Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-224/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog UĐ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 25. ožujka 2022. i optuženika od 4. travnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1323/2021 od 8. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog UĐ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1323/2021 od 8. veljače 2022. optuženi UĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi UĐ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom UĐ se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. rujna 2021. do 8. veljače 2022. Temeljem članka 70. KZ/11 prema optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a koja mjera će trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.300,00 (tritisućeitristo) kuna, od čega za izradu sudsko- psihijatrijskog vještva iznos od 2.500,00 kuna te u paušalnom iznosu od 800,00 kuna.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni i optuženik, po braniteljici Tajani Martinović Kapetanović, odvjetnici u Kaštel Sućurcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Državni odvjetnik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te optuženom UĐ izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora a optuženik da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od optužbe a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-269/2022 od 30. kolovoza 2022.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Optuženik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali to ničim posebno ne obrazlaže. Povodom žalbi optuženika i državnog odvjetnika vijeće je preispitalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našlo povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje, kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti.

7. Optuženik se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nudeći svoju analizu provedenih dokaza i sugerirajući drugačije zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Suština njegove žalbe je ponavljanje obrane koju je iznio tijekom postupka navodeći da je došao kući zbog provale u garažu i da je cijelo vrijeme razgovarao preko telefona s odvjetnikom koji bi čuo prijetnje da ih je izrekao, da ga supruga lažno prijavljuje zbog postupka iseljenja iz kuće njegova oca, da njegova supruga u kuću dovodi ljubavnike iz kriminalnog miljea te da ga se doista boji da bi iselila iz kuće. Optuženik osporava iskaz žrtve jer nema oštećenja na ulaznim vratima koja bi sigurno nastala da je udarao po njima budući ima dva metra i sto kilograma te da uz takve fizičke konstitucije ne bi mogao ući u stan kroz prozor. Za slučaj da je vikao i lupao po vratima to bi sigurno čuli susjedi. On nije opasna osoba već je žrtva konfliktna osoba koja ga napada kako bi ga isprovocirala i „spremila u zatvor“ zbog čega se po njegovoj prijavi protiv nje vodio postupak. Naposljetku, smatra da ga psihijatrijska vještakinja nije dobro procijenila jer on nije opasna osoba, dapače kao pirotehničar je prošao brojna psihotestiranja koja ne bi prošao da nije mirna i staložena osoba.

8. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja optuženika osnovano proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 na štetu supruge BĐ. Naime, žrtva je odmah nakon inkriminiranog događaja 17. rujna 2021. podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika u Policijskoj postaji Solin, na prvom ispitivanju 29. rujna 2021. i na raspravi 25. siječnja 2022. dosljedno i uvjerljivo iskazuje na koji način joj je optuženik prijetio i zbog čega je njegove prijetnje shvatila ozbiljno dovodeći u vezu ranije ponašanje optuženika i njegovim držanjem oružja u kući s inkriminiranim događajem pa njezin iskaz prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao vjerodostojan. Isto tako, prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća obranu optuženika sa zaključkom da je optuženik na počinjenje kaznenog djela bio motiviran zbog provale u garažu koju povezuje s načinom života žrtve, odnosno njezine povezanosti s osobama iz kriminalnog miljea na čemu inzistira i u navodima žalbe. Što se tiče psihijatrijskog vještačenja optuženika vještakinja dr. Sanja Batina je na raspravi uzela u obzir navode optuženika koje sada ponavlja u žalbi da je zbog posla bio podvrgnut psihološkim testovima nakon čega je ostala kod nalaza i mišljenja u kojem je iznijela da na strani optuženika postoji opasnost od počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela zbog čega mu je prvostupanjski sud osnovano izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijanog tretmana. Okolnosti koje optuženik navodi u žalbi da na ulaznim vratima u stan žrtve nema oštećenja, da zbog fizičke konstitucije ne bi mogao ući u stan žrtve kroz prozor te da bi viku i lupanje po vratima sigurno čuli susjedi nisu od utjecaja na vjerodostojnost iskaza žrtve jer ona u svom iskazu ne tvrdi da bi takva oštećenja nastala niti da je optuženik ušao u njezin stan kroz prozor a činjenica da susjedi nisu ispitani u postupku (koje optuženik nije ni predlagao), ne znači da iskaz žrtve nije vjerodostojan.

9. Optuženik navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona ali to također ničim posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

10. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni dok optuženik ovu žalbenu osnovu ničim ne obrazlaže a s obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je i preispitao kaznu na koju je optuženik osuđen u njegovu korist.

11. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da se uvjetna osuda ukazuje preblagom jer prvostupanjski sud nije otegotnim cijenio optuženikov visok stupanj iskazane agresije spram žrtve koja se ogleda u činjenici da je unatoč izrečenim mu mjerama opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom došao do njezinih ulaznih vrata u stan, lupao po njima, pokušavao ući u stan i prijetio joj.

12. Prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine uz izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u najduljem trajanju 2 (dvije) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen uz izricanje uvjetne osude s duljim rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine i uz izricanje sigurnosne mjere primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i da će se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Naime, prvostupanjski sud je pravilno na strani optuženika olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost i primjereno držanje tijekom postupka. Okolnosti koje državni odvjetnik navodi u žalbi o iskazanoj agresiji optuženika unatoč izrečenim mu mjerama opreza nisu takvog značaja da bi zahtijevale bezuvjetnu kaznu zatvora jer je optuženik neosuđivana osoba pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela. Isto tako nema mjesta ni blažem kažnjavanju optuženika upravo zbog činjenice koju ističe državni odvjetnik o iskazanoj upornosti optuženika prilikom počinjenja kaznenog djela.

13. Stoga je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Katarina Žuk