Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-230/2022-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog SĆ zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika od 29. lipnja 2022. i 6. srpnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-217/2020 od 19. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog SĆ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-217/2020 od 19. svibnja 2022. optuženi SĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se kaznu temeljem članka 54. KZ/11 uračunava oduzimanje slobode, uhićenjem po Policijskoj postaji Velika Gorica i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. rujna 2020. u 10,25 sati do 17. prosinca 2020. u trajanju od 3 mjeseca. Temeljem članka 69. KZ/11 optuženom SĆ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna te troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 5.416,00 kuna sve u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, dok se temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobađa obveze naknade troškova branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv presude žalbe je podnio optuženik osobno i po branitelju Dinku Sičiću, odvjetniku u Velikoj Gorici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. U žalbi po branitelju optuženik predlaže da nadležni sud usvoji žalbu, izmijeni pobijanu presudu i oslobodi ga kaznene odgovornosti i izrečene kazne zatvora a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-268/2022 od 25. kolovoza 2022.
5. Žalbe optuženika nisu osnovane.
6. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni te u znatnoj mjeri proturječni pri čemu ne navodi u čemu se sastoji nejasnoća i proturječnost. Nasuprot ovakvim navodima optuženika prvostupanjski sud je iznio razloge o svim odlučnim činjenicama koji su uvjerljivi i jasni i koje prihvaća ovo vijeće te ne postoji znatna proturječnost navedenih razloga pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.
7. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u stvari daje svoju analizu provedenih dokaza i sugerira zaključke koji su oprečni onima koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano proglasio krivim optuženika radi počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Tako optuženik navodi da je neživotno da bi žrtva od 13. rujna 2020. trpjela nasilničko ponašanje punih pet dana i da bi ga tek 18. rujna 2020. prijavila u Policijskoj postaji u Velikoj Gorici. Smatra da ničim nije dokazano da je onemogućio žrtvi da napusti stan jer je zasigurno izlazio iz stana a morao je i spavati. Uz to, neživotno je i nelogično da bi od 13. do 18. rujna 2020. bio konstantno u alkoholiziranom stanju. Iskaz žrtve treba cijeniti s krajnjim oprezom jer se žalila na mjeru opreza udaljenja iz stana koja mu je izrečena i otežavala je provođenje mjere jer je samoinicijativno dolazila kod njega kada se iselio iz zajedničkog stana sukladno rješenju suda. Zaključno smatra da su utvrđenja u prvostupanjskom postupku ostala na razini sumnje i da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo.
8. Nasuprot ovakvim navodima optuženika prvostupanjski sud je s pravom prihvatio iskaz žrtve jer je njezin iskaz potkrijepljen navodima izvješća Policijske postaje Velika Gorica o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji o zaticanju žrtve u stanju uznemirenosti i straha s vidljivim modricama na lijevoj nadlaktici, bolničkom prijavom Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 18. rujna 2020. o ozljedama koje su joj dijagnosticirane u području ramena i toraksa te nalazom psihijatrijskog vještaka dr. sc. Željka Marinića iz kojeg proizlazi da kod žrtve nisu postavljene dijagnoze bilo kakve duševne bolesti ili privremene duševne poremećenosti, niti nekih drugih duševnih smetnji koje bi upućivale na nerealno prikazivanje stvarnosti. Žrtva je na prvom ispitivanju 14. listopada 2020., kada se sigurno bolje sjećala događaja nego na raspravi 8. veljače 2021. uvjerljivo i dosljedno opisala na koji način ju je optuženik u razdoblju od 13. do 18. rujna 2020. vrijeđao, omalovažavao i psovao, branio da izađe iz stana te ju fizički napadao i prijetio. S druge strane iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja optuženika proizlazi da je kod njega prisutno dugogodišnje konzumiranje alkoholnih pića koje je kroz godine izašlo iz faze zlouporabe i prešlo u ovisnost o alkoholu te da je ranije bilo pokušaja suda upućivanja optuženika na liječenje ali se optuženik nije uključio u nikakav lječidbeni postupak koji navodi također potkrepljuju navode žrtve o svakodnevnoj alkoholiziranosti optuženika u inkriminiranom periodu. Naposljetku, ponašanje žrtve u odnosu na izrečene mjere opreza optuženiku nisu od utjecaja na vjerodostojnost njezinog iskaza jer je njezin iskaz potkrijepljen materijalnim dokazima te nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka.
9. Žalbeni navodi optuženika u osobnoj žalbi u kojima spominje prekršajne, općinske i županijske suce koji znaju istinu o svakom njegovom zatvaranju nisu ni od kakvog utjecaja na odlučne činjenice u ovom postupku. Što se pak tiče navoda da je njegova majka psihički bolesnik i da bi trebalo provjeriti njezino psihičko i fizičko stanje, kao što je ranije navedeno, u prvostupanjskom postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje žrtve tijekom kojeg je utvrđeno da kod žrtve nisu postavljene dijagnoze bilo kakve duševne bolesti ili privremene duševne poremećenosti, niti nekih drugih duševnih smetnji koje bi upućivale na nerealno prikazivanje stvarnosti.
10. Žaleći se s osnove povrede kaznenog zakona optuženik navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon jer ga je proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela. U konkretnoj situaciji se stoga radi o tzv. posrednoj povredi a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na štetu majke KĆ.
11. U žalbi zbog odluke o kazni optuženik navodi da je kazna na koju je osuđen prestroga i neprimjerena s obzirom na njegovu ličnost i težinu djela i da bi se svrha kažnjavanja mogla ostvariti uvjetnom osudom.
12. Prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženiku olakotnim cijenio da je umirovljenik, hrvatski ratni vojni invalid i otac troje djece dok mu je otegotnim cijenio njegovu raniju kaznenu osuđivanost i prekršajnu kažnjavanost. Na temelju tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i da će se samo bezuvjetnom kaznom zatvora u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Naime, optuženik je ranije višestruko prekršajno kažnjavan, između ostalog i radi prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je kazneno osuđivan radi kaznenih djela ubojstva i prijetnje na bezuvjetne kazne zatvora koje na njega nisu u dostatnoj mjeri utjecale da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga s normama pozitivnog pravnog poretka pa nema mjesta izricanju uvjetne osude, kako optuženik predlaže u žalbi.
13. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.
Sisak, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Katarina Žuk
