Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-64/2022-57

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja Crvena luka d.d., Crvena luka 1, Biograd Na Moru, OIB: 31134205023, zastupanog po punomoćnicima Ivanu Primorcu i Toniju Primorcu, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika: 1. KAVALLIER CAPITAL, as, 81102 Bratislava, Šturova 11, Slovačka i 2. EMERGY GmbH, Beč, Republika Austrija, Wipplingerstrasse 5/8, OIB: 20236186048, oboje zastupanih po punomoćniku Ivanu Ferencu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 15. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja SG, **.**.2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „1. Utvrđuje se da je nepostojeći i bez pravnog učinka Ugovor o pružanju savjetničkih usluga sklopljen između tužitelja Crvena luka d.d., Crvena luka 1, Biograd Na Moru, OIB: 31134205023, u svojstvu nalogodavca i tuženika ad. 1. KAVALLIER CAPITAL, as, 81102 Bratislava, Šturova 11, Slovačka, u svojstvu konzultanta, dana 1. 8. 2018.

2. Nalaže se tuženiku ad. 1. KAVALLIER CAPITAL, as, 81102 Bratislava, Šturova 11, Slovačka, isplatiti tužitelju Crvena luka d.d., Crvena luka 1, Biograd Na Moru, OIB: 31134205023, novčani iznos od 60.000,00 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od

- 22.500,00 eura od dana 17. 10. 2018.,

- 7.500,00 eura od dan 29. 3. 2019.,

- 7.500,00 eura od dan 30. 3. 2019.,

- 7.500,00 eura od dan 19. 4. 2019.,

- 15.000,00 eura od dan 2. 7. 2019.,

do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ad. 2. EMERGY GmbH, Beč, Republika Austrija, Wipplingerstrasse 5/8, OIB: 20236186048, isplatiti tužitelju Crvena luka d.d., Crvena luka 1, Biograd Na Moru, OIB: 31134205023, novčani iznos od 15.000,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 27. 2. 2020. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.“

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o pružanju savjetničkih usluga sklopljen između tužitelja Crvena luka d.d., Crvena luka 1, Biograd Na Moru, OIB: 31134205023, u svojstvu nalogodavca i tuženika ad. 1. KAVALLIER CAPITAL, as, 81102 Bratislava, Šturova 11, Slovačka, u svojstvu konzultanta, dana 1. 8. 2018.

