Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-91/2025-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj, u pravnoj stvari tužitelja BAUMIT d.o.o. za građevinarstvo, trgovinu i usluge, OIB 19470350321, [adresa], koga zastupa punomoćnik Zoran Hačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu HAČIĆ KALOGJERA JURANIĆ d.o.o. Zagreb, Ulica Vjenceslava Novaka 14, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Šet. dr. Ivše Lebovića 40, radi naknade štete u iznosu od 39.566,93 eura (slovima: tridesetdevettisućapetstošezdesetšesteuradevedesettri centa), nakon javne i glavne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, i to REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju, i to BAUMIT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 19470350321, tražbinu u iznosu od 39.566,93 EUR (slovima: trideset devet tisuća petsto šezdeset šest eura i devedeset tri euro centa), i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dužni iznos do dana 31.12.2007. godine po stopi zatezne kamate čija je visina bila određena Uredbom o visini stope zatezne kamate Vlade Republike Hrvatske (N.N. 153/2004, 35/2005), od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/2011), od dana 01.08.2015. godine do 30.12.2022. godine prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018), od dana 31.12.2022. godine do 29.12.2023. godine prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022), a od dana 30.12.2023. godine pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023), a koje kamate teku kako slijedi, i to:

- na iznos od 34.903,66 EUR od dana 25.11.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.745,18 EUR od dana 17.03.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.918,09 EUR od dana 25.04.2017. godine pa do isplate,

i to sve u roku od 8 (slovima: osam) dana."

