Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe IVANIŠEVIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŠV, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Visu od 8. lipnja 2022., broj: Pp-3524/2022, na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, te se ukida pobijana presuda u točkama I.1., I.2., I.3., II.1., II.3. izreke, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Visu, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u točkama I.1., I.2. i I.3. izreke pobijane presude, te je protiv okrivljenika odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u točkama II.1., II.2. i II.3. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv prvostupanjske presude, u odnosu na točke I.1., I.2., I.3., II.1., II.3., tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga, navodeći u bitnom da u dokaznom postupku sud je prilikom izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka zanemario činjenicu da policijski službenik UV nije saslušan u svojstvu svjedoka i da je upravo on zatekao RV na radu i koja je upravo njemu sama kazala da se u ugostiteljskom objektu Katarina u Visu nalazi u svojstvu konobara na radnom mjestu, da u objektu radi više mjeseci i da nije prijavljena. Također, svjedok PV u svom iskazu na sudu izjavljuje da je u trenutku dolaska policijskih službenika spavao za stolom, pa svjedok ne vidi i ne čuje dok svjedok GV izjavljuje da se u trenutku dolaska policije nije nalazio u predmetnom objektu pa se postavlja pitanje što se događalo u predmetnom objektu nakon što ga je jedan svjedok napustio, a drugi spavao, tko je radio poslove konobara. Prema pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda načelo ne bis in idem primjenjuje se na prekršaje koji su obuhvaćeni rješenjem upravnog tijela, a sud je ovo pravno pravilo primijenio na sve tri točke optužnice, iako je upravna mjera donesena na temelju čl. 171. Zakona o mirovinskom osiguranju.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da su prvostupanjskom odlukom u točkama II.1., II.3. izreke u korist okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, kako to osnovano prigovara i žalitelj.

7. Naime, prvostupanjski sud je u presudi naveo da je usmenim rješenjem izrečenim na zapisnik od 8. ožujka 2022. više inspektorice rada okrivljenicima zabranjeno obavljanje djelatnosti zbog nedostataka u poslovanju utvrđenih prilikom inspekcijskog nadzora, te je određeno da se mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti neće izvršiti, a usmeno rješenje će se ukinuti ukoliko poslodavac u roku od 3 dana od dana donošenja rješenje tj. do dana 14.3.2022. inspektorici dostavi dokaz da je otklonio utvrđene nedostatke i izvršio uplatu novčanog iznosa od 20.000,00 kuna, u korist državnog proračuna, te je rješenjem Državnog inspektorata klasa: UP/I-116-02/22-01/106, ur.br: 443- 02-03-11-22-6 od 15. ožujka 2022. ukinuto usmeno rješenje u zapisniku klasa: UP/I-116-02/22-01/106 ur.br: 443-02-03-1/5-22-1 od 8.3.2022. s obrazloženjem da je 10. ožujka 2022. poslodavac dostavio dokaz o otklonu nepravilnosti i izvršenoj uplati novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kuna, pa kako je predmetno usmeno rješenje izvršeno, nakon čega je protiv okrivljenika zbog istog djela podnijet optužni prijedlog u odnosu na radnicu ŽV, to se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je isključena mogućnost daljnjeg progona okrivljenika za isto djelo u prekršajnom postupku, te je protiv okrivljenika odbijena optužba.

8. Nadalje, pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da se radi o presuđenoj stvari u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, te članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 8. ožujka 2022., nedvojbeno proizlazi da je okrivljenicima usmenim rješenjem na temelju članka 171. Zakona o mirovinskom osiguranju zabranjeno obavljanje djelatnosti u caffe baru Katarina u Visu, Šetalište stare Isse 4, a koja mjera se neće izvršiti ako okrivljenici u roku od tri dana predoče dokaze da je otklonjen navedeni nedostatak u odnosu na radnicu ŽV i da je izvršena uplata od 20.000,00 kuna u korist Državnog proračuna, te je iz provedenog prvostupanjskog postupka razvidno da su okrivljenici otklonili nepravilnosti i platili navedeni iznos u korist Državnog proračuna.

-

- 9. Kako se prema stajalištu ovog suda primijenjene administrativne mjere smatraju presuđenom stvari ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju Š (Š v. [adresa], App.no 55759/07) u kojoj presudi je Sud potvrdio stajalište iznijeto u slučaju U (U v.[adresa],App.no 14939/03), te u kojoj je također odlučivao o povredi načela ne bis in idem, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da se samo na povrede Zakona o mirovinskom osiguranju odnosi izdana upravna mjera, a u ovom predmetu optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret i prekršaj iz Zakona o radu, te Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju odnosno propust uručenja radniku prije početka rada pisane potvrde o sklopljenom ugovoru u radu, budući isti nije sklopljen u pisanom obliku, te propust prijave radnika nadležnom tijelu zdravstvenog osiguranja u propisanom roku, to se u odnosu na prekršaj iz Zakona o radu te Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne radi o istom činjeničnom opisu za koji je izdana upravna mjera, pa time niti o presuđenoj stvari.

10. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u prvostupanjskom postupku za prekršaje pod točkama I.1., I.2., I.3. činjenično stanje u postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno da bi se mogla donijeti zakonita odluka, kako osnovano prigovara i žalitelj.

11. Naime, prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, s obrazloženjem da iz provedenog dokaznog postupka i slobodnom ocjenom svih izvedenih dokaza, a posebno suglasnih iskaza ispitanih svjedoka PV i GV koji suglasno iskazuju da su kritične prigode nakon pogreba bake RV otišli u objekt okrivljenika i tu ostali nekoliko sati i da je RV cijelo vrijeme bila s njima i da nije radila, a što u svom iskazu potvrđuje i ispitani svjedok RV koja iskazuje da kritične prigode u objektu okrivljenika nije radila, već nalazila kao gost zajedno sa rodbinom i prijateljima nakon pogreba svoje bake, te je je sudu priložila osmrtnicu iz koje je vidljivo da je 26. veljače 2022. bio pogreb njene bake SV, a kojima je sud u cijelosti poklonio punu vjeru cijeneći njihov iskaz logičnim, životnim, uvjerljivim i objektivnim i u čiju istinitost sud nema razloga sumnjati, a koja je i sukladna obrani okrivljenika, pa sud drži da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret optužnim prijedlogom, a činjenično opisane pod točkom I izreke ove presude.

12. Međutim, provedeni dokazni postupak ne daje dovoljno osnove za prosuđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenika u odnosu na navedene prekršaje, pa je odluka prvostupanjskog suda preuranjena. Naime, u dokaznom postupku nije ispitan u svojstvu svjedoka djelatnik policije UV, koji je neposredno izvršio kontrolu, kao i viša inspektorica rada ČV, a koja je provela inspekcijski nadzor, pa odlučne činjenice nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi u odnosu na prekršaje kako se okrivljenicima stavljaju na teret optužnim aktom.

13. U skladu s odredbom članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi one koje ga terete kao i one koje okrivljeniku idu na korist. Stoga će prvostupanjski sud ispitati u svojstvu svjedoka djelatnika policije JV, te višu inspektoricu rada ČV, te po potrebni provesti druge dokaze, a radi utvrđenja pravilnog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava.

14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog suda ispraviti uočene nedostatke te utvrditi sve odlučne činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.