime, pa je s ovim kreditom htio zatvoriti taj postojeći te da mu isplate joše neke novce, tako da je u banci razgovarao samo o iznosu tog novog kredita. U banci nije razgovarao niti o kamatama niti o valutnoj klauzuli, niti su oni to spominjali. Mislio je da je taj kredit vezan isključivo za kune. Nitko mu u banci nije pročitao ugovor, a potpisao ga je kod javnog bilježnika.

32.Navodi da je otkrio da je kredit vezan za CHF tek kada su otplatne rate po tom kreditu počele rasti, a što je sve pratila njegova supruga koja je bila sudužnik po kreditu. Oni su i takve rate dalje podmirivali, a onda je došao upit iz banke da li bi htjeli napraviti konverziju ugovora iz CHF u euro. Objasnili su im iz banke da bi to bilo povoljnije, kada bi se ugovor povezao s eurom.

33.Banka mu nije dala nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo koji su iznos do tog trenutka otplatili, koliko im je još ostalo za otplatiti i koliko bi to sve skupa iznosilo u eurima.

34.Supruga je s bankom dogovorila konverziju kredita iz CHF u eure a njemu nije ništa konkretno objašnjavala. Tužitelj tvrdi da on nije aneks potpisao.

35.Supruga mu je samo spominjala da će im u toj situaciji biti povoljnije rate za otplatu. Za aneks tvrdi da ga nije nikada vidio niti ga je pročitao.

36.Tekst osnovnog ugovora bio je pripremljen od strane banke. Nitko ga nije ništa pitiao niti se s njim dogovarao vezano za tekst ugovora.

37.Tužitelj je znao da će visina rate osnovnog ugovora ovisiti o tečaju CHF. Nitko ga u banci nije upozorio prilikom sklapanja ugovora da bi tečaj CHF mogao jako porasti.

38.Tužitelju je dat na uvid aneks ugovora, a na upit da li se na istom nalazi njegov vlastoručni potpis, izjavio je da nema naočale i ne vidi dobro, pa se nije mogao očitovati na upit.

39.Provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec., sa zadaćom da izračuna :

-Kolike je iznose anuiteta, izražene u kunama po mjesecima, tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do dana konverzije 30.9.2015.g., u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita

-Koliki je kunski iznos preostale glavnice, izražene u kunama, na dan konverzije 30.9.2015.g. tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na iznos preostale glavnice - da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita te kolika preostaje razlika kada se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice u kunama koji je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015)

-Da vještak izračuna zatezne kamate na preplaćene iznose iz zadatka pod brojem 1), od dana svake pojedine uplate do dana konverzije, sve to u ukupnom iznosu.

-Da se vještak očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF EUR), a obzirom da je tužitelju prilikom izračuna konverzije priznata preplata u visini od 59.553.49 kn kao i da vještak iznos utvrđene preplate iz izračuna konverzije dovede u vezu s iznosom razlika anuiteta odnosno da prikaže koliko stvarno iznosi eventualno potraživanje tužitelja nakon što se umanji za iznos utvrđene preplate.

40.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

Osnovni podaci o kreditu :

Korisnik

kredita

(tužitelj):

UN

Banka (tuženik):

Erste & Steiermärkische Bank d.d.

Ugovor o kreditu broj:

2402006-1031262160  /  51401652- 5103580728,  zaključen  dana

31.10.2005.

Partija kredita:

5103580728

Iznos kredita:

113.000,00 CHF

Namjena kredita:

Gotovinski kredit uz hipoteku

Kamatna stopa:

8,25%, promjenljiva po odluci Banke

Rok - broj mjeseci:

Anuitet:

1.099,37 CHF

Datum isplate kredita:

18.06.2007.

Srednji tečaj na dan isplate kredita:

1 CHF= 4,414400 HRK

Dospijeće anuiteta:

1. dana u mjesecu

Tečaj za plaćanje anuiteta:

Srednji tečaj Banke na dan plaćanja Konverzija:

Kredit je konvertiran u EUR s datumom

30.09.2015.