II Nalaže se tužitelju BAUMIT d.o.o. za građevinarstvo, trgovinu i usluge, OIB 19470350321, [adresa] da naknadi tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB 52634238587 parnični trošak u iznosu od 4.384,89 eura (slovima: četiritisućetristoosamdesetčetirieuraosamdesetdevetcenti), u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.592,67 eura (slovima: tisućupetstodevedesetdvaeurašezdeset sedamcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi je naveo da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku u parničnom postupku poslovni broj P-617/2004 od 9. rujna 2004. naloženo trgovačkom društvu Jurograd d.o.o. [adresa], MB: 3482049, MBS: [matični broj subjekta], namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 309.181,56 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Obzirom da društvo Jurograd d.o.o. nije dobrovoljno podmirilo tužitelju gore navedenu obvezu, tužitelj je za potrebe pokretanja ovršnog postupka protiv društva Jurograd d.o.o. od nadležnih tijela pribavio podatke o imovini navedenog društva te, između ostalog, i zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu u vlasništvu društva Jurograd d.o.o. i to stambenog prostora označenog brojem 2 u prizemlju, ukupne površine 67,78 m2, upisanog u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je navedena zgrada sagrađena, pa je dana 5. studenoga 2004. pred Trgovačkim sudom u Osijeku pokrenuo ovršni postupak, između ostalog, i na gore navedenoj nekretnini društva Jurograd d.o.o. Uz navedeni prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio Trgovačkom sudu u Osijeku i izvornik izvatka iz zemljišne knjige za gore navedenu nekretninu, izdan od strane Općinskog suda u Vinkovcima 21. listopada 2004., iz kojeg izvatka je vidljivo da je društvo Jurograd d.o.o. bilo upisano kao jedini vlasnik predmetne nekretnine. Na temelju navedenog prijedloga za ovrhu Trgovački sud u Osijeku donio je dana 11. studenoga 2004. rješenje o ovrsi, između ostalog, upravo i na gore navedenoj nekretnini. Provedba ovršnog postupka na temelju navedenog Rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Osijeku na navedenoj nekretnini ovršenika Jurograd d.o.o. nastavljena je pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod poslovnim brojem Ovr-5487/04. Javna dražba za prodaju predmetne nekretnine održana je 22. studenoga 2005. Prilikom navedene javne dražbe punomoćnik društva Jurograd d.o.o. izjavio je da navedena nekretnina nije u vlasništvu ovršenika, a što je uredujući sudac odmah i dodatno provjerio kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima, te je i tom prilikom ovršnom sudu potvrđeno da je društvo Jurograd d.o.o. i nadalje vlasnik predmetne nekretnine odnosno da je stambeni prostor označen brojem 2 u prizemlju, ukupne površine 67,78 m2, upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je navedena zgrada sagrađena, upisan kao vlasništvo društva Jurograd d.o.o. Tužitelj je nakon toga na istoj javnoj dražbi kao ovrhovoditelj kupio navedenu nekretninu te mu je ista nekretnina i dosuđena za iznos kupovnine od 262.981,61 kunu. Zabilježba dosude predmetne nekretnine tužitelju određena je rješenjem od 24. studenoga 2005. te je navedena zabilježba dopuštena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj ZS-837/05 od 28. studenoga 2005. Nadalje, Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj ZS-101/06 od 27. veljače 2006. određen je i upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini u korist tužitelja, te je ročište radi namirenja održano 7. rujna 2006. Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/04 od 10. listopada 2006. utvrđeno je djelomično namirenje tužitelja za iznos kupovnine navedene nekretnine, odnosno za iznos od 262.981,61 kunu te je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/04 od 22. veljače 2007. utvrđeno da je predmetna ovrha djelomično dovršena za navedeni iznos. U nastavku ovršnog postupka Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/04, a radi iseljenja i predaje predmetne nekretnine tužitelju, sada kao vlasniku iste nekretnine, rješenjem od 19. lipnja 2007. naloženo je trećoj osobi/ovršeniku ĆT (sada LT) iz [adresa] da iseli stvari i preda tužitelju u posjed predmetnu nekretninu. Dana **.**.2007. LT podnosi prigovor treće osobe radi proglašenja ovrhe na predmetnoj nekretnini nedopuštenom. U svom prigovoru LT ustvrdila je da je predmetna nekretnina u stvari upisana istodobno u 2 zemljišnoknjižna poduloška i to u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (gdje je kao vlasnik upisana upravo LT) te u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (gdje je kao vlasnik bilo upisano društvo Jurograd d.o.o. odnosno sada tužitelj). Tužitelj se usprotivio ovakvom prigovoru LT smatrajući istim u cijelosti promašenim i nemogućim pa je Trgovački sud u Osijeku uputio LT da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe na predmetnoj nekretnini nedopuštenom, što je ista i učinila te se pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-273/2008 vodio postupak između LT kao tužitelja te tužitelja iz ove tužbe kao prvotuženika i društva Jurograd d.o.o. kao drugotuženika. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku od 30. svibnja 2008. utvrđeno je da je tužiteljica LT zakoniti vlasnik predmetne nekretnine, odnosno stambenog prostora, te je ovrha Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/2004 proglašena nedopuštenom, a tuženicima je naloženo da tužiteljici naknade parnični trošak. U obrazloženju gore navedene presude Trgovački sud u Osijeku naveo je da nekretnina na kojoj je pokrenut ovršni postupak poslovni broj Ovr-523/2004, a koja je upisana u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], i bila je upisana kao vlasništvo društva Jurograd d.o.o. a sada tužitelja, nije različita od nekretnine upisane u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u vlasništvu LT te da se u stvari radi o istom stanu koji je dva puta upisan u zemljišnim knjigama. Presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 30. svibnja 2008. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1754/2016 od 22. veljače 2017. Tužitelj nadalje ističe da je trgovačko društvo Jurograd d.o.o. u međuvremenu brisano iz sudskog registra temeljem rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-12/1928-2 od 14. lipnja 2012. Obzirom na sve gore navedeno, jasno je da je tužitelju nastala šteta upravo uslijed nepravilnog i nezakonitog rada suca Zemljišnoknjižnog odjela tada Općinskog suda u Vinkovcima, a za koju štetu je odgovoran tuženik. Naime, tužitelj je postupajući u dobroj vjeri, pokrenuo ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj Ovr- 523/2004 na nekretnini upisanoj kao vlasništvo trgovačkog društva Jurograd d.o.o. i to temeljem izvatka iz zemljišnih knjiga kojeg je izdao tada Općinski sud u Vinkovcima dana 21. listopada 2004., a iz kojeg proizlazi da je vlasnik iste nekretnine upravo društvo Jurograd d.o.o., pri čemu tužitelj nije imao nikakvih saznanja o tome da je navedena nekretnina istovremeno upisana u dva zemljišnoknjižna poduloška, niti je u isto imao bilo kakvog razloga sumnjati obzirom da je raspolagao javnom ispravom izdanom od strane nadležnog suda. Kako je naprijed navedeno, tužitelj se usprotivio prigovoru LT u ovršnom postupku i kasnije u parničnom postupku, pouzdajući se u javnu ispravu koju je posjedovao i opravdano vjerujući da se mora raditi o dva različita stana. Međutim, slijedom svih naprijed navedenih događanja naposljetku je u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku vođenom pod poslovnim brojem P-273/2008/, a što je kasnije potvrđeno i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-1754/2016 od 22. veljače 2017., utvrđeno da je sporna nekretnina, stambeni prostor označen br. 2. u prizemlju, ukupne površine 67,78 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj je navedena zgrada sagrađena, uistinu upisana u zemljišne knjige dva puta. Dakle, prvi upis predmetne nekretnine u zemljišne knjige odnosno [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] određen je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima od 4. studenog 1997. Rješenjem posloslovni broj S-599/97, a koje rješenje je donio sudac Nikola Vulić, a drugi odnosno nezakonit i nepravilan upis predmetne nekretnine u zemljišne knjige odnosno [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a zbog kojeg je nezakonitog i nepravilnog upisa za tužitelja proizašla šteta ne manja od iznosa kupovnine, odnosno iznosa od 262.981,61 kunu ali i svih pripadajućih troškova koje je uslijed navedenog pretrpio tužitelj jer je u ovršnom postupku kupio nepostojeću nekretninu, temelji se na nezakonitom i nepravilnom rješenju kojim je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u knjigu položnih ugovora k. o. [katastarska općina] PU br. 4314 k. o. [katastarska općina] od 17. travnja 2000. godine Rješenjem poslovni broj S-196/00, a koje je rješenje doneseno od sutkinje Mirne Kraljević. Odgovornost za štetu nastalu nezakonitim i nepravilnim radom sudaca uređuju odgovarajuće odredbe Zakona o sudovima, kojim odredbama je izričito propisano da za takvu štetu odgovara upravo tuženik. Obzirom da je u ovom slučaju očito posrijedi nepravilan i nezakonit rad suca tada Općinskog suda u Vinkovcima, što je utvrđeno i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1754/2016 od 22. veljače 2017., budući da je predmetna nekretnina dva puta upisana u zemljišnoj knjizi, i to drugi put u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], nakon što je već bila upisana u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], jasno je da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju sukladno odredbama Zakona o sudovima. Tužitelju je nesporno nastala imovinska šteta, budući da je ovršni postupak vođen na nepostojećoj nekretnini te da je tužitelj kupio i podmirio kupovninu za nepostojeću nekretninu, a kada je takva ovrhe proglašena nedopuštenom, tužitelj je morao još LT naknaditi troškove parničnog postupka Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/2008. Iz gore navedenog razvidna je štetna radnja i tijek događaja koji je doveo do nastanka štete tužitelju, a sve zbog toga što je sutkinja Općinskog suda u Vinkovcima prilikom obnašanja sudačke dužnosti u predmetu poslovni broj S-196/00 nepravilno i nezakonito dozvolila upis predmetne nekretnine – stambenog prostora označenog brojem 2 u prizemlju, ukupne površine 67,78 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno prava vlasništva nad istom nekretninom u korist društva Jurograd d.o.o. u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina],iako je o upisu iste nekretnine u zemljišne knjige već bilo ranije odlučeno te je drugi sudac istog Općinskog suda u Vinkovcima Rješenjem od 4. studenog 1997. poslovni broj S- 599/97 odlučio o istoj stvari odredivši upis sporne nekretnine i prava vlasništva nad istom nekretninom u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. Pri tome se posebno ističe i činjenica da je gore opisani nezakonit i nepravilan ponovni upis predmetne nekretnine određen na temelju istog kupoprodajnog ugovora kao osnove za upis kao i u postupku poslovni broj S-599/97 kada je bio izvršen prvi upis te iste nekretnine. Dodatno, Visoki trgovački sud u svojoj presudi poslovni broj Pž-1754/2016 od 22. veljače 2017. navodi da se "u oba poduloška radi o stanu br. 2 u prizemlju zgrade u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 67,78 m2, a što je dovoljno za utvrđenje da se radi o istom stanu koji je dva puta upisan u zemljišne knjige", što dovoljno govori o težini propusta kada se odlučivalo o upisu sporne nekretnine i prava vlasništva nad istom nekretninom u predmetu poslovni broj S-196/00. Uzročna veza između štetne radnje odnosno nezakonite ili nepravilne radnje suca i nastale štete, odnosno da je šteta nastala neposredno kao posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suda, proizlazi iz činjenice što je štetna radnja svaki čin ili propust suca kojim je u obavljanju svoje dužnosti prouzrokovao oštećeniku štetu, i to sve iz razloga što se drugim upisom iste nekretnine u zemljišne knjige u drugi [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], navedenom nekretninom moglo posebno raspolagati u pravnom prometu, dakle neovisno o činjenici da se radi o nekretnini koja je već upisana u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a što je u konačnici dovelo do toga da je tužitelj u ovršnom postupku kupio nepostojeću nekretninu za iznos od 262.981,61 kunu čime je umanjena njegova imovina, a što jest šteta. Slijedom gore navedenog tužitelju je nastala šteta u ukupnom iznosu od 298.117,03 kune, sve uvećano za zakonske zatezne kamate. Navedeni iznos odnosi se na iznos kupovnine tužitelja za predmetnu nekretninu u iznosu od 262.981,61 kunu, plaćeni porez na promet nekretnina koji je tužitelj morao platiti za stjecanje predmetne nekretnine u ovršnom postupku u iznosu od 13.149,08 kuna, dok se iznos od 21.986,34 kune odnosi na troškove parničnog postupka koje je tužitelj morao isplatiti LT sukladno presudi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/2008 od 30. svibnja 2008., a koji iznos je plaćen 24. travnja 2017. Tužitelj je još dana 28. studenog 2008. radi naknade gore opisane imovinske štete Općinskog državnom odvjetništvu u Vinkovcima (dalje ODO) podnio zahtjev za mirno rješavanje spora. Dana 25. veljače 2009. ODO se očitovalo na način da nije u mogućnosti prihvatiti predmetni zahtjev za mirnim rješavanjem spora. Tužitelj je stoga dana, 16. rujna 2009., podnio tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske te je dana 13. listopada 2011. odbijen s tužbenim zahtjevom i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-742/2010 od 13. listopada 2011. Protiv navedene presude izjavljena je žalba od strane tužitelja te je ista odbijena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-662/2012 od 20. svibnja 2015. Iz obrazloženja naprijed navedene drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda proizlazi da tužitelju: "nije niti mogla nastati šteta sve do pravomoćnog okončanja postupka zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom…" a koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj P-273/2008. Budući da je dana 22. veljače 2017. presudom Visokog trgovačkog suda poslovnibroj Pž-1754/2016 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/2008, time je navedena prvostupanjska presuda stekla svojstvo pravomoćnosti. Tek po pravomoćnosti navedene presude tužitelju je sukladno gore navedenom utvrđenju Visokog trgovačkog suda nastala imovinska šteta koju tužitelj potražuje ovom tužbom. Budući da su sukladno utvrđenju Visokog trgovačkog suda iznesenog u presudi poslovni broj Pž-662/2012 od 20. svibnja 2008. ispunjene sve materijalne i procesne pretpostavke za nastanak štete tužitelju, tužitelj se prije podnošenja ove tužbe ponovno obratio nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu, i to onom u Bjelovaru, radi pokušaja mirnog rješavanja ovog spora, čime je postupio u skladu s čl. 186.a Zakona o parničnom postupku. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru svojim dopisom od 27. prosinca 2017. obavijestilo je tužitelja kako nije u mogućnosti prihvatiti zahtjev za mirno rješenje ovog spora smatrajući da je o ovoj pravnoj stvari već pravomoćno odlučeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-741/2010 od 13. listopada 2011., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-662/2012 od 20. svibnja 2015. Tužitelj ističe da se ovdje ni u kojem slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, jer sukladno i pravnoj teoriji i sudskoj praksi da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je postojanje objektivnog i subjektivnog identiteta dvaju sporova. U konkretnom slučaju ne postoji takav identitet i to iz razloga što se ovaj tužbeni zahtjev ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi na temelju koje se vodio postupak u predmetu poslovni broj P-741/2010. Naime u ovom postupku u odnosu na postupak u predmetu poslovni broj P-742/2010 ne radi se o presuđenoj stvari iz razloga što u trenutku donošenja presude u navedenom predmetu poslovni broj P- 742/2010 presuda u predmetu poslovni broj P-273/2008 još nije bila pravomoćna, a upravo je pravomoćnost presude u tom predmetu i sam Visoki trgovački sud u presudi poslovni broj Pž-662/2012 od 20. svibnja 2015. istaknuo kao bitnu činjenicu glede odluke o tužbenom zahtjevu u predmetu poslovni broj P-742/2010 odnosno kao trenutak nastanka štete tužitelju. Obzirom da je pravomoćnost presude poslovni broj P-273/2008, kao nova bitna činjenica, nastupila nakon okončanja postupka u predmetu poslovni broj. P-742/2010, time je izmijenjen i objektivni identitet ovog spora u odnosu na predmet poslovni broj P-742/2010 budući da je ista činjenica nastala nakon trenutka na koju se odnosi pravomoćnost odluke u navedenom predmetu te ista nije obuhvaćena pravomoćnošću te odluke.

