Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4529/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene JB, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 19. travnja 2025., klasa: 211-07/25-1/5938, urbroj: 511-07-31-25-1, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene JB preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o troškovima postupka na način da se, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenica oslobađa obveze naknade troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljene JB odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljena JB se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz članka 138.stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 19. travnja 2025., klasa: 211-07/25-1/5938, urbroj: 511-07-31-25-1, okrivljena JB proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna 660,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljena je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi 76,98 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
2. Okrivljena JB je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne, troškova postupka i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iz sadržaja prigovora proizlazi kako okrivljena priznaje počinjenje prekršaja, ali smatra da je kazna previsoko izrečena. Navodi kako nije nikada prekršajno kažnjavana zbog predmetnog prekršaja te kako ima ukupna primanja 904,50 eura neto. Isto tako, ističe kako joj je vozačka dozvola potrebna za posao kojim se bavi te bi oduzimanje vozačke dozvole dovelo do gubitka posla. Iz navedenog razloga predlaže ublažavanje novčane kazne, oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka i ukidanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 7. zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura. U tome smislu, novčana kazna 660,00 eura izrečena okrivljenici, po mišljenju ovoga suda primjerena je stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Unatoč dostavljenoj dokumentaciji iz koje proizlazi da okrivljena zaista ima niska primanja, težina djela ne opravdava primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, jer je koncentracija alkohola u organizmu okrivljene (1,41 g/kg) blizu gornje granice za teži oblik prekršaja iz istoga članka.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem. Nadalje, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljene teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u skoro minimalnom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja.
7.2. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koje se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje svakodnevnih poslovnih obveza nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri. Dapače, ovaj sud smatra da su navedene okolnosti bile razlog više da se okrivljena u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.
8. Unatoč prethodno navedenome, ovaj sud uzima u obzir da iz navoda prigovora i dostavljene dokumentacije doista proizlazi da okrivljenica ima niska primanja s osnove rada te takva okolnost upućuje na zaključak da bi plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje. Stoga je okrivljenicu valjalo osloboditi od obveze naknade troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka, a jednako tako i naknade troškova ovog žalbenog postupka.
10. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Postaji prometne policije Osijek u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