- 22.500,00 eura od dana 17. 10. 2018.,

- 7.500,00 eura od dana 29. 3. 2019.,

- 7.500,00 eura od dana 30. 3. 2019.,

- 7.500,00 eura od dana 19. 4. 2019.,

- 15.000,00 eura od dana 2. 7. 2019.,

r i j e š i o j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima ad. 1. i 2. parnične troškove u iznosu od 11.926,25 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika ad. 1. i 2. za naknadom troškova postupka u iznosu od preostalih 13.757,23 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 28. ožujka 2022., kao i kasnije tijekom postupka, u bitnome, navodi kako je jedini član uprave i zastupnik po zakonu tužitelja u razdoblju od 26. svibnja 2011. do 31. prosinca 2020. bio SGM, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Krajem 2020. je nadzorni odbor tužitelja unutarnjom revizijom utvrdio ozbiljne nezakonitosti u radu jedinog člana uprave i zastupnika po zakonu PGM koje su se sastojale u sklapanju brojnih fiktivnih ugovora kojima cilj nije bilo naručivanje i izvršavanje ugovorenih usluga, već teško financijsko oštećivanje tužitelja u korist drugih ugovornih strana pa je zbog toga on smijenjen s mjesta člana uprave tužitelja i na to je mjesto imenovan PG iz [adresa]. Jedan od takvih fiktivnih ugovora bio je i Ugovor o pružanju savjetničkih usluga između tužitelja kao nalogodavca i tuženika ad. 1. kao konzultanta. Za postojanje ovoga ugovora nadzorni odbor je saznao nakon smjene člana uprave koja je ranije spomenuta. Detaljnom revizijom tužitelj je utvrdio da je po ispostavljenim računima tuženiku ad. 1. uplaćeno ukupno 60.000,00 eura a tuženiku ad. 2. ukupno 15.000,00 eura. Tuženik ad. 2. je podnio protiv tužitelja i prijedlog za ovrhu radi naplate daljnjeg iznosa od 45.000,00 eura koji se postupak vodi povodom prigovora ovršenika pred ovim sudom pod posl. br. Povrv-163/2021., a radi naplate konzultantskih usluga. Tuženik ad. 2. se u tom postupku poziva na činjenicu da je Ugovor o pružanju savjetničkih usluga od 1. kolovoza 2018. prenijet na njega te da je ovdje tužitelju pružao savjetničke usluge. Tužitelj činjenicu da su spomenuti ugovori fiktivni pravda na način da ističe kako tuženik ad. 1. i 2. u svojim podnescima samo ističu da su usluge „izvršene“ ne pokušavajući objasniti na koji način ih je izvršavao, tko ih je izvršavao i kada. Tužitelj, dakle, osporava da je tuženik ad. 1. izvršavao ikakve savjetničke usluge kao i činjenicu da je ugovor prenijet na tuženika ad. 2. Ističe kako on nije nikada dao suglasnost za prijenos ugovora s tuženika ad. 1. na tuženika ad. 2. Jedino što je navedeno o spornim fiktivnim uslugama je u čl. 1. Ugovora gdje je navedeno da će konzultant obavljati savjetničke usluge sukladno ponudi od 1. srpnja 2018. koja je vezana za Projekt Crvena Luka Hotel & Resort. Ponudom je navedeno da će tuženik tužitelju pružati usluge savjetovanja o spajanju i akviziciji, koordinaciju vanjskih savjetodavnih aktivnosti u vezi sa prodajom i akvizicijom Crvena Luka Hotel & Resort, pripremu dokumenata rađenih po mjeri, financijsko savjetovanje ograničeno na opseg njihovog odnosa i cilj od 15 mjeseci, usluge lobiranja vezano za ranije nabrojene usluge, kratka terenska predstavljanja i izravno ciljanje kupaca nakon identifikacije potrebe. Tužitelj navodi kako nikada ni jedna od nabrojenih usluga nije nikada izvršena od strane tuženika. Tužitelj navodi kako je osporavani Ugovor ništetan sukladno odredbi čl. 285. Zakona o obveznim odnosima. Štoviše, za sklapanje toga ugovora nije postojala nikakva gospodarska opravdanost što potvrđuje činjenica da tuženici nisu pružali nikakve konzultantske usluge. Sve i da predmetni ugovor nije prividan ili ništetan, a jest, tada je jasno da su tuženici plaćene iznose stekli bez osnove budući da za isplaćenu novčanu činidbu nisu pružili nikakvu protučinidbu. Tužitelj slijedom navedenoga traži od suda utvrđenje da je osporavani ugovor nepostojeći i bez pravnog učinka te da se naloži tuženiku ad. 1. isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 eura, a tuženiku ad. 2. 15.000,00 eura uplaćenih od strane tužitelja, a temeljem nepostojećeg ugovora. Nadalje, tužitelj postavlja i eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je osporavani ugovor ništetan, također uz nalaganje tuženiku ad. 1. isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 eura, a tuženiku ad. 2. 15.000,00 eura uplaćenih od strane tužitelja temeljem tog ugovora.

