REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-74/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradić odvjetnik u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice te punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 03. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. veljače 2017.g. do 31. prosinca 2024.g. u ukupnom iznosu od 29,58 EUR zajedno s pripadajućom:

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,84 EUR teče od 15. travanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 6,64 EUR teče od 15. lipanj 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 18,10 EUR teče od 15. veljača 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 390,45 EUR, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 15.02.2022. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za bolesti srca i krvnih žila. Tužiteljica također navodi da je tuženik tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u utuženom razdoblju u zadnjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće. Istaknuto je da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU-a. Tužiteljica tužbom potražuje u navedenom smislu isplatu neisplaćene bruto razlike plaće s osnova dodataka za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom tužiteljice od 18.06.2025.godine (list 82-83 spisa), te ista tim podneskom potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće po navedenim osnovima u ukupnom iznosu od 29,58 Eur-a sa pripadajućom kamatom, a u skladu sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jović.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 7-8 spisa) osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je teret dokaza na tužiteljici.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jović, kojeg su sastavni dio obračunske isprave – platne liste tužiteljice, te plan rada i evidencije o radnom vremenu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnova dodataka na plaću za posebne uvjete rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od 01.veljače 2017.godine do 31.prosinca.2024.godine.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marijana Jovića proizlazi da je vještak u vještvu istakao da se plaćom i naknadom plaće smatra plaća u bruto iznosu, te da je stoga u predmetnom vještvu izračunavan iznos bruto plaće, te se ističe da se plaća radnika sastoji od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, te da osnovnu plaću čini umnožak osnovice za izračun plaće i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, uvećan za 0,5% za svaku godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaća, te da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%,prekovremeni rad 50%, rad u drugoj smjeni 10%, te za pojedina radna mjesta u djelatnosti zdravstva, kod kojih postoje posebni uvjeti rada, te da za dane provedene na radu primaju pripadajući dodatak na osnovnu plaću, a od kojih da je dodataka sukladno evidenciji radnog vremena tužiteljica imala pravo na dodatke:14% kao zdravstveni djelatnik- medicinska sestra (17% od rujna 2019), 4%za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 10/15 (8% od rujna 2019), te da iz zaključka Povjerenstva za tumačenje KU Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora da se izračunava sukladno Zaključku broj 63. s 12. sjednice Povjerenstva. Istaknuto je da ako je to za radnika povoljnije poslodavac mu izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor. Dijeljenjem toga iznosa s brojem tri se navodi da se dobiva prosječna mjesečna plaća. Iznos prosječne mjesečne plaće da se dijeli s redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru. Temeljem odredbi TKU, zaposleniku za vrijeme bolovanja pripada naknada u iznosu 85% njegove prosječne tromjesečne plaće neposredno prije početka bolovanja. Vještak navodi da je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Navodi se da niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. g. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu, te se ističe da je tužiteljica je iznimno rijetko radila prekovremeno, tek u jednom mjesecu do travnja 2020.g. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni da je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena i plaćano što da je vidljivo iz platnih lista. Vještak navodi da je u tablici 1. obračunao iznose neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po mjesecima rada. Iznosi su dobiveni množenjem broja prekovremenih sati sa osnovnom bruto satnicom te postotkom dodatka. Posljedično manje isplaćenim dodatcima, a i inače, da je bilo potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje i zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada da je prikazan u tablici 2., a iznosi da su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. je izvršena rekapitulacija svih neisplaćenih dodataka i naknada Tablice br. 1, br 2. i br. 3. priležu ovom nalazu i mišljenju. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović proizlazi da u periodu obračuna plaća od veljače 2017.godine do prosinca 2024.godine da tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate provedene u prekovremenom radu isplaćivao dodatak za plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 3,29 Eur-a, dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu u ukupnom iznosu 1,55 Eur-a, te da je istome manje platio na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 24,74 Eur-a, a što da sveukupno iznosi 29,58 Eur-a, te da su mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću prikazani u Tablici br. 3. stupac 7. nalaza i mišljenja vještaka.

8. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem, a tuženik nije osporavao matematički izračun vještva, niti je isticao primjedbe, a ujedno da je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u skladu sa nalogom ovog suda i dokumentacijom koja prileže ovom spisu.

9. Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužiteljice.

10. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.

11. Imajući u vidu činjenicu da tužiteljici KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužiteljice pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužiteljici pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za istog povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nije dvojbeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila prekovremeno, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović pa sukladno tome nije sporno da istu pripada navedena naknada za godišnji odmor i bolovanje. Vještak Marijan Jović je u tom smislu i izračunao da tužiteljicu po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada ukupno 24,74 Eur-a.

12. Na ukupan dosuđeni iznos koji tužiteljicu pripada po svim navedenim osnovama i to po osnovi dodataka na plaću za otežane uvjete rada, za odgovornost za živote i zdravlje ljudi, te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 29,58 Eur-a tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljicu iste ne pripadaju slijedom čega su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos glavnice potraživanja od 29,58 Eur-a, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

13. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točkama I/ izreke ove presude.

14. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica uspjela u cijelosti u ovom postupku istu pripadaju sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a parnični troškovi. U navedenom tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada trošak jednokratne nagrade u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7 točka 9. OT-a), a što ukupno iznosi 100,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 25,00 Eur-a ukupno iznosi 125,00 Eur-a te što uz trošak vještačenja od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 390,45 Eur-a, a koji iznos tuženik duguje tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 10.07.2025.godine (list 84-86 spisa) protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 1.365,00 Eur-a (list 41-42 spisa), a potom iznos od 29,58 Eur-a podneskom od 18.06.2025.godine (list 82-84 spisa) pa da se tuženik protivi navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva odnosno djelomičnom povlačenju tužbe. Međutim, iz prvotno postavljene tužbe tužiteljice je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom te nije bila u tom smislu u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev. Na ročištu od 01.07.2024.godine je raspravnim rješenjem tužiteljici naloženo da uredi tužbeni zahtjev te da označi vrijednost predmeta spora, te je tužiteljica podneskom od 08.07.2024.godine (list 41-42 spisa) postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev po nalogu suda potražujući iznos glavnice od ukupno 1.365,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 08.07.2024.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek po zahtjevu vještaka Marijana Jović dostavio istome obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je vještak Marijan Jović temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova dodataka na plaću za otežane uvjete rada, dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Tužiteljica je citiranim podneskom od 18.06.2025.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu Vrhovnog suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreba pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Marijanu Jović. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu razlike plaće koja je pripada po navedenim osnovama, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 29,58 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 10.07.2025.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući da se time oštećuju potencijalni vjerovnici tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 4 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu 03. prosinca 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku-po punomoćniku