1.1. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje trošak.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe da je u ovoj pravnoj stvari već pravomoćno odlučeno i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 742/2010 od 13. listopada 2011., koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-662/2012-4 od 20. svibnja 2015., slijedom čega tuženik ističe prigovor presuđene stvari te predlaže tužbu odbaciti. Nadalje tuženik je naveo da bi se radilo o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nužno je utvrditi pretpostavke za takvu odgovornost. Opće pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu su postojanje subjekta odgovornosti, postojanje štetne radnje, postojanje štete, postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje te postojanje protupravnosti, a koje moraju biti kumulativno ispunjene. Prema mišljenju tuženika ove pretpostavke nisu ispunjene. Naime, iz zapisnika Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 5487/2004 od 22. studenoga 2005. te rješenja o dosudi od 24. studenoga 2005., proizlazi da je tužitelju kao ovrhovoditelju u tom ovršnom postupku dosuđena nekretnina upisana u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], stan br. 2 u prizemlju ukupne površine 67,78 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] i to za iznos od 262.981,61 kunu, ali bez polaganja kupovnine temeljem odredbe čl. 100.a Ovršnog zakona. Dakle, tužitelj nije predmetnu nekretninu platio novcem, već je svoju dospjelu tražbinu prema ovršeniku, društvu Jurograd d.o.o. [adresa] stavio u prijeboj iz čega se zaključuje da za tužitelja nije nastupila šteta, odnosno nije ostvarena pretpostavka nastupanja štete. Pored navedenog tuženik također napominje da tužitelj očito svoje potraživanje nije namirio ovrhom na nekretnini, međutim, tužitelj je kao ovrhovoditelj imao mogućnost i ovrhe na drugim sredstvima ovrhe koje nije inicirao da bi naplatio svoju dospjelu tražbinu. Slijedom navedenog tuženik smatra da nisu ispunjene sve pretpostavke njegove odgovornosti za štetu. Tuženik također ističe i prigovor zastare potraživanja.

2.1. Slijedom naprijed navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te potražuje trošak.

3. Dana 2. listopada 2020. Trgovački sud u Bjelovaru donio je Presudu poslovni broj P-77/2019-44 kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati tražbinu u iznosu od 298.117,03 kune zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka te je Rješenjem poslovni broj P-77/2019-51 od 12. listopada 2020. navedenu presudu ispravio na način da je u uvodu i izreci ispravljena, odnosno navedena ispravna adresa tužitelja, dok je u preostalom dijelu presuda ostala neizmijenjena.

4. Na naprijed navedenu presudu tuženik je uložio žalbu temeljem koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-4622/2020-3 od 23. studenoga 2021. preinačio presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 77/2019-44 od 2. listopada 2020., ispravljenu rješenjem istoga suda poslovni broj P- 77/2019-51 od 12. listopada 2020., u točkama 1. i 2. izreke te je sudio:

"1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku i to Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju BAUMIT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 19470350321, MBS: [matični broj subjekta], tražbinu u iznosu od 298.117,03 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dužni iznos do dana 31. prosinca 2007. po stopi zatezne kamate čija je visina bila određena Uredbom o visini stope zatezne kamate Vlade Republike Hrvatske, a od dana1. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku kako slijedi i to:

- na iznos od 262.981,61 kunu od dana 25. studenog 2005. pa do isplate,

- na iznos od 13.149,08 kuna od dana 17. ožujka 2006. pa do isplate,

- na iznos od 21.986,34 kune od dana 25. travnja 2017. pa do isplate i to sve u roku od 8 dana.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 18.500,00 kn (osamnaesttisućapetsto kuna), u roku od osam dana.

3. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaesttisuća kuna)."

5. Dana 16. veljače 2022. tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije radi više pravnih pitanja, koju je reviziju Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio svojim rješenjem poslovni broj Revd 1805/2022-2 od 13. srpnja 2022. u odnosu na pravno pitanje koje glasi: "Je li drugostupanjski sud u presudi kojom preinačuje prvostupanjsku presudu dužan određeno navesti razloge za svoju odluku?", te je tužitelj dana 19. listopada 2022. uložio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4622/2020-3 od 23. studenoga 2021. s naprijed navedenim pravnim pitanjem .

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-192/2023-2 od 26. ožujka 2025. ukinulo je presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4622/2020-3 od 23. studenoga 2021. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.1. U ponovljenom postupku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2373/2025-2 od 1. srpnja 2025. ukinuo je presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-77/2019-44 od 2. listopada 2020, ispravljenu rješenjem istoga suda poslovni broj P-77/2019-51 od 12. listopada 2020., u točkama 1. i 2. njene izreke i predmet u tom dijelu vratio Trgovačkom sudu u Bjelovaru, kao prvostupanjskom sudu, na ponovno suđenje te je odlučio da će prvostupanjski sud u konačnoj odluci odlučiti o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog i revizijskog postupka.

7. U ponovljenom postupku Trgovački sud u Bjelovaru dana 30. rujna 2025. održao je ročište za glavnu raspravu na kojem je ročištu pročitao donesene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu. Na istom ročištu stranke su navele kako ostaju kod svih svojih dosadašnjih navoda tijekom postupka, da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da je činjenično stanje u ovom predmetu u dovoljnoj mjeri utvrđeno i predložile da sud donese odluku i zatražile su trošak.

8. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, sud je izvršio uvid u spis i pročitani su: dokumentacija priložena uz tužbu (list spisa 15-117), podnesak Addiko banke od 15. srpnja 2019. (list spisa 167), podnesak Croatia banke (list spisa 170-172), podnesak Addiko banke od 14. listopada 2019. (list spisa 193), podnesak Financijske agencije od 15. studenoga 2019. (list spisa 194-195), dokumentacija dostavljena od strane tužitelja od 31. listopada 2019. (list spisa 196-212) i Zapisnik sa zamolbenog saslušanja svjedoka Mirne Kraljević, IT i MT provedenog od strane Općinskog suda u Vinkovcima 26. veljače 2020. (list spisa 251-252).

8.1. Također je izvršen uvid u spise Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/2004, Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/2004, poslovni broj Zs-837/2005, i poslovni broj Zs-101/2006, spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/2008, spis Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1754/2016, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-742/2010, spis Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-662/2012, spis Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj S-599/1997, poslovni broj S-300/2003 i poslovni broj S-196/2000.

9. Predmet spora je isplata iznosa od 39.566,93 eura na ime naknade štete.

10. Između stranaka nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), obratio Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru radi pokušaja mirnog rješenja ovog spora, te da ga je Županijsko državno odvjetništvu u Bjelovaru svojim dopisom od 27. prosinca 2017. obavijestilo da nije u mogućnosti prihvatiti zahtjev za mirno rješenje ovog spora smatrajući da je u ovoj pravnoj stvari već pravomoćno odlučeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 742/2010 od 13. listopada 2011., koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-662/2012 od 20. svibnja 2015. Također, nije sporna visina zatražene naknade štete.

11. Sporno je je li o predmetu ovog spora već pravomoćno odlučeno naprijed navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, jesu li ispunjene pretpostavke za odgovornost za naknadu štete od Republike Hrvatske te je li nastupila zastara potraživanja.

12. Tijekom postupka tuženica je iznijela procesni prigovor već pravomoćno presuđene stvari te materijalnopravni prigovor zastare potraživanja.

13. Odlučujući o prigovoru tuženika da se u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari, i to Presudom donijetom od strane Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-742/2010 od 13. listopada 2011., a koja presuda je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-662/2012 od 20. svibnja 2015., sud je uvidom u navedene presude (spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-742/2010 i spis Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 662/2012) utvrdio da se u ovom postupku u odnosu na postupak proveden u spisu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-742/2010 ne radi o presuđenoj stvari, jer se predmetni tužbeni zahtjev ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi temeljem koje je bio pokrenut postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, budući da u trenutku donošenja presude u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 742/2010, Presuda u predmetu poslovni broj P-273/2008 Trgovačkog suda u Osijeku kojom je odlučivano o zahtjevu LT da se ovrha proglasi nedopuštenom, nije bila pravomoćna pa prema stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tužitelju nije niti mogla nastati šteta sve do pravomoćnog okončanja postupka zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13.1. Budući da je dana 22. veljače 2017. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1754/2016 potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/2008, čime je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Osijeku postala pravomoćna, tužitelj je saznao za imovinsku štetu i njenu visinu, a koju tužitelj potražuje tužbom u ovom parničnom postupku, i koju tužbu je tužitelj podnio Trgovačkom sudu u Bjelovaru dana 2. studenoga 2018.

13.2. Iz naprijed navedenog proizlazi da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari.

14. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja, prema odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a temeljem čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći nakon dospijeća. U ovom slučaju štetna radnja je drugi upis, odnosno donošenje rješenja od 17. travnja 2000., dok je tužitelj u tijeku postupka pred Trgovačkim sudom u Osijeku 2008. godine saznao za dvostruki upis nekretnine u zemljišne knjige (saznanje za štetu), a donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske povodom žalbe na presudu Trgovačkog suda u Osijeku u predmetu poslovni broj Pž-1754/2016, koja presuda je donijeta 22. veljače 2017. saznao je i za visinu svoje štete. Kako subjektivni zastarni rok počinje teći od trenutka saznanja za štetu (što uključuje njen obujam i visinu prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-863/07) i štetnika, tako se tijek zastare računa od 22. veljače 2017., a tužba u ovom predmetu je podnesena 2. studenoga 2018. pa zastarni rok od tri godine (čl. 230. st. 1. ZOO-a) do ulaganja tužbe u ovom predmetu nije protekao.

15. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Sukladno čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Uvidom u spise Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj S-599/97 i S-196/00 proizlazi kako je Jurograd d.o.o. zatražio upis stana u zemljišne knjige i kao dokaz dostavio oba puta identični ugovor o kupoprodaji kao temelj upisa.

18. Sukladno čl. 224. st. 1. ZPP-a zamolbenim putem, putem Općinskog suda u Vinkovcima, na ročištu od 26. veljače 2020. saslušani su svjedoci Mirna Kraljević, IT i DT, obzirom da su iste zamolile podneskom da ih se zamolbeno sasluša putem navedenog općinskog suda, a sve zbog prirode njihovog posla i jer su znatno udaljene od Bjelovara te zato nisu u mogućnosti pristupiti Trgovačkom sudu u Bjelovaru. Temeljem istog članka ZPP-a, u vezi s čl. 315. st. 3. ZPP-a, na ročištu održanom pred ovim sudom 30. rujna 2025. pročitan je zapisnik s njihovim iskazima danim pred Općinskim sudom u Vinkovcima.

19. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka ŠT i NT jer je tuženik odustao od tih dokaznih prijedloga na ročištu održanom 25. rujna 2019.

