REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-662/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića, kao predsjednika vijeća te sudaca Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NU zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika NU izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. K-291/2025 od 15. listopada 2025., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NU te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. K-291/2025 od 15. listopada 2025. okrivljenik NU proglašen je krivim zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 za koja su mu na temelju odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora po čl. 139. st. 3. KZ/11 u trajanju od po 10 mjeseci te je na temelju odredbe čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci u koju mu je na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme istražnog zatvora od 10. lipnja 2025. pa nadalje.
2. Na temelju odredbe čl. 69. KZ/11. okrivljenom NU je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se provoditi tijekom izvršavanja kazne zatvora, ali ne duže od 3 godine.
3. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik NU je u cijelosti oslobođen obveze naknade troška kaznenog postupka iz čl. 154. st. 2. t. 1. - 5. ZKP/08 u iznosu od 581,85 €, nužnih izdataka i naknada branitelja postavljenog po službenoj dužnosti Krunoslava Markovinovića, odvjetnika iz Bjelovara, o kojem iznosu troškova odlučit će se posebnim rješenjem i obveze podmirenja troška postupka koji se, temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, odmjerava u paušalnom iznosu.
4. Protiv te presude žalbu je izjavio osobno okrivljenik NU bez navođenja žalbenih razloga u kojem ističe svoje narušeno zdravstveno stanje kao i nužnost izvršavanja sigurnosne mjere, a žalbu je podnio i njegov branitelj odvjetnik Krunoslav Markovinović iz Bjelovara zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se usvoji žalba i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Obzirom da su žalba okrivljenika i njegova branitelja u suglasju i međusobno se nadopunjuju tretirane su kao jedna žalba protiv prvostupanjske presude.
5. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnijet.
6. Spis je temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
7. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona koje isti u žalbi ne konkretizira no ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6. i 9. do 11. ZKP/08 niti ona iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 te da je rasprava protivno odredbama ZKP/08 održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.
8. Sud prvog stupnja je po pravilnom i potpunom utvrđenju činjenica koje su odlučne za ocjenu kaznene odgovornosti okrivljenika NU za kaznena djela opisana u izreci presude za svoja utvrđenja iznio jasne, potpune, detaljne i neproturječne razloge koje ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća.
9. Neosnovano žalitelj upire i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer da se presuda temelji isključivo na iskazu okrivljenikove majke TU koja da nije ispitana na raspravi čime je okrivljeniku uskraćeno pravo na efikasnu obranu, a da k tome ne postoji niti jedan drugi materijalni dokaz na kojem bi se temeljila osuđujuća presuda. Kod činjenice oprečnih iskaza okrivljenika i njegove majke kao i činjenice da je očuh koristio blagodat nesvjedočenja da je sud trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“ u korist okrivljenika te ga osloboditi od optužbe.
10. Valja prije svega istaknuti da je svjedokinja TU ispitana na dokaznom ročištu u kojem su sudjelovali okrivljenik i njegov branitelj pa je neosnovana tvrdnja žalitelja da mu je onemogućeno pravo na efikasnu obranu čime žalitelj ukazuje na povredu prava obrane. Odbijanjem prijedloga obrane da se ova oštećenica ponovno pozove i dopunski ispita sud nije povrijedio načelo kontradiktornosti kao sastavnicu pravičnosti postupka koja se konkretizira kroz minimalna prava obrane i to, između ostalog, i konfrontacijsko pravo okrivljenika da ispituje svjedoke optužbe. Ovo stoga što je okrivljenik uz stručnu pomoć branitelja na dokaznom ročištu imao mogućnost detaljno ispitati svjedokinju na okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja ga se teretilo u kaznenom postupku, koje je pravo i iskoristio. Sud je pravilno presudu utemeljio na iskazu svjedokinje TU koji iskaz je doista i odlučujući dokaz, a sud ga je pravilno ocijenio istinitim i prihvatio u cijelosti jer je svjedokinja detaljno, okolnosno i uvjerljivo iskazivala o prijetnji koju je okrivljenik uputio njoj i njezinom suprugu što je odmah po događaju i kazneno prijavila. Iskaz svjedokinje o okolnostima počinjenja kaznenog djela je potkrijepljen podacima medicinske dokumentacije o alkoholizmu okrivljenika okrivljenika te provedenim psihijatrijskim vještačenjem kojim je utvrđena ovisnost o alkoholu koja poticajno djeluje na njegove postupke o čemu je detaljno iskazivala okrivljenikova majka.
11. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da se presuda temelji isključivo na iskazu majke bez potkrjepe u materijalnim dokazima. Ovo prije svega zbog naravi i okolnosti počinjenja kaznenog djela no i činjenice da je sud iznio jasne i valjane razloge radi kojih konfrontirani iskaz svjedokinje TU prihvaća kao vjerodostojan te ne prihvaća obranu okrivljenika pa neosnovano žalitelj smatra da je bilo potrebno primijeniti načelo „in dubio pro reo“.
12. Sud prvog stupnja je na strani okrivljenika NU pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja pa tako i one na koje žalitelj upire u žalbi, a odnose se na raniju osuđivanost okrivljenika. Imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik od ranije višestruko osuđivan za istovrsna i druga kaznena djela s elementima nasilja za koja je sankcioniran bezuvjetnim zatvorskim kaznama, činjenica da do sada žrtva kaznenih djela nije bila okrivljenikova majka nije od odlučnog značaja na izbor vrste i mjere sankcije okrivljeniku.
13. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da će se izrečenom kaznenom sankcijom u trajanju koje je određeno prvostupanjskom presudom u odnosu na okrivljenika NU ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja odnosno na primjeren način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
14. Odluku o izricanju sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, načinu njezina izvršenja i trajanju sud pravilno utemeljio na odredbi članka 69. KZ/11 cijeneći rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja koje je pravilno ocijenjeno kao znanstveno utemeljeno i bazirano na nespornoj medicinskoj dokumnetaciji.
15. Kako ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, kako je to već ranije navedeno, to je temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba okrivljenika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Rijeka, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
