Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-960/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov-Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Santica i Đapić iz Splita protiv tuženika Cestar d.o.o. Split, Matice Hrvatske 1, OIB 27471262195, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-14/2020-37 od 19. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-14/2020-37 od 19. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.177,93 eura (16.409,58 kuna) sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2.U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.025,00 eura (15.259,25 kuna) sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. Protiv te presude žale se obje stranke.

4. Tužitelj presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 25. prosinca 2018. do 19. svibnja 2023.

5. U žalbi navodi da je pravni stav koji se odnosi na nedosuđene kamate za štetu na vozilu zastario i suprotan je recentnoj sudskoj praksi prema kojoj kamata sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 dalje ZOOP) na imovinsku štetu teče od dana postavljanja odštetnog zahtjeva. Pri tome se poziva na odluku Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-602/2021-2 i zaključak donesen na sastanku predsjednika Građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odijela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. broj Su-155/2016 od 12. travnja 2016.

6. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvoga stupnja preinačiti na način kako se predlaže u žalbi, uz naknadu parničnog troška uključujući i trošak žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

7. Tuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U žalbi navodi da se prometna nesreća dogodila na kolniku Poljičke ceste, koja ulica je kategorizirana kao državna cesta oznake D-410 te kao takva ne ulazi u predmet ugovora o održavanju kolnika nerazvrstanih cesta koji tuženik zaključuje sa Gradom Splitom. Tvrdi da nije obavljao nikakve radove na predmetnom dijelu ceste i u prekršajnom postupku je oslobođen od odgovornosti. Osporava da tužitelj nije mogao vidjeti znak zbog gustog prometa, jer bi u takvoj situaciji u kojoj znak pada neposredno na tužiteljevo vozilo, još neko vozilo koje se kretalo desnom prometnom (južnom) kolničkom trakom udarilo u znak. Navodi kako iz iskaza tužitelja i vještaka proizlazi da tužitelj uopće nije kočio, niti je vidio prepreku na cesti. Ističe i prigovor odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja jer je vještak utvrdio da je tužitelj mogao uočiti znak na udaljenosti od 20 metara i da je pri brzini od 35 km/h mogao zaustaviti vozilo. Nadalje, tuženik tvrdi da su znakovi privremene regulacije prometa koji su bili postavljeni na nogostupu Poljičke ceste bili postavljeni sukladno pravilima struke i Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15 dalje Pravilnik) opterećeni utegom i dodatno vrećama za pijesak, što je izvođač samovoljno uradio zbog mogućnosti olujnog vjetra. Navodi da se sud prilikom donošenja odluke pogrešno pozvao na odredbu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Prigovara i visini štete jer je ponuda troškova popravka oštećenog vozila sačinjena skoro četiri godine nakon navodne prometne nezgode te se iznosi ukazuju u cijelosti neosnovanim.

9. Predlaže presudu ukinuti podredno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

10. Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Žalbe nisu osnovane.

12. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

13. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je prema zapisniku s očevida Postaje prometne policije, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske od 26. prosinca 2018. predmetna prometna nesreća se dogodila u Splitu na Poljičkoj cesti nasuprot kućnog broja 23,

-da je prema istom zapisniku o očevidu u vrijeme prometne nesreće promet bio gust, a uz to je bilo oblačno vrijeme sa kišom, te je vidljivost bila smanjena zbog jake kiše,

-da je stalni sudski vještak Marin Žonić, vještak za cestovni promet u nalazu i mišljenju naveo da se vozilo Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] kretalo južnom prometnom trakom južnog kolničkog traka Poljičke ceste iz smjera zapada u smjeru istoka i dolaskom do mjesta događaja, vozač je prednjim dijelom vozila udario u vertikalni prometni znak koji se najvjerojatnije zbog udara vjetra nalazio u horizontalnom položaju, jednim dijelom na južnoj prometnoj traci južnog kolničkog traka Poljičke ceste, a drugim dijelom na zemljanom proširenju sa južne strane kolnika,

- da iz fotografija snimljenih tijekom očevida prometne nesreće od strane službenika Prometne policije je vidljivo donje postolje privremene prometne signalizacije na zemljanoj površini uz južni rub kolnika te prometni znak i stup na mjestu događaja,