20. Svjedokinja Mirna Kraljević, saslušana zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Vinkovcima na ročištu od 26. veljače 2020., u svom iskazu je u bitnome iskazala kako je sistem bio da je zemljišnoknjižni referent usklađivao podatke, a sudac potpisivao takva rješenja. Navela je kako smatra da je takav upis bio u redu. Sporni predmet je bio davno, u vrijeme kada su se tek osnivale knjige položenih ugovora te da se po njenom sjećanju stavljala plomba na glavni uložak. Navela je kako konkretan prijedlog po kojem je izvršen upis nije vidjela jer taj dio odrađuju zemljišnoknjižni referenti, a zemljišnoknjižni sudac potpisuje ona rješenja za koja zemljišnoknjižni referenti utvrde da su u redu. Dalje je navela kako nije kontrolirala referente. Također je navela kako je sve provedeno u skladu sa tadašnjim Zakonom o zemljišnim knjigama i poslovnikom jer u suprotnom zemljišnoknjižni referent ne bi proveo takav upis. Sudac ne vrši uvid u glavnu knjigu, pomoćne knjige, knjigu položenih ugovora, zbirku isprava ili karton zemljišta te tako nije ni ona vršila uvid u njih, već to rade zemljišnoknjižni referenti.

21. Svjedokinja IT, saslušana zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Vinkovcima na ročištu od 26. veljače 2020., u svom iskazu je u bitnome iskazala kako je 1997. zaprimljen prijedlog za prvi upis, a potom 2000. novi prijedlog za prvi upis istog stana. Navela je kako je postupak prvo upisa tekao na način da predlagatelj dostavlja prijedlog sa odgovarajućim ispravama i oznakom čestice i opis stana. Izvještaj o knjižnom stanju radi zemljišnoknjižni referent. Dalje je navela kako se sucu dostavlja samo spis sa ispravama, a ukoliko je spis specifičan onda se usmeno objašnjava. Sutkinja je mogla izvršiti uvid, ali to nije bila praksa u to vrijeme niti je sada. Također je navela da su zemljišne knjige javne te da svatko može izvršiti uvid. U predmete u radu mogu izvršiti uvid stranka ili punomoćnik. Dalje je navela kako nije moguće fizički pregledati sve knjige položenih ugovora, a i da je izvršen takav pregled nije bilo moguće utvrditi da li se radi o istom ili drugom stanu u istoj zgradi. Navela je kako se danas prijedlogu prilaže elaborat o etažiranju iz kojega je moguće izvršiti identifikaciju u većini slučajeva, ali ne i uvijek. Svjedokinja je navela kako je predlagatelj društvo Jurograd d.o.o. podnio prvi prijedlog za prvoupis stana 1997. na temelju kupoprodajnog ugovora, a drugi upis je zatražio 2000. godine na temelju Ugovora o udruživanju sredstava radi financiranja proizvodnog programa izgradnje stambenog prostora u [adresa]. Napomenula je kako je Jurograd d.o.o. oba rješenja o upisu zaprimilo te da na iste nije imalo prigovora. Navela je kako je postupak prvog upisa bio u skladu s tadašnjim Zemljišnoknjižnim poslovnikom te da se sucu nisu donosile Knjige položenih ugovora niti Glavne knjige.

22. Svjedokinja DT, saslušana zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Vinkovcima na ročištu od 26. veljače 2020., u svom iskazu je u bitnome iskazala kako je kao zemljišnoknjižni referent radila po prijedlogu predlagatelja, a ukoliko je nešto bilo nejasno tada se obraćala zemljišnoknjižnom sucu ili voditelju zemljišnoknjižnog odjela, no u konkretnom slučaju nije bilo ništa sporno. Navela je kako se uobičajena procedura za prvoupis radila na temelju prijedloga i odgovarajuće isprave da ne postoji poduložak te se uzimao prvi slobodan. U prijedlogu se stan upisuje kako je navedeno u ugovoru, navodi se katastarska čestica, ali se ne navodi kultura. Također je navela kako nije postojala mogućnost da se utvrdi da li je stan već ranije upisan. To je omogućeno u nekoj mjeri tek sa postupkom etažiranja. Dodala je kako nije bilo kartona zemljišta niti popisa stanova dok se vodio imenik vlasnika u kojem se navode stranke i broj poduloška.

23. Ovaj sud ocjenjuje iskaze svjedokinja Mirne Kraljević, IT i MT vjerodostojnima i istinitima te ih prihvaća u cijelosti. Navodi svjedokinja su u bitnome u skladu sa stanjem dostavljenih spisa i odlukama donesenim u njima te također, tijekom postupka nije osporeno da bi stanje spisa bilo drugačije u odnosu na činjenice iz odluka donesenih u tim spisima.

24. Iz naprijed navedene dokumentacije ovaj sud zaključuje kako je sporna nekretnina – stambeni prostor označen brojem 2 u prizemlju, ukupne površine 67,78 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je navedena zgrada sagrađena upisan u zemljišne knjige dva puta (4. studenoga 1997. u [broj poduloška] pod poslovnim brojem S-599/97 i 17. travnja 2000. u [broj poduloška] pod poslovnim brojem S-196/00), kako je tužitelj pokrenuo ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku radi namirenja svoje tražbine iz predmetne nekretnine, kako je u postupku radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom utvrđeno kako je ovrha na naprijed navedenoj nekretnini nedopuštena te ovdje tužitelj nije stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom koju je platio u ovršnom postupku prijebojem. Visina štete između stranaka nije bila sporna te iznosi 298.117,03 kune, od toga 262.981,61 kunu na ime iznosa kupovnine koju je prijebojem platio u ovršnom postupku kao kupac nekretnine, iznosa od 13.149,00 kuna kojeg je tužitelj platio na ime poreza na promet nekretninama za stjecanje te nekretnine u ovršnom postupku te iznosa od 21.986,34 kune koji je platio LT sukladno presudi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/08 od 30. svibnja 2008. Također, tužitelj nije mogao namiriti svoju tražbinu jer za taj iznos nije mogao pokretati niti voditi nikakve druge postupke naplate sve do 22. veljače 2017. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1754/16 ovrha pravomoćno proglašena nedopuštenom u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/08, a u to vrijeme društvo Jurograd d.o.o. više nije postojalo.

25. Iz iskaza svjedokinje Mirne Kraljević ovaj sud je utvrdio kako zemljišnoknjižni referenti usklađuju podatke, a sudac je potpisivao takva rješenja, ali nije kontrolirao rad referenata te da je takvo postupanje u skladu sa zakonima i podzakonskim aktima.

26. Iz iskaza svjedokinje IT ovaj sud je utvrdio kako su suci mogli izvršiti uvid, ali to nije bila praksa te kako nije bilo fizički moguće pregledati sve knjige položenih ugovora, a i da je izvršen takav pregled nije bilo moguće utvrditi da li se radi o istom ili drugom stanu u istoj zgradi. Danas se prijedlogu prilaže elaborat o etažiranju iz kojeg je moguće izvršiti identifikaciju u većini slučajeva, ali ne i uvijek. Također, predlagatelj Jurograd d.o.o. je podnio dva prijedloga, jedan 1997., a drugi 2000. godine. Rješenja po oba upisa je primio i nije imao prigovora. Postupak prvoupisa je u skladu sa tadašnjim Zakonom o zemljišnim knjigama i pripadajućim Zemljišnoknjižnim poslovnikom te da se sucu nisu donosile Knjige položenih ugovora niti Glavne knjige.

27. Iz iskaza svjedokinje MT proizlazi kako su konkretni prvoupisi provedeni u skladu s navodima u prijedlogu i priloženim ispravama te kako nije postojala mogućnost da se utvrdi je li stan već ranije upisan. Provjera je u nekoj mjeri omogućena s postupkom etažiranja, nije bilo kartona zemljišta niti popisa stanova, vodio se imenik vlasnika u kojem su bile navedene stranke i broj poduloška.

28. Sporni obvezni odnos je izvanugovorni odnos – naknada štete temeljem objektivne odgovornosti za štetu.

29. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da mu je utužena šteta nastala nezakonitim i nepravilnim radom suca i djelatnika Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima prilikom donošenja rješenja o drugom upisu naprijed navedene nekretnine 17. travnja 2000. (štetna radnja) te su za razrješenje ovog spora relevantni Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96, dalje: ZZK), Zakon o sudovima ("Narodne novine" broj: 3/94, 100/96 i 131/97, dalje: ZS) i Zakon o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj: 75/93, 92/96, 48/99 i 15/00, dalje: ZSDU) koji su bili na snazi u vrijeme poduzimanja štetne radnje.

30. Čl. 8. st. 2. ZZK-a propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. St. 3. istog članka propisuje da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvan knjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvan knjižno stanje.

30.1. Čl. 98. st. 2. ZZK-a propisuje da za štetu koja nastane primjenom pravila o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga zbog nepravodobnoga unošenja plombe objektivno odgovara Republika Hrvatska.

30.2. Čl. 209. st. 1. ZZK-a propisuje da Republika Hrvatska objektivno odgovara za štete prouzročene pogrješkama u vođenju zemljišne knjige elektroničkom obradom podataka. St. 2. istog članka propisuje da je odgovornost Republike Hrvatske za štetu iz stavka 1. ovoga članka isključena kad je šteta prouzročena neotklonjivim događajem, ali ona postoji ako je šteta prouzročena manom ili nedostatkom računalnoga programa ili zakazivanjem računala. St. 3. pak propisuje da se odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka ne dira u pravila o odgovornosti sudaca i službenika za štetu.

31. Čl. 67. st. 1. ZS-a propisuje da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. St. 2. istog članka propisuje da Republika Hrvatska može od suca zatražiti naknadu isplaćene svote samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje, dok st. 3. propisuje da zahtjev za naknadu štete iz st. 2. ovoga članka zastarijeva za šest mjeseci od dana isplate naknade oštećeniku.

32. Čl. 13. ZSDU-a propisuje da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

33. Za utvrđivanje postojanja obveze tuženika na isplatu štete zbog postojanja odgovornosti za štetu na strani tužene potrebno je utvrditi: subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenika), štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno-posljedičnu vezu između štete i štetne radnje te protupravnost.

34. Svojstvo štetnika tužitelj temelji na odredbama ZS-a i ZSDU-a te nije bilo osporeno tijekom postupka. Svojstvo oštećenika proizlazi iz priložene dokumentacije u spis te također nije bilo osporeno tijekom postupka.

35. Štetna radnja je označena kao drugi upis iste nekretnine u zemljišne knjige uslijed nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda. Postojanje činjenice drugog upisa iste nekretnine proizlazi iz priložene dokumentacije u spis te nije bila osporena tijekom postupka.

36. Šteta je umanjenje imovine tužitelja (iznos od 39.566,93 eura) isplatom kupovnine za dvostruko upisanu nekretninu, poreza na promet nekretnina te iznos plaćen LT sukladno presudi Trgovačkog suda u Osijeku.

37. Naime, između stranaka nije sporno da je tužitelj iznos kupovnine u ovršnom predmetu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/2004 platio prijebojem u skladu s odredbom čl. 100.a Ovršnog zakona, čime je djelomično podmireno njegovo potraživanje koje je imao u odnosu na dužnika, odnosno ovršenika Jurograd d.o.o. u iznosu od 309.181,56 kuna, nakon čega je Trgovački sud u Osijeku, koji je izdao rješenje o ovrsi, 22. veljače 2007. donio rješenje poslovni broj Ovr-523/2004, kojim je rješenjem utvrđeno da je predmetna ovrha djelomično dovršena za iznos kupovine od 262.981,61 kunu. Navedeno je utvrđeno i uvidom u spise Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/2004 i Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/2004.

38. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/2004 proizlazi da je ovrha u tom predmetu, osim na spornoj nekretnini, određena i na žiro- računima, deviznim računima, drugim računima kao i na pokretninama dužnika Jurograd d.o.o. Iz očitovanja Croatia banke d.d. (list spisa 170-172) proizlazi da niti jedna dospjela obveza za vrijeme vođenja platnog prometa od strane Croatia banke d.d. za društvo Jurograd d.o.o. [adresa], a temeljem ovršnog predmeta poslovni broj Ovr-523/2004, vjerovniku nije podmirena, te očitovanja Financijske agencije (list spisa 194-195) da je za osnovu za plaćanje u predmetu poslovni broj Ovr-523/2004 nastupila obustava radi trajne nemogućnosti izvršenja. Svi računi ovršenika su ugašeni.

39. S obzirom na činjenicu da je Rješenjem o namirenju Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/2004 od 10. listopada 2006. utvrđeno da je tužiteljevo potraživanje prema dužniku Jurograd d.o.o. djelomično namireno za iznos kupovnine od 262.981,61 kunu, te je za taj iznos Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/2004 od 22. veljače 2007. za navedeni iznos ovrha dovršena, tužitelj za taj iznos nije mogao pokretati niti voditi nikakve druge postupke naplate sve do 22. veljače 2017. kada je Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1754/2016 ovrha pravomoćno proglašena nedopuštenom u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/2008, u vrijeme kad tvrtka dužnika Jurograd d.o.o. više nije postojala.

40. Osim iznosa od 262.981,61 kune tužitelj na ime naknade štete potražuje i iznos od 13.149,08 kuna kojeg je platio Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Ispostava Vinkovci temeljem Rješenja Klasa: UP/I-410-20/2006-001/00251, Urbroj: 513-007-16-001/2006-0003 od 10. ožujka 2003., a koji iznos je tužitelj platio 16. ožujka 2006. te iznos od 21.986,34 kune koji potražuje s osnova plaćenih troškova parničnog postupka koje je morao platiti LT sukladno Presudi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/2008 od 30. svibnja 2008., a koji iznos je platio 24. travnja 2017. (list spisa 88 i 89).

41. Za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju u smislu odredbe čl. 67. ZS-a i čl.13. ZSDU-a potrebno je utvrditi:

- je li riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu suda,

- je li tužitelj pretrpio štetu uslijed takvog rada suda i

- postoji li uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rad suda i nastale štete,

pri čemu je potrebno da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog odnosno nepravilnog rada suda.

42. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je nezakonitim postupanjem suca i službenika nastala „nepostojeća nekretnina“ koju je tužitelj (nesporno) platio vjerujući u istinitost, potpunost i zakonitost zemljišnoknjižnih upisa i zemljišne knjige (što više, u istu je zabludu doveden i sudac Općinskog suda u Vinkovcima koji je vodio ovršni postupak Ovr-5487/04 koji je i sam na javnoj dražbi zatražio provjeru zemljišnih knjiga i kojemu je upravo od zemljišnoknjižnog odjela istog tog suda potvrđeno da je sporna nekretnina vlasništvo ovršenika odnosno Jurograda d.o.o.). Posljedica je bila da je tužitelj, unatoč uredno ispunjenim obvezama i postupanju sa zakonom, pravno i faktički ostao bez protučinidbe tj. bez nekretnine (jer ista nije nikada niti postojala, a u zabludu o čemu ga je dovelo postupanje službenika zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima) te je time pretrpio štetu u iznosu od 39.566,93 eura.

43. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz podataka u spisu, ovaj sud drži da nisu ispunjene sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za štetu tužitelju. Nezakonitim radom ne može se smatrati eventualna pogrešna primjena postupovnih odredbi ili pogrešna primjena materijalnog prava u smislu odredbe čl. 67 ZS-a, već da bi se radilo o nezakonitom radu, mora biti riječ o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava.

44. Naime, iz stanja spisa, te iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako je postupak spornog upisa nekretnine u zemljišne knjige proveden onako kako se uobičajeno svaki postupak prvo upisa nekretnine u zemljišne knjige provodio i taj postupak je rezultirao tehnički pravilno izvedenim upisom, ali pravno nepravilnim. Nadalje, ovaj sud drži kako zemljišnoknjižni odjel nije doveo u zabludu suca koji je provodio ovrhu. Naime, po traženju suca, dostavljen je zemljišnoknjižni izvadak kojim je odjel raspolagao dok nije riječ o aktivno poduzetoj radnji sa ciljem dovođenja u zabludu ovršnog suca.

45. Zaključno, nije nastupila povreda odredbi čl. 98. st. 2. i čl. 209. st. 1. ZZK- a.

46. Tek usporedbom spisa Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj S- 599/97 i S-196/00 vidljivo je kako je predlagatelj Jurograd d.o.o. kao temelj i prvog i drugog upisa dostavio identičan ugovor o kupoprodaji, točnije, riječ je o dva primjerka istog ugovora. Dakle, sporni drugi upis nije u skladu sa čl. 8. st. 2. ZZK-a.

47. Svjedokinje su navele i kako u vrijeme spornog upisa nekretnine nije bilo moguće provjeriti da li se radi o istom ili drugom stanu u istoj zgradi te su navele da je takva provjera omogućena postupkom etažiranja. Dakle, s obzirom na to da nije bilo moguće provjeriti da li se radi o istom ili drugom stanu u istoj zgradi, tako nije bila riječ o nepravilnom radu niti je riječ o nezakonitom radu.

48. Tužitelj je tijekom postupka upirao na odredbe ZZK i Zemljišnoknjižnog poslovnika (čl. 61. i 62.) u kojima je navedeno da ako je predviđeno da voditelj zemljišne knjige odnosno zemljišnoknjižni službenik priprema nacrte sudskih rješenja, uz zemljišnoknjižni podnesak dostavlja se i po njemu potpisani nacrt rješenja, a o kome odlučuje sudac (čl. 61. st. 4. Poslovnika) te sudac ispituje zemljišnoknjižni podnesak s prilozima na temelju izvještaja o knjižnom stanju (čl. 62. st. 2. Poslovnika). Također je upirao na dio iskaza svjedokinje Mirne Kraljević gdje je navela kako referenti usklađuju podatke, a sudac potpisuje te da se potpisuju ona rješenja za koja referenti smatraju da su u redu te da nije kontrolirala rad zemljišnoknjižnih referenata. Iz ovoga tužitelj zaključuje kako je došlo do nepravilnog i nezakonitog rada sutkinje Mirne Kraljević. Nadalje, pozivao se i na dio iskaza svjedokinje IT u kojem je navela da je sutkinja mogla izvršiti uvid u spis sa ispravama koji je dostavila referentica, ali da vršenje uvida nije bila praksa niti je sada praksa, iako je zemljišnoknjižni sud dužan po službenoj dužnosti utvrditi postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu te da je zemljišnoknjižni sudac dužan ispitati podnesak sa prilozima, a na temelju izvještaja o knjižnom stanju.

49. Ovaj sud drži potrebnim navesti kako smatra da naprijed navedene odredbe o kontroli rada službenika ne može prihvatiti u ovako restriktivnoj formi kako ih tumači tužitelj. Naime, iz tužiteljevog tumačenja odredbi i tumačenja iskaza svjedokinja proizlazi da smatra da bi se postupak trebao provoditi na način da sam sudac (ponovno) poduzima sve radnje u spisu koje su pozitivnopravnim propisima povjerene službenicima, a kako bi izbjegao potencijalnu pogrešku tj. da bi ponavljanjem radnji trebao izvršiti kontrolu rada službenika. Takvo tumačenje bi potpuno anuliralo ratio zapošljavanja državnih službenika i namještenika na sudovima. Prihvaćanjem takvog tumačenja o kontroli rada, sudac bi bio obvezan sam provesti sve radnje u spisu i niti jedan posao se ne bi mogao povjeriti službenicima, a ratio postojanja radnih mjesta službenika je upravo u pomoći sucima. Također, svjedokinje su suglasno navele kako u spornom predmetu nije bilo nikakvih specifičnosti koje bi iziskivale angažiranje suca već je kompleksnost predmeta bila na razini znanja zemljišnoknjižnih službenika. Dakle, objektivno su se ostvarile pretpostavke da predmet takve složenosti bude povjeren u rad službeniku uz restriktivniji angažman suca.

50. Tuženik je tijekom postupka istaknuo i prigovor odgovornosti treće osobe za štetu navevši kako je odgovorna osoba u društvu Jurograd d.o.o. dva puta podnijela prijedlog za upis iste nekretnine. Uvidom u spise Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj S-599/97 i S-196/00 proizlazi kako je Jurograd d.o.o. dva puta podnio prijedlog za upis iste nekretnine u zemljišne knjige i time doveo u zabludu Općinski sud u Vinkovcima koji je u zabludi dopustio (ponovni) upis iste nekretnine. Dakle, sud skreće pozornost kako je zemljišnoknjižni odjel postupao po dva prijedloga koja su podnesena u razmaku od tri godine i iz te činjenice ovaj sud drži kako dvostruki upis nije rezultat nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda. Naime, nesumnjivo dvostruki upis iste nekretnine u zemljišne knjige nije pravno opstojan, ali konkretni dvostruki upis nije nastao direktno kao rezultat nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnih službenika, odnosno suca već postupanjem Jurograda d.o.o. koji je dva puta dostavio isti ugovor o kupoprodaji iste nekretnine i dva puta zatražio upis iste nekretnine i time doveo u zabludu Općinski sud u Vinkovcima. Dakle, iako rezultat dvostrukog upisa je zemljišnoknjižni izvadak koji ne odražava potpuno i istinito činjenično i pravno stanje zemljišta, odnosno, nije u skladu s čl. 8. st. 2 ZZK-a, nastanak takovog izvatka nije posljedica rada suda.

51. S obzirom na navedeno, ovaj sud drži kako nije uspješno dokazano postojanje nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda niti na strani državnih službenika (zemljišnoknjižnih referenata) niti na strani sutkinje dok postoji odgovornost na strani društva Jurograda d.o.o.

52. Također, tužitelj je naveo i kako je društvo Jurograd d.o.o. prestalo postojati i da je izbrisano iz sudskog registra te da ne može zatražiti naknadu štete od Jurograda d.o.o. Ovaj sud skreće pozornost kako odgovornost Republike Hrvatske za naknadu nastale štete nastale zbog nepravilnog i/ili nezakonitog rada sudaca/državnih službenika nije supsidijarne prirode, drugim riječima, nije riječ o odgovornosti koja se utvrđuje ukoliko oštećenik ne bi mogao zatražiti naknadu štete od štetnika.

53. Ovaj sud drži kako tužitelju nije nastala šteta. Naime, tužitelj navodi kako je prema društvu Jurograd d.o.o. imao tražbinu koju je htio namiriti prijebojem u ovršnom postupku. U ovršnom postupku nesporno je da Jurograd d.o.o. nije imao nikakve druge imovine osim nekretnine za koju se utvrdilo da ne postoji odnosno, da je pogrešno (dvostruko) upisana te u stvarnosti ne postoji. Šteta nije nastala jer je izvršen dvostruki upis nekretnine u zemljišne knjige, naime, da je zemljišnoknjižni odjel odbio provesti konkretan upis, tužitelj ne bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji nego li je sada. Da je odbijen taj upis, tužitelj se ni tada ne bi mogao namiriti u ovršnom postupku. Republika Hrvatska nije svojom aktivnom radnjom onemogućila naplatu tužitelja u ovršnom postupku. Propust (dvostruki upis) pri vođenju zemljišnoknjižnog postupka je nastao, ali nije utjecao na smanjenje imovine tužitelja (štetu) čiju naknadu traži u ovom postupku. Tražbina tužitelja prema društvu Jurograd d.o.o. bi i dalje postojala da nije došlo do dvostrukog upisa nekretnine u zemljišne knjige jer se tužitelj ne bi namirio u ovršnom postupku. U odnosu na zatraženu štetu na ime plaćenog poreza na promet nekretnina, ovaj sud drži da nije riječ o šteti za koju je odgovorna Republika Hrvatska jer je tužitelj imao pravnu mogućnost zatražiti povrat uplaćenog poreza unutar upravnog postupka jer nesporno promet nekretnine nije nastupio.

54. Zaključno, ovaj sud smatra da nije uspješno dokazano postojanje nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda jer šteta tužitelja originira u postupanju Jurograda d.o.o. u tijeku postupka pred zemljišnoknjižnim sudom te u postupku pred ovršnim sudom. Kako dvostruki upis nije razlog tužiteljeve štete, tako nema uzročno- posljedične veze između štete i nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda.

55. Budući da tužitelj nije uspješno dokazao da mu je nastala šteta uslijed nezakonitog/nepravilnog rada, nije dokazao nezakonit i/ili nepravilan rad suda te uzročno-posljedičnu vezu između nepravilnog i/ili nezakonitog rada i štete tako nema pravne osnove za isplatu naknade štete iz čl. 67. ZS-a i čl.13. ZSDU-a na teret tuženika te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

56. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući da nije uspio u sporu, tužitelj je dužan tuženiku kao troškove potrebne za vođenje postupka, naknaditi troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT15), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: OT23), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/2023, dalje: Tarifa).

57. Tuženik je na ročištu od 30. rujna 2025. zatražio trošak prema troškovniku dostavljenom ovome sudu na ročištu od 23. lipnja 2020., u kojem je troškovniku zatražio troškove nastale prije ukidne odluke u ovom predmetu i koji se temelje na odredbama OT15, kao i troškove nastale nakon ukidne odluke a koje troškove je naveo na ročištu od 30. rujna 2025. i koji se temelje na odredbama OT23.

58. Troškovnikom od 23. lipnja 2020. tuženik je zatražio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr.8. t.1. OT15), trošak sastava podneska od 22. siječnja 2019. u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr.8. t.1. OT15), trošak zastupanja na ročištima od 7. veljače 2019., 8. srpnja 2019., 25. rujna 2019. i 23. lipnja 2020. svako u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr.9. t.1. OT15), te trošak za pristup na ročište za objavu u iznosu od 500,00 kuna (Tbr.9. t.3. OT15). Tuženik je naveo da ukupno potražuje 30.500,00 kuna.

59. Naprijed navedeni zatraženi trošak opravdan je za vođenje ove parnice, ali nije pravilno obračunat.

60. Tuženiku su priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr.8. t.1. OT15) te trošak sastava podneska od 22. siječnja 2019. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr.8. t.3. OT15).

60.1. Tuženiku su također priznati troškovi za zastupanje na ročištima od 7. veljače 2019., 8. srpnja 2019. i 25. rujna 2019. svako u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr.9. t.2. OT15), trošak za zastupanje na ročištu od 23. lipnja 2020. u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr.9. t.1. OT15) i trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude od 2. listopada 2020. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr.9. t.3. OT15).

60.2. Zaključno tuženiku se prema troškovniku od 23. lipnja 2020. priznaje parnični trošak u iznosu od 18.500,00 kuna, odnosno 2.455,37 eura.

61. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 22. siječnja 2019. u zatraženom iznosu od 5.000,00 kuna, već u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr.8. t.3. OT15, budući u istom nije iznosio niti obrazlagao nove činjenice već je riječ o tzv. ostalim podnescima kojima je tužitelj ostao kod navoda iz odgovora na tužbu pa je odbijen za zatraženi trošak na ime sastava podnesaka u ukupnom iznosu od 4.500,00 kuna.

61.1. Tuženiku također nije priznat trošak za zastupanja na ročištima od 7. veljače 2019., 8. srpnja 2019. i 25. rujna 2019. u zatraženom iznosu od 5.000,00 kuna za svako zastupanje, već u iznosu od 2.500,00 kuna za svako zastupanje sukladno Tbr.9. t.2. OT15, budući se radilo o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi pa je odbijen za zatraženi trošak na ime zastupanja na navedenim ročištima u ukupnom iznosu od 7.500,00 kuna.

61.2. Zaključno, tuženiku prema troškovniku od 23. lipnja 2020. nije priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 12.000,00 kuna, odnosno 1.592,67 eura te mu se taj dio zahtjeva za naknadu troška odbija kao nepripadan.

62. Na ročištu od 30. rujna 2025. tuženik je zatražio trošak sastava žalbe od 8. listopada 2020. u iznosu od 829,52 eura (Tbr.10. OT15), trošak zastupanja na ročištu od 30. rujna 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. OT23) te trošak za pristup na ročište za objavu u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9. t.3. OT23), dakle ukupno 1.929,52 eura.

63. Naprijed navedeni zatraženi trošak sud ocjenjuje opravdanim, potrebnim za vođenje ove parnice i pravilno obračunatim pa se stoga tuženiku prema troškovniku iskazanom na ročištu od 30. rujna 2025. priznaje parnični trošak u iznosu od 1.929,52 eura.

64. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da tuženiku pripada parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.384,89 eura te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

65. Tužitelju nije priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.592,67 eura te je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

66. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda.

Žalba se podnosi u tri primjerka.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte