REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EO, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 8. listopada 2024., broj: Pp-449/2022-13, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. EO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. EO je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 8. listopada 2024., broj: Pp-449/2022-13, proglašena je krivom okr. EO da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena novčana kazna 1.590,00 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica, putem branitelja odvjetnika Marka Cvrkovića, naznačujući u uvodu žalbe da se ista podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona te bitne povrede postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Okrivljenica tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka jer u obrazloženju pobijane presude, osim spomena da je izveden dokaz čitanjem dopisa Centra za socijalnu skrb Vukovar, Obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene žrtve za zaštitom PP Vukovar, pisane obrane i izvatka iz prekršajne evidencije, nema navoda što je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u navedene dokaze i kakve je zaključke iz istih izveo. S obzirom da okrivljenica nije konkretizirala o kojoj bi se bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka radilo, ovaj sud pretpostavlja kako smatra da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, čime da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

5. Suprotno takvim žalbenim navodima, prije svega treba navesti da ova povreda postoji samo ako se nedostatak obrazloženja odnosi na odlučne činjenice. Dopis Centra za socijalnu skrb Vukovar, koji je pročitan u dokaznom postupku, je prijava kojom je Centar za socijalnu skrb Vukovar obavijestio Policijsku postaju Vukovar o svojim saznanjima o određenom protupravnom ponašanju. Korištenje ovog dokaza dopušteno je samo u odnosu na okolnosti vremena i mjesta zaprimanja prijave te utvrđenja tko je prijavu podnio, a ne i u odnosu na sadržaj upisanog opisa prijavljenog događaja. S obzirom da u ovom prekršajnom postupku, za utvrđenje odlučnih činjenica, nije bilo nužno utvrđivanje okolnosti vremena i mjesta zaprimanja prijave te činjenice tko je prijavu podnio, to propust prvostupanjskog suda da u obrazloženju pobijane presude reproducira zakoniti dio predmetnog dopisa Centar za socijalnu skrb Vukovar nema karakter i značenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Jednako je i u odnosu na Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene žrtve za zaštitom PP Vukovar, jer je iz razloga koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane presude vidljivo da utvrđenje odlučnih činjenica nije temeljio na ovom dokazu. U odnosu na pisanu obranu žalbeni navodi nisu osnovani jer se okrivljenica u pisanoj obrani branila šutnjom, što je prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju pobijane odluke, a nejasno je, s obzirom na takvu vrstu obrane, što okrivljenica smatra koje je to razloge prvostupanjski sud trebao navesti o tome što je „utvrdio uvidom u navedeni dokaz i kakve je zaključke iz istog izveo“, kad iz obrane šutnjom ne može ništa utvrditi. U odnosu na izvadak iz prekršajne evidencije, žalbeni navodi nisu osnovani jer je prvostupanjski sud, obrazlažući odluku o izboru vrste i mjere kazne, naveo da je okrivljenica neosuđivana osoba pa je, dakle, naveo što je iz tog dokaza utvrdio.

6. Prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala na kojem je temeljio svoju odluku, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja, iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Stoga, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni.

7. Neosnovano okrivljenica navodi da, prije pokretanja postupka, nije zaprimila pisanu pouku o pravima, kojom žalbenom tvrdnjom, iako to nije izrijekom navela, očito smatra da joj je povrijeđeno pravo obrane. Iz podataka u spisu proizlazi da je zaprimila pisanu pouku o svojim pravima i na temelju čl. 208.a st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.), za vrijeme dok su se izvidi vodili za kazneno djelo povrede djetetovih prava, kao i da je zaprimila obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, kada je tužitelj odlučio da će optužni akt podnijeti za prekršaj a ne za kazneno djelo.

8. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iako opet ne navodi o kojoj povredi bi se radilo, okrivljenica ističe i da u obrazloženju pobijane presude nije navedeno da je obrana predlagala izvođenje dokaza uvida u spis Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-304/17, nije navedeno na koje okolnosti je taj dokaz predlagan, niti je navedeno da je izvođenje tog dokaza prvostupanjski sud odbio i iz kojih razloga. Iz ovih žalbenih navoda očigledno je da okrivljenica smatra da je počinjena tzv. relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi sa čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona. Međutim, prvostupanjski sud je, na glavnoj raspravi održanoj 4. rujna 2024., obrazložio rješenje kojim je odbio dokazni prijedlog obrane pa u konkretnoj situaciji, propuštanjem obrazlaganja odbijanja dokaznog prijedloga u pisanom otpravku presude, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, jer je iz obrazloženja odbijanja dokaznog prijedloga koje je prvostupanjski sud dao na glavnoj raspravi i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja razvidno da taj propust suda nije utjecao niti je mogao utjecati na presudu.

9. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na dokazne prijedloge tužitelja, okrivljenici se napominje da joj pravo obrane nikako ne može biti povrijeđeno već samim time što se ne radi o njenim dokaznim prijedlozima, nego o dokaznim prijedlozima optužbe, a osim toga neki od tih dokaznih prijedloga se odnose na dokaze koji se ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku pa ih prvostupanjski sud pravilno i osnovano nije ni izveo u dokaznom postupku. Neosnovano se u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao odbaciti prijedlog okrivljenice za izdvajanjem nezakonitih dokaza, a ne odbiti, no čak i da je u tom dijelu žalba okrivljenice u pravu, a nije, takav propust prvostupanjskog suda ne bi imao nikakvog utjecaja na presudu.

10. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica ističe da je prije provođenja dokaza ispitivanja djeteta isto prvo trebalo biti vještačeno na okolnost je li, s obzirom na svoju dob i psihičku razvijenost, sposobno vjerodostojno iskazivati, je li sklono konfabulacijama i je li sugestibilno. Ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani, mada je nejasno o kojoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka bi se radilo, jer obveza provođenja vještačenja djeteta prije njegova ispitivanja u svojstvu svjedoka nije propisana ni jednom zakonskom odredbom niti se okrivljenica poziva na neku zakonsku odredbu koja bi bila temelj za takav žalbeni navod. Prema podacima u spisu, ispitivanje mlt. DO, koji je u vrijeme ispitivanja imao 15 godina, provedeno je potpuno u skladu s čl. 115. st. 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.) – u odvojenoj prostoriji putem audio-video uređaja, bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi i uz pomoć stručne suradnice Elvire Vidaković. Pritom svakako treba napomenuti da je branitelj okrivljenice bio nazočan na glavnoj raspravi na kojoj je ova dokazna radnja izvedena te nije iznosio primjedbe u pravcu nužnosti vještačenja djeteta prije njegova ispitivanja, kako se to sada tvrdi u žalbi.

11. Nejasan je žalbeni navod da se isključenje javnosti nije trebalo odnositi samo za glavnu raspravu, nego „i na cjelokupan postupak“. Nije jasno što to, osim glavnih rasprava, okrivljenica smatra postupkom na kojem je javnost trebala biti isključena. Pritom, ni za ovu žalbenu tvrdnju ne ističe o kojoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka bi se radilo. Odredbom čl. 165. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je da je glavna rasprava javna, osim ako odredbama Prekršajnog zakona nije određeno drukčije, a drukčije je određeno samo u čl. 223. st. 11. Prekršajnog zakona, kojom zakonskom odredbom je propisano da je u postupku protiv maloljetnika uvijek isključena javnost. Dakle, prema odredbama Prekršajnog zakona, glavna rasprava je javna, osim u postupcima protiv maloljetnih počinitelja prekršaj. Okrivljenica, nadalje, paušalno, ne pozivajući se ni na jednu zakonsku odredbu, tvrdi i da je prvostupanjski sud bio u obvezi o isključenju javnosti donijeti posebno rješenje, pisano ga izraditi i dostaviti strankama. Suprotno navodima žalbe koji se, kako je to već navedeno, ne pozivaju ni na jednu zakonsku odredbu, ne donošenje pisanog rješenja o isključenju javnosti ne povlači za sobom ni jednu procesnu posljedicu, tim više što okrivljenica tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosila ni jednu primjedbu u tom smislu.

12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ukazuje da je glavna rasprava 4. rujna 2024. počela iznova, da su izvedeni svi dokazi pa i reprodukcija snimke iskaza djeteta, i to sve u 20 minuta, iako sama snimka traje dulje od tog vremena. Prema podacima u spisu, glavna rasprava 4. rujna 2024. započela je u 10,00 sati i dovršena je u 10,20 sati, a branitelj okrivljenice je istoj bio nazočan i nije stavio ni jednu primjedbu ni na način izvođenja dokaza niti na vrijeme koje je u zapisniku zabilježeno kao početak i završetak glavne rasprave. Po ocjeni ovog suda, podaci iz predmetnog zapisnika ne ukazuju na postojanje bilo kakve nepravilnosti. S obzirom na navedeno, neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenica očigledno želi ukazati ili na nepravilnost prilikom izvođenja dokaza ili na netočnost podataka o vremenu početka i završetka glavne rasprave zabilježenim u zapisnik.

13. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

14. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica ističe da nije pribavljen izvadak iz matične knjige rođenih kako bi se utvrdilo kada je oštećeni rođen i tko su mu roditelji te da nije utvrđivano jesu li okrivljenica i otac djeteta izvanbračni drugovi. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani jer navedene okolnosti tijekom prvostupanjskog postupka uopće nisu bile sporne pa time nije ni postojala potreba za izvođenje dokaza u cilju njihova utvrđivanja. Dapače, sama je okrivljenica u obrani koju je iznijela 7. ožujka 2022. u PP Vukovar tvrdila da su ona i otac mlt. DO u izvanbračnoj zajednici, znači nije osporavala činjenicu da je s ocem žrtve nasilja u izvanbračnoj zajednici.

15. U odnosu na žalbeni navod da nije jasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio da mlt. DO sa svojom braćom jedan tjedan živi kod oca a jedan tjedan kod majke, treba prije svega navesti da se ne radi o okolnosti koja predstavlja zakonsko obilježje inkriminiranog prekršaja, znači to nije odlučna činjenica za ispunjenje bića predmetnog prekršaja, a iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ista nedvojbeno utvrđena iz suglasnih svjedočkih iskaza mlt. DO i ŠO. Točno je, kako se to ističe u žalbi, da iz iskaza mlt. DO proizlazi da mu okrivljenica nije vičući uputila riječi koje joj se stavljaju na teret, a proglašena je krivom da ih je uputila vičući. No, navedena činjenica nema nikakvog utjecaja na ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja, a time ni na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, nego može imati utjecaja samo kod izbora vrste i visine prekršajnopravne sankcije. U ovom prekršajnom predmetu je očigledno da činjenica što je okrivljenica proglašena krivom da se mlt. DO obratila vičući nije utjecala na izbor vrste i visine prekršajnopravne sankcije jer je okrivljenici izrečena blaža vrsta kazne i to u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Slijedom navedenog, ovaj propust prvostupanjskog suda nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Neosnovano se u žalbi osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje ŠO ističući činjenicu da je ona majka žrtve nasilja te da nema neposrednih već samo posrednih saznanja o inkriminiranom događaju. Ima li netko neposrednih ili posrednih saznanja o inkriminiranom događaju nije kriterij po kojem se ocjenjuje vjerodostojnost njegova iskaza, kao ni činjenica rodbinske povezanosti sa žrtvom nasilja. Iskazi takvih svjedoka, jednako kao i svih drugih, podložni su jednakoj provjeri i ocjeni. Iskaz navedene svjedokinje u potpunom je suglasju s iskazom mlt. DO, žrtvom nasilja, tako ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe u vjerodostojnost njenog iskaza. U žalbi se potpuno paušalno navodi da između iskaza svjedokinje ŠO i iskaza mlt. DO postoji značajna proturječnost, jer se ne navodi ni jedna konkretna proturječnost ili nedosljednost njihovih iskaza.

17. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Iz sadržaja žalbe evidentno je da okrivljenica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojih je i proglašen krivim, to žalba okrivljenice ni u tom dijelu nije osnovana.

19. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer se okrivljenica nije žalila u tom pravcu, a žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 1.590,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 70 dana pa izrečena novčana kazna 1.590,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem,

20. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njenoo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je ona dužna uzdržavati.

21. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, z.z. mlt. žrtve nasilja, HZSR i tužitelja.