41.Vještak je imao uvid u sljedeću dokumentaciju: Ugovor o kreditu, list 10-13 spisa, Aneks broj 1 ugovora o kreditu (konverzija), list 45-49 spisa, Početni otplatni plan u PDF-u, Kartica kredita, list 17-30 spisa, Izračun konverzije, list 50-57 spisa

42.Datum isplate kredita, 18.06.2007., za koji se veže početni tečaj, uzet je iz izračuna konverzije kredita. Kod izrade otplatnog plana vršena je kontrola sa stvarnim zaduženjima iz kartice kredita. Tijekom otplate kredita Banka je pet puta mijenjala kamatnu stopu, kao što je prikazano u tabeli 1 ( 1.8.2007. – 8,250%, 1.5.2009. – 9,200%, 1.11.2011. – 8,850%, 1.8.2014. – 8,843%, 1.2.2015. – 8,831%, 1.8.2015. – 8,073%).

43.Plaćanje anuiteta vrši se po srednjem tečaju Banke na dan plaćanja. Kamata u anuitetu računa se na temelju 30 dana u mjesecu i 360 dana u godini. Stvarne uplate u valuti preuzete su iz kartice kredita. Iz ukupne uplate isključeni su troškovi i zatezna kamata koji ne ulaze u izračun preplate. Na dan konverzije, 30.09.2015. ostao je nepodmireni dug po kamati od 7.292,42 CHF, i 66,02 CHF po zateznoj kamati.

44.Preplata kamate zbog promjene kamatne stope računa se kao razlika stvarno plaćene kamate u valuti i kamate u valuti koje je trebalo platiti po početnom otplatnom planu, a za preračunavanje u kune koristi se početni tečaj1.

45.Tečajne razlike, odnosno preplata tečaja, računa se na temelju stvarne uplate anuiteta u valuti i razlike tekućeg i početnog tečaja, na način da se od uplate u valuti po tekućem tečaju oduzme ista uplata u valuti po početnom tečaju. Tečajna razlika se računa na svaku pojedinačnu uplatu. (Tabela 2).

46.Tečajne razlike u tabeli 3 izračunate su na sljedeći način:u stupcu 6 je plaćeni anuitet u valuti, kao zbroj kamate (4) i glavnice (5), u stupcu 7 je plaćeni anuitet u valuti iz stupca 6 po tekućem tečaju, u stupcu 8 je plaćeni anuitet u valuti iz stupca 6 po početnom tečaju, u stupcu 9 su tečajne razlike koje se dobiju kad se od plaćenog anuiteta u kunama po tekućem tečaju (7) oduzme isti anuitet u valuti po početnom tečaju (8), u stupcu 10 je tečajna razlika iz stupca 9 u EUR po fiksnom tečaju konverzije.

47.Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 122.327,66 HRK, odnosno 16.235,77 EUR (tab. 3, st. 9 i 10).

48.Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 67,84 HRK, ili 9,00 EUR.

49.Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 122.259,82 HRK, odnosno 16.226,77 EUR.

50.Negativne tečajne razlike iz tabele 4 u specifikaciji su prikazane kao pozitivne vrijednosti.

51.U specifikaciji neto preplate tečaja negativne tečajne razlike iz tabele 3 prebijene su sa sljedećim pozitivnim tečajnim razlikama.

52.Tabela 4 zatezna kamata na preplatu tečaja do 30.09.2015.

53.Zatezna kamata na preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 5.748,53 EUR (tab. 4, st. 3).

54.U konverziji na dan 30.09.2015. utvrđena je preplata od 7.803,05 EUR, odnosno 59.553,49 HRK, ili 7.904,11 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 5).

55.Razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 20.264,24 HRK, odnosno 2.689,53 EUR (tab. 6).

56.Otpis glavnice u konverziji iznosi 20.618,81 EUR, odnosno 157.364,35 HRK ili 20.885,84 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6).

57.Otpis glavnice u konverziji predstavlja razliku između EUR glavnice u konverziji po ZIDZPK/15 i konvertirane glavnice na način kako se konverzija radi da nema ZIDZPK/15.

EUR glavnica = CHF glavnica * tečaj CHF / tečaj EUR

= 69.213,89 CHF * 6,980772 / 7,632078 = 63.307,32 EUR

Otpis glavnice = 63.307,32 EUR – 42.268,51 EUR = 20.618,81 EUR

58.Razlika između razlike glavnice i otpisa glavnice iznosi -137.101,11 HRK, odnosno -18.196,31 EUR (razlika u HRK = 157.364,35 – 20.264,24 = -137.101,11 HRK, razlika u EUR = 20.885,84 – 2.689,53 = -18.196,31 EUR, podaci iz tab. 6 i 7).

59.Vezano za konverziju, iz nalaza vještaka utvrđeno je da se na temelju dokumentacije iz spisa može tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15. Preplate kamate i tečaja indirektno su uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

60.Potraživanje tužitelja nakon prijeboja preplate u konverziji s preplatom tečaja sa zateznom kamatom iznosi 106.086,47 HRK, odnosno 14.080,19 EUR (tab. 8).

61.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 122.327,66 HRK, odnosno 16.235,77 EUR (tab. 3, st. 9 i 10).

-Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 67,84 HRK, ili 9,00 EUR.

-Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 122.259,82 HRK, odnosno 16.226,77 EUR.

-Razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 20.264,24 HRK, odnosno 2.689,53 EUR (tab. 6).

-Otpis glavnice u konverziji iznosi 20.618,81 EUR, odnosno 157.364,35 HRK ili 20.885,84 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6).

-Razlika između razlike glavnice i otpisa glavnice iznosi -137.101,11 HRK, odnosno -18.196,31 EUR (razlika u HRK = 157.364,35 – 20.264,24 = -137.101,11 HRK, razlika u EUR = 20.885,84 – 2.689,53 = -18.196,31 EUR, podaci iz tab. 6 i 7).

-Zatezna kamata na preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 5.748,53 EUR (tab. 4, st. 3).

-Na temelju dokumentacije iz spisa može se tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15. Preplate kamate i tečaja indirektno su uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

-Potraživanje tužitelja nakon prijeboja preplate u konverziji s preplatom tečaja sa zateznom kamatom iznosi 106.086,47 HRK, odnosno 14.080,19 EUR (tab. 8).

62.Tužitelj na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dijane Tomljanović-Butković iz travnja 2025. načelno nije stavio prigovor međutim predložio je da stalni sudski vještak isti nalaz i mišljenje dopuni na način da u pretplatu mjesečnih rata uračuna i iznose koje je više platio zbog promjene prvotno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu budući da tužitelj ovom tužbom potražuje i razliku u iznosu preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope do dana 30. rujna 2015.

63.Tuženik se očitovao navodeći kako je, obzirom na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) kojim je detaljno regulirano provođenje konverzije s njenim neupitnim učinkom na razrješenje parničnih postupaka u tijeku, u konkretnoj situaciji na tužitelju je teret dokaza na okolnost koje „preplaćene“ iznose tuženik i dalje duguje tužitelju i nakon sklopljene konverzije sukladno kogentnim odredbama zakona, obzirom da tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope i kasnije izmijenjenih kamatnih stopa, kao i uslijed promjene tečaja, a koji su tužitelju uračunati prilikom konverzije i za koje je razlika istome umanjena ukupna masa kredita, nedvojbeno ne može opstati niti biti osnovan. Tužitelj da neosnovano svojim tužbenim zahtjevima traži još povoljnije uvjete (bez valjanog pravnog temelja) od onih koji su im zakonski dopušteni odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015, dalje u tekstu ZID ZPK/15), ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u EUR.

64.Budući da je zakonodavac Republike Hrvatske prisilnim propisom uspostavio novi odnos između stranaka te da se radi o posebnom zakonskom uređenju u kojem se ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava, te „kako taj novi sporazum stranaka predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske“, kako navodi i Vrhovni sud u rješenju Gos-1/19, tada da svako daljnje tužiteljevo potraživanje u svezi s Dodacima ugovora o kreditu prelazi zakonske okvire.

65.Obzirom da se, prema stajalištu Vrhovnog suda iznesenom u odluci Gos- 1/2019, radi o novom sporazumu koji predstavlja potpuno novu pravnu osnovu, tada niti po ranijoj pravnoj osnovi (početni ugovor o kreditu) tužitelj ne može potraživati bilo kakvu daljnju isplatu. S druge strane, budući da Vrhovni sud utvrđuje Dodatke ugovora valjanim, dakle, ne postoji niti se priznaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti istih Dodataka (osim u eventualnim slučajevima gdje konverzija nije provedena u skladu s obvezujućim odredbama ZID ZPK/15) pa posljedično da nije osnovan niti bilo kakav daljnji zahtjev tužitelja po takvom valjanom Dodatku. Povrh navedenog, i recentna sudska praksa jasno je dala do znanja da dužnici koji su konvertirali osnovni kredit u CHF, sukladno ZID ZPK, više nemaju pravni temelj zahtijevati bilo kakvu isplatu po takvom kreditu jer im je cjelokupna „preplata“ po osnovnom kreditu ukalkulirana u novom obračunu sukladno provedenoj konverziji.

66.Tuženik ističe kako je ZID ZPK/15 izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera zakonodavca koja predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu u kojem se drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, te je na taj način stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora. Primjena posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju ugovorne odredbe o izmjeni kamatne stope ugovorne kamate, ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualnom nastalom pretplatom koja se koristila za zatvaranje obveza iz kredita ili u slučaju da nije dostatna za zatvaranje kredita koristila se za namirenje budućih obroka ili anuiteta, odnosno vraća se potrošaču ukoliko bi iznos pretplate prelazio ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu.

67.U konverziji su sve preplate po osnovi tečajnih razlika i preplaćenih kamata (kao posljedicu djelomične ništetnosti osnovnog ugovora) retroaktivno iskorištene za namirenje kredita u EUR. Kako je restitucija izvršena po sili zakona, postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva tužitelj ide za tim da dva puta naplati jedan te isti iznos (jednom po osnovi konverzijskog obračuna, a drugi puta po osnovi ovopredmetne tužbe).

68.Obveza tuženice za povrat više plaćenih iznosa s osnove odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i promjene tečaja da je valjano prestala sklapanjem Dodatka i ti iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Izbor tužitelja je valjano učinjen činom potpisivanja Dodatka Ugovora o kreditu, te se ne može izjednačiti sa slučajem kada dodatak nije zaključen! Pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila su ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama. Od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. U tom smislu, ZID ZPK/15 dovoljno je precizan i jasan zakonodavni akt koji je kogentnim odredbama u potpunosti regulirao problematiku konverzije predmetnih ugovora o kreditu u CHF i čiji su suštinski uvjeti implementirani u Dodacima ugovora o kreditu, koji su Dodaci sada i temeljem rješenja Vrhovnog suda, utvrđeni valjanim.

69.Dodatak ugovora o kreditu ima svoje izvorište u tom prisilnom propisu ocijenjenim suglasnim s Ustavom RH (rješenje Ustavnog suda RH broj: U-I- 3685/2015 i dr. od 4.4.2017.), te se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Navedeno da proizlazi i iz presude Suda Europske unije od 05.05.2022. u predmetu C-567/2020. Sud EU zaključuje da je aneks ugovora o kreditu (čiji je sadržaj odraz odredaba nacionalnog prava) isključen od ispitivanja nepoštenosti, pozivanjem na članak 1. stavak 2. Direktive 93/13. Naime, navedeni članak se temelji na pretpostavci da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge. Na isti način uređuje i čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14 i 110/15) kojim je propisano kako se pojam nepoštene odredbe ne primjenjuje na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Naime, nesporno je da su Dodaci ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona u kojem je detaljno reguliran i objašnjen mehanizam konverzije na kojem se baziraju i svi izračuni konverzije predočeni potrošaču prije sklapanja same konverzije, slijedom čega je nedvojbeno da je takvim postupanjem ispunjen uvjet slobodnog i informiranog pristanka na konverziju svakog potrošača koji je istu prihvatio.

70.U slučaju primjene odredaba ZID ZPK/15, sam zakon utvrđuje na koji se način konverzija provodi te banke nisu imale bilo kakav utjecaj niti mogućnost utjecaja na sadržaj ugovora već se radilo o zakonom propisanom sadržaju. Sam zakon je, s druge strane, propisao da se potrošača detaljno i precizno obavještava o pravnim i ekonomskim posljedicama prihvata konverzije u odnosu na pravne i ekonomske posljedice nastavka otplate kredita prema uvjetima iz osnovnog ugovora.

71.Za odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu tužitelj nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra da te odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka s retroaktivnim učinkom kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Obveza tuženika da tužitelju ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, određena je prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor!

72.Tuženik se poziva na recentu sudsku praksu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-637/2019 od dana 15. studenog 2022.

73.Po pitanju predmetnih Dodataka ugovorima radi se o slučaju gdje zakonodavac Republike Hrvatske jest donio ZID ZPK/15 koji je kogentnim odredbama u potpunosti regulirao problematiku konverzije predmetnih ugovora o kreditu u CHF, te na taj način uspostavio ravnotežu između prava i obveza stranaka, u odnosu na potraživanja tužitelja proizašla iz osnovnog ugovora o kreditu čije su ništetne odredbe zamijenjene odredbama Dodatka sklopljenog sukladno kogentnim odredbama zakona, pri čemu se isključuje bilo kakva rasprava o „punoj“ ili „nepunoj“ restituciji u kontekstu činjenice da je sklopljena konverzija i da je puna restitucija nastupila upravo u svjetlu činjenice da je konverzijom tužitelju umanjena ukupna masa kredita za sve uplate izvršene sukladno osnovnom ugovoru, odnosno njegovim odredbama koje su zamijenjene konverzijom. U tom smislu, i pred Vrhovnim sudom RH postavljeno je, u okviru oglednog spora, sukladno čl. 502.k ZPP-a, upravo ovo konkretno pitanje koje tužitelj smatra spornim, odnosno odlučnim za presuđenje, o tome jesu li pravno valjani Dodaci ugovorima o kreditu sklopljeni sukladno odredbama ZID ZPK/15, te je u navedenom postupku Vrhovni sud izrijekom potvrdio da se radi o Sporazumima koji su sklopljeni sukladno kogentnim odredbama Zakona, isti su kao takvi u potpunosti pravno valjani, te nema mjesta isticanju ništetnosti takvih Dodataka u bilo kojem kontekstu niti njihovom osporavanju na bilo koji način.

74.ZID ZPK/15 je propis koji je donesen upravo sa svrhom rješavanja predmetnog pitanja, te se radi o situaciji gdje su potrošači svojevoljno odabrali takav način rješavanja. S obzirom na činjenicu da su potrošači dobrovoljno, temeljem „informiranog pristanka“ odabrali takav način rješenja putem prihvaćanja i sklapanja Dodataka ugovorima, jasno je da bilo kakav naknadni ili dodatni zahtjev potrošača nije i ne može biti sukladan relevantnom važećem zakonu Republike Hrvatske, niti pravu EU kako ga tumači i provodi Europski sud pravde. Usvajanje tužbenog zahtjeva u smislu bilo kakve naknade po pravovaljanom Dodatku ugovora koji je sklopljen temeljem ZID ZPK/15, da bi bilo protivno namjeri zakonodavca, svrsi konverzije i prisilnoj naravi zakonskih odredaba ZID ZPK/15, protivno volji korisnika kredita kojim pristaje na konverziju, protivno stajalištu Vrhovnog suda RH, protivno stajalištu Ustavnog suda RH, protivno europskom zakonodavstvu te stajalištu i praksi EU suda.

75.Tuženik ističe kako ZID ZPK/15 vrlo jasno određuje na koji se način provodi konverzija te bilo kakvo novo „obeštećenje“ odnosno potraživanje potrošača koji su prihvatili konverziju dovodi do situacije da bi takvi potrošači bili dovedeni u situaciju da ostvare dvostruku korist i to protivno samom ZID ZPK. Budući da je Dodatak/Aneks o konverziji izuzet od ispitivanja nepoštenosti, a restitucija po osnovnom ugovoru ugrađena u mehanizam konverzije, pri čemu je do sklapanja aneksa došlo na temelju informiranog pristanka korisnika kredita, u slučaju konvertiranih kredita ne postoje više nikakva daljnja prava na restituciju s naslova djelomične ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu.

76.U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dijane Tomljanović- Butković od travnja 2025. godine, tuženik ističe kako ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, ali i dalje osporava osnovanost potraživanja tužitelja te u tom smislu upućuje na odgovor na tužbu i ranija očitovanja u ovom postupku. Podredno i opreza radi, u slučaju da sud odluči cijeniti i ove izračune odnosno da tužitelj u ovom postupku specificira preplaćene iznose s osnove razlike glavnica, tuženik se protivi preinaci.

77.Vještak je izradila dopunu nalaza i mišljenja, te je uvidom u isto utvrđeno slijedeće :

-Mišljenje na okolnost kolike je iznose anuiteta, izražene u kunama po mjesecima, tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do dana konverzije 30.9.2015.g., u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita:

Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 122.327,66 HRK, odnosno 16.235,77 EUR (tab. 3, st. 9 i 10).

Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 67,84 HRK, ili 9,00 EUR.

Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 122.259,82 HRK, odnosno 16.226,77 EUR.

-Iznosa koje je tužitelj više platio zbog promjene prvotno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu:

Preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 4.046,55 CHF, odnosno 17.863,05 HRK po početnom tečaju, ili 2.370,79 EUR (tab. 6, st. 7 do 9).

Manje plaćena kamata iznosi 6.723,19 CHF, ili 29.678,86 HRK, odnosno 3.939,06 EUR, a prvenstveno je rezultat neplaćanja, odnosno duga po kamati na 30.09.2015. od 7.292,42 CHF.

Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, je negativna i iznosi -2.676,64 CHF, odnosno -11.815,81 HRK, ili -1.568,27 EUR.

-Koliki je kunski iznos preostale glavnice, izražene u kunama, na dan konverzije 30.9.2015.g. tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na iznos preostale glavnice - da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita te kolika preostaje razlika kada se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice u kunama koji je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015):

78.Razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 20.264,24 HRK, odnosno 2.689,53 EUR (tab. 11).

79.Otpis glavnice u konverziji iznosi 20.618,81 EUR, odnosno 157.364,35 HRK ili 20.885,84 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 12).

80.Razlika između razlike glavnice i otpisa glavnice iznosi -137.101,11 HRK, odnosno -18.196,31 EUR (razlika u HRK = 157.364,35 – 20.264,24 = -137.101,11 HRK, razlika u EUR = 20.885,84 – 2.689,53 = -18.196,31 EUR, podaci iz tab. 11 i 12).

81.Zatezne kamate na preplaćene iznose iz zadatka pod brojem 1), od dana svake pojedine uplate do dana konverzije, sve to u ukupnom iznosu:

Zatezna kamata na preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 5.748,53 EUR (tab. 4, st. 3).

82.Zatezna kamata na neto preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 5.739,56 EUR (tab. 5 st. 3).

83.Zatezna kamata na preplatu kamate do konverzije 30.09.2015. iznosi 1.204,91 EUR (tab. 7 st. 3).

84.Zatezna kamata na neto preplatu kamate do konverzije 30.09.2015. iznosi - 55,53 EUR (tab. 8 st. 3).

85.Da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF EUR), a obzirom da je tužitelju prilikom izračuna konverzije priznata preplata u visini od 59.553.49 kn:

-Na temelju dokumentacije iz spisa može se tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15.

-Preplate kamate i tečaja indirektno su uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama.

-Iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

86.Kao i da vještak iznos utvrđene preplate iz izračuna konverzije dovede u vezu s iznosom razlika anuiteta odnosno da prikaže koliko stvarno iznosi eventualno potraživanje tužitelja nakon što se umanji za iznos utvrđene preplate.

U varijanti 1 – pozitivne preplate:

Preplata u konverziji je veća od zatezne kamate na pozitivne preplate kamate i tečaja do konverzije 30.09.2015., te nakon njihovog prijeboja preostaje 7.162,80 HRK, odnosno 950,67 EUR preplate u konverziji (tab. 13).

Ukupno pozitivne preplate kamate i tečaja iznose 140.190,71 HRK, ili 18.606,56 EUR, te sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 133.027,91 HRK, odnosno 17.655,89 EUR.

Zatezna kamata od 01.10.2015. teče na ukupnu preplatu kamate i tečaja od 18.606,56 EUR.

U varijanti 2 – neto preplate :

Preplata u konverziji je veća od zatezne kamate na neto preplate kamate i tečaja do konverzije 30.09.2015., te nakon njihovog prijeboja preostaje 2.220,08 EUR preplate u konverziji (tab. 14).

Ukupno neto preplata kamate i tečaja iznosi 14.658,47 EUR, te sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 12.438,39 EUR.

Zatezna kamata od 01.10.2015. teče na ukupnu neto preplatu kamate i tečaja od 14.658,47 EUR.

87.Tužitelj se na dopunski nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 23. rujna 2025. navodeći da na isti ne stavlja nikakve primjedbe niti prigovore budući da je isti po tužiteljevom mišljenju sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke. Ističe kako je zadaća vještaka po rješenju od 21. ožujka 2025. bila da izračuna:

- kolike je iznose anuiteta, izražene u kunama po mjesecima, tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do dana konverzije 30.9.2015.g., u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita;

- koliki je kunski iznos preostale glavnice, izražene u kunama, na dan konverzije 30.9.2015.g. tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na iznos preostale glavnice - da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita te kolika preostaje razlika kada se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice u kunama koji je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015);

- da vještak izračuna zatezne kamate na preplaćene iznose iz zadatka pod brojem 1), od dana svake pojedine uplate do dana konverzije, sve to u ukupnom iznosu;

- da se vještak očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF EUR), a obzirom da je tužitelju prilikom izračuna konverzije priznata preplata u visini od 59.553.49 kn kao i da vještak iznos utvrđene preplate iz izračuna konverzije dovede u vezu s iznosom razlika anuiteta odnosno da prikaže koliko stvarno iznosi eventualno potraživanje tužitelja nakon što se umanji za iznos utvrđene preplate.

88.Dopunska zadaća vještaka po rješenju od 26. kolovoza, odnosno podnesku tužitelja je:

- da stalni sudski vještak isti nalaz i mišljenje dopuni na način da u pretplatu mjesečnih rata uračuna i iznose koje je više platio zbog promjene prvotno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu budući da tužitelj ovom tužbom potražuje i razliku u iznosu preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope do dana 30. rujna 2015.g.

89.Imajući u vidu ovako postavljen zadatak vještak je dao slijedeći nalaz i mišljenje: Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 122.327,66 HRK, odnosno 16.235,77 EUR.

90.Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 67,84 HRK, ili 9,00 EUR.

91.Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 122.259,82 HRK, odnosno 16.226,77 EUR.

92.Preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 4.046,55 CHF, odnosno 17.863,05 HRK po početnom tečaju, ili 2.370,79 EUR.

93.Manje plaćena kamata iznosi 6.723,19 CHF, ili 29.678,86 HRK, odnosno 3.939,06 EUR, a prvenstveno je rezultat neplaćanja, odnosno duga po kamati na 30.09.2015. od 7.292,42 CHF.

94.Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, je negativna i iznosi - 2.676,64 CHF, odnosno -11.815,81 HRK, ili -1.568,27 EUR.

95.Razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 20.264,24 HRK, odnosno 2.689,53 EUR.

96.Otpis glavnice u konverziji iznosi 20.618,81 EUR, odnosno 157.364,35 HRK ili 20.885,84 EUR po fiksnom tečaju konverzije.

97.Razlika između razlike glavnice i otpisa glavnice iznosi -137.101,11 HRK, odnosno - 18.196,31 EUR (razlika u HRK = 157.364,35 – 20.264,24 = -137.101,11 HRK, razlika u EUR = 20.885,84 – 2.689,53 = -18.196,31 EUR).

98.Zatezna kamata na preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 5.748,53 EUR, dočim zatezna kamata na neto preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 5.739,56 EUR.

99.Zatezna kamata na preplatu kamate do konverzije 30.09.2015. iznosi 1.204,91 EUR, a pak zatezna kamata na neto preplatu kamate do konverzije 30.09.2015. iznosi -55,53 EUR.

100.Dakle, kada se iznosi utvrđene preplate iz izračuna konverzije dovede u vezu s iznosom razlika anuiteta odnosno da vještak prikaže koliko stvarno iznosi eventualno potraživanje tužitelja nakon što se umanji za iznos utvrđene preplate, proizlazi kako je preplata u konverziji veća od zatezne kamate na pozitivne preplate kamate i tečaja do konverzije 30.09.2015., te nakon njihovog prijeboja preostaje 7.162,80 HRK, odnosno 950,67 EUR preplate u konverziji, dočim ukupno pozitivne preplate kamate i tečaja iznose 140.190,71 HRK, ili 18.606,56 EUR, te sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 133.027,91 HRK, odnosno 17.655,89 EUR.

101.Zatezna kamata od 01.10.2015. teče na ukupnu preplatu kamate i tečaja od 18.606,56 EUR.

102.Tužitelj je sukladno navedenom konačno uredio i precizirao tužbeni zahtjev na način kao što je odlučeno u izreci presude.

103.Tuženik, očitujući se na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka vještaka dipl. oec. Dijana Tomljanović-Butković iz Rijeke od srpnja 2025. godine, ističe kako ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, ali i dalje osporava osnovanost potraživanja tužitelja te u tom smislu upućuje na odgovor na tužbu i ranija očitovanja u ovom postupku.

104.Tuženik nadalje ovim podneskom specificira prigovor radi prijeboja s osnove potplaćenih kamata (kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene) sukladno nalazu i mišljenju vještaka. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tada tuženik sukladno nalazu i mišljenju vještaka specificira prigovor radi prebijanja svoje tražbine i to u iznosu od EUR 3.939,06 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

€ 87,12 od dana 02.07.2014. pa do isplate

€ 308,16 od dana 02.08.2014. pa do isplate

€ 305,85 od dana 02.09.2014. pa do isplate

€ 303,52 od dana 02.10.2014. pa do isplate

€ 301,18 od dana 02.11.2014. pa do isplate

€ 298,82 od dana 02.12.2014. pa do isplate

€ 296,45 od dana 02.01.2015. pa do isplate

€ 294,06 od dana 02.02.2015. pa do isplate

€ 291,65 od dana 02.03.2015. pa do isplate

€ 289,23 od dana 02.04.2015. pa do isplate

€ 286,79 od dana 02.05.2015. pa do isplate

€ 284,33 od dana 02.06.2015. pa do isplate

€ 281,86 od dana 02.07.2015. pa do isplate

€ 209,77 od dana 02.08.2015. pa do isplate

€ 100,3 od dana 02.09.2015. pa do isplate

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo

105.Ocjenom provedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

106.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

107.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

108.Tužbu je tužitelj podnio 13. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

109.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

110.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

111.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

112.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

113.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

114.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

115.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

116.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

117.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, navedene u izreci, nepoštene i time ništetne.

118.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

119.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

120.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.

121.Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je utvrđeno da je u banci razgovarao samo o iznosu kredita, da mu nisu spominjali ništa ni o valutnoj klauzuli niti o kamatama te da mu nitko nije pročitao ugovor. Banka je sastavila ugovor i on nije imao utjecaja na njegov sadržaj. 122.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

123.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

124.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP- a).

125.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

126.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

127.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

128.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

129.lNavedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

130.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

131.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

132.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

133.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

134.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

135.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

136.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

137.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja.

138.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

139.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

140.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

141.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

142.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio predemetni kredit, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

143.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

144.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio i postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

145.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka te njegovu dopunu kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužitelj se zahtjev za isplatu postavio sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.

146.Iz dopunskog mišljenja vještaka je naime utvrđeno da ukupno pozitivne preplate kamate i tečaja iznose 140.190,71 kn ili 18.606,56 eur, koji iznos tužitelj i potražuje tužbenim zahtjevom, a sve kao što je obrazložio i podneskom od 23. rujna 2025.

147.Tužitelj je stoga navedeni ukupni iznos osnovano utužio, sa zateznom kamatom od konverzije na dan 30. rujna 2015., odnosno tekućom od dana 1. Listopada 2015, do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

148.Sklapanjem Dodataka ugovora naime nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

149.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

150.Iako je tužitelj u iskazu naveo da Aneks ugovora nije potpisao, iz ovjere javnog bilježnika nesporno je utvrđeno da je tužitelj isti potpisao.

151.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

152.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

153.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I- 3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

154.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda U ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

155.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

156.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

157.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

158.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

159.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

160.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

161.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

162.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

163.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

164.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

165.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

166.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

167.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

168.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

169.Kao što je već navedeno, tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka i njegovoj dopuni te je tuženik dužan istom vratiti utuženi iznos, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

170.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

171.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

172.U odnosu na tzv. negativne razlike tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu.

173.U odnosu na tuženikov prigovor radi prijeboja, isti je istaknuo podneskom od 9. listopada 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, suprotno odredbi članka 288.a st.6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP). Kako je nastupila prekluzija za podnošenje tog prigovora, isti je valjalo odbaciti.

174.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

175.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava podnesaka od 30. Srpnja 2020., 12. Studenog 2024., I 23. Rujna 2025. (tbr.8.st.1.), I zastupanja na ročištima od 22. Listopada 2024., 24. Ožujka 2025., I 15. Listopada 2025. (tbr.9.st.1.) sve u vriejdnosti 250 bodova te za sastav podnesaka od 10. Srpnja 2024., 15. Siječnja 2025. I 21. Svibnja 2025. U vrijednosti po 25 bodova,, ukupno 3.650,00 eur, uvećano za PDV od 25 % (912,50 eur), zatim za trošak sudske pristojbe na tužbu od 198,16 eur, trošak financijskog vještačenja od 650,00 eur I vanjskog uredovanja 57,08 eur. Sveukupno 5.467,74 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

176.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 3. prosinca 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika