REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HŽ zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/18, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), odlučujući o žalbi tužitelja, MUP-a, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-865/2024-5 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni, na način da se okrivljeniku RŽ temeljem članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, dok se za prekršaj iz čl. 199. st.6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uzima kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 60,00 (šezdeset)eura, pa se na temelju čl.39. Prekršajnog zakona okrivljeniku izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.380,00 (tisućutristoosamdeset)eura koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine navedenog iznosa, novčana kazna će se smatrati u cjelini plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 ,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22).

II. U preostalom dijelu žalba ovlaštenog tužitelja odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik HŽ, proglašen je krivim i kažnjen, za prekršaj iz čl. 282. st.9., i čl. 199. st.6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je uz primjenu instituta ublažavanja kazne izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

2. Istom presudom, okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Protiv te presude tužitelj Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama navodeći kako je novčana kazna okrivljeniku preublažena te se predlaže izricanje zaštitne mjere u trajanju od 4 mjeseca.

4. Žalba je osnovana.

5. Rješavajući predmet povodom žalbe tužitelja, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odluci o izrečenim prekršajnopravnim sankcijama, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima, pogrešno postupio kad je temeljem članka 37. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao znatno ublažene novčanu kazne. Naime, ovaj sud smatra da je, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, okrivljeniku trebalo izreći strožu novčanu kaznu za prekršaj iz čl. 282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, stoga je u tom dijelu preinačio pobijanu presudu te izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu, uzimajući kao utvrđene druge izrečene novčane kazne, smatrajući je primjerenom stupnju krivnje i težini počinjenog prekršaja, a uvažavajući i dalje kao olakotne okolnosti raniju prekršajnu nekažnjavanost, priznanje te imovno stanje.

7. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, pa iako je ista fakultativne naravi, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, i ovaj Sud je mišljenja da je izricanje zaštitne mjere opravdano, s obzirom na značaj počinjenih prekršaja, pa smatra da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponavljanje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti počinitelja i naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin v.r.

Karmen Novak-Hrgović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.