2. Tuženici su u svom odgovoru na tužbu, kao i kasnije tijekom postupka, u bitnome, najprije istakli prigovor neurednosti tužbe jer je ista lišena konkretnih činjenica i s njima povezanih dokaza pa se kao takva ne može preispitati, s obzirom da je neuredna, nepodobna i neosnovana za ikakvo daljnje raspravljanje. Nije obrazložen osnov potraživanja u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. U odnosu na radnje nadzornog odbora koji je nakon provedene revizije smijenio ranijeg člana uprave tuženici ističu kako tužitelj nije ni naveo ni dostavio zapisnike i zaključke o provedenoj reviziji kojima su utvrđene nepravilnosti, naročito vezano za predmetni Ugovor. Nije dostavio dokaze i činjenice o „brojnim fiktivnim“ ugovorima, dokaze i činjenice o utvrđenim ozbiljnim nezakonitostima u radu smijenjenog člana uprave, uključivo i u odnosu na Ugovor koji ima sklopljen sa tuženicima i slično. Iznijeli su i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj u odnosu na tuženike i predmetni Ugovor nije utvrdio ništa što bi bilo sporno. Tuženici ističu kako je predmetni Ugovor sklopljen i potpisan sukladno suglasnošću volje ugovornih strana o bitnim sastojcima Ugovora, sukladno ponudi i sadržaju istog. Tužitelj sada, u postupku kojeg je tuženik ad. 2. pokrenuo protiv njega uslijed ostatka neplaćenih usluga, nastoji utvrditi da ugovor nije nikada prenijet s tuženika ad. 1. na tuženika ad. 2., da tuženici nisu nikada izvršavali usluge savjetovanja, da tužitlej nikada nije dao suglasnost na prijenos Ugovora, da mu nije poznata osoba AG i da on nije nikada izvršavao nikakve usluge. Tuženici navode kako je Ugovor sklopljen na razdoblje od 15 mjeseci te se ne može otkazati prije isteka razdoblja na koje je sklopljen pa je tako tužitelj u obvezi plaćanja mjesečne naknade za cijelo vrijeme ugovorenog trajanja Ugovora. Mjesečna je naknada ugovorena u fiksnom iznosu. Također, čl. 7.5. Ugovora je ugovoreno da tuženik ad. 1. ima pravo prenijeti na neku drugu pravnu osobu bez suglasnosti tužitelja, ali pod uvjetom da AG za potrebe tog drugog društva pruža ugovorene usluge, što je i iskorišteno. Isto tako tuženici osporavaju visinu tužbenog zahtjeva. Istakli su i prigovor zastare potraživanja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to naročito u: Ugovor o pružanju savjetničkih usluga i Ponudu dvojezično odnosno sa ovjerenim prijevodom (l.s. 19-39), račune (l.s. 40-59), sms odnosno e-mail korespondenciju sa prilozima – procjembenim elaboratima, izvješćima sa sastanaka i slično zajedno sa prijevodima na hrvatski jezik (l.s. 104-106, 151-495, 508-705).

4. Tužitelj je predložio u nastavku postupka provesti dokaze saslušanjem svjedoka DG (predsjednik nadzornog odbora tužitelja), AGM, ZG, zastupnika po zakonu tužitelja PG, svjedokinje ŠG i svjedoka TG.

5. Tuženik je u nastavku postupka predložio saslušati svjedoke EG, UG, JG, FG i ZG. Predložio je i provesti dokaz informatičkim i grafološkim vještačenjem, sve iz razloga što tužitelj osporava u cijelosti vjerodostojnost spisu dostavljene dokumentacije.

6. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Rješenjem od 10. srpnja 2024. stranke su pozvane sudu dostaviti pisane iskaze predloženih svjedoka sukladno odredbi čl. 492. c ZPP-a prema kojoj u postupku pred trgovačkim sudovima sud može odlučiti da stranke prilože pisane iskaze stranaka ili svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika i da se saslušanje stranaka i svjedoka svede na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz tih iskaza. Ako niti jedna od stranaka ne ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka i ako sud to ocijeni nepotrebnim, sud neće usmeno saslušati stranku, svjedoka ili vještaka.

9. Tuženik je dostavio ovjerene pisane iskaze svjedokinja VG i GG, svjedoka AG, zastupnika po zakonu tuženika ad. 2. ČG.

10. Tužitelj je dostavio ovjerene pisane iskaze PG i HG, dok je za dostavu daljnjih pisanih iskaza molio sud produljenje roka, isto je omogućeno, međutim, tužitelj iste ni dalje nije dostavio pa je tako sud odlučio da se daljnji dokazi u ovoj pravnoj stvari neće provoditi – opravdanja za ne dostavljanje pisanih iskaza sukladno nalogu suda nije bilo, prigovora dostavljenim iskazima svjedoka odnosno zastupnika po zakonu stranaka, osim paušalnih, također nije bilo, pa tako nije bilo razloga ni provoditi dokaze informatičkim odnosno grafološkim vještačenjem, jer je sud smatrao činjenično stanje dovoljno razjašnjenim, a okolnosti koje bi tim vještačenjima eventualno bile dokazane (vjerodostojnost dostavljene dokumentacije) nakon provedenog dokaznog postupka više nisu bile sporne.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja su neosnovani.

12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi Ugovor o pružanju savjetničkih usluga nepostojećim odnosno ništetnim.