- da se mjesto udara vozila u prometni znak nalazi na desnoj prometnoj traci južnog kolničkog traka Poljičke ceste, a određeno je zatečenim tragom struganja prometnog znaka na kolniku, na udaljenosti od 22,0 metara od PTM u smjeru zapada i na 0,9 metara od južnog ruba kolnika u smjeru sjevera,

- da se vozilo kretalo brzinom 40 km/h, a istom brzinom je udarilo u prometni znak,

- da iz iskaza vozača i suvozača, ako se prihvate, proizlazi da prije udara nisu uočili prometni znak koji se nalazio u horizontalnom položaju jednim dijelom na južnoj prometnoj traci južnog kolničkog traka Poljičke ceste a drugim dijelom na zemljanom proširenju s južne strane ceste, što bi ukazivalo da se ispred vozila tužitelja kretalo neko nepoznato vozilo koje je svojim položajem vožnje dodatno onemogućilo uočavanje prometnog znaka,

- da je vozač s prosječnim vidom mogao s udaljenosti od oko 20 metara uočiti prometni znak koji se nalazio u horizontalnom položaju, jednim dijelom na južnoj prometnoj traci južnog kolničkog traka Poljičke ceste, a drugim dijelom na zemljanom proširenju sa južne strane kolnika i ako bi vozač poduzeo intenzivno kočenje u trenutku kad je mogao vidjeti prometni znak na kolniku tj. kada se nalazio oko 20 metara udaljen od mjesta udara u prometni znak imao bi tehničke mogućnosti zaustaviti se do mjesta udara da se kretao brzinom od oko 34,66 km/h,

- da je svjedok FG u bitnom iskazao da je kritične zgode sjedio na mjestu suvozača u automobilu kojim je upravljao tužitelj, u jednom trenutku osjetili su da je auto naletjelo i udarilo u neku zapreku i kad su izašli iz automobila vidjeli su da je naletjelo na položeni prometni znak koji je pao na cestu odnosno svinuo se na cesti tako da je bio potpuno nevidljiv te dodao da su kasnije primijetili da nekih 20 metara iza znaka gledano u smjeru njihove vožnje obavljaju se neki građevinski radovi u neposrednoj blizini ceste,

- da je tužitelj saslušan kao stranka u bitnom iskazao da je kritične zgode lagano padala kišica, bio je sumrak i slabija vidljivost, da se kretao brzinom od maksimalno 40 km/h i najednom je automobilom udario u nekakvu prepreku i kada je izašao iz vozila utvrdio je da se radi o položenom prometnom znaku koji je bio potpuno položen u razini ceste te dodao da je kasnije nekih dvadesetak metara iza tog znaka vidio da se uz cestu nalaze neke instalacije koje su upućivale da se obavljaju nekakvi radovi, da je nedugo nakon nesreće došlo vozilo cestara, čiji radnici su pokupili prometni znak i uspravili ga i postavili uspravno na njegovo mjesto, pokraj ivičnjaka,

- da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka trošak popravka vozila s PDV- om iznosilo 2.177,93 eura (16.409,58 kuna).

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da je imovinska šteta na automobilu nastala uslijed nepažnje radnika cestara koji prilikom obavljanja građevinskih radova nisu obratili pažnju na činjenicu da je jak vjetar oborio prometni znak koji je signalizirao učesnicima u prometu obavljanje građevinskih radova u neposrednoj blizini, u čemu se ogleda i odgovornost tuženika. Zbog toga je tuženik odgovoran tužitelju za štetu, a sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

15. Visinu štete utvrđuje prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za promet, a prema kojem trošak popravka sa PDV-om iznosi 2.177,93 eura (16.409,58 kuna).

16. Na dosuđeni iznos tužitelju sud priznaje zateznu kamatu od dana presuđenja tj. od 19. svibnja 2023. do isplate, a primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

17. I u ovoj fazi žalbenog postupka među strankama je sporno je li tuženik odgovoran za nastanak štete.

18. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Prema odredbi čl. 1. st. 2. Pojedinačnog ugovora C-42/18 o izvođenju građevinsko zanatskih radova s ophodnjom-Grupa 1 temeljem Okvirnog sporazuma za nabavu radova na redovnom održavanju nerazvrstanih cesta Grada Splita, sklopljen između Grada Splita kao korisnika usluga i Cestara d.o.o. kao izvođača 9. kolovoza 2018., sklapanjem tog ugovora naručitelj ustupa izvođaču, a isti preuzima između ostalog izvođenje dijela radova održavanja prometne signalizacije i opreme pobrojeni u Troškovniku koji je sastavni dio tog Ugovora, a koji je dio Ponudbenog troškovnika Izvođača broj P-500/17 od 27. prosinca 2017.

20. Polazeći od činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda da je privremenu prometnu signalizaciju ( prometni znak ) postavio tuženik, a koji znak u trenutku štetnog događaja nije bio pravilno postavljen, već je ležao na cesti, te da je tuženik prema naprijed spomenutom ugovoru sklopljenim s Gradom Splitom obvezao se između ostalog obavljati radove održavanja prometne signalizacije i opreme, proizlazi da je upravo prometni znak koji se nalazio na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo tužitelja, doveo do nastanka štetnog događaja, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je do štetnog događaja došlo isključivo radnjom tuženika.

21. Slijedom navedenog, tuženik kao izvođač koji je postavio privremenu prometnu signalizaciju odgovara tužitelju za štetu, a sukladno odredbi čl. 1045. ZOO- a. Zbog toga je neodlučno što se prometna nesreća dogodila na državnoj cesti.

22. U ovom slučaju, na kolniku ceste našao se prometni znak. To ukazuje da isti nije bio pravilno postavljen, jer u suprotnom ne bi se smjelo dogoditi da se prometni znak nađe na prostoru kolnika. Ovo tim više ukoliko je prometni znak pravilno bio opterećen utegom i vrećama pijeska. Teret dokaza da je znak pravilno postavljen odnosno da su poduzete sve radnje za pravilno postavljanje prometnog znaka, bio je na tuženiku. No tuženik to nije dokazao.

23. Tuženik nije dokazao ni da je tužitelj vozio brzinom većom od 40 km/h, odnosno da je kritične zgode mogao na vrijeme uočiti prometni znak na kolniku i zaustaviti vozilo. U konkretnom slučaju iz policijskog zapisnika proizlazi da je kritične zgode promet bio gust i vidljivost smanjena zbog jake kiše, dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da činjenica što tužitelj nije uočio znak koji se nalazio u horizontalnom položaju ukazuje da se ispred vozila tužitelja kretalo neko nepoznato vozilo koje je svojim položajem očito dodatno onemogućilo uočavanje prometnog znaka. Dakle, u takvim okolnostima i činjenici da ništa ne ukazuje da bi se tužitelj kretao brzinom većom od 40 km/h, neosnovan je prigovor tuženika da je tužitelj odgovoran za nastanak prometne nesreće.

24. Dokumentacija u spisu daje osnovu za opseg štete koju je tužitelj pretrpio i čiju naknadu potražuje (Izvid štete od osiguratelja od 2. prosinca 2019. i nalaz i mišljenje vještaka).

25. U odnosu na žalbu tužitelja treba reći da se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu primjenjuje na društva koja obavljaju poslove obveznog osiguranja u prometu odnosno na osiguratelja motornog vozila koje je prouzročilo štetu. Međutim, kada je šteta nastala na način da je vozilo naletjelo na prometni znak koji se nalazio na kolniku, odgovornost ne leži na osiguratelju vozila, već na pravnoj osobi koja je postavila prometni znak, ovdje tuženiku. Zbog navedenog u konkretnom slučaju ne primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

26. S obzirom da se, u konkretnom slučaju nesporno radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, kako je to određeno odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO-a, dok se opća odredba čl. 1086. ZOO-a odnosi na dospjele obveze naknade štete, zbog čega za ocjenu početka tijeka zateznih kamata na naknadu za takvu vrstu imovinske štete nije odlučno kad je podnesen zahtjev za mirno rješenje spora jer zatezne kamate na nenovčanu imovinsku štetu koja nije sanirana teku od dana presuđenja, pa tužitelj nema pravo potraživati zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva tuženiku.

27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan