REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8617/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, članoca vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. PO, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (''Narodne novine'', broj:107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.) odlučujući o prigovoru okrivljenog podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaji granične policije Metković, od 9. veljače 2022., broj: 511-03-18-22-1, na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I
Odbija se kao neosnovan prigovor okr. PO i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. PO obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 20,00 (dvadeset) eura u roku 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. PO proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st.1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna time da ako okrivljenik u roku 8 dana od dana pravomoćnosti plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je platio novčanu kaznu u cjelini te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.
1.1. Istim prekršajnim nalogom je od okrivljenika oduzet predmet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01390435 (jedna plastična folija sa sadržajem biljne materije karakteristične za drogu marihuanu od 0,5 grama te smeđe smolaste materije karakteristične za drogu hašiš od 0,5 grama).
2. Protiv tog prekršajnog naloga okr. PO je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni predlažući usvojiti prigovor, staviti prekršajni nalog izvan snage i provesti prekršajni postupak.
3. Budući da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru predlaže da mu se izrečena novčana kazna ublaži, da mu je to prvi teži prekršaj za koji su ispunjene pretpostavke određivanja mjere upozorenja bez kažnjavanja (opomene) jer nisu nastupile posljedice, a radi se o lakšem obliku prekršaja, ističe da je invalid koji boluje od multiple skleroze te mu konoplja pomaže u liječenju bolesti i olakšava mu svakodnevni život, nije zaposlen, u potrazi je za poslom i nema primanja.
7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Budući da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, to izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja prije svega blažu vrstu kazne te najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna je primjerena težini djela, a s obzirom da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
7.1. Potrebno je napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu eventualno lošeg zdravstvenog stanja te loše materijalne situacije ostali na razini paušalnog isticanja.
7.2. U odnosu na navod prigovora kojima se ističe ranija neosuđivanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.
7.3. Neosnovan je prijedlog žalbe da se okrivljeniku primjeni mjera upozorenja odnosno opomena, budući da u konkretnom slučaju nema zakonske osnove za primjenu iste. Naime, pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj za koji je Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Prema odredbi čl. 43. st. 1. PZ-a, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju za koji je propisana isključivo kao kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno.
7.4. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka od 20,00 eura dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote (određena u rasponu od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna odnosno 13,27 eura do 663,61 euro), neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Postaji granične policije Metković, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