13. Nesporna je u ovom postupku bila jedino činjenica da je društvo tužitelja u nekom trenutku nakon provedene unutarnje revizije krajem 2020., utvrdivši ozbiljne nezakonitosti u radu jednog člana uprave – PGM – smijenilo istoga sa te pozicije u društvo i imenovalo PG, kao novog člana uprave. Tom revizijom nadzorni je odbor društva tužitelja utvrdio nezakonitosti koje su se sastojale u zaključivanju brojnih fiktivnih ugovora kojima cilj nije bilo naručivanje i izvršavanje ugovorenih usluga, već financijsko oštećivanje tužitelja u korist drugih.

14. Nesporno je također i da je između tužitelja i tuženika 1. kolovoza 2018. sklopljen Ugovor o pružanju savjetničkih usluga (u daljnjem tekstu: Ugovor).

15. Uvidom u Ugovor utvrđeno je kako je isti sklopljen između tužitelja kao nalogodavca i tuženika kao konzultanta – stručnjaka sa širokim i potpunim znanjem iz područja značajnih za nalogodavca, naročito o tržištu nekretnina i s time povezanim uslugama, korporativnih financija, spajanja i akvizicije, upravljanja financijama/riznicama i razvoja međunarodnog poslovanja. Ugovorom su uređena i prava odnosno obveze obaju stranaka kao i naknada i uvjeti plaćanja.

16. Iz dokumentacije koja prileži spisu utvrđeno je i kako je Ugovor sklopljen temeljem ponude iz srpnja 2018. kao i da su temeljem Ugovora izdani i računi koji su od strane tužitelja podmireni.

17. Tužitelj u ovom postupku tvrdi najprije kako je Ugovor prividan pa da kao takav nije ni sklopljen odnosno da je isti nepostojeći.

18. Tuženici ad. 1. i 2. su istakli prigovore neurednosti tužbe, promašene pasivne legitimacije i zastare koji su svi neosnovani.

19. U odnosu na prigovor neurednosti tužbe za istaći je kako tuženici ničim svoje navode ne dokazuju i sadržajno ovaj njihov prigovor ne obuhvaća procesnu neurednost tužbe, već se, po stavu ovoga suda, taj dio navoda tuženika odnosi na ne postojanje dokaza za činjenične navode iz tužbe.

20. Nadalje, ovaj sud smatra prigovor promašene pasivne legitimacije također neosnovanim, jer isti ni nije obrazložen u smislu nepostojanja pasivne legitimacije već također, kako je ranije navedeno, u smislu obrazlaganja neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

21. Zaključno, u ovom dijelu, sud smatra i prigovor zastare neosnovanim, jer se prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 285. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

23. Tužitelj svoje navode kod tužbenog zahtjeva i tužbenih tvrdnji temelji na činjenici da je Ugovor prividan, jer nije sklopljen sa suglasnošću volje za sklapanjem ovakvog ugovora, već suglasnošću volje stranaka da se stvori privid o zaključenju ugovora – a što je ovdje, po tužitelju, svakako slučaj, jer Ugovor nije nikada konzumiran odnosno izvršavan od strane tuženika te, štoviše, za sklapanje Ugovora nije postojala nikakva gospodarska opravdanost, što potvrđuje i činjenica da tuženici nisu pružali nikakve usluge.

24. Iz pisanih iskaza svjedoka AG, IG i VG, suprotno navodima tužitelja u ovom postupku, objašnjeno je postojanje Ugovora te potreba i sadržaj izvršavanja usluga iz samoga ugovora. Životno je i logično očekivati potrebu za konzultantskim uslugama sadržaja onakvog kako su to svjedoci u svojim iskazima naveli u poslovanju društva kao što je tužitelj, a sve je to ujedno i sukladno svoj materijalnoj dokumentaciji iz spisa predmeta.

25. U odnosu na iskaze zastupnika po zakonu tužitelja PG i svjedoka HG, za istaći je kako su isti očito usmjereni na uspjeh tužitelja u sporu, dosta su šturi i sažeti, bez pretjeranih detalja koji bi mogli dodatno utjecati na vjerodostojnost istih. Također, sud ne smatra relevantnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari navode PG o tome da nije postojalo odobrenja nadzornog odbora za sklapanje Ugovora niti da se na sjednicama o istome raspravljalo.

26. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

27. Naime, ovaj sud smatra kako tužitelj nije u ovom postupku dokazao da bi predmetni Ugovor bio fiktivan odnosno da je isti sklopljen bez suglasnosti volje stranaka za sklapanjem istoga. Sama činjenica da je provedena unutarnja revizija kojom su utvrđene nepravilnosti u vođenju društva od strane ranijeg člana uprave HG, koji je potom i smijenjen, ne dokazuje da bi se i kod konkretnog Ugovora radilo o fiktivnom ugovoru i spisu ne prileže dokazi koji bi uputili upravo na takav zaključak. Uvidom u svu spisu priležeću dokumentaciju, naročito e-mail korespondenciju sa svim prilozima sud dolazi do zaključka o postojanju suradnje između tužitelja i tuženika i to upravo u onoj mjeri koja je dovoljna da se Ugovor ne bi mogao smatrati nepostojećim odnosno fiktivnim.

28. Iz istog razloga, sud nije usvojio ni točku II odnosno III tužbenog zahtjeva kojom je tužitelj tražio od suda da naloži tuženicima vraćanje primljenog po osnovi Ugovora. I to u odnosu na tuženika ad. 1. iz naprijed navedenih razloga, a u odnosu na tuženika ad. 2. također iz svega naprijed navedenoga, kao i iz zaključka dobivenog uvidom u odredbu čl. 7. 5. Ugovora prema kojoj konzultant (tuženik ad. 1.) ima pravo Ugovor prenijeti na neku drugu pravnu osobu, bez posebne suglasnosti nalogodavca (tužitelja), ali pod uvjetom da AG za potrebe tog novog društva konzultanta pruža usluge iz Ugovora. Ispunjenje tog uvjeta je potvrdio i sam AG u svom pisanom iskazu.

29. Slijedom navedenoga, budući da tužitelj nije – po stavu ovoga suda – uspio dokazati fiktivnost i time nepostojanje ugovora, valjalo je odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom I i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

30. Nadalje, a u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za istaći je kako ovaj sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključuje da je isti neosnovan.

31. Naime, prema odredbi čl. 322. ZOO-a ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

32. Tužitelj i navode o ništetnosti Ugovora, kao eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, uglavnom temelji na činjenici prividnosti ugovora – iako posljedica prividnog ugovora iz čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost, već prividni ugovor među strankama nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Međutim, ovaj tužbeni zahtjev tužitelj temelji i na navodima da ugovor nije izvršavan pa je kao takav protivan prisilnim propisima, odnosno obvezno pravnim pravilima koja se tiču dvostranoobveznih ugovora pri čemu je nesporno kako je tužitelj svoju obvezu iz ugovora izvršio.

33. Međutim, a kako je i ranije navedeno, ovaj sud ne smatra dokazanim da tuženici nisu izvršavali nikakve usluge za tužitelja – vrijednost, vrstu i količinu isti nije ni bilo potrebno utvrđivati, jer to nije ni bio predmet ovoga postupka, budući da je tužitelj tvrdio da baš nikakve usluge nisu izvršavane i na tome temelji svoje navode.

34. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom II.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženicima priznat trošak sastava odgovora na tužbu i sastava četiri obrazložena podneska od po 621,5 bodova (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 40. – zastupanje više osoba) i trošak zastupanja na ročištima održanim 9. listopada 2023. i 15. listopada 2025. od po 621,50 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što uz važeću vrijednost boda od 2,00 eura, uz pripadajući PDV, kao i uz plaćeni trošak sudskom tumaču prema priloženom računu (l.s. 769, Tbr. 48), ukupno iznosi 11.926,25 eura. Nadalje, sud je priznao tuženicima i sukladno njihovom traženju zakonske zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, sve sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Sud nije priznao tuženicima naknadu troška preostalih obrazloženih podnesaka, sve sukladno Tbr. 8. t. 1. Također, nije priznao tuženicima ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, jer nije pristupio na isto, kao ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer spisu predmeta ne prileži dokaz da je ista plaćena, sve sukladno odredbi čl. 151. ZPP-a.

37. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja, dosuditi tuženicima trošak u iznosu od 11.926,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom preostalog troška u iznosu od 13.757,23 eura.

U Zadru 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura

- Tuženicima ad. 1. i 2. po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte